"N emam veze s tim stanom, to je valjda neki drugi Josip Radeljak”, izjavio je pretprošle nedjelje novinarima Red Carpeta Nove TV hrvatsko-talijanski biznismen poznatiji kao udovac pokojne hrvatske glumice Ene Begović, upitan da prokomentira činjenicu da ga Grad Zagreb namjerava izbaciti iz gradskog stana u Dežmanovoj ulici. Pravdajući se kako nema apsolutno nikakve veze s Dežmanovom 7, Josip Radeljak ponovno je, kao i mnogo puta do sad obmanuo javnost i nanizao još jednu, sada već smiješnu laž. Smiješnu jer je stan s kojim kako kaže nema veze, isti onaj zbog kojeg se ovaj bogati Splićanin s talijanskim državljanstvom u travnju 2004. godine sporio sa zagrebačkom vlašću uvjeravajući da njegova kćer Lana i on, kao njezin zakonski skrbnik, imaju pravo na povrat tih 33,16 kvadrata koje je Zagreb dao na korištenje Eni Begović za njezina života. “Sram ih bilo! Zar Lana nema pravo na uspomene, na stan koji joj je ostavila mama?”, izjavio je tada Josip Radeljak što je u članku od 19. studenog 2004. godine prenijela Slobodna Dalmacija. Hvaleći se svojim poslovnim uspjesima, odjednom je u Jutarnjem listu od 13. listopada 2004. mirne duše izjavio kako u Hrvatskoj ne posjeduje ništa. Isto je pod punom materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavio zagrebačkom Općinskom sudu. No, samo 12 dana kasnije u intervjuu tjedniku Globus Radeljak je na novinarsko pitanje “Koliko ste privatno nekretnina u Hrvatskoj kupili u proteklih 15 godina?” odgovorio: “Poprilično, jer je, na žalost, danas u Hrvatskoj samo špekulacija unosan posao i područje na kojem vas svemoćni partitokrati teže mogu zaustavljati”. U istome članku Radeljak je, štoviše, otkrio još jedan trik kojim se služi. Mudro se dosjetio da sve svoje poslove u Hrvatskoj obavlja pod lažnim imenom što je Globusu potvrdio izjavom: “Radim sve pod pseudonimom i od tad moji poslovi idu bez problema”. Nakon ovakvog priznanja više ne treba čuditi što Josip Radeljak uporno tvrdi da stan na splitskim Mejama, kuća u Supetru na otoku Braču, zagrebački stanovi u Gundulićevoj 55, Masarykovoj 13, te stan usred dubrovačkog Straduna nisu njegovo vlasništvo. Da se javnost svako malo nasmije ili zgrozi tom dosjetkom pokazalo se i prošlog tjedna kada je u intervjuu za Jutarnji list ponovno izjavio da u Hrvatskoj nema ni poslova ni imovine. No ovoga puta malo je obogatio repertoar pa je dodao “Nikad se nisam doselio natrag u Hrvatsku niti to namjeravam”. To što već dugo s novom suprugom Vlatkom Pokos živi u luksuznom stanu na Cvjetnom trgu u Zagrebu valjda doživljava kao izlet. Ta elitna lokacija u samom centru Zagreba mjesto je još jednog skandala Josipa Radeljaka koje možda najbolje pokazuje koliko se ovaj poslovnjak voli izrugivati sa zakonom. Na sedmom katu jedne od najatraktivnijih zagrebačkih zgrada na kućnom broju 5, Radeljak je 2002. godine protuzakonito otuđio terasu koja pripada svim suvlasnicima. I ne samo to. Na njoj je bez građevinske dozvole i suglasnosti stanara nadogradio 24,61 četvorni metar i tako proširio stan od 44,13 kvadrata čiji su pravi vlasnici, doduše samo na papiru, supružnici Balenović, koje je u zamjenu za taj stan Josip Radeljak smjestio u garsonjeru u Pojatnom. Većinski vlasnik zgrade, Srpska pravoslavna crkva, zbog Radeljakove divlje gradnje pokrenula je sudski spor, a Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva još je 2002. godine donijelo odluku o rušenju bespravno sagrađenog objekta. No, za to što je bespravno rovario i gradio na zgradi koja je zaštićena kao spomenik kulture, biznismen s jakim političkim vezama prošao je nekažnjeno i na koncu nije morao srušiti luksuznu nadogradnju sa staklenim stijenama. Gradski zavod za zaštitu spomenika naprasno daje suglasnost na temelju koje Radeljak dobiva lokacijsku dozvolu nužnu za ishođenje one građevinske, a uzurpiranje terase preko noći biva proglašeno “adaptacijom stana i dogradnjom zimskog vrta”. “Fantastičnim” graditeljskim pothvatima na zaštićenim spomenicima kulture Josip Radeljak nije poštedio ni staru jezgru Dubrovnika. Stan od 200 četvornih metara u Kovačkoj 17 Radeljak je 1997. i 1998. godine preuredio tako što je izmjenio vanjski izgled kuće koja je spomenik nulte kategorije. Dosjetio se postaviti ploče od armiranog betona iznad prizemlja, dva kata i potkrovlja, te između etaža izgraditi betonske stube. Za nijedan od tih zahvata po običaju nije imao građevinsku dozvolu, te je oštetio kulturno dobro od nacionalnog značenja zbog čega je, kako je izvjestila Slobodna Dalmacija u članku 13. travnja ove godine, Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku pokrenulo sudski spor. Na Radeljakovu dosjetku da mu se pozivi za sudska ročišta dostavljaju isključivo na vile u Rimu gdje ima prijavljeno prebivalište, dubrovački Općinski sud odgovorio je naredbom da se biznismen svakog prvog i petnaestog dana u mjesecu mora javiti u Prvu policijsku postaju u Zagrebu. Mjesec dana kasnije, sud u njegov dubrovački stan šalje vještaka koji je potom uz pomoć bravara ušao unutra kako bi izvršio uviđaj.>email to:Marina Bilus