Objavljeno u Nacionalu br. 559, 2006-07-31

Autor: Plamenko Cvitić

TEHERAN REPORT

Iranski mediji i plakati zovu na uništenje Izraela

RAT U LIBANONU glavna je politička tema kojom se na dnevnoj osnovi bave Iranci, a opće raspoloženje javnosti jako je negativno nastrojeno prema Amerikancima i Izraelcima

Na oglasnim mjestima za jumbo-plakate pojavili su se dvije nove vrste plakata: na jednome je prikazana izraelska zastava koju gaze vojnici, uz velikim slovima ispisan slogan “Izrael treba biti izbrisan s lica Zemlje”Na oglasnim mjestima za jumbo-plakate pojavili su se dvije nove vrste plakata: na jednome je prikazana izraelska zastava koju gaze vojnici, uz velikim slovima ispisan slogan “Izrael treba biti izbrisan s lica Zemlje” Rat u Libanonu iznenadio je mnoge koji strahuju od mogućeg proširenja sukoba i na druge zemlje u regiji. Međutim, stanovnici Teherana, iranskoga glavnoga grada koji ima 16 milijuna stanovnika, smatraju da do takvog razvoja događaja ipak neće doći. “Nema šanse da nas Amerika napadne. Naime, oni imaju već toliko problema u Iraku i Afganistanu da doista nisu u situaciji da nas napadnu”, rekao je prošlog tjedna Nacionalovu novinaru Mahdi Rahmanian, glavni urednik najčitanijih iranskih dnevnih novina Shargh, u svom uredu u središtu Teherana. Ako se uzme u obzir da su u Iranu sve radijske i TV postaje pod izravnim državnim vodstvom, a većina tiskanih medija strogo cenzurirana, ne začuđuje što takav stav, koji je izvorno potekao od iranskog predsjednika Mahmuda Ahmadinedžada, prevladava i među iranskim stanovništvom, kojemu su strogo kontrolirani državni mediji jedini izvor informacija.

Ipak, teheranska svakodnevnica obiluje oprečnim pojavama: dok s jedne strane većina stanovnika smatra da nema šanse da SAD napadne njihovu zemlju, s druge strane se sve više čuju glasovi da bi se Iran trebao uključiti u ratne sukobe u Libanonu. Tako je, osim golemih antiameričkih plakata koji već godinama stoje na mnogo lokacija u Teheranu, prije nekoliko dana krenula i velika, očito državna kampanja vezana uz sukobe Izraela i Libanona - na oglasnim mjestima za jumbo-plakate pojavili su se dvije nove vrste plakata: na jednome je prikazana izraelska zastava koju gaze vojnici, uz velikim slovima ispisan slogan “Izrael treba biti izbrisan s lica Zemlje”, a na drugim plakatima prikazan je čelnik Hezbollaha Hassan Nasrallah s puškom u ruci i porukom o jedinstvu svih muslimana.

Da Iran potpomaže Hezbollah, ne krije nitko, ali načini pomoći još su uvijek tajna, pogotovo za Zapad. Premda je imao unaprijed dogovorene susrete u iranskom parlamentu, Nacionalovu novinaru prošlog je utorka kratko rečeno da toga dana ni jedan strani novinar ne smije ući u zgradu Medžlisa, jer je toga dana trajala izvanredna sjednica u vezi sa sukobima u Libanonu, na kojoj su sudjelovali i čelni ljudi Hezbollaha. Istoga dana iranski je predsjednik javno ponovio da Iran podupire “pravednu borbu Hezbollaha protiv terorističkog Izraela”, a sljedećih dana pred zgradom parlamenta došlo je do nesvakidašnjih događanja: premda su u Iranu prosvjedi građana uglavnom zabranjeni, vlast je očito u najmanju ruku vrlo blagonaklono reagirala na skupine koje su organizirale prosvjede kojima se traži još veći angažman Irana u sukobima u Libanonu i potpori koju Iran pruža Hezbollahu. U razgovoru sa stanovnicima Teherana Nacionalov novinar uvjerio se u snažne antiameričke i antiizraelske stavove koji prevladavaju u Iranu. Premda su vrlo susretljivi prema svakom strancu na kojeg naiđu, a često i sami prvi prilaze strancima, prosječni Iranci ne kriju negativne stavove prema SAD-u i Izraelu, čije vlade optužuju za nepravdu i zlo koje se nanosi muslimanima na Bliskom istoku.

Nakon početnih pitanja od kojih je “kojoj religiji pripadaš?” jedno od obveznih, stanovnik Teherana će na slabom engleskom početi objašnjavati kako je Izrael “bezdušni uništavatelj muslimana, pa se protiv Izraela trebamo boriti svim mogućim sredstvima”. Nitko od sugovornika nije želio reći svoje ime ili pristati na fotografiranje, jer je iranskim građanima nominalno zabranjen svaki kontakt sa strancima. U Iranu je već godinama strogo zabranjeno gledanje satelitskih kanala, pogotovo stranih, ali brižljivo skrivajući satelitske tanjure mnogi Iranci ipak uspijevaju vidjeti drukčije viđenje političkih zbivanja i sukoba u Libanonu, pa tako među građanima kruže glasine o iranskom angažmanu u najnovijim ratnim zbivanjima u Libanonu: u Teheranu se potiho prepričava kako je iranski predsjednik Hezbollahu ponudio svu moguću vojnu pomoć, a dio projektila koje je Hezbollah proteklih dana ispalio na izraelski teritorij navodno potječe iz iranskih vojnih skladišta. U razgovoru s Nacionalovim novinarom Hamid Reza Asefi, zamjenik i glasnogovornik ministra vanjskih poslova, prošle je subote opovrgnuo takve navode.

“Ne pomažemo Libanoncima prodajom oružja, ali oružja iz različitih zemalja ima posvuda. Hezbollah može pobijediti Izrael vrlo lako. U ovom trenutku još im ne treba naše oružje”, rekao je Asefi, a te se njegove riječi mogu protumačiti i kao najava Irana da bi se u skoroj budućnosti mogao i aktivnije uključiti u ratna zbivanja u Libanonu. S druge strane, u Teheranu se često spominje i da je Iran dao susjednoj Siriji više od 50 milijuna dolara pod uvjetom da se Sirija uključi u rat na Bliskom istoku, premda je ona to već na neslužbeni način i učinila, zbog čega izraelsko zrakoplovstvo posljednja dva dana navođenim projektilima napada upravo lokacije na libanonsko-sirijskoj granici. U Teheranu posljednjih dana ipak vlada nervoza jer nitko ne zna hoće li se, kada i kako Iran doista uključiti u ratne sukobe, a o tome se zasad jasno ne izjašnjava ni obično u svojim izjavama vrlo nedvosmislen predsjednik Ahmadinedžad. Budući da je prošlog tjedna u očima Iranaca “propao” summit u Rimu, na kojem su zapadne zemlje željele razgovarati o mogućem rješenju libanonske krize i prekidu vatre, Ahmadinedžad je jedan od začetnika ideje da se u što kraćem roku održi sastanak OIC-a (Organization of Islamic Conference), svih islamskih zemalja, pa je tako hitna i krizna izvanredna sjednica te svemuslimanske organizacije sazvana za čevrtak, 3. kolovoza, u Maleziji.

Daleko od očiju javnosti čelnici islamskih zemalja, kojima neslužbeno rukovodi iranski predsjednik, toga će dana odlučiti kako će se i koliko javno uključiti u ratna zbivanja u Libanonu. Naime, i sami iranski građani slažu se s mišljenjem da će u idućih nekoliko dana još više eskalirati sukob na Bliskom istoku: izraelski napadi na Libanon u očima muslimana shvaćaju se kao izazov na koji združeni muslimanski svijet mora odgovoriti. Kad se tako postave stvari, jedino je pitanje kako će glasiti muslimanski odgovor Izraelcima i Americi - hoće li se ratni sukobi iz Libanona proširiti i na područje Sirije, a možda i još poneke susjedne države, ili će arapske zemlje javno ili tajno poslati svoje dobrovoljačke vojne odrede i vojnu pomoć Hezbollahu u Libanon, da se ta skupina ondje bori protiv Izraela. U petak, 28. srpnja, iranskim se građanima javno obratio i iranski vjerski vođa Ahmad Hatami, čije su molitvu i predavanje u teheranskom sveučilišnom centru prenosile sve državne televizije. “Ako Izrael uskoro ne bude poražen, cionisti bi mogli pomisliti da su snažna sila, pa osim Libanona napasti i druge susjedne zemlje. Zbog toga je naša potpora Hezbollahu zapravo obrana naše sigurnosti. Hezbollah danas brani islam”, glasila je Hatamijeva poruka koju je čula većina od sedamdeset milijuna Iranaca. Budući da se stavovi vjerskog vođe slijede bez pogovora, preostaje jedino vidjeti kako će Iran pomagati Hezbollahu.>email to:Plamenko Cvitic

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika