Objavljeno u Nacionalu br. 564, 2006-09-04

Autor: Srećko Jurdana

SUROVA POLITIKA

Tiho pojte, Bandićevi slavuji

Srećko JurdanaSrećko JurdanaNa konferenciji za medije organiziranoj u povodu njegove kupnje ultraluksuznoga stana, šef Zagreba Milan Bandić nastupio je - kao što je javnosti već poznato - u naglašenome lirsko-poetskome stilu. Opisivao je sebe kao “romantika”, koji voli slušati cvrkut ptica. Obavijestio je publiku kako uživa u pjevu slavuja, vrabaca i drugih ornitoloških vrsta, čak i kako se u tom povodu namjerava u perspektivi preseliti pod Sljeme, ali zasad je zadovoljan šetnjama Bundekom. Svaki pasionirani ptičar bio je nesumnjivo oduševljen Bandićevim istupom, a sa zanimanjem su ga pratili i ljubitelji legendarnoga Hitchcockovoga horrora (“Ptice”). Uglavnom, na konferenciji je gospodin Bandić širom otvorio svoju pjesničku dušu i pokazao nesvakidašnje zanimanje za pernatu faunu, ali nije odgovorio na pitanje odakle mu - okruglo - milijun eura utrošenih za rješenje njegovih višestrukih stambenih problema (penthouse u Zagrebu od tristotinjak kvadrata, stilski obnovljena velika kuća u Hercegovini, ladanjska kuća iznad Samobora...).

Što se autora ove kolumne tiče, gospodin Bandić može u svojoj novoj zagrebačkoj rezidenciji držati i vrane i kokoši, ako mu to odgovara, ali spomenuto pitanje ostaje na stolu. Ono je do određene mjere spekulativno. Jasno je da gradonačelnik Zagreba ne može živjeti u neadekvatnome prostoru. K njemu dolaze delegacije, uglednici itd. i čovjek mora imati reprezentativan stan. Na čiji račun, međutim? Da mu je taj stan država dala na privilegiranu upotrebu, nitko vjerojatno ne bi imao većih primjedbi. Status je status. No ovdje se radi o problemu porijekla imovine. Sve što posjeduje - a radi se o milijunskim vrijednostima - Milan Bandić bez poteškoća kupuje, uz nominalnu plaću od dvije tisuće eura. Gospodin Bandić u Zagrebu distribuira milijarde kuna na razne građevinske i rekonstrukcijske zahvate. Suvereno gospodari najvećom financijskom akumulacijom u državi. Sa stajališta hrvatskih društvenih običaja bilo bi apsurdno da čovjek koji razne firme i biznismene opskrbljuje poslovima u svemu tome ne pronađe i neku osobnu korist.

Ovdje ulazimo u srž hrvatskoga političkoga problema, tj. u činjenicu da je u Hrvatskoj politika apsolutno najunosniji biznis. Ljudi koji se njome bave, čine to zbog novca, i nikome od njih ne pada na pamet da scenu napusti kao prosječan građanin ili - ne dao Bog - kao siromah kakav je bio kad je u nju ušao. U razvijenome svijetu političar u pravilu ima plaću koja mu sama po sebi osigurava natprosječan standard, i teško njemu ako ga uhvate u bilo kakvoj formi korupcije. Helmut Kohl, ujedinitelj Njemačke, i danas na sudovima mora objašnjavati na što je utrošio stotinjak tisuća maraka koje su u blagajni njegove stranke bile namijenjene za kampanju. U Italiji, Francuskoj, na cijelome Zapadu uostalom, vode se mnogi slični procesi. Kina je ponekad još kudikamo rigoroznija: liječnik koji je od proizvođača cjepiva za SARS uzeo mito nedavno je osuđen na smrtnu kaznu, koja mu je - nakon priznanja i vraćanja novca - zamijenjena doživotnom robijom. U Hrvatskoj, kad je o političarima riječ, nema takvih problema. Ljudi ovdje rade za - figurativno rečeno - crkavicu, ali stvaraju privatnu imovinu koja izaziva vrtoglavicu, i nitko ih ne pita odakle im pare. One su proizvod nekakvoga prividno neobjašnjivoga financijskoga fluida koji je s političkom strukom organski povezan, i uz nju - bandićevski rečeno - paše kao egzotična papiga u dnevnome boravku, ili patka na Bundeku. Ima li nekoga na hrvatskoj političkoj sceni tko se nije operjatio, volio ptice ili ne? Pokojni Broz živio je kao car nad carevima, ali svojoj obitelji nije ostavio praktično ništa, jer je sve tretirao kao “narodnu imovinu”. S Tuđmanom su stvari krenule drugim tokom. On je tu narodnu imovinu pretvorio u državnu, a zatim ju je - kao gospodar te države - počeo poklanjati sebi i svojim saveznicima. Ovdje su se počela akumulirati politički determinirana bogatstva, i ta akumulacija u promijenjenim formama traje do danas.

