Izraelski predsjednik Moshe Katsav s hrvatskim predsjednikom Stjepanom Mesićem Cijelo izraelsko državno vodstvo - predsjednik Moshe Katsav, premijer Ehud Olmert, šef glavnog stožera izraelske vojske Dan Halutz, neki ministri i drugi državni službenici - posljednjih su dana na udaru žestokih kritika, u prvom redu zbog neuspješnog rata u južnom Libanonu, ali i zbog niza skandala u koje su umiješani. Katsav i donedavni ministar pravde Haim Ramon umiješani su u seksualne skandale, Olmert i Halutz u financijske, a političku elitu potresaju i drugi skandali, te je jedan bivši ministar optužen za nepotizam, pa je izraelska javnost zgranuta onim što se događa. Doduše, izraelski politički milje uvijek je bio sklon skandalima, ali ono što se sada događa, prema mišljenju nekih komentatora, ipak nadmašuje sve prethodne skandalozne situacije. Nije poznato je li se u ikojoj državi u posljednje doba dogodilo ono što se dogodilo izraelskom predsjedniku.

Katsava su zbog seksualnog skandala u koji je upetljan policajci ispitivali čak pet sati, a dobio je preporuku iz političkih krugova da ode na dulji odmor, s kojeg se možda i neće trebati vraćati, jer će izraelski parlament Knesset izabrati novog predsjednika ako državni tužitelj ustanovi da su optužbe dovoljno utemeljene da se podigne optužnica. Predsjednika je vlastima prijavila jedna bivša zaposlenica njegova ureda koja ga je optužila da ju je prisilio na seksualni odnos. Ona tvrdi da se to dogodilo više puta. Katsav je na predsjednički položaj došao krajem srpnja 2000. Do tada je bio malo poznati političar, a njegov izbor za predsjednika izazvao je opće iznenađenje. Moshe Katsav rodio se 1945. u Iranu, gdje su njegovi roditelji živjeli. Kada se rađala židovska država, preselili su se u Izrael. Katsav je dio djetinjstva proveo u imigrantskim šatorskim logorima, a poslije mu je obitelj preseljena u grad Kiryat Malachi. Katsav se vrlo mlad počeo baviti politikom. Kad je imao samo 24 godine, izabran je za gradonačelnika, te je dosad najmlađa osoba koja je postala gradonačelnik u izraelskoj povijesti. Iako je tada izraelskom politikom dominirala Laburistička stranka, njemu je uspjelo da uđe u politiku kao član desne stranke Likud.

Godine 1977. Likud je pobijedio na parlamentarnim izborima i došao na vlast na nacionalnoj razini. Katsav je izabran u Knesset, gdje je bio vrlo aktivan kao poslanik, dijelom i stoga što se već izvježbao u politici kao gradonačelnik. Godine 1981. izabran je za zamjenika ministra, a 1984., sa samo 39 godina, za ministra rada. Često je bio na terenu, prisustvovao je i vjenčanjima svojih birača i drugim obiteljskim svečanostima. Našao se i u središtu skandala kad je ustanovljeno da je u svojem ministarstvu zapošljavao ljude koji su mu činili političke ustupke. Katsav je sljedećih petnaestak godina bio važan član Likuda, ali u stranci nije išao naprijed prema njenom vrhu. U vanjskoj politici iskazivao je tvrd stav, čak je dugo pripadao desnom, nepopustljivijem krilu Likuda kada je riječ o odnosima s Palestincima i arapskim susjedima. Novine su se o njemu raspisale kada je 1989. jednom suradniku rekao da iz njegova autobusa izbaci novinara koji je čitao novine na arapskom jeziku, “jer to uzrujava ministra”. No 1993., kada je bio u opoziciji, bio je prvi od značajnijih političara Likuda koji je pozvao svoje kolege da prihvate Sporazume iz Osla, što su ih tada vladajući laburisti postigli s Palestincima. Kada se Likud sredinom 90-ih pod vodstvom Benjamina Netanyahua ponovo našao na vlasti, Katsav nije dobio mjesto u vrhu vlade, no to je možda za njega bilo i bolje zbog tadašnjih skandala, koji su diskreditirali i Netanyahua i neke njegove glavne suradnike. Godine 2000. iznenada se u Izraelu trebalo popuniti mjesto predsjednika republike jer je dotadašnji predsjednik Ezer Weizman morao tri godine prije kraja mandata podnijeti ostavku zbog nekog financijskog skandala. Kada su Likud i cijela izraelska politička desnica za predsjedničkog kandidata te stranke istaknuli Katsava, koji je bio rival laburističkom kandidatu Shimonu Peresu, činilo se da je Katsav u utrci za predsjednika potpuni autsajder. Izraelski predsjednik se ne bira na općim izborima, nego u parlamentu. Svi su tvrdili da će Peres sigurno biti izabran.

No Katsav se nije predavao, te je odlučio agitirati za svoju kandidaturu među kolegama u Knessetu. Uspio je desetak poslanika sam pridobiti na svoju stranu, a iskoristio je i za sebe sretnu okolnost da je izbor predsjednika obavljen u trenucima krize vlade laburističkog premijera Ehuda Baraka. Mnogi poslanici, ljuti na Baraka, glasovali su i protiv njegova predsjedničkog kandidata Shimona Peresa, pa je Katsav na opće iznenađenje izabran za predsjednika. Samo nekoliko dana nakon što je postao predsjednik našao se u središtu prvog skandala. Doduše, središnja ličnost skandala bio je njegov brat Lior Katsav, no to je bacilo loše svjetlo i na novog izraelskog predsjednika. O njemu se u političkim krugovima govorkalo i zbog nekih privatnih stvari. Katsav je dugo bio na glasu da se ne zna seksualno kontrolirati. To je bilo na razini govorkanja i lascivnih anegdota sve dok se jedna od žena koje je seksualno napastovao nije ovog srpnja odlučila obratiti policiji. Izraelsko pravosuđe i policija nikada se nisu libili da podvrgnu istrazi nekog političara ako za to postoji potreba neovisno o tome kakvog je on ranga, pa se tako nisu libili niti krenuti protiv Katsava, jer im se prijava te mlade žene, koja je u izraelskom tisku identificirana samo kao “Osoba A”, činila vrlo uvjerljivom. Nakon detaljnog ispitivanja “Osobe A” te dodatne provjere policija je 22. kolovoza upala u predsjedničku rezidenciju i pretražila je te oduzela predsjedniku dokumente i kompjutere kako bi se oni naknadno proučili. Sljedećeg dana Katsav je detaljno ispitan. Tijekom ispitivanja Katsav nije nijekao da je sa spomenutom ženom imao spolne odnose, ali je tvrdio da je ona na njih dobrovoljno pristala. Katsav tvrdi da je žrtva namještaljke i političkog progona, da ga je ta mlada žena pokušala ucijeniti, i da to sada njegovi politički protivnici iskorištavaju. On je izjavio da ono za što ga se optužuje nije bilo moguće napraviti, jer “dok je on u predsjedničkoj palači, s njim su uvijek ili njegovi suradnici ili njegova žena”. Katsav je otišao na odmor u svoj grad, a u Knessetu su neki poslanici vladajuće koalicije počeli skupljati potpise za inicijativu smjene predsjednika. Pojavile su se i spekulacije da bi za njegova nasljednika mogao biti izabran Shimon Peres. Neke članice Knesseta pokrenule su inicijativu da se obavezno ovaj put izabere predsjednica, pa je spomenuta bivša diplomatkinja, sada laburistička članica parlamenta Colette Avital. No neki predlažu da se mjesto predsjednika jednostavno ukine, jer je potpuno nepotrebno i skupo.

Izraelska javnost pozorno prati rasplet skandala; državni tužitelj Menachem Mazuz vodi ozbiljnu istragu, a izraelski tisak tvrdi da je Mazuz naredio da se predsjednik ponovo ispita, ali ga neće podvrći detektoru laži. Sve je to za Katsava toliko neugodno da mnogi predviđaju da će slijediti primjer ministra pravosuđa Haima Ramona. Zbog slične, ali nešto blaže optužbe Ramon je podnio ostavku prošlog mjeseca. Njega je optužila za seksualno napastovanje jedna 20-godišnja državna službenica koja je radila u zgradi u kojoj je bio i ministrov ured. Bila je pozvana za služenje u vojsci, pa je posljednjeg dana rada u zgradi ministarstva otišla k Ramonu kako bi ga zamolila da se fotografiraju zajedno za uspomenu. Nakon fotografiranja ostali su sami u uredu, a Ramon ju je uhvatio i poljubio. Ona ga je odmah prijavila, a državni je tužitelj Mazuz, unatoč njegovu nijekanju, ocijenio da je optužba vjerodostojna, te je protiv ministra podigao kaznenu prijavu zbog “nedolična seksualnog napada na državnu službenicu”. Ramon je zbog toga 18. kolovoza podnio ostavku. Istodobno se raspleću još neki skandali. Premijer Olmert našao se u središtu skandala zbog financijskih razloga. Šef državne revizije Micha Lindenstrauss istražuje kako je Olmert došao do luksuznog stana u Jeruzalemu dok je bio gradonačelnik toga grada. Revizijom se ustanovilo da je taj novosagrađeni stan platio 500.000 dolara manje od tržišne cijene, a navodno je tu cijenu dobio stoga što je prodavaču tog stana kao gradonačelnik omogućio da na tom gradilištu sagradi više stanova nego što je urbanističkim planom bilo dopušteno. Istraga je u tijeku, ali je neformalno objašnjeno da Olmert za sada neće biti pozivan na saslušanja dok se vojno-politička situacija ne smiri, te dok se ne razriješi pitanje kako će se provesti istraga o nedavnom ratu u Libanonu. Prema posljednjim vijestima počeo je još jedan skandal, u čijem je središtu ponovo Olmert. Državna revizija pokrenula je istragu protiv njega zbog sumnji da je 2004., kao ministar rada, imenovao u jednu državnu agenciju četiri svoja bliska poslovna i politička partnera mimo državnih kriterija.

Afere bivših izraelskih vođa

Dok se u Izraelu neki zgražaju zbog svih aktualnih skandala, ima i onih koji podsjećaju da nije bilo izraelske vlade koja nije bila umiješana u neki skandal. Katsavov prethodnik Weizman morao je otići zbog financijskih malverzacija. I Olmertov prethodnik Ariel Sharon bio je pod istragom zbog nekoliko velikih sumnjivih novčanih transfera iz inozemstva tijekom predizborne kampanje. Sharonov prethodnik Barak također je bio upetljan u skandal u vezi s financiranjem njegove kampanje, a Barakov prethodnik Benjamin Netanyahu bio je umiješan i u financijske i u osobne skandale, pa mu se zbog preljuba gotovo raspao brak. Godine 1997. izbio je skandal “Bibigate”, nazvan prema Netanyahuovu nadimku, stoga što je zbog neke političke trgovine Netanyahu na mjesto glavnog državnog tužitelja postavio nekompetentnog čovjeka. Zgodan je skandal nastao kada je ustanovljeno da se iz državnog proračuna njemu kupuju skupe cigare, na što se godišnje trošilo 100.000 dolara. Premijer Yitzhak Rabin otišao je 1977. s mjesta premijera kada je ustanovljeno da je njegova supruga posjedovala bankovni račun u inozemstvu kad je to za izraelske državljane bilo zabranjeno. Izraelski dnevni list Maariv ovih je dana objavio karikaturu na kojoj se vidi čovjek kako čita novine a na njima su naslovi “Skandal”, “Seksualno napastovanje”, “Ubojstvo”, “Nasilje”, “Malverzacije”, te sam sebi kaže: “Dobro je da je u zemlji opet sve u normali.”

Rasprodane dionice

Iz vojno-sigurnosnih razloga privremeno je zamrznuta istraga protiv šefa generalštaba, generala zrakoplovstva Dana Halutza. On je optužen da je nekoliko sati prije nego što je u južnom Libanonu osobno kao zapovjednik cijele izraelske armije pokrenuo vojnu akciju protiv Hezbollaha hitno za 24.000 dolara na izraelskoj burzi prodao dionice koje je posjedovao. Nakon početka rata vrijednost svih dionica na burzi naglo je pala, pa je Halutz tako izbjegao gubitak. On tvrdi da njegova prodaja dionica i njegovo vođenje rata nemaju nikakve veze.>email to:Maroje Mihovilovic