Ulaganje kazahstanske investicijske grupacije u Air Adriatic dogodilo se iznenada i u vrlo kratkom roku Hrvatska zrakoplovna charter kompanija Air Adriatic sa sjedištem u Rijeci od prošlog tjedna ima novog vlasnika i direktora. Dosadašnji vlasnik i predsjednik uprave Dean Čabrić prodao je tvrtku i svoje udjele riječkoj kompaniji Luks gradnja d.o.o., koju vodi Marijan Tuškan, za 8,5 milijuna eura. Inače, Marijan Tuškan je riječki poduzetnik i predsjednik društva Hrvatsko-ruskog prijateljstva, vlasnik tvrtke Trgovinsko-tehnički servisi d.o.o., suvlasnik riječkog Elektroluksa, a odnedavna i spomenute Luks gradnje d.o.o. Tuškan je javnosti postao poznat kad je još sredinom 2004. najavljivao ulazak ruskog konzorcija OMZ u riječko brodogradilište Viktor Lenac. Tuškan je Air Adriatic formalno preuzeo 24. kolovoza 2006. kad je postao vlasnik i predsjednik Uprave umjesto Deana Čabrića. Iza ulaska Luks gradnje d.o.o u Air Adriatic stoji kapital kazahstanske investicijske grupacije Zangar Invest Group, koja je i financirala cijeli projekt. Na čelu projekta ulaganja investicijske skupine iz Kazahstana u Air Adriatic je njezin potpredsjednik Almat Kerimbaevič Turtaev, rođen 1969., vlasnik 20 posto udjela u Zangar Invest Group, inače donedavni direktor Kazkomercbanke koji je još prošle godine bio zadužen za kredite korporativnim klijentima. Između ostalog, Kerimbaevič je od 1996. do 2001. bio jedan od čelnih ljudi Eximbanke iz Kazahstana, od 2001. do 2002. savjetnik predsjednika kazahstanske Gospodarsko razvojne banke. S obzirom da stranci ne mogu biti vlasnici zrakoplovnih kompanija sa sjedištem u Hrvatskoj, kazahstanski kapital morao je doći preko Luks gradnje d.o.o. iz Rijeke.

Ulaganje kazahstanske investicijske grupacije u Air Adriatic dogodilo se iznenada i u vrlo kratkom roku. Sve do početka kolovoza očekivalo se kako će novi vlasnik Air Adriatica postati ruska zrakoplovna grupacija Russi Avia kojoj je na čelu Vadim Veresjakin, bivši specijalac ruske vojske koji je zbog raspada Sovjetskog Saveza i povlačenje ruske vojske iz Bjelorusije proglašen, kao i tisuće drugih vojnika, tehnološkim viškom. Zbog svojih prijateljskih i poslovnih veza s ruskim poduzetnicima, do Veresjakina je kao i do sadašnjeg ulagača došao Marijan Tuškan. Veresjakin se 1999. preselio u Moskvu i utemeljio zrakoplovnu tvrtku čija je osnovna djelatnost bila organizacija remonta zrakoplova, uključujući zrakoplove Tupoljev-154, An-28, L-410, njihova priprema za prodaju, tehnički servis i korištenje. Obrtna sredstva u njegovoj zrakoplovnoj grupaciji iznosila su u 2005. približno 45 milijuna eura. Nakon pregovora s čelnicima Air Adriatica, Vadim Veresjakin odlučio je investirati financijska sredstva u razvoj ove tvrtke kako bi se organizirale charter i redovne linije između Rusije i Hrvatske korištenjem zrakoplova Air Adriatica. Dana 23. svibnja 2006. Veresjakin je dobio podršku za ulaganje i od ruske Vnešekonombanke nakon što im je prezentirao projekt. Banka je procijenila program gospodarski efikasnim, te sigurnim u smislu ulaganja. Međutim, do realizacije transfera koji se očekivao do konca srpnja nikada nije došlo. Razlozi su do danas posve nepoznati, spekulira se o tome kako banka ipak nije odobrila kredit što je neobično s obzirom da Veresjakin u pismu čelnicima Air Adriatica tvrdi kako je banka voljna podržati projekt. Potom, spekulira se kako su u pitanju bile visine planiranih provizija određenim ljudima za obavljeni posao, a govori se i o nezadovoljstvu predloženim kadrovskim rješenjima ruskog ulagača. U međuvremenu, Marijan Tuškan je došao do kazahstanske investicijske grupe i Almata Kerimbaeviča Turtaeva koji je vrlo brzo nakon prvog posjeta Air Adriatici i tehničkoj bazi u Puli odlučio istog dana investirati u kompaniju premda nema nikakve veze sa zrakoplovstvom. Njegov ponovni dolazak u Rijeku i Air Adriatic očekuje se krajem ovog tjedna kako bi se s Marijanom Tuškanom u potpunosti uredili i posložili kadrovski i tehnički preduvjeti za nastavak rada kompanije koja je morala pronaći ulagača da bi opstala.

