Objavljeno u Nacionalu br. 563, 2006-08-28

Autor: Dean Sinovčić

SUKOB HRVATSKIH DIZAJNERA

Partneri Suadu Čokljatu oteli Emmyja

Suad Čokljat (32), producent i vlasnik studija Indigo audio, radio je zvučne efekte te montirao i miksao zvuk za Emmyjem nagrađeni spot koji je hrvatski studio Luminus radio za dodjelu Oscara, ali njegovi su partneri prigrabili sav novac i slavu

Suad ČokljatSuad Čokljat Prije deset dana u Los Angelesu televizijsku nagradu Emmy u kategoriji “najbolji dizajn špice” osvojili su Kristijan Petrović, Renato Grgić, Alen Petković i Jon Teschner. Radi se o špici s ovogodišnje dodjele filmske nagrade Oscar. Petrović i Grgić dolaze iz produkcijskog tima Luminus iz Zagreba. Petković je njihov stari prijatelj iz Los Angelesa koji im je pomogao u probijanju na američko tržište, dok je Teschner Petkovićev poslovni prijatelj koji ga je povezao s producentima ceremonije dodjele Oscara, Michaelom Shapirom i Gilom Catesom. I dok Petrović i Grgić najavljuju nove projekte, podsjećaju da su nakon špice za Oscara bili i autori televizijske špice za ovogodišnje NBA finale, po strani je ostao Suad Čokljat, punopravni član tima koji je zadužen za komponiranje glazbe i zvučnih efekata na špici, te produkciju i miksanje glazbe.

Otkada Luminus postiže međunarodne uspjehe, Čokljat je ravnopravni dio autorskog tima ali je pri svakoj promociji odbačen u stranu. To se događalo od medijskih istupa članova Luminusa gdje se Čokljat uopće ne spominje ili se spominje kao “vanjski suradnik”, preko konferencije za novinare u zagrebačkom hotelu Sheraton nakon dodjele Oscara gdje ga nisu pozvali da nastupi s njima pa do nominacije za nagradu Emmy gdje njegovo ime nije spomenuto. Čokljat (32), u glazbenim krugovima poznat kao producent i vlasnik glazbenog studija Indigo audio koji je, između ostalog, snimao i miksao albume Ivane Banfić i Dine Merlina, nevjerojatnom je strpljivošću čekao da njegovi partneri priznaju njegov rad ali do toga nije došlo. To medijsko priznanje je svima njima bitno jer do sada nisu zaradili osobit novac za svoje radove na međunarodnom planu ali nakon osvajanja Emmyja očekuje se i zarada. Kako to često biva, radi se o razmimoilaženju između prijatelja iz djetinjstva jer su Čokljat i Grgić više od 15 godina najbolji prijatelji, ali prijateljstvo je nestalo kada su došli poslovni uspjesi. Alen Petković bio je njihov prijatelj iz srednje škole koji je upisao filmsku režiju i produkciju na Columbiji u Chicagu da bi se prije deset godina preselio u Los Angeles. Tamo se zaposlio u kompaniji BLT Communications koja se bavi produkcijom i filmskim marketingom poput izrada foršpana i plakata za filmove. U toj kompaniji Alen Petković vodi odjeljak za kompjutersku grafiku i njegov rad u američkoj kompaniji ispostavio se ključnim za kasniji proboj Luminusa na inozemno tržište. Grgić i Čokljat još su kao klinci planirali projekte poput ovih sadašnjih. Čokljat se oduvijek zanimao za glazbu, sa 17 godina je svirao klavijature u grupi Riva koja je pobijedila na Euroviziji te je kasnije otvorio vlastiti glazbeni studio. S druge strane, Grgić i Petrović su, zajedno s Krešimirom Matovinom i Mariom Brajinovićem, osnovali tvrtku Lighthous. Microsoft Hrvatska je od Lighthousea prije četiri godine naručila petominutni film za svoju konvenciju “Windays 2002” u Opatiji. Autor kompletnog zvuka bio je Čokljat koji je komponirao glazbu, napravio aranžman i zvučne efekte, i sve to smiksao i producirao. Američki Microsoft zainteresirao se za taj videospot kako bi ga prikazivali na svojim događajima. Međutim, čini se da su nudili premalo novaca tako da je ponuda odbijena. Lighthouse je zato počeo s izradom TV propagandnih spotova za hrvatske klijente u kojima je kao autor glazbe sudjelovao Čokljat a ujedno su uspostavljeni kontakti s Alenom Petkovićem u Los Angelesu. Kako je Petković bio iznimno zadovoljan njihovim TV reklamama spojio ih je s kompanijom MTV koja je od njih naručila špicu za svoju kompaniju MTV Films, opet uz glazbu Suada Čokljata. Tada su shvatili koliko je teško raditi za američke kompanije kojima su u roku od mjesec dana isporučili špicu s tim da posljednjih sedam dana gotovo uopće nisu spavali kako bi u zadatom roku obavili posao. Opet od financijske isplativosti nije bilo ništa, ali se pročulo za njihov rad.

Nakon uspjeha s MTV Films, Alen Petković je 2004. došao na ideju izrade televizijske špice za dodjelu Oscara. Petković je bio poslovno povezan s Jonom Teschnerom, a on je povezao Lighthouse s Michaelom Shapirom i Gilom Catesom, producentima dodjele Oscara. Nakon dogovora, koji ponovno nije uključivao neku zaradu, dečki iz Lighthousea su napravili špicu za dodjelu Oscara 2005. godine na kojoj je Čokljat, ponovno, bio autor glazbe. Nakon prvog gledanja, Shapiro i Cates su bili zadovoljni ali su predložili neke promjene u konceptu špice. Kako je došlo do neslaganja oko tih promjena, špica Lighthousea nije prihvaćena te su im Shapiro i Cates poručili "nema veze, dogodine ćete dobiti ovaj posao". Tada dolazi i do promjena u Lighthouseu koji se raspada, te Grgić i Petrović, zajedno s Igorom Mijoljevićem, osnivaju tvrtku Luminus s kojom Čokljat nastavlja raditi. Iako to nisu očekivali, na nagovor Alena Petkovića, Shapiro i Cates ponovno su kontaktirali Luminus kako bi izradili špicu za ceremoniju dodjele Oscara 2006. godine. Cates je ovog puta postavio poseban uvjet, a to je da se špica radi na glazbu koju će im on poslati, što je užasno težak posao. Sead Čokljat je na dobivenu glazbu napravio i montirao zvučne efekte te je sve zajedno miksao. Špica se sastojala od ubacivanja originalnih filmskih likova iz poznatih filmova u kompjuterski generiran video spot. Problem kod zvučne slike je bio taj što je morao uklopiti autentične zvučne efekte i dijaloge koje nije dobio iz Amerike već koje je trebao pronalaziti u filmovima posuđenim iz videoteke.

Sav taj posao autorizirao je Gil Cates koji je upozorio Čokljata i dečke iz Luminusa kako zvučni efekti i dijalozi iz starih filmova moraju biti autentični kako fanatični filmski ljubitelji ne bi prigovarali zbog neoriginalnosti. Za izvlačenje svakog zvučnog efekta iz originalnog filma i uklapanje u špicu Čokljat je trošio po nekoliko dana. Filmska industrija za tako zahtjevan posao posebno Oscara za montažu zvuka, posebno za miks zvuka a posebno za glazbu. Sve to Čokljat je radio na projektima Lighthousea, kasnije Luminusa, osim na špici za ceremoniju dodjele Oscara kada je radio zvučne efekte, montažu i miks zvuka prema već dobivenoj glazbi. Nakon što je u ožujku ove godine u televizijskom prijenosu dodjele Oscara prikazana i ta špica, Luminus je počeo dobivati konkretnije ponude koje su uključivale i znatniju financijsku zaradu. Najatraktivniji projekt je bila izrada špice za finale NBA doigravanja koje se igralo u svibnju ove godine. Naravno, Čokljat je ponovno bio uključen u projekt i ponovno nije nigdje spomenut kao punopravan član autorskog tima. Osim špice za NBA finale, Čokljat je sve ostale poslove radio gotovo volonterski, novac koji je dobivao nije bio dovoljan da se naplati uloženi trud i znanje. Sve je radio sam, osim na finalizaciji orkestracije za špicu NBA finala kada je surađivao s Ivanom Arnoldom. Istovremeno, odbijao je poslove glazbene produkcije domaćim pop pjevačima kako bi vrijeme posvetio radu na projektima Luminusa. Preporučili su mu da se ne pojavljuje u medijima samostalno i prije njih, jer je plan bio da dečki iz Luminusa prvi izlaze u medije s informacijama u kojima će Čokljat imati ravnopravan tretman. Čokljat već neko vrijeme razmišlja o odlasku u Ameriku. U travnju je boravio u Los Angelesu gdje je razgovarao s Tommyjem Talaricom, poznatim kompozitorom glazbe za kompjuterske igre. U tom poslu okreće se velik novac a posao nije tako stresan jer se video igra stvara dvije godine i dovoljno je vremena za skladanje glazbe nasuprot dosadašnjim poslovima gdje se tražio završetak u roku od mjesec dana. Ne bude li se selio u Ameriku, Čokljat planira suradnju s američkim kompanijama. Planira proširiti svoj glazbeni studio, zaposliti mlade i talentirane ljude iz Hrvatske, te nuditi glazbene proizvode Amerikancima kako bi na taj način bili jeftiniji odnosno konkurentniji. Uz sve to, Čokljat se nada da će se promijeniti neravnopravan odnos snaga s Luminusom kako bi i u tom dijelu svoje karijere bio uspješan.

Novinari su krivi za sve Kada smo Renata Grgića iz Luminusa pitali za ulogu Suada Čokljata u njihovom radu, on je rekao: "Suad je naš dugogodišnji partner, naš kućni glazbenik i glazbeni producent na svim našim najvećim produkcijama. On je obavio sjajan posao na projektu 'WinDays 2002' i ostalim međunarodnim i domaćim radovima." No, kada smo ga priupitali zašto je Čokljat u javnosti nepoznat i zašto ga u medijima ne predstavljaju kao ravnopravnog člana autorskog tima, Grgić je rekao da su za to krivi novinari. "Znate kako je to, novinari to tako traže, a mi ga onda negdje gurnemo. Ne znam zašto novinari tako nastupaju, valjda smo im mi zanimljiviji", odgovorio nam je Grgić. Od Čokljata je bitniji i Jon Teschner, koji je dobio nagradu Emmy, ali Grgić kaže kako je Teschnerova uloga kod stvaranja špice za dodjelu Oscara bila nemjerljiva. "On je obavio važan posao kod komunikacije s Američkom akademijom koja dodjeljuje Oscara. On nije sudjelovao s kreativne strane u stvaranju špice, ali je i bez toga zaslužan za naš uspjeh", rekao nam je Grgić i dodao kako prema pravilima samo četiri osobe mogu biti proglašene dobitnikom Emmyja u toj kategoriji, pa je njihov kolega Igor Mijoljević iz Luminusa odstupio kako bi Teschner bio proglašen jednim od dobitnika.>email to:Dean Sinovcic

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika