Objavljeno u Nacionalu br. 561, 2006-08-14

Autor: Robert Bajruši

EKSKLUZIVNI INTERVIEW

'Muškarcima prijeti izumiranje'

BRYAN SYKES, ČUVENI GENETIČAR iz Oxforda, za Nacional govori o istraživanju gena i o tome da 95 posto suvremenih Europljana potječe od samo sedam žena

Bryan Sykes je profesor genetike na Institutu za molekularnu medicinu na Oxfordu i utemeljitelj bioarheologije. Jedan je od najčešće citiranih svjetskih genetičara posljednjih godina, a razlog su dvije knjige koje su postale bestseleri. Najprije je 2001. objavio “Sedam Evinih kćeri” kojom je dokazao da skoro cjelokupno stanovništvo Europe, po majčinoj liniji, potječe od samo sedam žena. Istražujući DNK otkrio je da je nasljednik Tare, koja je u ledenom dobu živjela u sjevernoj Italiji. Kao istraživač, obavio je i obdukciju Ötzija - ledenog čovjeka pronađenog u talijanskim Alpama, a angažiran je i za ispitivanje posmrtnih ostataka ruske carske obitelji Romanov. Prije dvije godine Sykes je objavio “Adamovo prokletstvo” u kojem tvrdi da zbog postupnog uništenja Y kromosoma, muškarcima u budućnosti prijeti izumiranje. Koliko god se radi o uznemiravajućem podatku, nitko do sada ga nije osporio. Za to vrijeme Sykes priprema novu knjigu u kojoj se bavi genetskim podrijetlom Engleza, postao je i biznismen osnovavši tvrtku Oxford Ancestors u kojoj on i njegov istraživački tim nude usluge pronalaženja predaka na temelju analize DNK.

NACIONAL: Vjerujete li doista u budućnost bez muškaraca?

- Kada ne bih vjerovao, tada ne bih o tome pisao u svojoj knjizi. Postoje veliki izgledi da se to dogodi, međutim, riječ je o poprilično dugačkom vremenskom periodu. Moje procjene genetskih promjena na muškoj populaciji pokazuju da bi se to moglo dogoditi za 125.000 godina. Problem je taj što je Y kromosom podložan većoj mutaciji od drugih kromosoma i on polako odumire, odnosno smanjuje se broj muškaraca u novorođenoj populaciji. U ovom trenutku neplodno je oko sedam posto muškaraca, od čega je njih jedan posto neplodan zbog mutacija na Y kromosomu, a njihov broj se povećava. Ovo s odumiranjem ipak treba uzeti s oprezom jer se radi o približno 5000 generacija do izumiranja muškaraca.

NACIONAL: Sve u svemu, sadašnje generacije se ne trebaju previše brinuti?

- Rekao bih da u ovom trenutku ipak ima nekoliko stvari koje su značajnije negoli nešto što će se dogoditi za 125.000 godina. Ali realna opasnost postoji, i muškarci bi zaista mogli iščeznuti s ove planete.

NACIONAL: Što je to bioarheologija?

- To je znanost koja uz pomoć istraživanja gena saznaje informacije o našoj prošlosti. Prve korake smo napravili nakon 1980. kad smo došli u mogućnost izolirati uzorke DNK iz kostura starih nekoliko stoljeća ili tisućljeća. Najpoznatija situacija bila je kada sam radio na Ötziju, 9000 godina starom lešu koji je svo to vrijeme bio smrznut u Alpama. Ono što su za arheologe odjeća ili oružje, na temelju kojih otkrivaju kako su ljudi živjeli u davnini, za bioarheologe je DNK.

NACIONAL: Nedavno su britanski znanstvenici uspjeli stvoriti spermu iz matičnih stanica, što znači da bi muška populacija mogla postati nebitna kada se radi o razmnožavanju. Što mislite o tom otkriću?

- Teško mi je o tomu govoriti jer nisam dovoljno upoznat s time. To je prilično zanimljiva stvar, posebno ako je izvediva iz matičnih stanica žena. Tada mi muškarci stvarno nismo više potrebni. Ali to sam i očekivao. Još prije dvije godine, Nature je objavio rezultate eksperimenta japanskih i korejskih znanstvenika koji su oplodili jajnu stanicu mišice drugim jajašcem i tako stvorili miša. Odstranili su samo jedan gen od svakog roditelja i time nadjačali ostale gene, te se uskoro rodio miš koji je, dakle, začet bez oca. Neki kasniji pokušaji su propali, ali sada je očito da je i bez postojanja mužjaka moguće stvoriti sisavca. Za sada miša, ali jednog dana možda i čovjeka. Svijet se mijenja i moguće su razne opcije u ne tako dalekoj budućnosti, međutim, za sada postoji samo jedna genetska jednadžba s dva elementa u igri, a to su muški i ženski DNK.

NACIONAL: Kako ste otkrili da je vaša pramajka Tara?

- Prije desetak godina smo započeli istraživanja mitohondrijske DNK koja se prenosi isključivo po ženskoj liniji, s majke na kći. Istraživači koje sam predvodio ispitali su stotine i stotine stanovnika svih dijelova Europe i došli do iznimno zanimljivog otkrića. Uvidjeli smo da velika većina Europljana po majčinoj liniji ima podrijetlo od samo sedam žena. Nazvali smo ih Ursula, Ksenija, Helena, Tara, Jasmina, Velda i Katarina. Prema izgledu mojeg DNK, očito je da potječem od Tare, koja je živjela u današnjoj Italiji prije 17.000 godina, njezini su potomci zatim otišli u Francusku, a odande u Irsku i Škotsku. Oko deset posto stanovnika Europe također su Tarini potomci, a svatko koga to zanima, može provjeriti od koje pramajke potječe. Recimo, većina stanovnika mediteranskog pojasa potječe od Katarine i Ursule. Približno 95 posto Europljana potječe od ovih sedam žena koje su živjele prije nekoliko desetaka tisuća godina. Puno ljudi se javljalo jer su željeli otkriti svoje podrijetlo, tako da smo na Oxfordu osnovali tvrtku koja se bavi ovim istraživanjima. Mislim da nam je do sada oko deset tisuća ljudi poslalo uzorak vlastite DNK i onda smo provjerili njihovo podrijetlo. Svi ljudi potječu od 7 Evinih kćeri

NACIONAL: Budući da svi potječemo s Bliskog istoka, znači li to da mitohondrijski DNK pobija rasističke teze o različitom rasnom podrijetlu Europljana?

- Kada se gleda današnja Europa i njezine etničke grupe, vidi se izmiješanost po majčinoj liniji. Drugim riječima, bez obzira jeste li iz Hrvatske ili Škotske nemate čisto rasno podrijetlo. To ne znači da smo potpuno izmiješani, ipak postoje neka pravila. Na Bliskom istoku dio stanovništva potječe i od Tare, no većina su potomci pramajke Jasmine. Rasisti i ksenofobi već desetljećima pokušavaju u genetici i biologiji pronaći opravdanje za svoje teorije, ali znanost to ne prihvaća. Svaka rasna skupina koja nastanjuje Europu potječe od svih pramajki. To znači da i bijelci i crnci i treći potječu i od Jasmine, Tare i ostalih pet Evinih kćeri. Ja smatram da rasno ili nacionalno podrijetlo nemaju čvrstu genetsku podlogu. Hrvati, Srbi i Slovenci mogu misliti da se jako razlikuju, no genetske razlike među njima nisu tako velike.

NACIONAL: Upozoravate na promjenu ponašanja žena koja bi mogla izmijeniti genetsku sliku čovječanstva. Kod svih bića na planeti ženke se pristaju pariti samo s genetski najkvalitetnijim mužjacima, dok ljudi predstavljaju izuzetak jer se partneri biraju na temelju materijalnog ili socijalnog statusa?

- Da, to se događa, a posebno je zabrinjavajuće da o tomu uopće ne razmišljamo. U prirodi je stvar jednostavna i može se usporediti sa situacijom u trgovini. Žena se nalazi na tržištu, ali ona raspolaže samo s jednim jajašcem za oplodnju i mora s time raspolagati vrlo pažljivo. Za razliku od žena, muškarac svakog dana proizvodi stotine milijuna spermatozoida i može se s njima doslovno razbacivati. Naravno da nas to čini različitima, jer smo poprilično neosjetljivi na sudbinu naših spermatozoida, dok su žene pažljive oko sudbine vlastitog jajašca i odluke kome će dozvoliti da je oplodi. Ipak, ne strahujem od slabljenja genetske slike čovječanstva jer se slične stvari događaju otkako postoji društvena podjela na bogate i siromašne. Mnogi kraljevi i vladari na Istoku su u haremima oplodili doslovno tisuće žena i danas imaju brojne nasljednike, a da oni ne znaju od koga potječu. Najbolji primjer je Džingis-kan, istraživanja su pokazala da je na svojim osvajanjima spavao s toliko žena da u Aziji živi 17 milijuna ljudi koji su njegovi potomci.

NACIONAL: Otkrili ste da većina Sykesa koja živi u Velikoj Britaniji potječe od jednog muškarca koji je živio u XII. stoljeću?

- Sve je počelo sasvim slučajno, kad sam upoznao Richarda Sykesa, tadašnjeg predsjednika Glaxo-Wellcoea, čiji su me suradnici pozvali da održim predavanje. Nisam znao da smo u rodu, ali bilo je očito da ako jesmo, moramo imati identičan Y kromosom. To je onaj mali dio DNK koji svaki otac prenosi svojim sinovima. Ispalo je da su naši DNK skoro identični i tada sam poslao pismo raznim ljudima koji se prezivaju Sykes i zamolio ih za dopuštenje da analiziram njihove DNK. Kada se pokazalo da smo u većini slučajeva genetički povezani, upoznao sam geneologa Georgea Redmondsa koji je otkrio da je prvi poznati Sykes živio u XII. stoljeću. I danas postoji selo Flockton u kojem je prije skoro 800 godina živio taj naš zajednički predak, Henry del Sike. To je prvi predak Sykesa koji je zabilježen i osoba za koju su istraživanja pokazala da od njega potječe 70 posto današnjih Sykesa.

NACIONAL: Bavili ste se i ruskom kraljevskom obitelji Romanov te na temelju DNK potvrdili kako je Anastasia bila prevarantica?

- To je prilično kontraverzna priča koja intrigira javnost. Bilo je dosta osoba koje su se predstavljale kao pripadnici Romanovih, a jedna od takvih je i Anastasia, što smo utvrdili DNK analizom njezinih posmrtnih ostataka.

NACIONAL: Slažete li se sa znanstvenicima koji smatraju da će za nekoliko tisuća godina seks postati suvišan? -

Ne vjerujem u takve teorije. Seksa će uvijek biti jer je, ako ništa drugo, odličan oblik zabave.

NACIONAL: Kakav je osjećaj biti poznati znanstvenik?

- Ljudi za mene govore da sam slavan, ali ja nemam taj osjećaj. Sasvim iskreno, život mi je isti kao i prije deset godina. Upravo dovršavam novu knjigu, kao i uvijek dosta putujem i nimalo se ne osjećam poznatom osobom. Kada hodam po ulici, nitko mi ne trči u susret.

NACIONAL: Poznato je da knjige volite pisati u Veneciji?

- Istina je da volim Italiju, od Venecije do Toscane. Venecija je posebna i najmanje jednom godišnje dolazim kao turist, a onda se dogodi nešto neočekivano. Kada sam pisao “Adamovo prokletstvo” našao sam se u golemim problemima. Pisanje knjige je mukotrpan posao i dogodi se da ne znate što dalje. Pišući “Adamovo prokletstvo” jednostavno sam se zaglavio i nisam znao kako ću dalje. Bio sam beznadan, otišao sam u jedan ugodni venecijanski restoran i dok sam ispijao prošek i grickao sir, rješenje se pojavilo samo od sebe. Postalo mi je jasno što trebam napraviti i ubrzo je knjiga bila gotova.

Ranjivi muški Y kromosom Profesor genetike Bryan Sykes svjetski uspjeh postigao je prvom knjigom "Sedam Evinih kćeri" 2001. u kojoj govori o genu koji se nepromijenjen prenosi s naraštaja na naraštaj po majčinoj liniji te pokazao da je moguće doprijeti do sedam pretkinja cjelokupnog čovječanstva. Dvije godine kasnije objavio je "Adamovo prokletstvo" o muškom Y kromosomu, ranjivom nositelju muškosti kojemu možda prijeti propast. Kolegica potomak Ötzija

NACIONAL: Prvi ste istražili Ötzija, leš pračovjeka pronađenog u Alpama, a ispalo je da vaš prijatelj njegov potomak? -

Ötzi je interesantan jer je bio iznimno očuvan i pružio je dokaze o životu ljudi 3300 godina prije Krista. Osim toga, pokazao je da je genetski sličan osobama koje su živjele u tim krajevima. Ali najinteresantnije od svega je bilo to što je moja prijateljica Maria, koja je bila članica ekipe koja je proučavala Ötzija, počela razmišljati o svom starom pretku. DNK test je pokazao da su njih dvoje u srodstvu i nastala je smiješna situacija. Poslije nekog vremena ga je doživljavala poput pravog pradjeda, čak ju je uznemiravalo to što su Ötzija premjestili iz Alpa u muzej. Smatrala je da nije u redu pokojnika micati s mjesta na kojem se nalazio tisuće godina.>email to:Robert Bajrusi

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika