Andrija Klarić Andrija Klarić, sin poduzetnika Jure Klarića, posve je razorio tu poznatu hrvatsku poduzetničku obitelj. S ocem i sestrama već godinama komunicira isključivo preko odvjetnika, otac je nedavno počeo rasprodavati imovinu kako bi otplatio neke njegove dugove a banke i osiguravajuće kuće zbog njegovih nevraćenih dugova namjeravaju uskoro započeti i prodaju privatne imovine Jure Klarića. To bi mogao biti tek uvod u ozbiljne financijske probleme Klarićevih - oni bi mogli prilično smanjiti njihovu imovinu a u budućnosti dovesti do potpune osobne i poslovne propasti Andrije Klarića. Mogući definitivni krah poslovne dinastije Klarićevih najavilo je jedno pismo poslano na adresu Bulatova ulica 20 u Zagrebu. Ondje stanuje obitelj Tatjane Klarić Jurković, sestre Andrije Klarića. Njoj je Helios osiguranje najavilo da će uskoro na javnoj dražbi prodati taj stan, gdje ona živi sa svoje petero malodobne djece. Stan u kojem ona stanuje službeno pripada Juri Klariću a na dražbi bi se mogao naći zato jer tvrtka Klariko voće, kojom je upravljao Andrija Klarić, ne vraća jedan od kredita koje je podigla u Croatia banci.

Stan je procijenjen na 2,35 milijuna kuna i na temelju njega je Helios osiguranje dalo Klariko voću jamstvo za podizanje kredita u Croatia banci. Kako se kredit ne otplaćuje, Croatia banka već je naplatila dug od Helios osiguranja, a ono je pak najavilo da će prodati stan u kojem živi sestra Andrije Klarića s obitelji. To je tek posljednja u nizu neugodnosti koju je svojoj obitelji priredio Andrija Klarić. Raspad obitelji Klarić počeo je u studenom 2000. Andrija Klarić tada je bio tridesetogodišnjak, poznat po životu na visokoj nozi koji mu je omogućio njegov otac Jure, dugogodišnji šef tvrtke Voće. Jure Klarić je u tu tvrtku došao kao uspješni komercijalist iz splitske Dalme te se ubrzo dokazao kao vrlo prodoran i snalažljiv čovjek. Jure Klarić jedan je od spretnijih poduzetnika u novijoj hrvatskoj povijesti - dijelom zbog svojih poslovnih kvaliteta, a dijelom zbog uspješnog izbjegavanja odgovornosti za razne sumnjive poslove u koje je bio upleten. U desetljeću grabeži i kriminalnih pretvorbi, koji su djelo tada vladajućeg HDZ-a, Klarić se više puta našao na udaru zbog raznih nezakonitosti i nemoralnosti, ali iz njih je izišao posve neokrznut. Klarić je 1992. kupovao neko smrznuto voće iz Srbije, ali on je to prikazao kao spašavanje dijela imovine Voća iz okupatorske zemlje. Optužen je za pomaganje neprijateljskoj zemlji jer su tada trgovinski odnosi s Jugoslavijom bili zabranjeni, ali je pravosudni epilog te afere izostao. Iste godine Voće je sudjelovalo i u šećernoj aferi - uvezlo je 2800 tona šećera bez uvoznih dopuštenja. Optužili su ga da 1993. Voće nije platilo carinu na 1138 tona jabuka uvezenih iz Južne Afrike za preradu u kompot. Sudjelovao je u nelegalnom snabdijevanju Autonomne Pokrajine Zapadna Bosna, kojoj je na čelu bio Fikret Abdić. U samo nekoliko mjeseci 1994. ondje su kamionima Agrokomerca prevezene razne robe i goriva u vrijednosti od 35 milijuna maraka. Teret je prevožen preko okupiranog hrvatskog teritorija, uvelike je premašivao potrebe tamošnjeg lokalnog stanovništva te se ubrzo ispostavilo da su dio uzimali srpski pobunjenici. Neki su podaci potaknuli ozbiljnu sumnju da je Klarić dio tog novca zadržao i za sebe, a kada je izbila afera on se branio tvrdeći da je sve radio uz suglasnost Vlade. To mu je omogućilo da kupi kuću na Pantovčaku koju je nekoliko godina obnavljao i u nju uselio krajem devedesetih.

Moguće je da je Klarić neke tajne zaštitnike u tada vladajućem HDZ-u stekao kupnjom skupocjenog mercedesa i kamiona 1991. za holding Domovina Stjepana Tuđmana. Zato je otkaz Juri Klariću u Voću 17. svibnja 1995. bio prilično iznenađenje. U ožujku 1994. tadašnji krapinsko-zagorski župan Franjo Kajfež doveo je Klariću austrijskog poduzetnika Ernesta Hoffmana koji je namjeravao postati novi vlasnik Voća. To mu je omogućila podrška predsjednika Franje Tuđmana. Hoffmanova tvrtka Voće beteiligungs je kreditom male austrijske RBB Banke preuzela Voće. Međutim, pod njegovim vodstvom, dijelom i zbog nekih nekorektnih poteza tadašnjih domaćih banaka, Voće se uskoro našlo u velikim problemima. U pomoć su pozvali Juru Klarića, koji je nedugo potom preuzeo vlast u tvrtki. Jure Klarić je 1996. potpisao ugovor o poslovnoj suradnji s Voćem, prema kojem je tvrtka Klariko voće preuzela sva prava i obveze dotadašnjeg Voća. Kako su tada tvrdili radnici, prava je preuzeo, ali obveze nije ispunjavao. Klariko voće službeno je vodio Andrija Klarić. On je tada bio mladić koji je u poslovnom svijetu figurirao kao paravan za svog oca. Andrija Klarić imao je bezbrižno djetinjstvo. Spretni i poduzetni otac mu je 1988., kada je navršio 18 godina, kupio sportski BMW 318, vrijedan 70 tisuća maraka. Prije odlaska u rat otac mu je kupio naoružanje, posebne pancirne košulje i novi Jeep Grand Cherokee. Kada je navršio 24 godine, Jure Klarić sinu je kupio i Mercedes S 320, no to je bio tek dio blagodati koje mu je otac priuštio. Jure Klarić obitelj smatra svetinjom.

Djecu je nastojao polako uvoditi u posao, a u međuvremenu ih je obasipao materijalnim bogatstvima, bili su pripadnici novohrvatskog jet seta. Život na visokoj nozi doveo je i do njihove velike obiteljske tragedije. Početkom srpnja 1997. njegov mlađi sin Jure poginuo je u prometnoj nesreći. U skupocjenom BMW-u vozio se prema Ičićima gdje je s prijateljima trebao uživati u vožnji gliserom. Međutim, u blizini Rijeke vatrogasno vozilo mu je presjeklo put i on je u strahovitom sudaru teško stradao te nekoliko dana kasnije preminuo. Iz današnje perspektive čini se da su to bili posljednji trenuci kada su Klarići funkcionirali kao obitelj. Nominalno su svi zajedno radili u tvrtkama pod njihovom kontrolom a koje su na razne načine preuzele nekadašnje Voće. Tako je to bilo sve do 2000. U to vrijeme Andrija Klarić počeo se suprotstavljati ocu i načinu njegova poslovanja. Smatrao je da posluje na starinski način te da će to odvesti obiteljski imperij u propast. Ta su događanja ostala nepoznata javnosti i u sjeni medijskih natpisa o ulozi obitelji Klarić u predsjedničkoj kampanji Stipe Mesića, koju su izdašno donirali 600-ak tisuća kuna vrijednim oglasnim prostorom na nacionalnoj televiziji i nekim radijskim postajama. Tada su već trajale obiteljske razmirice koje su dovele do njihova prvog razdvajanja. Jure Klarić prepisao je sve poslovne udjele tvrtke Klariko voće na Andriju Klarića. Ubrzo potom njihova su razilaženja postajala sve veća, tako da se Jure Klarić s dvjema kćerkama u studenom 2000. vratio u Klariko, koji je osnovao još prije 15-ak godina, te su oni preuzeli dio poslovanja sa smrznutim voćem i povrćem te alkoholnim pićima. Andriji Klariću ostao je proizvodni asortiman Klariko voća i robna marka Dona. Naslijedio je i pogone u Donjoj Stubici i Orahovici te poslovne prostore u Praškoj ulici u Zagrebu, veličine 400 m2. Otac je sa sinom nastojao ostati u partnerskom odnosu, međutim, Andrija mu je sve češće proturiječio. Unatoč tomu, otac je i dalje davao podršku njegovim poslovnim ambicijama.

Štoviše, osobno je jamčio za kvalitetu njegovih poslovnih vizija kod financijskih institucija te svojom imovinom za kredite, iako se Andrija Klarić počeo zaduživati radi unapređenja proizvodnje. Međutim, s vremenom se ispostavilo da poslovne vizije Andrije Klarića nisu bile odveć kvalitetne. Nakon što je podigao kredite i opteretio obiteljsku imovinu, Andrija Klarić posve se odvojio od obitelji i s njima prekinuo sve kontakte. U međuvremenu, Klariko voće je završilo u blokadi a Andrija Klarić ostao je bez nekih proizvodnih pogona. On je u travnju 2002. blokirao prodaju prostora tvrtke Voće export import, koje je on zakupio i u njima poslovao. Ta je tvrtka bila u stečaju, a kada je stečaj trebao biti okončan prodajom pogona, Andrija Klarić oteo je direktora spornog pogona u Gornjoj Stubici i prisiljavao ga da prizna urotu s kupcem koji je htio kupiti taj pogon. U to vrijeme misteriozno je izgorio i automobil stečajnog upravitelja Marka Milkovića. Nakon što mu je tvrtka završila u blokadi, Andrija Klarić je poslovanje prebacio na tvrtke Dona trgovina i Vopi. Dona trgovinu osnovala je tvrtka Vopi, čiji je osnivač Klarićeva supruga Irena, inače kćer Joze Martinovića, pokojnog prvog hrvatskog ministra financija. U međuvremenu su počeli dolaziti na naplatu krediti koje je Andrija Klarić podigao preko blokirane tvrtke Klariko voće. Dugove je morao otplaćivati Jure Klarić, zbog čega je morao prodati halu na Jankomiru koja je bila u vlasništvu njegove tvrtke Klariko. Prije petnaestak dana Jure Klarić isplatio je Croatia banci oko 600 tisuća eura koje nije vraćao njegov sin Andrija. Jure Klarić je za halu dobio nešto više od milijun eura. Dijelom tog novca vratio je i dug svoje tvrtke Klariko. Uz sve to, odvjetnici Andrije Klarića su Juri Klariću otežavali prodaju hale na Jankomiru. Iako s obitelji uopće ne komunicira, Andrija Klarić je nastavio koristiti te skladišne prostore i iznajmljivati ih nekim albanskim veletrgovcima bananama, koji su rashladne komore smještene u toj hali koristili za dozrijevanje bananana. Od tog vjerojatno neprijavljenog podnajma Andrija Klarić je godišnje dobivao oko 100 tisuća eura. Zato je ocu htio omesti prodaju tih pogona, iako je od tog novca otac umjesto njega vraćao dug za njegove promašene poslovne investicije. Kako bi ga omeo, Andrija Klarić je uložio prigovor i preko odvjetnika privremeno blokirao prodaju hale.

Prema tvrdnjama dobro upućenih pravnika, tvrdio je da je on kupio rashladne komore za dozrijevanje banana, iako to navodno nije istina. Tvrdio je i da je u teškoj financijskoj situaciji te da bi prodaja tih pogona njemu nanijela nenadoknadivu štetu, iako nominalno i dalje živi na visokoj nozi. Pristao je skinuti blokadu i dopustiti prodaju tih pogona tek kad mu se otac obvezao isplatiti dodatnih 50 tisuća eura. Otac mu je to nedavno i isplatio. Nakon svega, Andrija Klarić je inzistirao i da s ostatkom obitelji sklopi nagodbu po kojoj nitko nikomu nije ništa dužan. U njoj se otac obvezao odustati od bilo kakvog naknadnog potraživanja novca od sina, čije je poslovne promašaje i kredite morao vraćati prodajom obiteljske imovine. Nedavno je najavljena i deložacija obitelji njegove sestre Tatjane iz obiteljskog stana, također radi naplate kredita koje Andrija ne vraća. Zanimljivo je kako Andrija Klarić uopće može dalje poslovati. Iako mu je tvrtka blokirana, on je prebacio poslovanje na tvrtke u vlasništvu svoje žene, sa sjedištem u njihovu obiteljskom stanu u Jurišićevoj ulici, u Zagrebu. Hypo Alpe Adria Banka je tim dvjema tvrtkama odobrila gotovo 9 milijuna eura kredita, a pravnicima upućenim u poslovanje Andrije Klarića nije jasno kako je mogao dobiti toliki novac, kao i čime je stekao povjerenje te banke. Još im je zanimljivija činjenica da nitko ne pokreće pitanje stečaja njegove blokirane tvrtke, što omogućava Klariću dodatne manipulacije. Andriji Klariću poslovanje trenutačno vodi Slavko Rako, bivši visoki dužnosnik MUP-a. U prošlosti je kod njega kao marketinški stručnjak radio Mario Malić, brat Globusova novinara Gordana Malića. U to vrijeme je tjednik Globus kroz tekstove Gordana Malića plasirao neke dezinformacije koje su trebale koristiti neutemeljenoj obrani Klarićevih poslovnih interesa. Međutim, Andrija Klarić uskoro više neće imati dovoljno jake zaštitnike koji će biti moći spriječiti njegov potpuni poslovni kolaps. Obitelji je od njega posve digla ruke. Jure Klarić šutke plaća sinovljeve dugove, vjerujući da time plaća neku svoju pokoru. Sestre s Andrijom Klarićem uopće ne komuniciraju. Ne susreću ga čak niti na misama zadušnicama za njihova pokojnog brata. Nacional je tijekom prošlog tjedna pokušao stupiti u kontakt s članovima obitelji Klarić, ali oni nisu bili dostupni za izravni komentar njihovih obiteljskih problema. Iz razumljivih razloga bilo im je neugodno pričati o Andriji Klariću, iako je on najavio da bi se mogao odreći obiteljskog prezimena.

Uspješna poduzeća u kolapsu

Nekad uspješne tvrtke Klariko voće i Dona u potpunom su kolapsu a Andrija Klarić je poslovanje prebacio na tvrtke Dona trgovina i Vopi, u vlasništvu njegove supruge. Za to vrijeme, njegov otac Jure Klarić, s kojim Andrija komunicira samo preko odvjetnika, šutke plaća njegove dugove kao neku vrstu pokore.>email to:Berislav Jelinic