Dugogodišnje čekanje se isplatilo Lovro Pogorelić dobio je prvu glazbenu poduku od oca Ivana, akademski obrazovanoga glazbenika, a od dvanaeste godine radio je s ruskim pijanistom i pedagogom Konstantinom Boginom"Drago mi je da sam odustao od koncerata na otvorenim prostorima,” rekao je hrvatski pijanist Lovro Pogorelić (36), nepovjerljivo gledajući u oblake koji su se skupljali nad Pagom. Pogorelić je na Pagu, gdje od djetinjstva provodi svako ljeto, a u trenutku razgovora bio je zaokupljen pripremama za dolazak Brahms trija iz Moskve i Kvarteta Šostakovič koji nastupaju na festivalu Paško ljeto. Na tom je festivalu prošloga tjedna Pogorelić predstavio i program sa svojeg novog CD-a s djelima za klavir Franza Liszta koji je u svibnju izdala pariška Intrada, a u Hrvatskoj ga distribuira Dancing Bear. Nakon što je CD u Francuskoj već dobio zavidne kritike, bio je predstavljen 14. lipnja u uglednoj pariškoj dvorani Sale Gaveau. “To je jedna od najstarijih dvorana u Parizu i održati koncert u njoj san je svakog umjetnika”, rekao je Lovro Pogorelić čiji je tamošnji koncert vrlo dobro primljen, a kritike su podjednako isticale strasni nastup, suptilnost i tehničku vještinu hrvatskog pijanista. Dugogodišnje čekanje se isplatilo Lovro Pogorelić dobio je prvu glazbenu poduku od oca Ivana, akademski obrazovanoga glazbenika, a od dvanaeste godine radio je s ruskim pijanistom i pedagogom Konstantinom Boginom. S 13 godina održao je svoj prvi recital, a dvije godine poslije nastupio je kao solist u klavirskom koncertu Schumanna, s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom. Diplomirao je 1992. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, 1993. bio je u Parizu štićenik fondacije Crédit National gdje je održao, a potom je snimio CD za diskografsku kuću Lyrinx i DVD s Odense Symphony Orchestra. Od 1998. poučava klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a od 2001. i na Ljetnoj pijanističkoj školi “Lovro Pogorelić” u Kopru.

NACIONAL: Poslijednji CD izdali ste u Francuskoj. Je li to najbolji put da umjetnika priznaju u Hrvatskoj?

- Dobio sam ponudu, već godinama nastupam vani, tako da mi to nije bilo novo. Intrada, koja je izdala moj novi CD, nova je tvrtka, utemeljili su je ljudi mojih godina. Oni vode svojeglavu politiku i kampanju, tako da sam se pronašao u njihovim projektima. Franz Listz je oduvijek krajnja inspiracija svim pijanistima, pa tako i meni. Drago mi je da sam napokon uspio realizirati jedan CD s njegovim djelima, što mi je već dugo bila želja. Može se dogoditi da vam prođe vrijeme s nekim kompozicijama i nešto ne snimite, a poslije to djelo izađe i to više nije to. Ja sam učinio pravu stvar u pravi trenutak i zbog toga sam vrlo sretan.

NACIONAL: Jeste li očekivali tako dobre kritike i uspjeh poslijednjeg CD-a?

- Iskreno, jesam. Čekao sam godinama pravu ekipu. Dobivao sam i prije ponude, čak sam i snimao prije u Francuskoj za jednu jaču kuću, Lyrinx, ali nije mi se svidjelo.

NACIONAL: U čemu je razlika Lyrinxa i Intrade?

- CD je ozbiljan projekt i za njegov uspjeh nije dovoljno samo dobro sviranje. Ljudi koji na njemu rade moraju biti zagriženi, mora im biti stalo do glazbe kao i meni. Ovaj prethodni projekt mi je pomalo ispao industrijski. Meni su oni nudili nastavak suradnje, ali nisam htio jer ne želim raditi nešto u što ne vjerujem.

NACIONAL: Je li vam bio problem izmjeniti svoje prezime u Pogorelich za novi album?

- Ja sam zapravo inzistirao da na omotu piše hrvatska verzija, sa ć, a i dizajnerima se svidjelo kako to grafički izgleda. Onda sam u jednom razgovoru o disku shvatio da će to svi čitati “Pogorelik” i odlučio da želim da mi prezime izgovaraju kako treba, makar po cijenu drukčijeg pisanja.

NACIONAL: Kako je počelo vaše glazbeno obrazovanje?

- Ja sam, otkad znam za sebe, htio svirati, ali sam bio živo i zaigrano dijete. Nisu svi umjetnici introvertni, to je zabluda. Recimo, najviše sam volio igrati košarku, ali je već godinama ne igram da ne napravim neku glupost, slomim ili istegnem prst. Koliko sam volio glazbu od najranijeg doba, toliko sam mrzio vježbanje. No kad sam navršio 12 godina, posjetio nas je bivši profesor moga brata Evgenij Timakin i čuo kako sviram. Rekao mi je da bih trebao nastaviti raditi i to mi je bio preokret. Ne možete zamisliti kakav mi je bio osjećaj upoznati se s takvim gotovim umjetnicima. Oni te ne hvale, samo ti pokažu kako se možeš popraviti, a tebi se otvori novi svijet. Vidiš da ne možeš izvesti ni blizu ono što on može. Počeo sam vježbati tako fanatično da mi do danas nije jasno kako sam stigao uopće ići u školu, a kamoli išta drugo obaviti. To je kao da si klinac koji nabija košarkašku loptu u kvartu a onda dođe Toni Kukoč, pokaže ti par fora i pošalje te kući na spavanje. Nakon godinu dana vježbanja bilo je jasno da ću biti profesionalac.

NACIONAL: Kad ste zaradili prvi novac?

- Imao sam 15 godina, zaradio sam otprilike današnjih 1500 kuna. Bio je to dobar osjećaj. Bio je dobar osjećaj zarađivati radeći ono što jako voliš. Nikada do danas nisam osjetio zamor od sviranja, a nadam se da ga nikada neću ni osjetiti.

NACIONAL: Vi svirate koncerte od 13. godine, a profesionalno nastupate od 17. Je li to bilo breme za tinejdžera?

- Ni govora, sa 17 godina imaš energije koliko god hoćeš i ništa ti nije breme. Toliko nemaš pojma ni o čemu da je to divno. Ne kažem da sam tada glazbu doživljavao ozbiljno i duboko kao što je doživljavam sada, niti kako ću je doživljavati za 20 godina, ali bilo je to lijepo vrijeme. No osim razumijevanja glazbe, važno je prihvatiti i drugi element da bi se napredovalo. Profesija instrumentalista, možda je malo vulgarno reći, podsjeća na bavljenje sportom. To je ozbiljan fizički rad i pitanje je koliko ruke mogu izdržati i koliko pravilno i uporno vježbate.

NACIONAL: Kakve pripreme stoje iza jednog vrhunski odsviranog koncerta i koje vam je djelo najzahtjevnije od onih koja ste svirali?

- Ovisno o repertoaru, ali za neki ozbiljan projekt u Parizu ili Londonu moram se pripremiti odsviravši “za zagrijavanje” nekoliko manjih koncerata a prije toga se pripremam vježbajući još mjesec i pol dana ako je u pitanju stariji repertoar. Osim toga, nekoliko puta dnevno moram vježbati i istezati ruke. Otkad se probudim, vježbam. Vježbe su, naravno, unaprijed određene. Inspiracija i unošenje sebe u djelo dolazi tek kada sam proveo hrpu sati za klavirom! Ako moram odabrati jedno zaista zahtjevno djelo, to je svakako Treći koncert za klavir Sergeja Rahmanjinova.

NACIONAL: U čemu se razlikuju život u Zagrebu i na Pagu?

- Fenomnenalno je to što za mene razlike nema. U Zagrebu živim u Mesničkoj ulici, koja je na sličnom položaju kao i naša stara kuća na Pagu. Radim na Akademiji, koja je točno 170 metara udaljena od moje kuće. Znam jer sam distancu precizno izmjerio skuterom. U auto praktički i ne ulazim, zato mi je Zagreb isti kao Pag. Mislim da je Zagreb najveće mjesto u čijem bih centru volio živjeti. Živio sam u Parizu, divan je grad. Ali u takvim gradovima izgubite cijeli dan dok obavite jedan sastanak, udaljenosti su prevelike i gubljenje vremena je nevjerojatno.

NACIONAL: Kako glazba utječe na vaš obiteljski život?

- Moja supruga Nina diplomirala je muzikologiju i jako voli glazbu. Mi smo se i upoznali na fakultetu i vjenčali prije skoro 12 godina. Zajedno smo u svemu, zajedno radimo i Paško ljeto. Naša kći Ana ima 10 godina, svira klavir i ide na klasični balet, kojim je oduševljena. Mislim da ne bi bila dobra ideja baviti se ovim a imati obitelj koja živi u nekom drugom smjeru. U svakom slučaju, ne bih mogao raditi ovim intenzitetom.

NACIONAL: Kolika je šansa nekog djeteta da postane ozbiljan umjetnik ako nije iz umjetničke obitelji?

- Naravno da je lakše ako svi oko vas s odobravanjem gledaju na taj način života. No mnogo je primjera vrhunskih umjetnika koji se probijaju bez obzira na nerazumijevanje roditelja, priznajem da je njima teže. Znate, treba imati i razumijevanje za nerazumijevanje roditelja. Rizik od neuspjeha postoji i velik je, ali u današnje vrijeme ionako ništa nije sigurno.

NACIONAL: Kakav je vaš dojam, je li hrvatska publika dorasla ozbiljnoj glazbi i koliko je istine u tezi da dobar dio publike čine oni koji se samo hoće pokazati na koncertu kao društvenom događaju?

- Mi smo često kritični prema našoj publici, ali čini mi se da je svugdje isti presjek publike. Dolazi dio onih koji vole glazbu i dio onih kojima je to društveni izlazak. Priznajem da i sam ponekad odem na koncet koji me ne zanima ako znam da ću tamo sresti prijatelje i da ćemo se družiti.

NACIONAL: Slušate li neku drugu glazbu osim klasične?

- U posljednje vrijeme odlazim često na rock koncerte. Mislim da su se u zadnje vrijeme u cijeloj klasičnoj produkciji pogubile neke vrijednosti, pogotovo interakcija s publikom. Energija stvaranja i povezanost s publikom meni je najbolja na rock koncertima. Svaka glazba može biti dobra ako se svira s dušom. Lani sam bio u Pragu. Prolazio sam gradom tražeći instrumente za akademiju i čuo poznati balkanski melos. Nekoliko ulica dalje jedan je romski sastav u podne, po vrućini, svirao nasred trga. Svirali su prljavo, nasilno, protiv svih pravila klasične i svake druge muzike. Bila je to čista improvizacija, a oni su imali takvu energiju i takvu uvjerenost u ono što su radili da je bilo zadovoljstvo slušati ih.

NACIONAL: Što mislite o komercijalizaciji klasične glazbe?

- Neki su izvođači počeli skretati u čudne vode pod izlikom da žele približiti klasičnu glazbu masama. To je laž i licemjerje, a jedini im je cilj prodati milijun CD-a. Sa svačim se može napraviti proboj u komercijalu, od alternativnog kazališta do teške literature. Samo je pitanje tko se time bavi i što mu je cilj. Ne vidim razloga zašto i klasična glazba ne bi bila komercijalna, to je samo pitanje marketinga i interesa.

NACIONAL: Može li se živjeti od umjetnosti pristojno? Biste li dopustili svojoj kćeri da živi od umjetnosti?

- Naravno, i ne znam zašto je uvriježen način razmišljanja da umjetnici žive teško ili neuredno. S druge strane, imate toliku slobodu u onome što činite da je užitak tako živjeti.

'U Pagu se osjećam kao kod kuće' Puno je posla oko organizacije, ali još uvijek mi nije toga dosta", kaže Lovro Pogorelić o Festivalu Paško ljeto. Taj je festival 1999. pokrenuo sa suprugom Ninom te Društvom Pažana i prijatelja grada Paga, umjetnički mu je direktor i na njemu redovito nastupa. "Mnogo mojih prijatelja glazbenika također je organiziralo razne festivale, ali većina njih okani se tog posla nakon desetak godina prenošenja stolica i raznih problema. Na jednom koncertu pao je nevjerojatan pljusak, a na drugom su gromovi tako lupali da se nije moglo svirati. Ipak, sada su stvari već uhodane, koncerti počinju na vrijeme i više nema nervoze. Lijepo mi je ovdje, dosta sam vezan za Pag, cijeli život ovdje provodim ljeta. Djed mi je odavde i ovdje se osjećam kod kuće, kao i u Zagrebu”, kaže Lovro Pogorelić. Osim u u Hrvatskoj i Francuskoj on je nastupao i u Švicarskoj, Britaniji, Austriji, Njemačkoj, Italiji, Nizozemskoj, Belgiji, Danskoj, Bugarskoj, Kanadi, Japanu i SAD-u. Biografija Rođen 1970. u Beogradu 1987. počeo samostalno nastupati 1992. diplomirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi profesorice Zvjezdane Bašić 1993. boravi u Parizu kao štićenik francuske fondacije Crédit National 1995. snimio CD za diskografsku kuću Lyrinx 1998. snimio DVD s Beethovenovim V. koncertom s Odense Symphony Orchestra pod ravnanjem Edwarda Serova, produkcija kuće Denon; počinje podučavati klavir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1999. osniva festival Paško ljeto 2001. podučava klavir u Ljetnoj pijanističkoj školi “Lovro Pogorelić” u Kopru 2006 . snima CD s djelima za klavir Franza Liszta Lisztova Sonata u h-molu, “Dolina Obermann”, Balada u h-molu i balada “Sv. Franjo Paolski hoda po valovima” za Intradu u Parizu>email to:Mario Duspara