Prije svoga ulaska u politiku Ivo Sanader, na primjer, živio je od prodaje pin-up fotografija revijalnim novinama. Danas je vlasnik jedne od najskupljih kuća u sjevernom Zagrebu, raspolaže s nekretninama na moru a traži i teren za ladanjsku vilu. Njegov suradnik Vladimir Šeks mijenja luksuzne stanove kao košulje, sto pedeset kvadrata kod Jelačić-placa ležerno ostavlja bivšoj ženi i za sebe jednim potezom kupuje novi, adekvatan stan u užem središtu Zagreba. Ima i pravih kurioziteta u tim procesima. Stanoviti Babac pod Tuđmanom je bio ministar nečega ravno mjesec dana, i za to vrijeme uzeo peterosobni stan u staroj zagrebačkoj četvrti. Nitko za njega nakon toga nije više čuo. “Proganjani” Glavaš ni sam ne zna čime raspolaže, među ostalim i vilom na Jadranu. Nema tu, međutim, velikih razlika među strankama. Ivica Račan dobro se skriva, ali pouzdano nije stambeni bogec. Slavko Linić bira hoće li se odmarati u vili ili na jahti. Anto –apić naveliko gradi i kupuje. I tako dalje. Kad je riječ o nekretninama hrvatske političke kaste, možemo nabrajati unedogled. U svojoj strasti prema nekretninama, i sposobnosti da ih na neki ezoteričan način nabavi, gospodin Bandić nipošto nije usamljen na političkoj sceni i, što se toga tiče, njegovi slavuji mirno mogu pojati bez velikoga straha da će ih u tome omesti neki zadrti istjerivači pravde. U prošlome broju spomenuli smo da je politička korupcija temeljni hrvatski problem, ne samo zato što je u njoj korijen svake druge korupcije, nego i zato što su njezini nosioci jedini koji se s njom mogu obračunati, a to znači da bi morali raditi protiv sebe, što im - dakako - ne pada ni na kraj pameti.


STUPAC TJEDNA

SDP i kampanja

Na Sljemenu je SDP održao partijski skup u povodu pripreme za izbornu kampanju, koji je nazvan i “skupom pomirenja” račanovaca i bandićevaca, iako nije jasno oko čega su se dotični svadili. Kad je, međutim, o kampanji riječ, može se postaviti pitanje misli li Ivica Račan na sljedeće izbore izići ozbiljno ili fiktivno? Na prošle je izišao fiktivno, s potajnom namjerom da vlast prepusti HDZ-u, jer je - ne bez razloga - kalkulirao kako jedino HDZ može Antu Gotovinu izručiti Haagu a da pritom ne proizvede velike društvene potrese, pa možda i građanski sukob. Taj problem danas je iza njega i može se pretpostaviti da će ozbiljno pretendirati na vlast. Kakve bi pozitivne promjene njegov povratak na vlast mogao donijeti, to je već drugo pitanje.

>email to:Srecko Jurdana

Vezane vijesti

Milanović:' Račan ne bi bio zadovoljan stanjem u kojem se danas nalazi...

Milanović:' Račan ne bi bio zadovoljan stanjem u kojem se danas nalazi Hrvatska'

U povodu 4. godišnjice smrti bivšeg premijera i predsjednika SDP-a Ivice Račana, izaslanstvo SDP-a koje je vodio čelnik stranke Zoran Milanović danas… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika