Radnici Itasa ne skrivaju ponos zbog duge rudarske i metalske tradicije u Ivancu "Iako smo za vođenje poslova doveli bivšeg regionalnog direktora Olympusa kako bi izvukao tvrtku i obnovio kontakte sa starim poslovnim partnerima, cijela zasluga što ova tvrtka i dalje posluje i ima lijepu budućnost pripada radnicima i njihovoj odlučnosti da spase tvrtku u koju su uložili dobar do svojih života”, kaže stečajni upravitelj tvrtke Itas iz Ivanca Ivan Polan. Odvjetnik Polan, nekadašnji zamjenik stečajnog upravitelja Tiska, uvjeren je da bi radnici trebali sudjelovati u odlukama koje se tiču upravljanja poduzećem jer smatra da najviše znaju o samoj proizvodnji te da bi se njihov rad i znanje trebali više cijeniti. Polan objašnjava da participacija radnika u odlučivanju nije ništa neobično jer, primjerice, u Ruhrskoj oblasti u Njemačkoj gdje je u proizvodnji prisutna velika koncentracija rada, radnici imaju većinu u donošenju odluka.

Nakon svih malverzacija i otuđivanja dijela imovine, blokiranog računa, isključene struje i nemogućnosti proizvodnje, do prije godinu dana malo tko je vjerovao da ta, nekoć renomirana tvrtka za proizvodnju alatnih strojeva neće biti likvidirana, a njena imovina rasprodana. Model stečaja, prema rezultatima nešto drukčiji nego u mnogim drugim poduzećima, koji je primijenjen na tvrtku u kojoj je radnicima omogućeno sudjelovanje u procesu odlučivanja, prema svim pokazateljima pokazuje se kao prilično uspješan. U posljednjih šest mjeseci Itas je vratio sve svoje inozemne partnere i u lipnju ostvario posao od 150 tisuća eura. Danas se radnici odriču 10 posto svoje plaće kako bi moglo biti zaposleno 14 novih radnika koji su im nužni kako bi mogli završiti već ugovorene poslove. Kontrolor proizvodnje Stjepan Hrg tvrdi: “Dok poduzeće ne stane na svoje noge spremni smo se odreći dijela svoje plaće. Ako mislimo završiti proizvodnju na vrijeme i zadržati kupce trebamo nove ljude, a ovo je jedini način da im omogućimo plaće.” Ivan Rešetar, jedan od 142 usko specijaliziranih radnika Itasa, objašnjava kako su se praktički odrekli cijele prošle godine kada nisu primali plaću, pa se mogu odreći i deset posto od plaće od 3 tisuće kuna ako je to nužno za poslovanje tvrtke.

Radnici danas sudjeluju u svim bitnim odlukama za poslovanje tvrtke i u tvrtki ne postoji kruta hijerarhija. Svaki radnik je po njima karika lanca. Itas je tipična hrvatska priča divlje privatizacije u kojoj nije manjkalo različitih sumnjivih poslovnih poteza novih vlasnika koji su svjesno uništavali proizvodnju kako bi se domogli onoga što su smatrali da je najvrednije, a to su nekretnine. Stečajni upravitelj kaže: “Vrijednost tvrtke i njen temelj je znanje radnika. Ono je nenadomjestivo i na tome treba graditi budućnost tvrtke. Proizvodni pogoni i hale uvijek se mogu izgraditi”. Ono što je netipično je da su se radnici uspješno suprotstavili gašenju proizvodnje i shvatili da mogu sudjelovati u donošenju bitnih odluka za svoju tvrtku. U razgovoru spominju dugu metalsku tradiciju ovoga kraja kao i rudarsku povijest svojih predaka koji su radili u obližnjim ugljenokopima što im je dalo žilavi duh i odlučnost da se izbore za svoja prava. Industrijalizacijom 60-ih godina nastavila se metalurška tradicija a u Itasu su se zapošljavli bivši rudari i njihovi potomci. “Ti ljudi su izgradili Prvomajsku, šestog metalskog giganta u svijetu i ne dopuštaju da se to obezvrijedi”., kaže Polan. Itas je od 70-ih godina prošlog stoljeća bio u sastavu bivše zagrebačke Prvomajske koja je zapošljavala više od 27 tisuća metalaca. Od 1991. tvrtka se transformirala u dioničko društvo, manji se broj dionica dijelio malim dioničarima dok je veći dio zadržao Hrvatski fond za privatizaciju. Te dionice prebacile su se PIF-ovima, a 2001. većinu dionica kupila je gradonačelnica Ivanca Marija Brezovec koja je vlasništvo prebacila na tvrtku svog sina Bojana, a za predsjednika Uprave izabran je njen nećak Ivan Canjuga. Usprkos zadovoljavajućoj proizvodnji i solidnom poslovanju, 2002. Uprava je odlučila smanjiti plaće.

Tadašnji sindikalni povjerenik, a danas zamjenik stečajnog upravitelja Dragutin Varga shvatio je da nešto nije u redu: “Uprava je jednostavno obavijestila kupce da dođu po svoju robu jer Itas prestaje s proizvodnjom.” On je zbog svoje tvrdoglave borbe za tvrtku i njene radnike u tri godine čak dva puta dobio nezakoniti otkaz, a na provedbu sudske odluke da ga Uprava treba vratiti na posao čekao je dvije godine. “Za vrijeme otkaza kolege su mi omogućile da radim na stroju, bio sam praktički ilegalac”. Varga je inicirao i osnivanje Udruge malih dioničara jer je shvatio da samo na taj način može imati uvid u poslovanje Itasa d.d. Prava borba radnika počela je 2005. kada su se dva sindikata koja su do tada djelovala u Itasu ujedinila u jedan. Jednom su prilikom zbog isključenja struje tri dana štrajkali glađu zbog čega je Vlada sazvala izvanrednu sjednicu i naložila uključenje struje. Radnici su bili spremni na vezivanje za strojeve zbog čega je Uprava podigla različite tužbe, između ostalih i onu za ometanje posjeda. Iz tog doba potječe i anegdota koja dovoljno oslikava tadašnja događanja. Naime, tadašnji predsjednik Uprave Itasa d.d. i predsjednik Itas Nove, tvrtke koja je osnovana kako bi se preko nje od Itasa d.d. naplaćivala provizija od 20 posto za svaki proizvedeni stroj, Ivan Canjuga, tužio je za ometanje posjeda Dragutina Vargu i članove Stožera za obranu tvrtke. Sutkinja Općinskog suda Ivanec Nataša Sever u pratnji policije došla je na uviđaj na licu mjesta. Za vrijeme trajanja uviđaja, Ivan Canjuga, Bojan Brezovec, član NO Marive, tvrtke osnovane za izvlačenje novca iz Itasa, zaključali su se u prostorije Uprave. Sutkinja je zapovijedila policiji da obiju vrata. Canjuga je sutkinju dočekao s bejzbolskom palicom u rukama jer se bojao radnika. Sutkinja ih je nazvala nasilnicima sa šerifovskim ponašanjem. Sindikat je podigao kaznene prijave protiv Brezovice i Canjuge zbog nezakonitog poslovanja a one su danas u sudskim ladicama. Kao logičan rezultat gašenja proizvodnje i gomilanja dugova, Canjuga je 2005. zatražio stečaj, a sud je za stečajnog upravitelja postavio Velimira Slamara. Radnici su brzo uvidjeli da će stečaj izgledati kao i mnogi u Hrvatskoj koji nakon duge agonije završavaju likvidacijom tvrtke. Stoga su na Odboru vjerovnika smijenili dotadašnjeg stečajnog upravitelja i izabrali Ivana Polana.

Radnici su i većinski vjerovnici tvrtke, njihove tražbine iznose više od 53 posto. ”Pokazalo se da stečaj ne treba završiti likvidacijom već onim za što i služi, a to je reorganizacija tvrtke”, kaže Polan. Novi stečajni upravitelj uživa povjerenje radnika, a koliko je ono najbolje svjedoči da su radnici potpisali kolektivni ugovor u kojem stoji da im se može smanjivati plaća ako je to potrebno za poslovanje tvrtke. Polan je uvjeren da ova tvrtka ima perspektivu jer je tu koncentrirano najveće znanje u metalskoj industriji i na kojem se grade temelji tvrtke. “Svoju ulogu stečajnog upravitelja shvatio sam kao medij kroz kojeg će radnici izražavati svoje ideje o smjeru u kojem će ići tvrtka jer oni najbolje znaju kako se radi posao, a odluka i odgovornost su moji”. Vrata ureda stečajnog upravitelja nikad nisu zatvorena i svaki radnik u bilo kojem trenutku može doći na razgovor. Kako je bivša Uprava osnovala ItasNovu i privukla dio radnika u tu tvrtku u kojoj su imali redovite plaće postavlja se pitanje zamjeraju li oni koji su ostali u Itasu d.d. svojim kolegama. “Događalo se da dva radnika iz formalno dvije različite tvrtke rade za istim strojem. To je bio glupi potez bivše Uprave jer bez međusobne suradnje jednostavno nismo mogli raditi posao. Nitko im ne zamjera, vraćati se na prošlost je beskorisno. Svi zajedno trebamo skupiti snagu za budućnost”, opisuje Varga poslovnu filozofiju tvrtke. Hale i zgrada Itasa izgledaju prilično derutno, ali to ne zabrinjava radnike. Šefa proizvodnje Slavko Konjević kaže: ”I to ćemo riješiti. Ozbiljni partneri znaju da to nije bitno i da kod nas mogu dobiti kvalitetan proizvod. Važnije je da mi sada hvatamo izgubljene godine jer bivša Uprava nije ništa ulagala u tehnološki napredak. Posljednjih mjeseci rješavamo i to, počeli smo uvoditi ISO standard i najnoviji softver u procesu proizvodnje”.

Nakon obnavljanja kontakata sa svim stranim kupcima bilježe povećanje narudžbi. Njemački Kunzmann povećao je narudžbe, a s južnoameričkim BIMAQ-om potpisan je vrijedan ugovor. U planu je i suradnja s inozemnim partnerom o proizvodnji stroja koji će nositi Itasov znak. Priznaju da status tvrtke u stečaju izaziva određene rezerve kod partnera te otežava financiranje i dobivanje poticaja i poslovanje s bankama. Upravo je stoga na Odboru vjerovnika odlučeno da se osnuje novo poduzeće koje bi od 1. siječnja trebalo poslovati pod imenom Itas - Prvomajska. U novu tvrtku bit će prenesena sva imovina i potraživanja Itasa te će se dionice ponuditi najprije vjerovnicima. Prema potraživanjima radnici će dobiti većinski paket dionica, a većina će svoja potraživanja prenijeti u suvlasničku strukturu. Do tada će crni Audi 6, parkiran u dvorištu tvrtke, koji je bivša Uprava u najtežim danima za Itas kupila za 250 tisuća kuna, sačekati članove nove Uprave. OKVIR Ulična borba za Itas Prošle godine udružila su se dva sindikata Itasa koji su zajedno započeli borbu za tvrtku koju je uništila gradonačelnica Ivanca Marija Brezovec, koja je Itas kupila od PIF-ova 2001. Radnici su demonstrirali pred zgradom Varaždinske županije a tri su dana štrajkali glađu zbog čega je intervenirala Vlada.>email to:Ante Pavic