Objavljeno u Nacionalu br. 562, 2006-08-21

Autor: Maroje Mihovilović

KNJIŽEVNI SKANDAL U NJEMAČKOJ

Arhivi Stasija razotkrili Grassa

Nedavno priznanje nobelovca Güntera Grassa, književnika zaslužnog za poratnu denacifikaciju Njemačke, da je bio član zloglasne 10. divizije SS-a šokiralo je njemačku i svjetsku kulturnu javnost

Književnik Gunter GrassKnjiževnik Gunter Grass Njemački nobelovac Günter Grass, jedan od najutjecajnijih suvremenih njemačkih intelektualaca, koji je iznimno mnogo postigao, posebno svojim romanom “Limeni bubanj” iz 1959., da se Nijemci suoče sa svojom mračnom nacističkom prošlošću, otkrio je neugodnu pojedinost iz svoje rane mladosti: da je i sam bio pripadnik SS-a, elitne nacističke postrojbe, koja je na suđenju u Nürnbergu, zbog brojnih zločina što su je počinili njeni pripadnici, proglašena zločinačkom organizacijom. Mnogi Grassovi poštovatelji zbunjeni su time što je on taj podatak toliko dugo krio, smatrajući da je iznevjerio i njih i cijelu njemačku javnost, jer sam nije bio kadar učiniti ono što je zahtijevao od svojih sunarodnjaka - suočiti se s prošlošću. Njegovi protivnici, koji su mu prigovarali - zbog kritike mnoštva Nijemaca koji su slijedili Hitlera i nacizam - da je stigmatizirao Nijemce, sada tvrde da je ovo dokaz da je bio licemjer. Neki čak tvrde da bi trebao vratiti Nobelovu nagradu koju je dobio 1999. te da je tajio svoje članstvo u SS-u samo zato što se plašio da bi mu to onemogućilo da dobije tu nagradu.

Bivši poljski predsjednik Lech Walesa, koji je zatražio od Grassa da vrati plaketu koju mu je dodijelio poljski grad Gdansk (njemački: Danzig), tvrdeći da mu grad, u kojem se Grass rodio, a u kojem je Walesa 1980. poveo svoj sindikat Solidarnost u borbu za demokratizaciju Poljske, nikada tu plaketu ne bi dao da je znao za njegovo članstvo u SS-u. No, mnogi Grassa i brane, tvrdeći da su napadi na njega sasvim pretjerani. Sam Grass zbunjen je gužvom koja je nastala oko njegova otkrića 11. kolovoza u intervjuu Frankfurter Allgemeine Zeitungu u povodu skorog izlaska iz tiska svoje autobiografije. Günter Grass rodio se 16. listopada 1927. u današnjem poljskom gradu Gdansku, koji se tada zvao Danzig i imao status slobodnoga grada pod njemačkom upravom. U tom gradu nacisti su osvojili vlast i prije nego što ga je Njemačka odmah nakon početka II. svjetskog rata 1939. anektirala. Grass je u tom trenutku bio gimnazijalac, a dosad se u njegovim biografijama najčešće tvrdilo da je, kao i mnogi drugi tinejdžeri, potkraj rata bio mobiliziran u Pomoćnu radnu službu, neku vrstu civilne zaštite, te da je tako dočekao kraj rata kad se našao u američkom zarobljeništvu. U intervjuu FAZ-u Grass je ispričao da se - uvjeren njemačkom ratnom propagandom - kao 15-godišnjak 1942. javio kao dobrovoljac za podmorničara, ali je bio odbijen, a potkraj 1944. regrutni ured u Dresdenu poslao ga je u 10. SS-ovu oklopnu diviziju Frundsberg. Tu je bio šest mjeseci, vježbajući za tenkovskog topnika, a u zadnjim tjednima rata sudjelovao je u nekoliko okršaja, nakon čega su ga zarobili Amerikanci. Ostaci 10. divizije probijali su se na samom kraju rata iz Češke da se predaju američkim postrojbama, a ne nadolazećim Sovjetima. Samo manjina ljudstva u tome je uspjela, pa se Amerikancima predala kad je stigla pred Márianské Lázneĕ nedaleko od granice Češke i Njemačke, a u njoj je bio i Günter Grass, lakše ranjen u okršaju s Rusima.

Pri predaji Amerikancima u njegov je zarobljenički karton zapisano da je pripadnik 10. SS oklopne divizije. Taj je karton bio desetljećima zaboravljen među milijunima sličnih američkih kartona o njemačkim zarobljenicima. U zarobljeničkom logoru bio je kraće vrijeme, a kad je pušten, nije se mogao vratiti kući u Gdansk, koji je sada bio pod poljskom upravom, nego se u Njemačkoj bavio raznim poslovima, neko vrijeme bio rudar, pa s roditeljima radio na farmi kraj Kölna, postao kamenoklesar i izrađivao nadgrobne spomenike. Studirao je kiparstvo, počeo pisati i u svojim književnim djelima na nov način pristupio najneugodnijem pitanju poratne Njemačke - zašto je toliko Nijemaca podržalo Hitlera. Analizirao je apolitično njemačko malograđanstvo kao temelj bujanja nacizma i otvoreno govorio o potrebi da se Nijemci suoče s odgovornošću za ratne strahote, osobito u romanu “Limeni bubanj”, koji je Volker Schlöndorff ekranizirao te je 1979. film dobio Oscara za najbolji strani film. Grassa mnogi kritičari i povjesničari njemačke književnosti smatraju najboljim njemačkim poratnim romanopiscem. On je bio i iznimno politički aktivan. Stalno je od Nijemaca tražio da se suoče s prošlošću i izgrađuju državu u kojoj Hitlerovi zločini više nikada neće biti mogući, da budu svjesni svoje odgovornosti i o tome uče i svoju djecu, pa je tako u jednom spisu 1979. napisao: “I danas, 34 godine nakon Auschwitza, za Nijemce ostaje krucijalno pitanje: što ćemo reći svojoj djeci?” Sada mnogi citiraju tu rečenicu kako bi upozorili da on sam nije učinio ono za što se založio - otkrio mladim Nijemcima svoje iskustvo iz najmračnijeg razdoblja njemačke povijesti, činjenicu da je i sam bio, barem nakratko, dio zločinačkog stroja koji je nanio toliko zla i Njemačkoj donio takvu sramotu. Mnogi se pitaju zašto je tajio podatak da je bio esesovac. Morao je osjećati i sam stanovitu odgovornost, iako je ta divizija, dok je tih nekoliko tjedana 17-godišnji Grass bio u njoj, ratovala gotovo stalno na njemačkom teritoriju i nema podataka da je pritom počinila ratne zločine.

Mnogi smatraju da je Grass kriv upravo zato što tu ratnu epizodu iz svoje mladosti nije odavno otkrio. Posebno vođe židovskih organizacija njegovo ponašanje smatraju nedopustivim. Charlotte Knobloch, predsjednica Židovskog središnjeg vijeća, smatra da zakašnjelo Grassovo priznanje potire sve njegove kritike Njemačke zbog njene nesposobnosti da se suoči s nacističkom prošlošću: “Duge godine njegove šutnje o svojoj esesovskoj prošlosti svode njegove prijašnje izjave na apsurd.” Grassov biograf Michael Jürgs, koji je pišući Grassovu biografiju s njim mnogo puta razgovarao, a da mu Grass to nikad nije spomenuo, kaže: “To je veliko razočaranje, jer je on iznevjerio cijelu generaciju. Obožavali smo ga kao moralnu ikonu, koja je spremna reći istinu čak i kad ona boli.” Njemački povjesničar Joachim Fest izjavio je da, nakon što je doznao da je Grass tajio svoju prošlost, “od tog čovjeka ne bi kupio ni polovni automobil”.

Grass navodno ni sad ne bi otkrio taj podatak da nije doznao da će biti razotkriven. Nedavno su znanstvenicima stavljeni na uvid arhivi istočnonjemačke tajne policije Stasi, pa su neki otkrili da je Stasi znao za Grassovo ratno iskustvo u SS diviziji, pa se čak pripremao da ga ucjenjuje, iako nema indicija da su agenti Stasija s njim kontaktirali. Znanstvenici su tako otkrili i Grassov američki zarobljenički karton, koji je Stasijeve tvrdnje potvrđivao. Da bi ih preduhitrio, Grass je navodno tu činjenicu otkrio u intervjuu FAZ-u. Grass je zaprepašten oštrinom i brojnošću negativnih reakcija. Zbog toga je odobrio potez svog izdavača da njegovu autobiografiju, koja je već odštampana, ali je čekala rujan kad se više kupuju knjige, odmah pošalje u knjižare. Prva naklada od 150.000 primjeraka smjesta je rasprodana. Svoje ratno iskustvo Grass je opisao na 60 od 457 stranica autobiografije “Guljenje luka”. U njoj je otkrio da je, kada su ga regrutirali u SS, o tome drukčije mislio nego sada: “Jesam li ja tada bio šokiran u tom uredu za regrutiranje kad su napisali ona dva slova SS kada su me regrutirali, kao što sam time šokiran danas, 60 godina poslije? Koliko se sjećam, nije bilo ničega što bi se moglo interpretirati kao znak šoka ili gađenja. Naprotiv, ja sam tada morao Waffen-SS smatrati elitnom postrojbom, koju su slali tamo gdje bi bila probijena fronta ili kad bi trebalo razbiti opkoljavanje, kao kod Demjanska ili kad je trebalo ponovno osvojiti neki grad, kao u Harkovu. Nisu mi se gadila ona dva runska slova SS na ovratniku moje uniforme.” O svojoj pripadnosti SS-u piše: “Dosta s izmotavanjima. Desetljećima nisam sam sebi dopuštao priznati tu riječ, ta dva slova. Ono što sam u trenucima kad sam ulazio u tu postrojbu prihvaćao s glupavim ponosom svojih mladih godina pokušavao sam sakriti nakon rata zbog sve većeg stida zbog toga. No teret na savjesti je ostajao i nitko ga ne može maknuti.”

O onome što je doživio kao vojnik napisao je: “Dok sam se vježbao za topnika, što sam istrpio tijekom jeseni i zime, nitko nije spomenuo nikakve ratne zločine, koji su poslije došli na vidjelo, ali ta tvrdnja da nisam ništa znao ne može opravdati činjenicu da sam bio uključen u sistem koji je planirao, organizirao i proveo uništenje milijuna ljudi. Budem li i oslobođen svake izravne odgovornosti, još uvijek postoji sve do danas linija koju bismo olako mogli nazvati kolektivnom odgovornošću. Sasvim je sigurno da ću s tim morati živjeti svoje preostale godine.” Da ga je rat osvijestio, vidjelo se po tome kako je opisao najdramatičniji trenutak svog kratkog ratnog iskustva, kad su mjesto na kojem je bila stacionirana njegova postrojba zasule ruske kaćuše: “Vidio sam sam sebe kako pužem, kako su me naučili, ispod nekog tenka. Upišao sam hlače od straha. Nakon tri minute sve je bilo gotovo. Netko je jecao poput malog djeteta, a ja sam ustao i u hlačama koje sam od straha upišao gledao razneseno tijelo dječaka s kojim sam trenutak prije brbljao tko zna o čemu.”


Grass u SS-u nije bio zločinac Grassovim otkrićem mnogi su zgranuti, iako sama ta činjenica ne znači ono što mnogi u prvi tren pomisle. SS (Schützstaffel ili Zaštitni odred) bila je vojno-sigurnosna organizacija nacističke stranke (NSDAP), još 20-ih osnovana kao mala postrojba za osobnu Hitlerovu zaštitu, ali je prerasla u moćnu sigurnosnu, pa potom i vojnu silu. Mnogi esesovci uspeli su se do samog vrha nacističke države, SS je upravljao glavnim sigurnosnim službama njemačke države, njegovi pripadnici vodili su koncentracijske logore u kojima su likvidirani milijuni ljudi, a esesovci su počinili i brojne ratne zločine. Nakon početka rata SS, koji je dotad bio pretežno policijsko-politička organizacija, počeo je osnivati i svoje vojne postrojbe, koje su sudjelovale u ratnim operacijama pod zapovjedništvom generalštaba Wehrmachta kao sastavni dio njemačke vojske. Te su se divizije nazivale Waffen-SS (oružani SS), isprva su bile sastavljene samo od probranih “arijevaca”, zadojenih nacističkom ideologijom, ali su poslije osnovane i SS divizije od kvislinga iz zemalja koje su Nijemci okupirali. Ukupno je osnovano 38 divizija Waffen-SS-a. Neke od njih sastojale su se isključivo od Nijemaca, ali i pojedine divizije od pripadnika drugih narodnosti istaknule su se na bojištima i čak smatrale najboljim borbenim postrojbama njemačke vojske. Upravo se oklopna divizija Frundsberg, nazvana prema njemačkom plaćeniku iz 16. stoljeća, smatrala takvom. Osnovana je 1943., ratovala je na Istočnoj fronti, a nakon iskrcavanja Saveznika u Normandiji u lipnju 1944. prebačena je na zapad i sudjelovala u teškim borbama protiv Amerikanaca i Britanaca. Bila je jedna od njemačkih oklopnih divizija koje su razbile neuspješni anglo-američki padobranski desant u Nizozemskoj u rujnu 1944. Sudjelovala je i u kasnijim bitkama na Zapadnoj fronti, gdje je pretrpjela teške gubitke. U studenom je povučena u sjevernu Njemačku i bila popunjena mobiliziranim regrutima, pa se tako u njoj našao i Grass. Nakon odmora i uvježbavanja novih vojnika, divizija je prvo usporavala prodor zapadnih saveznika preko Rajne u Njemačku, a od veljače je bila na sličnim zadacima na Istočnoj fronti, gdje je usporavala prodor Crvene armije. Imala je strašne gubitke i potkraj rata, kad se našla na teritoriju Češke, bila gotovo uništena. Vodstvo je dopustilo postrojbama da se razdvoje i pokušaju probiti prema američkim postrojbama, koje su sa zapada ulazile u Češku, kako bi se njima predale. Grass se našao među malobrojnima koji su se uspjeli predati Amerikancima, koji su ga u arhive ubilježili kao pripadnika 10. oklopne divizije SS-a.>email to:Maroje Mihovilovic

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika