Dr. Mladen Smoljanović, dopredsjednik Hrvatskog epidemiološkog društva Protekla dva tjedna u javnosti su se pojavile informacije o sve većem broju osoba koje su se zbog proljeva i povraćanja praćenih visokom temperaturom i bolovima u trbuhu javile u prijemnu ambulantu Odjela za zarazne bolesti KB Split. Nakon što je među 920 pacijenata primljenih u splitsku bolnicu od 1. do 25. kolovoza, čak njih 450 imalo proljeve i sve opisane simptome gastroenteritisa (enterocolitisa), i kad se utvrdilo da ih čak 145 dolazi s područja Trogira, Kaštela, Čiova i Marine, liječnici Odjela za zarazne bolesti su o neubičajeno visokoj pojavi akutne crijevne zaraze, koja nadilazi virusne infekcije na području Trogira i Kaštela, koja se prenosi s čovjeka na čovjeka fekalno-oralnim putem preko vode, hrane, predmeta, dodirom, u skladu sa zakonskim obvezama izvijestili Zavod za javno zdravstvo, upozorili na mogućnost epidemije, što traži i dodatne izvidne mjere. Zabrinutost građana porasla je nakon smrti trogodišnje djevojčice Stefani Marinić iz Žednoga na poluotoku Čiovu, od posljedica produljenih konvulzija izazvanih enterocolitisom, a još dvadesetero djece je zbog istih simptoma zatražilo liječničku pomoć.

Stanovnici Marinove Drage u Saldunskoj uvali na Čiovu su za zagađenje plaže i mora optužili vlasnike obližnjeg kampa Rožac, iz kojega se fekalije bez ikakvog pročišćavanja podvodnim cijevima izlijevaju u more. Stanje nije bilo bolje ni u Trogiru, Okrugu, Marini, Segetu, u Kaštel Lukšiću, Kaštel Starom i Kaštel Štafiliću. Postoji velika vjerojatnost da su fekalne vode prodrle u vodovod, a da su fekalije ispuštene u more iz brojnih crnih jama onečistile plaže i more. No, ravnatelj Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije dr. Berislav Pelivan odlučno je negirao postojanje epidemije, tvrdio da je brojka oboljelih u uobičajenim ljetnim okvirima, opovrgnuo je grupiranje zaraženih na širem području Trogira i Kaštela, demantirao da se virus gastroenteritisa može širiti morem, na temelju površnih rutinskih provjera, uvjeravao javnost da su voda za piće iz vodovoda i more na plažama besprijekorne čistoće. Zavod zato nije poduzeo nikakve dodatne mjere, izvide ili ispitivanja na terenu, te je ispalo da su iskusni infektolozi Odjela za zarazne bolesti, na čelu sa voditeljem prof.dr. Nikolom Bradarićem ili neznalice ili „pušu na hladno“.

U jednoj kontakt emisiji lokalne televizije dr. Pelivan, kojeg je početkom srpnja ove godine na mjesto ravnatelja postavio HSP, temljem koalicijskog ugovora sa županijskim HDZ-om o podijeli funkcija u državnim ustanovama, izjavio je da „nema razloga za paniku, ne može se proglasiti epidemija, treba samo prati ruke! More i voda nisu put prijenosa virusa, djeca ne peru ruke i to je uzrok proljevima na području Trogira i Kaštela!“ I na tome se stalo. Liječnici su svoje rekli, djeca iz Trogira i Kaštela manje peru ruke negoli druga djeca na svijetu, pa zato obolijevaju. Za odrasle Trogirane i Kaštelanke nismo doznali peru li redovito ruke, ali liječnike obilaze masovno. „Nema dvojbe! Na djelu je epidemija gastroenteritisa na području Trogira i Kaštela. Na to jasno upućuje klinička slika koju su ispravno zapazili i postavili liječnici Odjela za zarazne bolesti“, tvrdi ugledni hrvatski epidemiolog dr. Mladen Smoljanović, dopredsjednik Hrvatskog epidemiološkog društva, član ekspertne skupine za incidentne situacije, predstavnik Hrvatske u EU za prevencije bolesti, autor brojnih epidemioloških studija i članaka, bivši časnik, liječnik u JRM i Institutu za pomorsku medicinu, potom dragovoljac Domovinskog rata i pukovnik Hrvatske vojske, te donedavno ravnatelj Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, na kojem mjestu ga je, nakon 15 godina uspješnog rada, naslijedio dr. Pelivan.

„Od 450 registriranih bolesnika s proljevom, povraćanjem i temperaturom, 145 ih je bilo s područja Trogira i Kaštela, 155 s područja Splita, što znači da tri puta manje stanovnika s područja Trogira i Kaštela ima isti broj proljeva kao grad Split. Od Žrnovnice, preko Makarske do Ploča, zabilježeno je samo 60 oboljelih od ove crijevne zaraze. Jasno je da je nastupila epidemija, koju županijski Nastavni zavod za javno zdravstvo ne želi prepoznati, utvrditi i predložiti ministru Ljubičiću da žurno, u skladu sa Zakonom, proglasi epidemiju i zatraži provođenje brojnih mjera zaštite zdravlja ugroženih građana. Javno zdravstvo ništa ne smije tajiti, tako nas je učio veliki dr. Andrija Štampar. A, Zavod za zaštitu zdravlja skriva činjenice i podatke koji su dobro znani - epidemije proljeva, zarazna crijevna bolest gastroenteritis, stalna su pojava na području Trogira i Kaštela. Stoga je ispravno govoriti o endemiji i endemičnom području“, izravan je dr. Mladen Smoljanović, koji kao dugogodišnji epidemiolog, iako od novog ravnatelja i politike gurnut u stranu, nije mogao ostati nezainteresirani promatrač i gledati probleme o kojima su mediji počeli izvještavati. Zato je Smoljanović o svemu izvijestio ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo prim. dr. Željka Baklaića, zatražio njegovu prosudbu i mišljenje, a nedugo potom Nacionalu kazao stvarno stanje. Naime, tijekom 2005. godine završen je i prezentiran javnosti, svim lokalnim samoupravama i županiji, turističkom gospodarstvu, svim zdravstvenim institucijama, projekt „Zadravstveno stanje i rad djelatnosti zdravstva na području Splitsko-dalmatinske županije s javnozdravstvenog motrišta“, kojemu je dr. Smoljanović bio voditelj. U projektu koji je presjek županijskog zdravlja posebno se naglašava da su na području grada Trogira i Kaštela, naročito Donjih Kaštela, na djelu evidentni problemi crijevnih zaraznih bolesti. Njihov prosjek je daleko iznad prosjeka županije, i iznad prosjeka Hrvatske. „Obišli smo trinaest epidemioloških područja i prikazali zdravstveno stanje u cijeloj županiji. Utvrdili smo kretanja i svih zaraznih bolesti u zadnjih jedanaest, a posebno u zadnjih pet godina. Svima smo podjelili CD s rezultatima ispitivanja do kojih smo došli, pa je nemoguće da Zavod i sadašnji ravnatelj ne znaju što je na djelu, što bi trebalo učiniti da se intervencijom u ovo endemično područje opasnost od zaraze, epidemije širokih razmjera i drugih zaraznih bolesti, poput trbušnog tifusa, dizenterije, salmonele, shigelle i dječje žutice, bolesti koje se isto šire fekalno-oralnim putem, smanji, a izvori eliminiraju“, smatra dr. Smoljanović. On upozorava da je prosječna godišnja stopa oboljelih od proljeva (stopa je broj oboljelih na 100.000 stanovnika) za razdoblje od 1994. do 2004. godine pokazala da u Županiji ona iznosi 144,5; za grad Split 97,4; za Kaštela 199,9; za Trogir 819,8; za Makarsku 24,5; za Hvar 209,2; dok je prosječna godišnja stopa za Hrvatsku 143,5. To znači da je stopa obolijevanja od enterocolitisa u Trogiru čak šest puta veća od županijskog i državnog prosjeka, a da bi čak 820 Trogirana na 100.000 stanovnika oboljelo od crijevne zaraze.

Nešto u Trogiru s vodovodom i kanalizacijom, očigledno, ne štima. U razdoblju od 2000. - 2004. godine ta situacija je još gora. Dr. Smoljanović i suradnici su utvrdili da u posljednjih pet godina prosječna godišnja stopa za Županiju iznosi 158,7; za Split 111,3; za Kaštela 205,6; za Trogir nevjerojatnih 865,6; za Makarsku 40,5; za Hvar drastično smanjivanje stope oboljelih od enterokolitisa 79,2; dok je prosječna stopa za Hrvatsku ostala 143,5. U 2005. godini situacija se u Kaštelima i posebno Trogiru dramatično pogoršala, pa je prosječna stopa oboljenja za Županiju bila 160; za Split 110; za grad Kaštela 320 i za grad Trogir 1220.Na 100.000 stanovnika, čak 1220 Trogirana obolijeva od enterocolitisa, što je alarmantan podatak - stopa oboljelih u Trogiru je deset puta veća od stope oboljelih u Splitu. Isto pokazuju i stope liječenih osoba u KB Split u 2005. godini. Iz Trogira je bilo najviše oboljelih 50, što na 100.000 stanovnika daje stopu od 200. Iz Kaštela se u splitskoj bolnici liječilo 68 pacijenata, ali je kaštelanska stopa nešto niža 190. Iz Splita je oboljelo 300 osoba, što je stopa od 160 dok su na dnu te ljestvice Makarska sa 11 oboljelih i stopom od 50 i Hvar s tri oboljela i stopom od 30 posto. „Razvidno je da je broj oboljelih od enterocolitisa ukupno u Županiji u blagom porastu. Na području Splita i zapadnog dijela županije u većem je porastu, dok na području gradova Kaštela i Trogir broj oboljelih galopira. Zavod za javno zdravstvo je na vlastito istraživanje trebao reagirati, izvijestiti ministra i zatražiti proglašenje epidemije. Ali, rukovodećim ljudima Zavoda se ne radi jer misle da će se sve samo od sebe rješiti kada prođu ljetne vrućine. Ali, na isti način kao enterocolitis mogu nastati i druge, još teže epidemije zaraznih bolesti. Ne znamo točno gdje dolazi do fekalnog onečišćenja - u dovodu vode, u moru, u okolišu. To se tek treba utvrditi. Ukoliko nadležni smognu snage, i prestanu „štititi“ turističko gospodarstvo (jer turisti i sami odlaze s područja koje je zaraženo fekalijama, i nikada se više ne vraćaju) i proglase epidemiju. Kako se može riješiti problem, ilustrira Hvar. Hvar je u petogodišnjem razdoblju zabilježio trostruki pad broja oboljelih. Hvar i poduzeće Hvarske vode iz Jelse izvršili su bitna tehička poboljšanja vodoopskrbe, kontrole svih voda koje idu u mrežu za potrošnju i tako praktički suzbili put prijenosa crijevnih zaraza vodom za piće“, uvjerava nas dr. Smoljanović. Svi očekuju da se dovršetkom projekta „EKO-Kaštelanski zaljev“ stanje popravi i riješe mnogi problemi oko dispozicije fekalnih izlučevina i osiguranja kvalitetnije i sigurnije vodoopskrbe. „Ali, pitanje je hoće li tako nestati svi uzroci zaraza. Znači li to da čekajući dovršetak toga projekta ne trebamo ništa raditi? Treba li samo dva tjedna čekati rezultate iz Zagreba zatraženih virusoloških pretraga mora i stolica oboljelih. Tako ćemo dobiti potvrdu o prisutnosti bolesti, znati točno koji je virus i onda sa zakašnjenjem morati rješavati epidemiju. Šutjeti na štetu građana, javnog zdravstva i na štetu turističkog gospodarstva je nedopustivo. Kažu, ako se o tome govori, potjerat ćemo turiste. Pobjegli su i sami, i neće više nikad doći. Ako netko pretendira biti turističko područje, onda mora imati kvalitetnu infrastrukturu, posebno vodovodnu i kanalizacijsku mrežu.

Činjenica je da Trogir i Kaštela svakog ljeta oskudijevaju vodom za piće iz vodovoda i da se događaju redukcije koje izazivaju vakuum u cijevima i time usisavanje iz okoliša cijevi fekalijama onečišćene vode iz prosijednih „crnih jama“. Malo tko ovdje ima ispravnu septičku jamu koju redovito prazni, ako je ne ispušta nepropisno u potok, pred ili za vrijeme kiše, ili izravno u more, pa i na plažu gdje se kupaju i mala djeca. Nema vodovoda u svijetu koji nema pukotina kroz koje gubi vodu kad je u cijevima pretlak i kroz iste pukotine usisava kaljužu i fekalne vode iz okoliša same cijevi kada je u njima podtlak, odnosno vakuum. Nemoguće je izgraditi vodovodnu mrežu, a da vodovodne cijevi nisu blizu kanalizacijskih“, kazuje dr. Smoljanović. Javno zdravstvo nije izvršna vlast, to je stručno-savjetodavna služba. Odluka je na lokalnoj samoupravi i politici. Epidemiolozi mogu dati informacije o javnom zdravstvu, ali one moraju biti dostupne svima. Što bi trebalo učiniti u slučaju epidemijskih situacija na područja Trogira i Kaštela? „Prvo, treba osigurati strogi nadzor nad vodom. To se nije učinilo, navodno zato, jer ove godine nije bilo redukcija. Ali, što se sve zbiva na vodovodnoj mreži, kolika je potrošnja vode i koliko je na tom području nelagalnih priključenja, koliko je na području Kaštela spajanja bunara čija voda ulazi u vodovodnu mrežu, a nije higijenski tretirana. Drugo, trebalo je provesti epidemiološku anketu, najmanje tri puta. Infektolozi su učili makrogrupiranje bolesti, ali na terenu treba utvrditi prostornu i vremensku distribuciju bolesti. Treba utvrditi je li vrijeme pojave bolesti podudarno s mogućim prekidima vodoopsrbe, prolomima oblaka, jesu li se bolesna djeca i odrasli kupali u Resniku, Kaštel Lukšiću, u kampu Rožac, Torcu, u Okrugu. Ali, treba se potruditi, poći na izvid na teren, napraviti pravi posao. Ali, očito, ravnateljstvu Zavoda se ne radi“, uvjeren je dr. Mladen Smoljanović. Lokalnoj i županijskoj samoupravi treba jasno reći kakvo je zdravstveno stanje i dati sugestije što činiti.

„U Kaštel Lukšiću je prije mjesec i pol dana utvrđeno jako onečišćenje na plaži. Pozatvarali su sve ispuste crnih jama koje su išle u potoke i more. Kažu da su inspekcije zapečatile više od 100 crnih jama. Pitanje je jesu li to septičke ili crne jame koje procijeđuju. Ako su septičke, jesu li pražnjene s cisternama, ili su se prepunjene prelijevale i tekle nizvodno. Time se zapravo nije riješilo ništa. Najviše bolesne djece bilo je upravo iz Kaštel Lukšića. Od crnih jama treba napraviti septičke, ako već nisu spojene na kanalizaciju. To je zadatak lokalne samouprave. Usto, zdravstvo ima zastarjeli, anarhičan i anahron sustav prijava zaraznih bolesti. Kartice koje stižu Zavodu s dva tjedna zakašnjenja od liječnika primarne zdravstvene zaštite nisu za operativne poslove već retrospektivne analize. U Zavodu sve bahato i autokratski odbijaju i negiraju. Glavni argument zašto ne proglase epidemiju im je „nemamo prijava iz primarne zdravstvene zaštite“. I početnik iz epidemiologije zna da su prijavnice u pisanom obliku zadnje što ukazuje na epidemiju akutne zarazne bolesti. Prošle godine epidemiju sa salmoneloznim trovanjem hranom nikada po prijavnicama nebi prepoznali da nije bilo dojave iz mikrobiološkog laboratorija revnosne liječnice. Ovakve bolesti liječnik odmah treba prijaviti na terminal Zavoda za javno zdravstvo“, preporučuje dr. Mladen Smoljanović. Jasno je da se samo terenskim izvidom i anketom mogu utvrditi izvori zaraze i prekinuti putovi širenja. „Ne mogu prihvatiti konstatacije da se enterocolitis pojavio zato što djeca ne peru ruke. Kao da na području Trogira i Kaštela ljudi i djeca manje peru ruke negoli negdje drugdje. Danas u 21. stoljeću sramota je govoriti o bolestima prljavih ruku, na području gdje već sedamnaest stoljeća imamo vodovod. To je deplasirano i uvredljivo. Od ove crijevne bolesti pretežito obolijevaju djeca u dobi iznad tri godine i pučkoškolska djeca. Zašto su ona mlađa od tri godine rijetko bolesna od crijevne zaraze? Na plaži su, zagrcnu se morskom vodom, igraju se i prljaju ruke i svašta stavljaju u usta. Ali, ne piju svugdje. U dobi od tri godine pod intenzivnim su nadzorom majke, piju čaj, sok, mlijeko, nikako čistu vodu iz slavine. Govorim javno, jer moramo znati kakvo nam je epidemiološko stanje, ne samo po zaraznim bolestima, jer je to prvi korak u određivanju prioriteta poboljšavanja zdravstvenog stanja“, jasno poručuje dr. Mladen Smoljanović.

Vodeći epidemiolog smijenjen zbog politike

'Trećeg srpnja ove godine razriješen sam dužnosti ravnatelja Nastavnog zavoda za javno zdravstvo. Nakon lokalnih i županijskih izbora u svibnju prošle godine, HSP, koalcijski partner HDZ-a, odlučio je zatražiti da mjesto ravnatelja Zavoda bude u njihovoj nadležnosti i da tamo postave svog čovjeka. HSP je s HDZ-om ugovorio da im daju kontrolu nad županijskim zdravstvom, naročito nad Zavodom za javno zdravstvo. Iako sam do agresije na Hrvatsku bio epidemiolog Vojno-pomorske oblasti, i u službi u JRM, 1991. godine HDZ je imao povjerenja u mene. Kao dokazani stručnjak imenovan sam ravnateljem. Bio sam pripadnik Hrvatske vojske, sudionik Domovinskog rata u činu pukovnika. Našli su neke razloge da me se smijeni, ali smeta me usputno blaćenje mene kao stručnjaka, domoljuba i Hrvata. Ako ne mogu biti ravnatelj, nije mi jasno zašto ne mogu biti ni voditelj službe za zdravstvenu ekologiju. Opet politička odluka', kaže Mladen Smoljanović.>email to:Zeljko Rogosic