Nacional doznaje da su dugovi Air Adriatica narasli na 8 milijuna eura i to osiguravajućoj kući Euroherc, zračnim lukama, dobavljačima goriva, partnerskim kompanijama i radnicima tvrtke. Osiguravajućoj tvrtki Euroherc, kojoj je Air Adriatic bio dužan 3 milijuna eura, dolaskom novog ulagača isplaćeno je 1,1 milijun eura duga, bivši vlasnik Dean Čabrić dobio je 500 tisuća eura za svoj udio u tvrtki, a radnici su dobili osobne dohotke za mjesec lipanj. Očekuje se kako će ostatak investicije od 8,5 milijuna eura biti uplaćen nakon što Turtaev Almat Kerambaevič ovog tjedna još jednom obavi razgovor s novim i bivšim vlasnikom kompanije i uvjeri se kako sve teče po planiranom dogovoru. Najveći gubici za Air Adriatic počeli su odlaskom kapetana Zene Singera, bivšeg prvog suradnika Deana Čabrića, u konkurentski Dubrovnik Airline. S njim je otišao i dio kadra iz Rijeke, a neutemeljene glasine o propasti tvrtke Air Adriatic došle su i do stranih turoperatora. Air Adriatic je, osobito u Francuskoj, izgubio velik broj turoperatora u zadnje dvije godine, a tomu se nadovezao i propali posao u Italiji gdje su zrakoplovi Air Adriatica bili neko vrijeme blokirani od strane talijanskih pravosudnih tijela dok se nije riješilo međusobno optuživanje i nastali spor izazvan dugovanjima Talijana prema Air Adriaticu. Bilo je jasno kako je jedini izlaz za kompaniju pronalaženje investitora kako bi se očuvala flota i radna mjesta za zaposlenike. Air Adriatic je 2003. uspio prevladati početne i očekivane probleme u svom nastajanju, jer je iste godine kompanija osigurala više od pola milijuna noćenja u Hrvatskoj, a zbog optimalnog broja od 92 zaposlenika u odnosu na broj sjedala (322 sjedala u dvama zrakoplovima MD-82) osigurala je jeftine i dostupne aranžmane u inozemstvu.

Air Adriatic je tada svakodnevno letio s dva aviona na destinacijama unutar Hrvatske, te Europe: Njemačka, Švedska, Norveška, Irska i Velika Britanija. Već sljedeće godine nabavio je još jedan zrakoplov MD-82, a najveći dio sezone, gotovo 90 posto svih letova, obavio je iz zračne luke Dubrovnik. Zrakoplov je bio u stalnoj floti Swiss Aira i uzet je na leasing s mogućnošću otkupa. Početkom 2005. tvrtka je kupila još dva zrakoplova od Alitalie i time proširila svoju zračnu flotu s tri putnička zrakoplova na pet. Riječ je bilo o dva od ukupno 13 zrakoplova tipa MD-82, koje je banka vjerovnik Alitalie prodala nakon što se ta talijanska zračna kompanija našla u poslovnim problemima. Cijena jednog zrakoplova bila je pet milijuna dolara, te su kupljeni pomoću kredita Hypo banke. Međutim, već 2005. za tvrtku nastaju problemi. Prvi suradnik Deana Čabrića i njegov zamjenik Zeno Singer poslije odlaska u “novoosnovani i konkurentski” Dubrovnik Airline, poslao je pismo turoperatorima s kojima je Air Adriatic surađivao i u njemu je ustvrdio kako je Air Adriatic u teškoj financijskoj situaciji i kako ne može dalje poslovati. Njemački turoperator FTI otkazao je polovicu prometa za 2005., te su uzeli stranog avioprijevoznika, a počelo je otkazivati i francusko tržište koje je preuzeo Dubrovnik Airline. Odlaskom Singera za njim su otišla i četiri kopilota čija je obuka stajala ukupno 200.000 USD te nekoliko stjuardesa. Početkom ožujka ove godine zbog nemogućnosti pravovremenog plaćanja dugovanja, osiguravajuća tvrtka Euroherc iz sastava koncerna Agram jednim je dijelom postala suvlasnik zrakoplovne kompanije Air Adriatic. Vlasnik Agrama, Dubravko Grgić, odlučio je tako prebiti dug koji je nastao osiguranjem flote riječke tvrtke. Premda novi vlasnici nemaju veze sa zrakoplovstvom, očekuje se da će oko sebe okupiti kvalitetan stručan kadar koji će u novim okolnostima podmirenja dugova kompanije svim dobavljačima krenuti u pozitivnije poslovanje. OKVIRI Čabrićev aviobiznis Tvrtku Air Adriatic osnovao je Dean Čabrić uz nekoliko svojih kolega, bivših zaposlenika Adria Airwaysa, Croatia Airlinesa, i JAT-a. Nakon početnih poteškoća vezanih uz kapital i dobivanje dozvola, tvrtka je započela letjeti s dva zrakoplova tipa MD tijekom 2003. Tvrtka danas ima sedam zrakoplova istog tipa koji povezuju Hrvatsku s europskim destinacijama tijekom turističke sezone, a letjela je i za potrebe UN-a i NATO postrojbi. Tuškanov pokušaj kupnje Viktora Lenca Marijan Tuškan je u ime ruskog konzorcija OMZ, za kojeg se tvrdi da stoji iza kompanije Optima, u više navrata nastojao kupiti brodogradilište Viktor Lenac ali je svojedobno nevjerojatno niskom ponudom od 5 milijuna dolara izgubio povjerenje Sindikata metalaca Hrvatske. Ubrzo nakon toga osnovana je moskovska tvrtka Optima koja je preko formalnog vlasnika, banke Sjevernomorski put, za Lenac dala ponudu od 15 a potom od 20 milijuna dolara. Optima se tada obvezala da će u sljedećih godinu dana uložiti još deset milijuna dolara u modernizaciju škvera, te uz sadašnjih 500 zaposliti još 150 radnika u roku od šest mjeseci. U slučaju da druga strana prihvati popnudu, Optima se obvezala da će u roku od 15 dana jednokratno uplatiti spomenuti iznos.>email to:Eduard Sostaric