Zoran Ferić Zamislimo ovakvu scenu: 12-godišnja Ema i 13-godišnja Višnja igraju se s barbikama u Eminoj spavaćoj sobi. Ema je odlučila obući lutkicu u laganu svijetlozelenu proljetnu haljinicu koja asocira na tek propupalo lišće, dok se Višnji više sviđa svečaniji bež komplet koji bolje ističe Barbikinu savršenu liniju i duge noge. Isprobavaju modele na lutki jer ovo je za nju jedan od važnijih sastanaka. Prvi put se sastaje sa svojim Kenom, lûtkom svog života. Ona, naravno, još to ne zna, ali predosjeća. Puca ju legendarna ženska intuicija i zna da je za nju ovo nevjerojatno važno, da će njen život ove večeri možda krenuti u sasvim drugom smjeru. Ema i Višnja su na visini zadatka. Znaju one. Ne samo da traže adekvatnu haljinu ili kompletić, nego puno pažnje posvećuju i detaljima. Koji rubac paše uz haljinu, a koji uz komplet, kako spariti cipele i torbicu: po principu uklapanja ili kontrasta. Odlučiti se za smjelije kombinacije ili za nešto elegantnije i tradicionalnije što bi se svakako sviđalo osobi Kenova izgleda i preferencija. I onda, usred oblačenja, odjednom začuju ključ kako ulazi u bravu ulaznih vrata. Trenutak oklijevaju, a onda s užasom na licu bacaju odjeću i Barbie u veliku pletenu kutiju, na to stavljaju pribor za šivanje kao kamuflažu, a Ema rutiniranim pokretom gura kutiju pod krevet.

Baš u tom trenutku u sobu ulazi Emin dečko. Emin dečko, Krešimir, kompjutorski je programer, nedavno je navršio 46, rastavljen, otac dvoje djece, Davora (17) i Lare (15). Lara je Emina dobra prijateljica, iako ponešto konzervativna za Emin ukus. Krešimir je dobar i tolerantan dečko, samo što poludi kad se Ema igra s lutkama. Smatra da je s punih 12 godina, koliko je navršila u svibnju, previše odrasla da bi još uvijek oblačila Barbike. Krešimir misli da Višnja nije dobro društvo za Emu jer je previše infantilna, a s tim se slažu i Emini roditelji. Kad je Ema iz svoje sobe u roditeljskom domu ponijela Barbie u stan u kojemu su planirali živjeti ona i Krešimir, njezina se majka rasplakala. Zato Krešimir nije bio baš presretan kad je vidio Višnju u svom stanu. Tek tada Ema je primijetila da nešto smrdi. Ubrzo su vidjele da se u predsoblju nalazi ovca vezana za vješalicu. Meketala je i žvakala čupavi tepih od sirove ovčje vune na kojemu je stajala. Činio joj se, valjda, nekako poznatim. Čim je vidjela ovcu, Višnja je rekla: - Vidim da ste se večeras odlučili zabaviti, vas dvoje vragolana. Pokupila je svoju jaknicu s izvezenim Snoopyjem i nestala iz stana. Ema je pak sjela u krilo Krešimiru u njihovoj najdražoj fotelji. Sve je obećavalo zabavnu večer. Krešimir je svojim iskusnim prstima otkopčao njenu ružičastu košuljicu ispod koje su se nazirale grudi koje su tek počele rasti. Poljubio je jednu, pa drugu i one su se rascvjetale, kao u Lorcinoj pjesmi. Ona je njega ljubila iza uha, dok mu je raskopčavala hlače. I tako su se ljubili i dirali, a ovca je meketala. U jednom trenutku, dok mu je u ustima bila Emina sitna bradavica, Krešimir je profufljao: - Jefi napifala zadaću iz matematike? - Jefam - odgovorila je Ema gurajući jezik u njegovo uho. -I nifte fe igrale f Barbikama? -Nifmo, ljubavi - frfljala je Ema još uvijek zauzeta Krešimirovim uhom. Ovca je i dalje meketala. Onda su se stropoštali na pod i dugo vodili ljubav pred ovcom. Ema je malo razmišljala o tome kako nije uspjela obući Barbiku do kraja, kako ona i Ken sada leže u mraku, u njenoj tajnoj kutiji, i možda više nikada neće otići na spoj koji bi za njih bio sudbinski. Bilo joj je malo žao Barbie i Kena, ali onda ju je, kad je Krešimir ušao u nju, svladala strast. A veselila se i ovci koja je meketala u predsoblju. Sada je ispuštala smeđe kuglice. Mirisalo je kao kad je kao mala s roditeljima odlazila na selo.

Uvijek kad bi osjetila miris ovčjeg ili kravlje izmeta jelo joj se sir i vrhnje. Nakon što su zadovoljili prvu žudnju, bilo je vrijeme da se poigraju s ovcom. Ema je voljela igre s ovcama. Prvo su morali ispuniti formular po kojemu se vidi da ovca pristaje na spolni odnos s Krešimirom. To se vidi po tome što ovca ne pruža otpor i još je sklona lizanju slanijih dijelova tijela. Ovca nije bila ni stara ni mlada, dovoljno iskusna za jednu lijepu večer. Krešimir ju je unajmio u obližnjoj rent-a-pet agenciji. Lijepo je što živimo u vremenu slobode u kojemu ona nije rezervirana za odrasle, nego je dostupna i djeci, mislila je Ema dok je njen dragi općio s ovcom Marilyn, a ona držala kameru u ruci. Baš je bilo lijepo, mislila je dok su večerali svježe ovčje mlijeko. Ovako bi moglo izgledati obiteljsko popodne ako u Hrvatskoj na izborima pobijedi Stranka dobrosusjedske ljubavi, slobode i različitosti, koju zovu i pedofilskom strankom, a vodi je kontroverzni Marthjin Uittenbogaard koji smatra da bi i djeci od 12 godina trebalo dopustiti legalne seksualne odnose s partnerima koje sami izaberu, a trebalo bi legalizirati i spolni odnos sa životinjama. Kad ih već jedemo, zašto da ih i ne jebemo, kao da se pita čudnovati nizozemski političar koji se zalaže za osnivanje Pedofilske internacionale i pedofilskih stranaka u europskim zemljama. Kod nas, doduše, u spolne odnose mogu stupati 14-godišnjaci, ali tvrditi da su 12-godišnjaci dovoljno zreli najveća je glupost. Te dvije godine znače jako puno, a ni ljudi s 18, a ponekad ni s 30 ili 40 godina nisu potpuno zreli. To pokazuje i postotak fatalnih pogrešaka na tom polju. U vezama se mlate, bodu noževima, propucavaju i polijevaju vrućim uljem. Međutim, negdje treba postaviti zakonsku granicu. Klauni poput Uitenbogaarda nisu opasni kao politička opcija, ali jesu kao alternativa koja zbog svog ludila može postati čak i simpatična, a to je prvi korak prema tome da pedofilija u budućnosti više ne bude perverzija i kažnjivo djelo, nego spolna orijentacija.>email to:Zoran Feric