Dean Šoša Nakon što je sredinom 90-ih premijerno prikazan u kinima, “Casino” Martina Scorsesea bio je više kuđen negoli hvaljen. Trosatni ep o usponu i padu židovskog kockara Sama Acea Rothsteina (Robert De Niro) kojeg talijanski mafijaši pošalju u Las Vegas, da ondje za njihov račun upravlja golemom kockarnicom, većina je kritičara proglasila formalno savršenom, ali sadržajno, emotivno i idejno manjkavom i nepotrebnom varijacijom “Dobrih momaka”. Dijelu kritičara koji (neosnovano) smatraju kako je Scorsese najveći američki živući autor, “Casino” se svidio, ali bilo je puno više onih koji su se natjecali u tome tko će ga proglasiti lošijim i besmislenijim filmom. Jedan kolega otišao je toliko daleko da je usporedio Scorsesea s glavnim junakom filma Samom Rothsteinom, zaključivši kako je Martin rob hollywoodskih studija u onoj mjeri u kojoj je Rothstein bio rob talijanskih mafijaša kojima je morao slati golem dio zarade.

Čak i danas, kada se nariče nad time koliko su puta Martinu izmakli Oscari, spominju se prosječne “Bande New Yorka” i loš “Avijatičar”, a gotovo nikada ne poteže se pitanje zbog čega “Casino” nije bio ni nominiran, osim za žensku epizodnu ulogu, koju je odigrala nikad bolja Sharon Stone. “Casino” je oduvijek ružno pače, nezreli brat “Dobrih momaka” i jedan Scorseseov film o mafiji previše, iako je režirao sve zajedno tri! Posve nezasluženo, jer riječ je o možda najzrelijem Scorseseovu filmu, remek-djelu u odnosu na koje se “Dobri momci” doimaju kao zagrijavanje, a prvi film neformalne Scorseseove mafijaške trilogije “Ulice zla” kao studentska vježba. Predstavljajući svojedobno u ovoj rubrici DVD izdanje kolekcije filmova Martina Scorsesea, malčice sam pretjerao proglasivši ga precijenjenim redateljem, oduvijek iznerviran nekritičkim stavovima brojnih američkih kolega kojima je Scorsese bog a “Taksist” najbolji američki film 70-ih, “Razjareni bik” 80-ih, a “Dobri momci” 90-ih godina, iako su u svakom desetljeću u Americi snimljeni brojni bolji filmovi. Martin Scorsese neosporno zna sve što se o filmu može znati i spada među najbolje redatelje scena i sekvenci u povijesti kinematografije, no njegov barokni stil nije uvijek bio u najsretnijim odnosima s pričama kojima se bavio. Stil je prečesto glavni junak Scorseseovih filmova koji, opterećeni željom ovog autora da se svidi kritici, prečesto ostavljaju dojam artificijelnih tvorevina obrazovanog čovjeka pa tek onda autentičnih umjetničkih djela. “Casino” je sasvim druga priča, uz “Doba nevinosti” najbolji Scorseseov film. “Casino” ima sve ono što neki razvikaniji Martinovi filmovi nemaju: veličanstvene likove, veliku priču i autentične emocije, makar ga je pratila reputacija hladnog i proračunatog djelca. Ako vam se to na trenutak i učini, posjetite službenu internetsku stranicu glavnog junaka filma Franka Rosenthala, koji se u filmu zove Sam Rothstein (“Casino” je snimljen prema istinitim likovima i događajima), na kojoj ovaj još dan-danas dijeli kockarske savjete, ili skinite 280 stranica dug FBI-ev dosje drugog glavnog lika “Casina” Tonyja Spilotra (u filmu Nicky Santoro), Rosenthalova dugogodišnjeg “tjelohranitelja” i suradnika, pa razmislite zaslužuje li on romantičniju sliku od one koju o njima stvara Scorsese. Likovi “Casina” možda i jesu hladni, ali oni su naprosto takvi ljudi. Bitno je to da je Scorsese ispod njihove površine pronašao sasvim dovoljno elemenata za veliku dramu, veću od one koju proživljava Travis Bickle u “Taksistu” ili Jake La Motta u “Razjarenom biku”.

Pogledajte samo scenu u kojoj moćni Rothstein prosi svoju životnu ljubav Ginger (Sharon Stone), svjestan da je kupuje, ili način na koji fatalnu kockarku i alkoholičarku prvi put pogleda manijakalni Santoro (Joe Pesci), koji svakoga jutra nakon ubijanja sinu pažljivo priprema doručak. Scorseseov je stil oduvijek bio majstorski, no u “Casinu” ga je napokon imao prilike uklopiti u veliku priču čije će grandiozno mjesto radnje (Las Vegas) opravdati sve redateljeve stilske ekshibicije. “Casino” je tragedija klasičnih razmjera o novcu koji ne donosi sreću (De Niro), moći koja ne donosi zadovoljstvo (Pesci) i praznini koju ne može popuniti sva droga svijeta ni milijun dolara ukradenih omraženom suprugu (Stone). U filmu snažne priče, slojevitih karaktera i blještavog mjesta radnje, Scorsese si može priuštiti svašta, od prenatrpanosti glazbom i kilometarskog pripovjedačkog offa pa sve do luksuza da nakon 135 minuta uvede trećeg pripovjedača, kojeg potom neće ni jednom iskoristiti! Optužbe da se u njegovu filmu više govori negoli pokazuje možda su točne, ali ne govore ništa o kvaliteti “Casina”, baš kao što sličan omjer izgovorenog i prikazanog ne ometa npr. filmove velikog Terrencea Malicka. Prigovor da Scorsese u “Casinu” varira “Dobre momke”, stilom, pričom, likovima i glumcima, oborivi su zagledavanjem u opuse majstora poput legendarnog Ozua, koji su čitav život pričali iste priče. “Casino” je veliki film, posljednje pravo Scorseseovo djelce. Ostaje jedino tajna kako je moguće da čovjek koji je potpisao “Casino” samo nekoliko godina poslije odabere Leonarda DiCaprija za svoga omiljenog glumca i snimi dosadan film o jednom od najzagonetnijih ljudi prošloga stoljeća Howardu Hughesu.

CONTINENTAL FILM Casino, am.-franc. krim. drama, 1995. R: Martin Scorsese GL: Robert De Niro, Joe Pesci, Sharon Stone, James Woods, Frank Vincent

FILM: 5 DVD: 3 MLAĐE JE SLAĐE DISCOVERY DVD

Vrijednost filma "Mlađe je slađe", osim u odličnim glumcima, ponajviše je u iznenađujućem svršetku koji čitavu cjelinu s područja vesele romantične komedije usmjerava prema fatalistički orijentiranoj tragediji spolova. Kako je završetke filmova ipak nepristojno prepričavati, ostaje vam da vjerujete na riječ da vrijeme provedeno uz drugi cjelovečernji film zanimljivog scenarista i redatelja Bena Youngera ("Boiler Room") neće biti uzalud potrošeno. Čak i da nema mudrog završetka, nadahnuti nastupi Ume Thurman i Bryana Greenberga u ulogama 37-godišnje razvedene žene i 23-godišnjeg Židova koji započinju nemoguću vezu, te Meryl Streep kao mladićeve konzervativne majke, bili bi vrijedni barem jednog gledanja. Prime, ljub. komedija, 2005. R: Ben Younger GL: Uma Thurman, Meryl Streep, Bryan Greenberg

FILM: 3 DVD: 2 POVRATAK U NEW YORK BLITZ DVD

David Duchovny okarakterizirao je svoj redateljski kino-prvijenac (zanat je pekao režirajući nekoliko epizoda "Dosjea X") "Povratak u New York" kao urbanu bajku, ali to nije spriječilo većinu kritičara da ga ismiju zbog bajkovitosti priče i likova te neuvjerljivost miljea. Priča o bolnom odrastanju 13-godišnjaka u newyorškom Greenwich Villageu nije bez mana, ali to je pristojan obiteljski filmić kojeg je Duchovny režirao s puno stila, poput starih majstora vješto balansirajući između smijeha i suza. Smrtno ozbiljni Fox Mulder iz "Dosjea X" i prije se znao predstaviti kao zanimljiv čovjek (npr. u intervjuu za Playboy), ali u dodatnim prilozima DVD izdanju "Povratka u New York" Duchovny oduševljava svojom skromnošću i duhovitošću. House of D, am. drama, 2004. R: David Duchovny GL: Anton Yelchin, Téa Leoni, Robin Williams

FILM: 3 DVD: 3 OKO 2 DISCOVERY DVD

Davno se pričalo o američkoj preradi "Oka", no Hollywood je još nije realizirao a braća blizanci Pang dogurala su već do trećeg dijela. Kod nas se tek pojavilo drugo "Oko", tematski prilično različito, ali kvalitetom otprilike u rangu prvoga, što će reći vizualno atraktivan, no jedva prosječan horor koji bi, da dolazi sa Zapada, a ne s Istoka, vjerojatno ostao zakopan u gomili američke B produkcije. Kao i u originalnom filmu, strava je i u nastavku posljedica unutarnjih užasa koje proživljava glavna junakinja, povezanih ovaj put s problemima roditeljstva, no iako se klone banalnih scenarističkih i redateljskih rješenja, braća Pang ne koketiranju sa žanrom puno uspješnije od svih onih silnih rutinera koji su štancali petu "Stravu u Ulici brijestova" i šestu "Noć vještica". Gin gwai, hongk.-tajl. horor, 2004. R: Oxide Pang Chun i Danny Pang GL: Eugenia Yuan, Qi Shu, Jesdaporn Yuan FILM: 2 DVD: 2>email to:Dean Sosa