Ivan StarčevićMAGAZIN

Ponedjeljak, HRT 1, 21.02

Poslije Nede Ritz svoju emisiju dobio je i njen novinarski unuk Mislav magični Bago, skraćeno Mislav Mago. Njegov prvi 4M (Magazin mudrog Mislava Mage) počeo je s dva gosta u studiju: pravim novinarom Dragom Hedlom i lažnim magistrom Đapićem. Oni trebaju govoriti o g. Branimiru Glavašu koji je u komunizmu bio sekretar Sekretarijata za narodnu obranu u Osijeku, pa je onda u tuđmanokraciji bio veliki štit koji je obranio Osijek, a sada se pod Sanaderom i Šeksom protiv umiljatog Obranimira Štitnjače vodi istraga zbog ratnog zločina, tj. zbog odgovornosti za omiljenu zabavu u svim našim većim i manjim mjestima početkom devedesetih godina prošlog stoljeća: ubijanje antipatičnih građana. Novinara Dragu Hedla, kojem je nedavno prijetio vođa Štitnjačine stranačke mladeži da će ga ubiti, mutavi je Mago najavio kao psa, tj. kao "onog koji godinama u stopu prati..." i tu je malo zastao, jer mu je i samom postalo glupo reći da Osječanin Hedl prati Glavaša, kad i malo dijete zna da Drago Hedl u "Feral Tribuneu" piše uvijek bez mane i straha o stvarima koje dragim vlastima nisu nimalo drage. Takvog Hedla naš je mudri Bago spojio s vječnom ulizicom Đapićem, što je stari recept Rvacke televizije, do besmisla razvijen u doba divljačkih predizbornih napada na Račanovu koaliciju, uoči njena silaska s vlasti 2004. godine. Objektivna Rvacka TV bi tada nakrcavala svoj Dnevnik huškačkim istupima govornika s kakvog HDZ-ovog krvoločnog političkog skupa, a umiljata vlast (SDP) dobila bi pravo da se tu i tamo obrani kakvim civiliziranim argumentom. Ono što Štitnjača svojim javnim istupima sada radi svjedocima, policiji i državnom odvjetništvu, i za što zaslužuje pritvor, nije našeg dragog Bagu ponukalo da iz studija ukloni Đapića, političara koji kao gradonačelnik Osijeka svoj današnji politički kruh jede iz Glavaševe, pardon, Štitnjačine ručice. I tako smo, kao da suhog Glavaša nema dovoljno u elektronskim i tiskanim medijima, i kod mudroga Bage gledali još jednoga Glavaša, ali najmanje sto kila težeg. Magin "Magazin" pokazao je svoju zločinačku novinarsku bijedu i u temi o Tesli, staroj dva tjedna, što se pokazalo prekratkim razdobljem. Urednik i voditelj magični Bago prepisao je iz dnevnih novina zapanjujuće otkriće da u Teslinom zavičaju i dan današnji ima sela i zaselaka bez struje. Četrnaest dana nije Bagoslavu bilo dovoljno da smisli neki svoj ulaz u priču o uvaženom Tesli, nego je on lijepo sebi najprije uskladištio, pa potom nama ponovio revolucionarno otkriće poslije kojeg neumitno slijedi kolektivno samoubojstvo cijele hrvatske vlade (do zadnjeg ministra), kako bi se iskupila naša krivnja za svako selo na svijetu koje još nema struju. Vrhunac novinarske amoralnosti Bagina "Magazina", kakvu emisije skladišnog usmjerenja ne bi smjele njegovati, jest pokušaj relativiziranja lopovluka u talijanskoj nogometnoj ligi. To su izveli Bagini gosti, inače fina djeca svojih očeva: Saša sportskog novinara Bože Sušeca i Marko nogometnog menadžera Predraga Naletilića. Tobože, dokazi su slabi, samo snimke razgovora itd. itsl. Ta djeca zborila su kao pravi prvaci nepotkupljivog rvackog sudstva, pa ako propadnu u sportu, što je nemoguće, mogli bi biti zvijezde sudskog procesa Obranimiru Štitnjači, što je također nemoguće, iz razloga krajnje jednostavnog: do suđenja Branimiru Glavašu nikad ne će doći, tako mi Bago pomogao!

MALO MISTO: PRELOG

Srijeda, HRT 1, 18.35 Voditelj Damir Smrtić na kraju emisije reče "Žiga Međimurski i bandisti". Na to je Žiga uz savršenu limenu glazbu počeo pjevati predivne popularne međimurske stvari, a voditeljice Danijela Trbović i Hloverka Novak Srzić pridružile su mu se u plesu. Trg je bio pun plesača, što je sve zajedno ovom izravnom prijenosu dalo nezaboravan pečat autentičnosti. Prelog je veliko mjesto. Na ulazu piše da je to grad, još da su se lokalne face dogovorile o broju stanovnika, znali bismo nešto nevažno: da grad Prelog ima četiri, a možda ipak osam tisuća stanovnika.

SUVREMENICI: IVAN SUPEK

Srijeda, HRT 1, 22.26 Glede i u svezi najnovijeg nedjela ekshumirane Plave voditeljice (Nede Ritz), tj. njene nikom jasne i potrebne emisije o stanovitom Ivanu Supeku koji je ugled stekao time što je još živ (prešao je devedesetu), potrebno je upozoriti pučanstvo na zanimljivu i vrijednu publicističku knjigu filozofa Milana Kangrge "Šverceri vlastitih života", objavljenu 2002. godine u nakladi "Ferala", urednici Predrag Lucić i Damir Šodan. U njoj se, od str. 91. do 106., u dva poglavlja (Praxis i Encyclopaedia moderna/Ivan Supek i filozofija) mogu naći vrlo interesantne spoznaje o Ivanu Supeku, ponešto divergentne od onih koje nam je servilno i površno servirao konobarski duh Nede Ritz i književnika nam Drage Glamuzine, koji je napisao uvodnu temeljito lakiranu biografijicu. Iako su "Šverceri" nemarno uređeni, a njihova 190. stranica otkriva nam teški urednički kriminal, toliko tipičan za "Fekal Tribune" (falsifikat Marinkovićeva "Kiklopa"), Kangrgina dragocjena publicistika, uza sve svoje dobre osobine, je i nužan korektiv još jednoj prostački glorifikatorskoj emisiji Nede Ritz, rađenoj kao u njenim najboljim danima, kao da je Ritz bar opet proradio. Supekov suvremenik i naš uvaženi filozof i sveučilišni profesor dr. Milan Kangrga iz svoje perspektive argumentirano tvrdi za idola gđe Ritz i g. Glamuzine, za g. Ivana Supeka, da je "ordinarni lažac, falsifikator, doušnik i šovinist" (str. 97). Zatim: "Eh, ta loša, a nametljiva amaterska glava, koja sebe prikazuje svijetu kao - veličanstvenog enciklopedista svjetskog i izvansvjetskog ranga, do rasprsnuća!" (str. 96). Na str. 104, dr. Kangrga ilustrira Supekove filozofske domete njegovom tvrdnjom da se "moral javlja i u viših životinja", što ne znači da ima nade za Glamuzinu i gđu Ritz (bar), nego da je Supek do tog otkrića došao slušajući kako njegov pas počinje lajati na ukućane svaki put kad bi se oni svadili ili glasno vikali. Kangrga se, što je više nego razumljivo, zgraža nad Supekovom imbecilijom: "Nije li ta želja za slogom u kući (od strane njegova psa, op. M.K.) ‘moralni iskaz’?!". Osim uvodno pročitanog teksta, koji je išao kao pozadina raznoraznim fotografijama g. Supeka, cijela se emisija sastojala od pitanja-tvrdnji Nede Ritz i Supekova glagoljanja o nečemu publici totalno nepoznatom: njegovom mučeništvu i slavi koju je doživio čega god bi se dotakao, pišući biografske romane i drame, govoreći, bivajući pouzdanik Vladimira Bakarića (vidi Kangrgu) i tako to. Posebno je žalosno bilo njegovo lupetanje o svemu i svvačemu čemu, npr. o slabosti francuskog i snazi ruskog realizma, o bijedi današnje književnosti (da je anegdotalna), o "Da Vincijevu kodu" (također da je anegdotalan, a i urotnički) a i za današnju glazbu, pa čak i za Eurosong je časna starina znala naći riječ osude (da je grozan). U jednoj od svojih pitanja-laski gospođa Ritz Bar je izjavila kako je čuveni Max Horkheimer dobio lakši infarkt za vrijeme žučne debate sa Supekom. Možda mu je Supek branio svoju tezu o pasjem moralu, vrag će ga znati. Što god da netko mislio (npr. da je u ovoj emisiji g. Supek podlegao iskušenju starosti koja misli da sve zna), Kangrgine porazne ocjene o Supekovu totalnom nepoznavanju i nerazumijevanju filozofije neoborive su, na žalost glupana koji su ovaj bućkuriš iz Ritz-bara servirali ne zna se kome. Ah, da - pa Nedi Ritz, ona to spravlja i njoj to jedinoj treba.>email to:Ivan Starcevic