Predsjednik Stjepan Mesić s francuski predsjednik Jacques Chirac Stipe Mesić i Ivo Sanader spadaju u europske državnike koji najčešće putuju u inozemstvo. Hrvatski predsjednik je do sada 156 puta bio u inozemstvu, na susretima sa stranim državnicima, dok je tijekom zadnja 31 mjeseca na položaju predsjednika Vlade Ivo Sanader obavio 106 inozemnih putovanja, odnosno svaki osmi dan svoje vladavine proveo je izvan Hrvatske. Prema mišljenju Ratka Mačeka, glasnogovornika Vlade i redovitog premijerova suputnika, ovako česti službeni posjeti popravili su međunarodnu percepciju o Hrvatskoj. Tu premijerove akcije ne staju, jer uskoro slijede nova putovanja. Krajem rujna Sanader odlazi na redovito zasjedanje Opće skupštine Ujedinjenih naroda a tijekom jeseni napokon bi se trebao realizirati susret s Georgeom Bushom u Washingtonu. “Kroz Ivu Sanadera prepoznaje se i Hrvatska, a njezin imidž u svijetu je danas iznimno povoljan. U brojnim bilateralnim susretima, naša država se ističe kao pozitivan primjer u regiji i potvrda kako i ovdašnje zemlje mogu ispuniti kriterije za prijem u Europsku uniju. Hrvatska je u pozitivnom smislu regionalni lider, u čemu veliku ulogu ima premijer Sanader”, smatra Maček. Još je respektabilnija Mesićeva međunarodna aktivnost. O njoj ne svjedoče samo 156 putovanja, već i ugled koji ima u međunarodnoj zajednici.

Obišao je sve kontinente, više puta se susretao s poznatim državnicima poput Georgea Busha, Tonyja Blairea, Vladimira Putina, Jacquesa Chiraca, kao i vodećim političarima Kine, Irana, Indije, Ukrajine i Libije. Očito niti Mesić ne namjerava smanjiti ritam odlazaka u inozemstvo tako da je već popunjen raspored putovanja za idućih godinu dana, u čemu se posebno ističu odlazak u Havanu na Konferenciju nesvrstanih i put u New York gdje zasjeda Opća skupština UN-a. Za 2007. predviđeno je i desetak kraćih turneja, među ostalima i po Australiji, Novom Zelandu i Filipinima, dok će Hrvatsku posjetiti mađarski i portugalski predsjednici. Tomislav Jakić, predsjednikov savjetnik za vanjsku politiku, smatra da ova putovanja imaju iznimnu važnost, koja se ogleda u dva aspekta. Kao prvo, stvara se povoljna klima za otvaranje i razvijanje političkih odnosa, a time se otvaraju i vrata boljim gospodarskim odnosima.

“Posjeti su jako vrijedni, ali ne na način da nakon mjesec dana potpišete ugovore od nekoliko stotina milijuna dolara. Radi se o ulaganju u budućnost, pa tako postoji niz država u kojima su hrvatske tvrtke sklopile vrlo vrijedne poslove zahvaljujući predsjednikovim posjetima i razgovorima”, pojašnjava Jakić. Posjeti se razlikuju jer ponekad se radi o otvaranju međudržavnih odnosa, drugi puta su to prijateljski susreti, a povremeno je riječ o sastancima na kojima se precizno zna koje probleme treba rješavati. Većina susreta započinje bilateralnim odnosima, slijedi otvaranje tema koje predsjednici smatraju značajnima a potom konkretnije razrade tema. Jakić smatra da smanjene Mesićeve ovlasti ne utječe na njegov status u međudržavnim susretima na najvišoj razini. Dijelom to utječe na sadržaj, ali partneri znaju njegov ustavni položaj i tako ga tretiraju - ne kao osobu iz izvršne vlasti, već kao državnika koji ima snažna ovlaštenja, ali i jaki utjecaj na javnost. U Vladi vjeruju da posljednje tri godine dobro promiču hrvatske interese. Iako priznaju kako je izlasku iz izolacije doprinijela i vlada Ivice Račana, bivšeg premijera kritiziraju zbog izbjegavanja putovanja i međunarodnih susreta. Razlog tomu je vjerojatno Račanovo loše poznavanje engleskog jezika, dok Sanader dobro govori i engleski i njemački. Vrlo su važni i Sanaderovi privatni odnosi s pojedinim europskim čelnicima, poput Wolfganga Schussela, Josea Manuela Barrosa, Jean-Claudea Junckera, Janeza Janše ili Miklosa Dzurinde, kao i činjenica da su 11 premijera članica EU istodobno pripadnici Europske pučke stranke, u kojoj je HDZ pridruženi član. Maček kaže da je sudjelovanje na međunarodnim konferencijama iznimno važno jer omogućuje da se čuje i hrvatsko stajalište. Najbolje se to vidjelo u srpnju 2005. na Konferenciji o jugoistočnoj Europi, koju je u Salzburgu organizirao Wolfgang Schussel.

Tada je Sanader promijenio inicijalni plan Erharda Buseka o jedinstvenoj ekonomskoj zoni na Balkanu i umjesto toga inicirao zamisao stvaranja nove CEFTA-e. “Ivo Sanader često kaže kako je ovo utakmica u kojoj, ako želiš da te vide, moraš biti na terenu, a ne na tribinama. Inozemni susreti i iznošenje naših stajališta sasvim sigurno su doprinijeli popravljanju imidža Hrvatske u svijetu”, rekao je Maček. Ratko Maček je uvjeren da Sanaderove inozemne turneje snažno utječu na rast nacionalnog gospodarstva, što potvrđuje i smanjenje proračunskog deficita, koji je sada usklađen s Maastrichtskim kriterijima, što ne uspijeva Mađarskoj i nekim drugim članicama Unije. Tvrdi da je gospodarstvo konsolidirano, industrijski rast 6 posto veći nego prošle godine, a tu su i izdašni prihodi od turizma i rast greenfield investicija. Osim na međunarodnim konferencijama ili skupovima EU, gdje se redovito susreću i izvan protokola, državnici se u međusobnoj komunikaciji sve češće služe i najnovijim tehnološkim dostignućima.

Tako redovito razmjenjuju SMS poruke a često se o strateškim pitanjima dopisuju e-mailom. HDZ-ovi članovi Vlade te odnose opisuju ne samo kao skladne, nego i prijateljske. Uvjereni su kako je upravo Sanaderovo lobiranje, kao i pomoć prijateljski nastrojenih premijera na sastanku Europske unije u Luksemburgu, dovelo do početka pregovora s EU. Taj dan pamte i po nesvakidašnjem incidentu. Hrvatski premijer je neprestano lobirao i tijekom dana održao tridesetak sastanaka. Kada je navečer postalo jasno da je misija uspjela, članovi delegacije su zadovoljni otišli u tzv. Hrvatsku sobu i zapalili cigare. No dim je aktivirao protupožarni alarm i uskoro je cijela zgrada bila opkoljena vatrogascima, koji su tražili požar. Premda nerado dijele međunarodne susrete prema važnosti, premijerovi bliski suradnici smatraju kako su dva posebno značajna. Prvi je premijerni inozemni nastup Ive Sanadera kada je u Vatikanu posjetio Papu Ivana Pavla II. a drugi nedavni londonski susret s Tonyjem Blaireom. Svoje vanjskopolitičke aktivnosti u trećoj godini premijerskog mandata, Ivo Sanader namjerava završiti susretom s Bushom.

Tada će promovirati Hrvatsku kao zagovornicu transatlanskog partnerstva s Amerikom, što uključuje i beskompromisni ulazak u NATO. “EU i NATO su naša budućnost i oko toga nema pogađanja. Pod NATO-vom zaštitom bit ćemo sigurni od eventualnih pritisaka iz susjedstva a Europska unija osigurava ulazak hrvatskih roba i usluga na svoje razvijeno i veliko tržište”, tvrde u Vladi. Smatra se i da oko transatlanske suradnje neće biti sukoba s predsjednikom Mesićem, koji je u više navrata pokazao oprez prema politici SAD-a. Za razliku od Sanadera, Mesić se susreo s Georgeom Bushom u New Yorku, a sastanak je trajao pola sata. Bili su prisutni Colin Powell, Condoleezza Rice, a Jakić se prisjeća da je to bio “dobar sastanak na kojem su pretresena sva važna pitanja, a Busha su najviše zanimala pitanja vezana uz globalni terorizam”. Netočna je tvrdnja kako hrvatski predsjednik nema česte susrete s Bushom, jer stvari treba gledati u međunarodnom kontekstu. Okolnosti su takve da samo nekoliko lidera najvažnijih svjetskih država redovito susreće predsjednika Amerike, a svi drugi imaju puno manje prilika. Ništa manje nisu važni susreti s Blaireom ili Chiracom, koji je u Parizu upozorio Mesića kako Hrvatska može u EU već 2009., a ne tek 2010. Važna predsjednička turneja bila je i u Kini, kada je Mesić suradnicima rekao da je nesrazmjer između dviju država tako golem da je za Hrvatsku dovoljno da za trgovinskog partnera izabere jednu pokrajinu ili neki veći grad.

Prema mišljenju njegova savjetnika za vanjsku politiku, Mesićev međunarodni status se može ocijeniti puno boljim negoli to pretpostavljaju hrvatski građani. Tvrdi da ga inozemni državnici respektiraju kao poznavatelja regije, pa su Tony Blair, Jacques Chirac, Franz Kohler i niz drugih predsjednika i premijera na susretima uvijek tražili podrobno Mesićevo objašnjenje aktualnih odnosa. Isto tako se traži njegovo mišljenje o globalnim odnosima, pri čemu se pogrešno misli da male zemlje ne trebaju javno iznositi svoje stavove o najvećim krizama ili otvorenim pitanjima svjetske politike. Jakić podsjeća da je niz zemalja iznio mišljenje o situaciji na Bliskom istoku, a kada je to uradio Stipe Mesić, dio domaće javnosti njegov je istup dočekao s podsmijehom. Prema Jakiću, to govori o stanju duha u Hrvatskoj: “Na političkoj sceni smo postali društvo ignoranata i to je naš problem, ali činjenica da hrvatski predsjednik ima mišljenje o događajima na svjetskoj sceni i želi ga iznijeti u javnost, dobra je i opravdana.” Šefa države opisuje kao opreznog globalista, koji je svjestan da se radi o nezaustavljivom procesu, ali nije bezrezervni apologet ovog procesa. Pritom demantira da on ima presudni utjecaj na Mesićeve vanjskopolitičke stavove. Takva mišljenja odbacuje kao uvredljiva i dodaje kako Stipe Mesić o svim važnim pitanjima ima čvrste stavove i njime se ne može manipulirati. Savjetnici ga samo servisiraju, kako bi stavove mogao prezentirati domaćoj i svjetskoj javnosti. Važan segment djelovanja hrvatskog predsjednika su zemlje Trećeg svijeta, u kojima je popularan.

Dio sadašnjeg statusa zahvaljuje i Josipu Brozu Titu, za kojega su te zemlje i dalje vezane. “Mesić to radi s vrlo pragmatičnim ciljem, a to je vraćanje Hrvatske na tržišta tih država”, govori Jakić. Baš kao i u slučaju Ive Sanadera, niz je pokazatelja Mesićeve popularnosti u državničkim krugovima, smatra Jakić koji ga je pratio na četrdesetak inozemnih putovanja. Posebno ga se dojmio susret s Tonyjem Blairom, poslije kojega je jedan od najbližih suradnika britanskog premijera diskretno šapnuo kako se ne sjeća kada je Blair bio tako opušten. Među najbolje Mesićeve prijatelje spadaju Janez Drnovšek iz Slovenije, Ivan Gašparovič iz Slovačke, Aleksandar Kwasniewski, bivši predsjednik Poljske, Alfred Moisiu iz Albanije, Vladimir Voronin iz Moldavije, Sulejman Tihić, pokojni austrijski predsjednik Thomas Kleistil, a sve su bolji odnosi i sa srpskim kolegom Borisom Tadićem. S hrvatskim predsjednikom vrlo je blizak i Jacques Chirac, što je jednom prilikom dokazao na neobičan način. Bio je na putu, i kada je zrakoplov trebao preletjeti Hrvatsku, Chirac je iznenada suradnicima rekao da želi vidjeti Stipu Mesića.

Na brzinu je organiziran državni posjet i Jacques Chirac se susreo s Mesićem, otišli su na ručak a poslije 12 sati boravka u Hrvatskoj nastavio je let za Pariz. Francuski protokol se vrlo pomno raspitivao o Mesićevim hobijima i naposljetku je na dar dobio pribor za ribolov. Jakić napominje da ako nastavi dosadašnjim načinom Hrvatska ima perspektivnu budućnost. “U svijetu našu regiju doživljavaju kao područje koje je na dobrom putu da se normalizira, ali još uvijek nije stabilno, a Hrvatsku kao stabilnu državu koja ima sve uvjete da bude lider regije. Tu se ne misli na neke posebne ambicije, već obvezu da drugim zemljama u okruženju pomognemo da krenu našim putem demokracije, zaštite ljudskih i manjinskih prava te uključivanje u europske integracije”, govori Tomislav Jakić. OKVIR 'Račan je bio jači od Sanadera' Zoran Milanović, predsjednik SDP-ova savjeta za vanjsku politiku i nekadašnji pomoćnik ministra vanjskih poslova, smatra kako se namjerno umanjuje značaj međunarodnih aktivnosti Ivice Račana. Pritom je uvjeren da je Račan imao važnije i jače susrete sa stranim državnicima od Sanadera. “Ivica Račan se dva puta službeno susreo s američkim predsjednicima, Billom Clintonom i Georgeom Bushom, a isto tako i s Blaireom, koji ga je osobno pozvao da govori na konvenciji Laburističke stranke. Nije bilo svjetskog političara s kojim nije razgovarao a sve zato jer smo mi izvukli Hrvatsku iz izolacije u koju ju je gurnula HDZ-ova vlast. Za razliku od Račana, Ivo Sanader se tek nakon tri godine uspio vidjeti s Blaireom, a eventualni sastanak s Bushom potpuno krivo opisuju kao nešto što do sada nitko od hrvatskih političara nije napravio. To nije istina i pomalo mi je besmisleno stalno podsjećati na neke činjenice”, upozorava Milanović.>email to:Robert Bajrusi