Objavljeno u Nacionalu br. 566, 2006-09-18

Autor: Maroje Mihovilović

AFGANISTANSKI GOSPODARI RATA

Talibanska trojka koja Britance drži u šaci

Britanski vojni zapovjednici zatražili su ovih dana pojačanja za svoju misiju u Afganistanu, tvrdeći da je razlog za to uspješnost operacija protiv talibana: kritičari iz britanske vojske tvrde da je istina upravo suprotna

Afganistan je jedna od rijetkih zemalja koja se, što vojnom silom, što spretnom politikom svojih vladara, uspjela oduprijeti britanskim kolonijalistima, koji su u Afganistanu doživjeli povijesni porazAfganistan je jedna od rijetkih zemalja koja se, što vojnom silom, što spretnom politikom svojih vladara, uspjela oduprijeti britanskim kolonijalistima, koji su u Afganistanu doživjeli povijesni poraz Od invazije SAD-a na Irak, događaji u Afganistanu bili su potpuno zasjenjeni onim iračkim, pa je malo tko u svjetskim medijima detaljnije pratio što se događa u Afganistanu. Mnogi nisu ni posljednjih dana zamijetili da su borbe koje se vode na jugu Afganistana postale mnogo intenzivnije nego one u Iraku. Te borbe ne vode američke snage, nego britanske i kanadske, jer su se Amerikanci uvelike povukli odatle, te tamošnje vođenje rata prepustili NATO-u, u prvom redu za borbe izvježbanim britanskim vojnicima. Koliko su intenzivne borbe u trima južnim afganistanskim provincijama Kandaharu, Paktiji i Helmandu pokazuju najnoviji podaci. Predstavnik zapovjedništva međunarodnih snaga u Afganistanu objavio je da su te snage pod komandom NATO-a u svojoj operaciji protiv talibana u dva dana u zračnim napadima i kopnenim akcijama ubile samo u Kandaharu 94 talibanska borca, što znači da je dosad u devet dana, otkako je operacija počela, ubijeno 420 talibana.

Taj predstavnik želio je objavljujući te brojke uvjeriti javnost da operacija uspješno napreduje. Ako se brojke o navodno ubijenim talibanima usporede s prijašnjim procjenama o ukupnom broju talibana u Kandaharu, onda bi se doista moglo zaključiti da operacija dobro napreduje. No poznavatelji tamošnjih prilika upozoravaju da takve zaključke ipak nije moguće davati. Kao prvo, bilo kakve procjene o točnom broju aktivnih talibanskih boraca su sasvim nepouzdane, jer talibanskih simpatizera u tim provincijama ima jako mnogo, talibanske grupe se odjednom stvaraju i raspuštaju već prema prilikama, a mnogi tobožnji civili odmah popunjavaju borbene grupe ako je potrebno. Ni brojkama o ubijenim talibanima ne treba vjerovati, jer zapadne snage u okršajima često među poginule protivnike ubrajaju i poginule civile. Da situacija nije tako blistava pokazuju i neki događaji na terenu. U Paktiji su talibani postigli značajan uspjeh ubivši uz pomoć bombaša samoubojice guvernera te pokrajine Abdula Hakima Taniwala.

U Kabulu je bombaš samoubojica ubio pokraj američke ambasade 16 osoba, među ostalima i dvojicu američkih vojnika, pokazavši da talibani imaju snage udariti u samo srce glavnoga grada. I savezničke trupe, koje operiraju protiv talibana, imaju gubitke. Posljednjih dana poginulo je pet kanadskih vojnika i jedan Amerikanac, u Helmandu je poginuo i jedan britanski vojnik, a trojica su ranjena. Prije dva tjedna u Kandaharu se srušio britanski špijunski avion Nimrod, tada je poginulo 14 britanskih vojnika. Britanski ministar obrane Des Browne obznanio je sredinom srpnja u britanskom parlamentu namjeru da drastično poveća broj pripadnika britanskog kontingenta u Afganistanu. Rekao je da će Velika Britanija tamo poslati još 900 vojnika, pa će se njen kontingent povećati na 4500 ljudi. To je znatno više nego što je prvotno bilo planirano u vrijeme kada je odlučeno da Britanija preuzme operativnu kontrolu nad Afganistanom od Amerikanaca, kako bi se američke snage premjestile u Irak. Prema Browneovim riječima dodatni se vojnici šalju u Afganistan jer su se otvorile nove mogućnosti širenja plana stabilizacije stanja u srednjim i južnim afganistanskim pokrajinama u koje britanska vojska tek ulazi. No britanski tisak tvrdio je da je stvar obratna, da se ti dodatni vojnici šalju stoga što je britanska vojska naišla na veći otpor pobunjenika u Helmandu, gdje se nedavno rasporedila, nego što je očekivala. Ta Browneova najava izazvala je u nekim antiratnim britanskim krugovima nezadovoljstvo i prosvjede. Oni podsjećaju da Britanija ima vrlo loša iskustva s ratovanjima na afganistanskom tlu, a zanimljivo je da je i iz afganistanskih pobunjeničkih krugova došlo isto upozorenje da bi se britanska vlada trebala prisjetiti što se s Britancima događalo prije u Afganistanu. Iskustva Britanaca iz Afganistana doista nisu dobra jer su britanske snage u 19. stoljeću tamo doživljavale neugodne poraze u vrijeme kad je britanska kolonijalna moć bila na vrhuncu.

Afganistan je jedna od rijetkih zemalja koja se, što vojnom silom, što spretnom politikom svojih vladara, uspjela oduprijeti britanskim kolonijalistima, koji su u Afganistanu doživjeli povijesni poraz. I druge sile koje su željele ovladati Afganistanom prolazile su isto, i Rusi, koji su dolazili sa sjevera, i Iranci, koji su dolazili sa zapada. Zato su pobunjenici uvjereni da će se odhrvati strancima i sada. Oni se sada pregrupiraju na jugu i imaju novo vodstvo. Američki i britanski obavještajni izvori tvrde da od ovog proljeća pobunjenike u južnom Afganistanu vode trojica iskusnih zapovjednika. Upravo zato što su njih trojica zajednički počeli voditi talibane, talibanska aktivnost se naglo razbuktala, što snažno osjećaju Britanci koji preuzimaju sve veću odgovornost za sigurnost u Afganistanu. Znajući koliko su važni, američke i britanske snage usredotočene su na njihovu likvidaciju, ali u tome do sada nisu imale uspjeha. Ovog proljeća savezničke snage u Afganistanu objavile su da su jednog od te trojice ubile, ali se on pojavio na arapskoj TV-mreži Al Jazeeri te demantirao tu informaciju.

Tu trojku čine Jalaluddin Haqqani, Mullah Mohammed Omar i najmlađi Mullah Mohammed Dadullah Akhund. U ovom trenutku najvažniji je Mullah Mohammed Omar, za kojeg se zna i izvan Afganistana jer je on bio vođa talibana 90-ih, u vrijeme kad su oni osvajali vlast, te dok su bili na vlasti u Kabulu od 1996. do 2001. Riječ je o nižem islamskom svećeniku iz južnog afganistanskoga grada Kandahara, koji je 1994. došao na čelo talibana, te ih vodio u njihovu pobjedničkom pohodu prema sjeveru. I kada su osvojili vlast, on je bio njihov vrhovni vođa, iako nije preuzeo nikakvu funkciju u vladi u Kabulu, nego je ostao živjeti u Kandaharu daleko od javnosti, čak ne postoji ni jedna njegova poštena fotografija. Zna se da je u borbama protiv sovjetskih vojnika 80-ih izgubio oko, a tvrdi se da je u incidentu s minom izgubio i jednu nogu. On je bio čovjek koji je omogućio Osami bin Ladenu i Al Qaedi da u Afganistanu stvore svoje baze, pa su ga Amerikanci, kada su upali u Afganistan da unište Al Qaedu, pokušali pronaći i likvidirati, ali im to nije uspjelo. Čak su organizirali i noćni komandoski upad u njegovu kuću, ali im je on, navodno, pobjegao pred nosom na motociklu. Iako se nakon američkog upada u Afganistan 2001. činilo da su Amerikanci uvelike uništili talibane, on je uspio obnoviti talibansku aktivnost, u prvom redu na jugu zemlje. Pritom se počeo oslanjati na neke nove ljude među njima. Jedan od njih je 40-godišnji Mullah Mohammed Dadullah Akhund. On je vođa talibana u Helmandu, koji ima posebno strateško značenje, jer se nalazi između Kandahara i Kabula, pa je bitno tko će ga kontrolirati. Britanske snage ušle su u Helmand i naišle na najveći otpor talibana do sada, što se vidi i po žrtvama. Dadullah je iskusan gerilski zapovjednik. Kao i Omar, i on je dobio određeno vjersko obrazovanje. Pripada plemenu Paštuna, koji žive na jugu Afganistana. Sudjelovao je u ratu protiv sovjetske armije. I on je, navodno, ostao bez noge zbog mine. Dok su talibani vladali Afganistanom, bio je jedan od deset članova vrhovnog talibanskog savjeta. On je jedini talibanski zapovjednik koji se u posljednje doba ne libi stati pred TV-kamere, pa su njegove fotografije objavljene u svjetskom tisku. Organizator je ne samo gerilskih akcija u unutrašnjosti, nego i terorističkih bombaških akcija protiv baza, kontrolnih točaka i konvoja savezničkih snaga u gradovima. Aktivan je bio i u Pakistanu, gdje je osuđen na smrt zbog pokušaja ubojstva jednog člana pakistanskog parlamenta. Za njega su zapadni mediji tvrdili da su ga američke snage u jednom zračnom napadu ubile, ali se on pojavio na Al Jazeeri snimljen kako zapovijeda svojim borcima. Nedavno je BBC objavio da su ga uhvatile savezničke snage, ali se on potom javio i ironično poručio: “Neka oslobode tog nesretnog jednonogog seljaka za kojeg misle da sam ja jer ja sigurno nisam u njihovim rukama.” Omar je Dadullahu dao u zadatak da organizira akcije protiv savezničkih snaga u Helmandu, ali i u susjednim pokrajinama, te da organizira i obranu Kandahara. Treći član vodeće talibanske trojke, Jalaluddin Haqqani, najstariji je među njima. On je mjesni moćnik i gerilski zapovjednik u pokrajinama Khost i Paktia na jugoistoku Afganistana uz pakistansku granicu. Ima visoko vjersko obrazovanje, a ima i mnogo iskustva iz ratovanja 80-ih sa sovjetskom armijom. Na Zapadu je slabo poznat, ali je dobro poznat u islamskom svijetu. Tvrdi se da mu je jedna žena Kuvajćanka, iz tamošnje ugledne obitelji, te da ima jakih veza na saudijskom dvoru, odakle je dobivao financijsku pomoć. Haqqani je vrlo važan stoga što je vrlo ugledan na širem području južnog Afganistana, pa je u talibanskoj vladi bio ministar za odnose s plemenima. Prema nekim procjenama u ovom trenutku Omar još ima glavnu riječ, ali vrlo brzo Dadullah će postati sveopći talibanski zapovjednik. Kolikim snagama ta trojka raspolaže nije poznato. Savezničke procjene kreću se između 1000 i 5000, ali zapravo nitko ne može procijeniti koliko bi oni mogli mobilizirati ljudi ako bi ih pozvali na opći ustanak. Opća je ocjena da talibanska aktivnost u posljednje doba jača, no čuju se mišljenja da se to i očekivalo budući da je prisutnost zapadnih vojnika u tom području veća nego prije, te su oni krenuli u operaciju uništavanja talibana, ali za to nemaju dovoljno vojnika. Nedavno je londonski Sunday Times izazvao veliku pozornost objavivši svjedočanstvo britanskog kapetana Lea Dochertyja, bivšeg ađutanta u stožeru u Afganistanu, koji je, ogorčen onim što je tamo vidio, napustio britansku armiju. On tvrdi da su vojni zapovjednici u Afganistanu “uvučeni u problem koji se ne može razriješiti vojnim sredstvima”, te da je sadašnja operacija u južnom Afganistanu, gdje je dosad britanska vojska izgubila 33 vojnika, “groteskno nespretna”. Čak je rekao da je to “slučaj za udžbenike kako da netko upropasti protuustaničku akciju”. “Stvar je potpuno luđačka”, kaže on, “jer su britanske trupe izgubile teren, a sada se samo bore za preživljavanje.” On tvrdi da su britanske snage u južnom Afganistanu stjerane u svoje osamljene raštrkane garnizone, opkolili su ih talibani, a uspijevaju se zaštititi samo enormnom upotrebom artiljerije i zahvaljujući pomoći zračnih snaga. Te trupe nisu uspjele steći povjerenje mjesnog stanovništva, jer vojnike nisu pratili predstavnici britanskog ministarstva inozemnog razvoja koji bi u područjima u koje ulaze britanske trupe s lokalnim stanovnicima dogovarali što im treba napraviti, na primjer, iskopati bunare, izgraditi most ili ambulantu. Bez takve pomoći, kojom bi se osvojila srca tamošnjih stanovnika, ta operacija, ma koliko talibana bilo navodno pobijeno, neće dati rezultata, tvrdi Docherty.

NATO-u nedostaje 2500 vojnika Ovih je dana i general Ray Henault, koji je u komandi snaga NATO-a u Afganistanu, potvrdio da nedostaje vojnika za tu, kako je rekao, “najkompleksniju operaciju koju je NATO ikada poduzeo”. Procijenio je da je broj vojnika NATO-a u Afganistanu, koje su mahom dale Velika Britanija, Kanada i Nizozemska, 15 posto niži od potrebnoga. Nije problem samo u broju trupa, nego i definiranju misije. Da stanje na terenu nije blistavo može se vidjeti po još jednoj stvari. Američki general James Jones, vrhovni vojni zapovjednik NATO-a, pod čijom su vrhovnom komandom i snage NATO-a u Afganistanu, zatražio je od zemalja članica NATO-a da u Afganistan pošalju još 2500 vojnika, od kojih bi 1000 trebalo činiti još jednu borbenu grupaciju za operacije na jugu zemlje, a ostali bi imali logističke i pomoćne zadatke. Vojnike i dodatne helikoptere i transportne avione on je nedavno zatražio na sjednici šefova glavnih stožera 26 zemalja članica NATO-a u Varšavi, ali pozitivnih odgovora na zahtjev u početku nije bilo, jer očito nisu osobito voljne slati tamo svoje vojnike. Posljednji koji su ponudili dodatne vojnike bili su prije dva mjeseca Britanci.>email to:Maroje Mihovilovic

Vezane vijesti

Afganistan očekuje 4 milijarde dolara od donatora

Afganistan očekuje 4 milijarde dolara od donatora

Zemlje donatori vjerojatno će obećati 4 milijarde američkih dolara civilne pomoći za Afganistan nakon 2014. na donatorskoj konferenciji u Japanu… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika