Hrvatska država nema mjesta na fakultetima za sve koji bi htjeli studirati - mora zato indekse uzeti jednima i dati drugima; hrvatska država nema ni novaca da plati svim braniteljima pa su i oko fonda za veterane nastala natezanja - tko je bio u prvim linijama, tko u drugim, a tko u zadnjim. Ne može ni biti drugačije: Hrvatska je srušila Jugoslaviju, ali ju je i uskrsnula, posve je oponašajući. Jugoslavija je nastala u ratu, Hrvatska je nastala u ratu; radni ljudi SFRJ dugovali su zahvalnost enormnim žrtvama pa je sada duguju i građani RH; partizani su dobili svoje spomenice, branitelji svoje; borci su se organizirali u SUBNOR i bili sve reakcionarnija snaga kako je vrijeme protjecalo, branitelji su organizirani u svoje udruge koje bdiju nad tekovinama Domovinskog rata.
Osim kulta krvi i tla, naslijeđen je i dobri stari običaj da se jednima uzme kako bi se dalo drugima. Poslije prošlog rata trgovalo se šumama, tvornicama i stanovima, a poslije ovog indeksima, dionicama i stanovima. Kao pripadnika povlaštenog sloja (naime imam udio u dionicama za branitelje i moja djeca imaju pravo na prednost pri upisu na fakultet), zanima me na koliko će se generacija protegnuti moje privilegije: hoće li i moji unuci, praunuci i prapraunuci također biti potomci Branitelja? Jer ako je u feudalizmu netko imao prednost nad drugima zato što je njegov prapredak skratio kakvog debelog Turčina za glavu (i tako zadužio državu koja mu se odužila plemićkom titulom), zašto bi Hrvatska danas drugačije postupila? To bi bilo čak i praktično jer bi se onda branitelji prema ratnom doprinosu rangirali kao markizi, baruni i grofovi pa bismo odmah znali s kojim kalibrom imamo posla.