Zbor Bečki dječaci poznat je u cijelom svijetu po svojim višeglasnim interpretacijama Bacha, Mozarta i Straussa "Naša misija je dvojaka: s jedne strane mi smo ambasadori Austrije i jedna od najvećih atrakcija bečkog muzičkog života, a s druge strane dječacima pružamo šansu da razviju svoj muzički talent i da kao profesionalni glazbenici nastupaju širom svijeta te tako upoznaju nove zemlje i ljude”, kaže Bečanin Raoul Gehringer (35), dirigent svjetski poznatih Bečkih dječaka, jednog od najstarijih dječačkih zborova na svijetu, koji je potkraj prošlog tjedna treći put gostovao u Hrvatskoj i tim nastupom pokazao kako, osim Mozart kuglica, i bečki dječji zbor može biti odličan izvozni proizvod. Mali bečki dječaci, s dvojicom Kineza u svojim redovima, koji govore o velikim imigracijama u Austriju, svi odreda vrlo profesionalni i zreli, nastupili su u subotu u crkvi Sv. Mihovila na Tvrđi u Osijeku pred 450 posjetitelja, a u nedjelju u gotovo punoj Velikoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, kada ih je razdragana publika čak tri puta pozvala na bis. A oni su ih, poput pravih profesionalnih muzičara, nagradili izvedbom “La Cucarache”.

“Zadovoljni smo što smo postigli da nas po uniformama i imidžu prepoznaju širom svijeta”, nastavio je Gehringer, koji sa zborom provede oko tri mjeseca na turneji tako da ima “više nego puno radno vrijeme”. ”Naime, kad i u najudaljenijem kutku svijeta netko vidi fotografije dječačkog zbora čiji su članovi odjeveni u naše tradicionalne odore - bijela ili plava mornarska odijelca i kape, odmah pomisli na Beč i Austriju. Znači, postali smo jedan od muzičkih simbola Beča, a kao ambasadori Austrije ispunjavamo svoju misiju na brojnim turnejama.” Zbor Bečki dječaci poznat je u cijelom svijetu po svojim višeglasnim interpretacijama Bacha, Mozarta i Straussa, no na repertoaru imaju raznolik program, od srednjovjekovne i sakralne do popularne, pa čak i eksperimentalne glazbe, a sudjeluju i u realizaciji dječjih opera. Također, često kombiniraju muziku s poezijom, plesom i vizualnom umjetnošću, a to su umijeće predstavili na hrvatskom gostovanju. Osim skladbi Michaela Haydna, Wolfganga Amadeusa Mozarta, Jakoba Gallusa, Maxa Regera, Roberta Schumanna i Johana Straussa mlađeg, izveli su igrokaz “Mozart? Mozart!” temeljen na tekstu Tine Breckwoldt i Mozartovoj glazbi, te u drugom dijelu koncerta pjesme svjetski poznatih pop grupa Beatles i Abba - “Mamma mia” i “Yesterday”. “Pop pjesme nisu novost na našem repertoaru”, nastavio je dirigent Gehringer, koji je kao dječak i sam bio član Bečkih dječaka: od 1981. do 1985. bio je solo alt u zboru, a nakon toga je diplomirao klavir i klarinet na bečkom konzervatoriju, te kompoziciju kod Heinza Kratochwilla i zborsko dirigiranje kod Herwiga Reitera i Johannesa Prinza.

“Osim skladbi Beatlesa i Abbe pjevamo i pjesme Robieja Williamsa i Madonne te drugih pop glazbenika, a prije nekoliko godina snimili smo i CD s pop pjesmama. Htjeli smo proširiti klasični repertoar i uvesti neke novitete, primjerice, eksperimentalnu glazbu, a tada smo shvatili da publika jako voli na našim koncertima čuti i pop hitove. Od tada uvijek nastojimo u svoj program uvrstiti i nekoliko popularnih melodija - djeca ih s užitkom pjevaju, a publiku jako vesele. Tako da je naš repertoar vrlo raznolik, pjevamo sakralne pjesme, zatim Straussove skladbe, obavezno poneki valcer i pop hitove. No zbor je i u prošlim stoljećima njegovao ‘lakši’ repertoar i sudjelovao u raznim igrokazima pa je to na neko vrijeme zamrlo, a sada smo ga ponovo aktivirali”, rekao je Gehringer. Zbor Bečkih dječaka ima stotinu članova u dobi od deset do 14 godina, podijeljeni su u četiri grupe, svaka grupa ima 24 člana, a godišnje održe oko 300 koncerata u raznim dijelovima svijeta pred oko pola milijuna ljudi. Dvije grupe su stalno na turneji, a jedna uvijek ostaje u Beču tako da može svake nedjelje od 9.15 do 10.30 sati od rujna do ožujka pjevati na svečanoj misi u Carskoj kapeli u Hofburgu zajedno s Bečkom filharmonijom i zborom Državne opere. Na taj način održavaju tradiciju carskih glazbenika, koja je stara pola stoljeća. Za nastup Bečkih dječaka na misi u Hofburgkapelle vlada veliko zanimanje i ulaznice se moraju rezervirati dva mjeseca unaprijed. Svaka grupa na turneji provede od devet do 11 tjedana u svim europskim zemljama, a koncerte često održavaju i u Aziji, Australiji i Americi. Njihove turneje uhodana su stvar i ako se neki grad uklapa u itinerer putovanja i može platiti njihov nastup, nije ih teško dobiti. Ovogodišnju turneju započeli su u Hrvatskoj, a zatim putuju u Aziju gdje će koncertirati u Kini, Singapuru i Tajvanu, a zatim se vraćaju u Europu gdje će nastupati dva tjedna u Danskoj i zatim četiri u Njemačkoj. Lani su bili u SAD-u te također u Aziji. Zanimljivo je da su Bečki dječaci organizirani kao privatna neprofitna udruga i da su poput svih ostalih današnjih glazbenika bačeni na tržište. “Financiramo se održavanjem koncerata i prodajom CD-a, a sav prihod ide za potrebe školovanja djece”, kaže Gehringer. “Pomažu nam sponzori, a u posebnim, vrlo rijetkim projektima, primjerice, pri realiziranju nove dječje opere, uskače austrijsko ministarstvo kulture”, rekao je Gehringer. Bečki dječaci imaju tradiciju dulju od 500 godina, a vuku podrijetlo od dvorskog dječačkog zbora, osnovanog 1498. uredbom bečkog cara Maksimilijana I. koji je želio osvježiti muzički život dvora. Zbor je bio sastavljen od 12 dječaka, koji su bili odjeveni u carske uniforme i nosili mač, a nastupali su subotom u dvorskoj kapeli. Bili su školovani u tada vrlo zahtjevnom i cijenjenom burgundskom stilu pjevanja jer je careva supruga bila iz Burgundije, a zarađivali su toliko mnogo da su s lakoćom mogli prehraniti čitave obitelji. Tijekom povijesti imali su i nekoliko kriza, primjerice, za vrijeme vladavine carice Marije Terezije, koja je privatizirala carsku kapelu i tako je dovela na rub bankrota, te u razdoblju nakon propasti monarhije. Sve do 1918. pjevali su na misama, dvorskim svečanostima i državnim koncertima, a nakon pada Habsburške Monarhije je Josef Schnitt, budući dekan Carske kapele, zbor preimenovao u Bečki dječaci. Tijekom povijesti s njima su surađivali neki od najvećih glazbenika i skladatelja svijeta, primjerice, Wolfgang Amadeus Mozart, Franz Schubert, Jacobus Gallus, braća Johann i Joseph Haydn i Antonio Salieri. Tako je Joseph Haydn s njima pjevao u kapeli u dvorcima Hofburg i Schönbrunn u Beču, a Franz Schubert, vječno u konfliktu s nastavnicima jer je bio zainteresiraniji za skladanje nego za dobre ocjene, upravo je kao član dvorskih zborskih dječaka napisao svoje prve skladbe.

Čak se tvrdi da je pjevačko obrazovanje koje je dobio pjevajući u tom zboru trajno utjecalo na Schubertove pjesme. I slavni hrvatski dirigent Lovro von Matačić bio je početkom 20. stoljeća kao dijete također član Bečkih dječaka. Anton Bruckner je kao dvorski orguljaš također nastupao s Bečkim dječacima na svečanim misama, a ako bi izvedba bila iznimno dobra, običavao bi ih nagraditi kolačima. U 20. stoljeću zbor je počeo svoj pohod po najprestižnijim dvoranama svijeta, a njime su ravnali svi najveći dirigenti svijeta, od Leonarda Bernsteina i Herberta von Karajana do Lorina Maazela i Riccarda Mutija. Govoreći o školovanju Bečkih dječaka, Raoul Gehringer je rekao da je audicija za prijam dječaka u njihovu svjetski poznatu i uglednu školu “Wiener Sängerknaben” vrlo ozbiljna, ali ne i rigorozna. “Tražimo da dječaci imaju lijep glas, temeljni muzički talent i izraženu želju da nam se pridruže, jer smatramo da su volja za radom u zboru i ljubav prema glazbi iznimno važni”, objasnio je Gehringer. “Ne tražimo samo male muzičke genije kakvih je ionako malo u svijetu. Svjesni smo da u našoj školi mogu steći izvrsna znanja i brzo napredovati.” Škola “Wiener Sängerknaben” nalazi se u Palais Augarten u Beču, baroknoj palači izgrađenoj 1692., a obuhvaća školovanje djece od četvrte godine života u vrtiću, preko osnovne do srednje škole, koja je internatskog tipa. U osnovnoj školi postoje miješani razredi, no djevojčice se kasnije ne priključuju zboru. Prošle je godine u školi bio i dječak, ratni izbjeglica iz Osijeka, koji živi u Beču, prisjetio se Gehringer, no ove sezone je nestao. U njoj je neko vrijeme kao profesorica radila i hrvatska pijanistica Jelena Marasović, koja danas živi u Portugalu gdje na konzervatoriju predaje klavir. Školu pohađa oko 250 djece, koja dobiju kompletno muzičko obrazovanje. Kad navrše 10 godina, izabiru se najveći talenti i zatim se regrutiraju u jedan od četiri zbora Bečkih dječaka. “Muzika je za mene bila vrlo važna u djetinjstvu i uživao sam u pjevanju, putovanjima i druženju s ljudima iz cijelog svijeta”, kaže Gehringer o svom iskustvu solo alta u Bečkim dječacima s kojima je proveo nekoliko godina. “Ta škola je prestižna, ali nije bila previše stroga, dakako, postojala su vrlo čvrsta pravila, kojih smo se morali pridržavati, ali nije bilo inzistiranja na čeličnoj disciplini i kaznama kao u nekim drugim austrijskim dječačkim školama. Sva pravila su usmjerena prema što boljem svladavanju repertoara i postizanju vrhunske kvalitete. Naime, Bečki dječaci žive pod stalnim pritiskom da moraju svladati nove pjesme i uvijek biti odlični, što često rezultira stresom pa pravila olakšavaju život u internatu.” Specifičnost škole je u tome što kod djece maksimalno potiče razvoj kreativnosti tako da mnogi od njih skladaju pjesme, pišu drame, glume i stvaraju samostalne predstave. Uz to, velika se pozornost polaže na sportske aktivnosti tako da đaci imaju u školi organizirane satove nogometa, juda, rolanja i slično, a zajedno odlaze na koncerte, operne i kazališne predstave i u kino. Mnogi od bivših polaznika Bečkih dječaka danas su poznati austrijski muzičari, dirigenti i skladatelji, a postoje i dva vokalna ansambla, koja su sastavljena od bivših Bečkih dječaka - Chorus Viennensis i Imperial Chapel’s Schola Cantorum.

Prestižna muzička škola Školovanje počinju s četiri godine u vrtiću, a nastavljaju u osnovnoj i srednjoj školi, svjetski poznatoj, prestižnoj “Wiener Sängerknaben”, smještenoj u baroknoj palači. Do desete godine razredi su mješoviti, a tada se samo dječaci regrutiraju u četiri zborske skupine od po 24 dječaka. Na audiciji se zahtijeva da imaju lijep glas i glazbeni talent, ali ne trebaju biti muzički geniji.>email to:Nina Ozegovic