Oliver Mlakar "Nova Kviskoteka će vjerojatno biti moj posljednji veliki televizijski projekt. Ne planiram je dugo raditi, možda samo prvu sezonu. Mislim da bi nakon toga stvarno netko drugi mogao preuzeti moje mjesto”, povjerio je Nacionalu Oliver Mlakar, jedan od najpoznatijih i najhvaljenijih hrvatskih televizijskih voditelja. Mjesec dana uoči početka prikazivanja novog ciklusa Kviskoteke - najgledanijeg domaćeg televizijskog kviza svih vremena, koja će nakon desetogodišnje stanke u listopadu krenuti na Novoj TV, Oliver Mlakar govori o svojoj 40-godišnjoj voditeljskoj karijeri, odlasku s nacionalne televizije i životu na velikom samoborskom imanju, te objašnjava zašto se u 72. godini života odlučio vratiti na televizijske ekrane. Intenzivne pripreme

NACIONAL: Interes publike za novo izdanje Kviskoteke navodno je golem, jeste li očekivali da će biti tako?

- Očekivao sam veliki interes jer je Kviskoteka zaista bila popularna emisija, ali ipak nisam mogao naslutiti da će u ovolikoj mjeri pobuditi pozornost publike i medija. Moram priznati da sada osjećam još veću odgovornost. Vidim da ljudi s nestrpljenjem očekuju da kviz krene, jer koga god sretnem ovih dana, svi me pitaju isto - kada počinje? Zbog toga sam uvjeren da će prvog dana prikazivanja auditorij biti velik i zato se svi moramo jako potruditi kako bismo opravdali povjerenje gledatelja.

NACIONAL: Znači li to da se za taj voditeljski nastup pripremate intenzivnije nego obično?

- Sada je sve još u fazi kada je najveći teret ipak na Lazi Goluži koji priprema prve emisije, te na ekipi koja producira kviz. Moj udarni dio nastupit će nešto kasnije, prije samog početka snimanja. Tada ću imati nekoliko proba, možda ćemo snimiti i pilot-epizodu da vidimo kako nakon deset godina stanke funkcioniramo na setu Kviskoteke.

NACIONAL: Mislite li da je za veliki interes za Kviskoteku dijelom zaslužna i činjenica što je taj kviz već prozvan vašim velikim povratkom na TV-ekran?

- Možda i jest. Nekako je ispalo da su me gledatelji poistovjetili s Kviskotekom. Ali naravno tu je autor Lazo Goluža bez kojeg svega toga ne bi ni bilo. S druge strane, ja nikada nisam sasvim nestao s ekrana. Još uvijek povremeno radim, ali ne kontinuirano kao nekada, pa će možda s te strane moj povratak publici biti zanimljiv. A i mene, priznajem, zanima kako ću odraditi svoj dio posla, iako imam puno povjerenja u sebe. Čak mi se čini da bih sada mogao raditi rasterećenije nego prije, jer sam s godinama ipak postao iskusniji i sigurniji.

Talijanski voditelji

NACIONAL: Mnogi se pitaju zašto ste u 72. godini života prihvatili poziv da ponovo vodite Kviskoteku, a čuju se i komentari da vam je glavni motiv bio novac.

- Novac stvarno nije bio ono što je presudilo. Imam sreću da sam materijalno prilično neovisan, te nisam financijski ugrožen. I bez honorara za Kviskoteku mogao bih sasvim pristojno živjeti, a angažman sam prihvatio jednostavno zato što je riječ o mom poslu. To je nešto što sam radio četrdeset godina i u čemu sam još uvijek. Zaista ne znam što bi se trebalo dogoditi da ja Kviskoteci kažem ne. Ja je želim raditi, volim je raditi i novac mi je bio zadnja stvar na umu. Ako ćemo iskreno, kada mi je rečeno koliki mi je honorar namijenjen, složio sam se i rekao da bih to radio i za manje, što vam može potvrditi i Hamed Bangoura.

NACIONAL: Kada je objavljeno da ćete ponovo voditi kviz koji vas je proslavio, opet su se pojavila mišljenja da vam je u 72. godini života ipak krajnje vrijeme da se povučete.

- Čini mi se da su vrijednosti malo zamijenjene kada se govori o godinama, a ne o kvaliteti. Iskreno mislim da ne bi trebalo biti najvažnije koliko netko ima godina, nego kako obavlja svoj posao. Zato uvijek spominjem Italiju i njihove voditelje poput mog vršnjaka Pipa Bauda ili deset godina starijeg Mikea Buongiorna, koji još uvijek imaju svoje emisije i nikome ne pada na um da postavi pitanje zašto su još uvijek ne ekranu.

NACIONAL: Što vas je uopće prije više od 40 godina privuklo televiziji, zašto ste odlučili postati voditelj?

- Sve se zbilo slučajno. Kao mladi student u Zagrebu sam živio vrlo oskudno u studentskom domu i kada je Radio Zagreb objavio natječaj za spikere, mislio sam samo na džeparac. Nekako sam prošao audiciju, počeo raditi kao spiker, potom je došla televizija pa su uzimali nas s radija i tako je zapravo sve krenulo. Prvo sam čitao vijesti i nahsinkronizirao razne emisije i filmove, a potom sam počeo raditi i druge stvari i nakon trideset godina napokon naučio biti televizijski voditelj.

Dolazak na Radio Zagreb

NACIONAL: O vašem odlasku s HTV-a se mnogo govorilo i spekuliralo. Što se konkretno dogodilo i zašto ste nestali iz programa nacionalne televizije?

- Ništa se neobično nije dogodilo, ili se barem tako čini. Kada je po godinama moga staža došlo vrijeme za zakonsku mirovinu, formalno sam trebao otići u mirovinu i to se i dogodilo. Druga je priča što neka zanimanja, poput voditeljskog, ne bi trebala imati klasičnu mirovinu pa mnogi voditelji nastavljaju raditi čak i kada prijeđu zakonski rok, kao što je slučaj s nekim mojim kolegama koji su ostali raditi na televiziji. Ali ja nisam bio među tim odabranima. Kada je došao dan da odem, pozdravili su me i rekli zbogom. Nisam se tužio i nisam ulazio ni u kakve sukobe. Moj oproštaj je prošao sasvim korektno, sjećam se da sam tada bio s Lazom Golužom, Mirkom Galićem i tadašnjom novom glavnom urednicom Jasnom Ulagom Valić. Možda je zapravo tu bio neki mali problem, jer je ta gospođa bila mlada urednica koja se nije dugo zadržala na tome mjestu. Imala je, očito, neke ideje koje vjerojatno nisu bile najbolje, a među tim je idejama izgleda bila i ta da se na mene zaboravi. Naravno ja to samo pretpostavljam, jer nemam nikakvih dokaza da je bilo tako.

Rad s Helgom Vlahović

NACIONAL: Sigurno vam nije bilo lako kada se pokazalo da vas više ne žele na televiziji na kojoj ste proveli 40 godina?

- Pomalo sam uživao u tome što sam dobivao podršku sa svih strana i što ljudi jednostavno nisu mogli shvatiti da se to dogodilo. S druge strane, nikad nisam gubio nadu i znao sam da ću se prije ili poslije pojaviti na ekranima. Tako je i bilo. Ubrzo sam dobio angažman na kutinskoj Net televiziji gdje sam radio emisiju “Odiseja s Oliverom” i u kojoj sam razgovarao s običnim ljudima koji imaju ista imena i prezimena kao slavne osobe. Potom sam na Novoj TV, dok je vlasnik bio Ivan Čaleta, radio nekoliko projekata, a i sada na njegovoj sarajevskoj OBN televiziji vodim Nedjeljno popodne sa Sašom Zalepuginom.

NACIONAL: Rekli ste da ste nakon odlaska s HTV-a dobivali veliku podršku, no sami nikada niste s gorčinom govorili o tome niti napadali ikoga s HTV-a poput mnogih vaših kolega koji su nakon otkazivanja suradnje itekako žestoko udarili po vodstvu nacionalne televizije.

- Nisam. Ja sam uvijek pomalo sumnjao u sebe. Cijeli život zapravo sumnjam u sebe tako da se nisam usudio nikoga kuditi jer sam mislio da možda imaju pravo, da imaju razloga za to što me više ne žele. Osim toga, nikad nisam bio konfliktan tip i uvijek pokušavam spustiti loptu na zemlju. A opet, mislio sam, polako, Olivere, vrijeme će pokazati. NACIONAL: Da se nova Kviskoteka prikazuje na HTV-u i da su vas pozvali kao voditelja, biste li pristali? - Pristao bih. Kviskoteka se ionako radi u vanjskoj produkciji i nudila se raznim televizijama, a Nova je, eto, bila najzainteresiranija i kupila ju je. Da je to napravio HTV, ne bih je odbio raditi.

NACIONAL: Bez obzira na pomalo ružan odlazak, uvijek kažete da je HTV bio najdraži dio vaše karijere. Koje vam je razdoblje ondje ipak ostalo u najljepšem sjećanju i s kim ste najradije surađivali?

- Ako govorimo o urednicima, onda je to bez sumnje Lazo Goluža od kojeg sam mnogo naučio i koji mi je pružio šansu da napravim to što sam napravio. Što se tiče kolega i kolegica, najviše sam uživao raditi s Helgom Vlahović. Mi smo se sjajno slagali; Helga je inače jako draga, iskrena i poštena osoba, a s takvim je ljudima užitak raditi. Bila je nenametljiva i uvijek smo se o svemu lako dogovarali. Između muškog i ženskog voditelja zna se roditi rivalitet pa se jedan želi istaknuti više od drugoga, no ni kod mene ni kod nje to se nikad nije dogodilo. Bili smo odlična kompa i vjerujem da se to osjetilo na ekranu.

NACIONAL: Danas se često čuje da bi mladim voditeljima na televiziji trebao jedan dobar mentor. Kako ste se vi učili poslu, jeste li imali nekoga tko bi vam pokazao kako se to radi?

- Moje usavršavanje trajalo je jako dugo i nije išlo preko noći. U početku su to bile grozne stvari i uvijek kažem da sam se čudio što su me ljudi uopće podnosili gledati. No kada sam ja počinjao, televizija je sama po sebi bila čudo na svijetu, tako da sam imao sreću da smo gledatelji i ja usporedno učili i privikavali se jedni na druge. Što se samoga posla tiče, ni ja ni kolege nismo imali učitelje, kao što ni dandanas ne postoji škola za voditelje. Ipak, s nama su radili ljudi koji su vodili računa o jeziku i dikciji pa smo primjerice na radiju dva sata tjedno radili s profesorom Jonkeom. Nekad se nesumnjivo u javnim medijima vodilo mnogo više računa o jeziku. Danas, na žalost, nije tako.

Briga o jeziku i dikciji

NACIONAL: Što je s tremom? Čovjek bi mislio da profesionalac poput vas s njom nikada nije imao problema, no navodno ste zbog napada treme 80-ih potražili liječničku pomoć?

- To zapravo nije bila standardna trema, nego sam jednostavno osjetio neobjašnjive tegobe. Dogodilo se to nakon dugo godina čitanja vijesti, u vrijeme bivše države, kada su one bile zna se kakve, nekako neljudske, dirigirane i šablonizirane. Valjda je to u meni probudilo nekakav unutarnji otpor kojeg nisam bio svjestan, nego me nakon dvadeset ili trideset godina čitanja vijesti i Dnevnika napala neopisiva trema. Grlo mi se stisnulo i nisam mogao progovoriti ni riječ. Tada sam zamolio da me oslobode tog posla, što se i dogodilo, i tako sam zapravo zauvijek napustio informativni program.

NACIONAL: Nerado komentirate današnje voditelje, no hoćete li reći bar što mislite o sve češćem principu televizijskih kuća da pri odabiru voditelja više cijene instant-ljepotu i mladost negoli moć lijepoga govora, gestikulacije, galantnost?

- Kada danas neku djevojku koja se jednom ili dva puta pojavila na ekranu pitate što je po zanimanju, odgovorit će vam - manekenka i TV voditeljica. To vam sve govori.

Život u Samoboru

NACIONAL: Zašto ste se iz samog središta Zagreba preselili u Samobor?

- Otišli smo zbog pasa. Šnaucere smo počeli uzgajati prije gotovo dvadeset godina, pa smo u stanu u Gundulićevoj imali tri psa. Trebalo ih je voditi u šetnju po prljavima pločnicima i gužvi pa smo supruga Dunja i ja uvijek mislili kako bi bilo divno da smo s njima negdje u prirodi. Ubrzo smo počeli kombinirati kako bismo ostvarili taj svoj san. Tast je imao nešto ušteđevine, mi smo podigli kredit pa smo kupili komad zemlje i napravili kuću koja nije ni velika ni raskošna, ali je naš ugodan dom. Nismo htjeli na maloj zemlji graditi veliku kuću, nego obratno jer je to smisao života u prirodi.

NACIONAL: Jeste li ikada požalili, nedostaje li vam Zagreb?

- Nikada nam nije bilo žao. Od kada smo se prije 14 godina preselili u Samobor, niti jednu noć nismo prespavali u Zagrebu. Ipak, ja Zagreb volim. To je grad mog djetinjstva i mladosti, ali jako se promijenio. Mislim da bi mi bilo jako teško ponovo živjeti u takvom, jako natiskanom gradu iz kojega iziđeš na asfalt, da bi se vratio u četiri zida, i tako iz dana u dan. Supruga i ja prepoznali smo u prirodi sasvim novu kvalitetu života i zapravo smo zahvalni svojim psima što su nas ponukali da dođemo u Samobor.

U mirovini me psi najviše vesele'

NACIONAL: Čime se zabavljate u umirovljeničkim danima?

- Psi me najviše vesele. Često idemo na izložbe i ta me putovanja ispunjavaju. Presretni smo kad krenemo na put, odsjednemo u hotelčiću, šećemo pse i družimo se s ljudima koji također dovode ljubimce. Tada zaboravimo na sve i mislimo samo na to kakav rep ima naš, a kakav tuđi pas.

28.000 prijava za Kviskoteku

Kviskoteka je nastala krajem 1979. kao projekt TV Zagreba a u 15 godina, od 1980. do 1995. emitirane su 223 epizode. Ukupno je kroz kviz prošlo 550 natjecatelja koji su odgovarali na 7000 pitanja. Kviskoteku je osmislio Lazo Goluža, naziva je "elitistični program za najšire slojeve", i kaže da će nova biti brža i vizualno atraktivnija. U tri tjedna prijavilo se 28.000 kandidata, od kojih je za testiranje izabrano njih 400.

Biografija

Rođen 1. srpnja 1935. u Ptuju 1945. - 1954. živio u Osijeku 1954. u Zagrebu upisao studij francuskog i talijanskog 1957. postao spiker na Radio Zagrebu 1961. otišao na odsluženje vojnog roka 1963. počeo raditi na Radio televiziji Zagreb 1965. postao voditelj Poziva na kviz 1980. - 1995. voditelj Kviskoteke 1990. s Helgom Vlahović voditelj Eurovizije 2002. otišao u mirovinu>email to:Marina Bilus