Do nedavno male su banke slovile kao nesigurne novčarske kuće s neizvjesnom sudbinom Tenisač Goran Ivanišević, nogometaš Dario Šimić i košarkaš Ivica Žurić prošli su tjedan postali suvlasnici Karlovačke banke, jedne od dvadesetak malih banaka u Hrvatskoj, koje su od ove godine među najatraktivnijim metama investitora. Svaki od spomenute trojice sportaša uložio je u Karlovačku banku 19 milijuna kuna, što svakomu donosi po 9 posto vlasničkog udjela. Sudeći po ovogodišnjem porastu interesa za male banke, uloženi kapital mogao bi im se višestruko isplatiti.

Do nedavno male su banke slovile kao nesigurne novčarske kuće s neizvjesnom sudbinom. Iza njih ne stoji krupni kapital međunarodnih financijskih institucija, nisu dio velikih europskih bankarskih grupacija poput Zagrebačke, Privredne ili Splitske banke pa ne mogu podržavati investicijske projekte velikih tvrtki, a nisu ni općepoznate jer ne troše milijunske iznose za reklamiranje. No razvojem malog i srednjeg poduzetništva te su banke, po aktivi i do 60 puta manje od vodećih banaka, postale stabilne, donoseći vlasnicima sigurnu dobit. Kako Hrvatska narodna banka (HNB) sve teže izdaje dozvole za rad novim bankama, a velike i srednje banke već su prodane strancima, onaj tko želi ući na još uvijek atraktivno hrvatsko bankarsko tržište mora posegnuti za kupnjom malih banaka. Davor Holjevac, viceguverner Hrvatske narodne banke zadužen za nadzor banaka, kaže da je povećan interes za male banke očekivan. “Nakon restrukturiranja i boljih poslovnih rezultata male banke u Hrvatskoj postaju zanimljive stranim, a i domaćim investitorima. Budući da su srednje i velike banke mahom prodane stranim vlasnicima, normalan je povećan interes za manje banke. Prinos iz bankarstva nedvojbeno je viši u Hrvatskoj u usporedbi sa zemljama Europske unije, što automatski kreira cijenu”, kaže Holjevac.

Stoga nije čudno da su neki od vlasnika malih banaka ove godine odlučili unovčiti svoje dionice. Osječka obitelj Ostović, koja je držala više od 80 posto vlasništva Banke Sonic tu je banku prije nekoliko mjeseci prodala talijanskoj Banco Popolare di Verona. Branko Ostović, donedavni vodeći dioničar Banke Sonic, vlasnik je tvrtke Info-leasing a godinu dana bio je član Nadzornog odbora Kaptol banke kojoj je na čelu bio unuk Franje Tuđmana Dejan Košutić. Financijski stručnjaci procijenili su za Nacional da su Ostovići mogli u trenutku prodaje postići cijenu i do 400 milijuna kuna. Isto je učinio i 58-godišnji zagrebački poduzetnik Izidor Sučić, čiji su članovi obitelji Veneto banci prodali oko 30 posto dionica Gospodarsko-kreditne banke. Procjenjuje se da ta banka na tržištu vrijedi 450 milijuna kuna.

S hrvatske je bankarske scene u posljednjih osam godina nestalo čak 30 banaka, uglavnom zbog velike bankarske krize potkraj 90-ih. Neke su se spojile s većim bankama, nekima je Hrvatska narodna banka oduzela dozvolu za rad, a jedan dio je bankrotirao, povukavši za sobom i niz tvrtki i prouzročivši širu gospodarsku krizu. Bankarska kriza najviše je pogodila male privatne banke, čije je vlasnike, uglavnom male dioničare, HNB razvlašćivao kad su ih pogodile teškoće u poslovanju, da bi potom dio njih sanirao državnim novcem i prodavao moćnim stranim financijskim institucijama. Davor Holjevac kaže da HNB svojom monetarnom politikom ne utječe na broj banaka. “Kad pogledate u noviju povijest, mi smo u jednom trenutku imali oko 100 banaka i štedionica i taj se broj pod utjecajem tržišta smanjio. HNB na broj banaka nije utjecao dosad, a neće ni ubuduće”, tvrdi Holjevac i dodaje da monetarna vlast u posljednje dvije godine nije izdala ni jednu bankarsku dozvolu za rad iako je, kaže, to još uvijek moguće. Za razliku od bankarskog kolapsa s kraja 90-ih, kad su najveće žrtve bili dioničari malih banaka, ove su godine male banke i njihovi vlasnici u posve drukčijem položaju. Njihova vrijednost u velikom je porastu, ostvaruju sve veću zaradu i iz mjeseca u mjesec povećavaju svoju aktivu. Dio njih u vlasništvu je manje poznatih poslovnih ljudi, koji se ne eksponiraju u javnosti, ali su, s druge strane, vrlo bogati jer njihovo vlasništvo na tržištu vrijedi sve više.

Stoga ne bi bilo čudno da svoje banke uskoro unovče Splićani Branko Buljan i Boris Barać, vlasnici Imex i Credo banke, slavonskobrodski poduzetnici Damir Kreso, Mićo Tomičić i Zdenko Vidaković, vlasnici Banke Brod, Varaždinac Josip Samaržija, vlasnik Banke Kovanica, Željko Udovičić, vlasnik Štedbanke, Božo Čulo, vlasnik Partner banke, Juroslav Buljubašić, vlasnik Banke splitsko-dalmatinske, te tekstilac Dragutin Biondić, čija je Centar banka dio Heruc grupe.

Ulaganje pod okriljem Borisa Vidića
“Kad je država dobro sanirala banke i jeftino ih prodala strancima, pokazalo se da je bankarstvo visokoprofitabilan biznis u Hrvatskoj. Zbog toga sam odlučio uložiti u Karlovačku banku. City Express više nije suvlasnik, ali ja sam i dalje jedan od dioničara Karlovačke banke i svoj vlasnički udio nastojat ću povećati”, kaže Boris Vidić, suvlasnik kurirske službe City Express. Za Vidića se pretpostavlja da je na ulaganje u Karlovačku banku nagovorio svog dugogodišnjeg prijatelja tenisača Gorana Ivaniševića, za kojeg u poslovnim krugovima kažu da je nakon niza propalih investicija napokon pametno uložio svoj novac. Ivanišević, čije je bogatstvo Nacional ove godine procijenio na 37 milijuna eura, sa skupinom od još pet ulagača uložio je u Karlovačku banku 93 milijuna kuna. Dokapitalizacijom su Ivanišević, Dario Šimić, Ivica Žurić te zagrebački poduzetnici Mate i Marijan Šarić, zastupnik Samsunga, postali vlasnici 46,3 posto dionica Karlovačke banke, koja je u posljednjih godinu dana postala jedna od perspektivnijih malih banaka u Hrvatskoj. Zaokret u poslovanju banke koju su godinama pratili poslovni problemi počeo je lani, kad je u vlasničku strukturu ušla grupacija predvođena Borisom Vidićem. Na čelo banke uspjeli su dovesti spretnog mladog menadžera Sandija Šolu, sina čelnice Partner banke Marije Šole i nećaka novog suvlasnika banke Marijana Šarića. Šarić je vlasnik trgovačko-poslovnog centra Europatrade u Sesvetama gdje je Karlovačka banka prošlog tjedna otvorila svoju prvu zagrebačku poslovnicu. Šola je zaustavio pad aktive banke i ove godine ostvario 85-postotni polugodišnji rast dobiti. Dio dionica Karlovačke banke drži Petar Šola, rođak predsjednika Uprave. Prije navedenog povećanja kapitala i ostvarene dobiti Karlovačka banka vrijedila je 194 milijuna kuna. Danas vrijedi više od 400 milijuna kuna.

'Centar banka nije na prodaju'
“Mislim da u Hrvatskoj, ali i u Europskoj uniji, još uvijek ima prostora za rast malih banaka”, kaže Ružica Vađić, predsjednica Uprave Centar banke, čiji je vlasnik zagrebački tekstilni magnat Dragutin Biondić, odnosno njegova Heruc Grupa. Dragutin Biondić postao je vlasnik Centar banke 1997. kad je na burzi kupio 93,59 posto dionica plativši ih oko 8 milijuna eura. Prije toga bio je dioničar u Kreditnoj banci koju je nedavno Ivica Todorić prodao osiguravateljskom koncernu Agram za 300 milijuna kuna. Centar banku osnovala je Privredna banka Zagreb 1992. s osnivačkim kapitalom od oko 2,2 milijuna eura. Iduće godine provedena je dokapitalizacija i temeljni kapital povećan je na 7,8 milijuna eura, a 1998. je provedena nova dokapitalizacija vrijedna oko 4 milijuna eura. Tržišna vrijednost Centar banke danas se procjenjuje na 295 milijuna kuna. Prema ovogodišnjoj Nacionalovoj listi najbogatijih Hrvata Biondić je s imovinom od 36 milijuna eura na 36. mjestu. Iako s aktivom od 840 milijuna kuna spada u rang malih banaka, Centar banka stabilno posluje. Predsjednica Uprave Centar banke Ružica Vađić kaže da banka nije na prodaju, iako im stalno pristižu dobre ponude. “Orijentirali smo se na organski rast, a cilj nam je do kraja godine dosegnuti milijardu kuna aktive”, kaže Ružica Vađić te dodaje da Centar banka ima važnu ulogu u razvoju Heruc Grupe koju prati u poslovanju gdje nije nužna podrška jakih financijskih institucija. Opstanak na tržištu gdje vladaju moćne bankarske grupacije objašnjava time što su male banke fleksibilnije od velikih. “Imamo pristup klijentima, uglavnom malim i srednjim poduzetnicima, na osobnoj razini tako da nam oni ostaju lojalni. Osim toga, napravili smo iskorak prema investicijskom bankarstvu i među prvima smo počeli pratiti investitore u ulaganju u vrijednosne papire. Zauzimamo 13. mjesto među brokerima po obavljenom prometu na burzi a uskoro će s radom početi naš prvi investicijski fond”, kaže Ružica Vađić.

Banka Bože Čule
“Prednost malih banaka pred velikima je osobni pristup klijentu. Velike banke ne stignu posvetiti dovoljno vremena malom poduzetniku, kojem je dobar poslovni savjet potrebniji od novca. Zato se mali i srednji poduzetnici vežu za male banke koje su fleksibilnije, a i brže u realizaciji usluga od velikih banaka. S obzirom na velik broj malih i srednjih poduzeća, male banke u Hrvatskoj imaju perspektivu”, objašnjava predsjednica Uprave i jedan od dioničara Partner banke Marija Šola kako su male banke opstale u konkurenciji velikih. Partner banka u većinskom je vlasništvu tvrtke Metroholding, kojom pak gospodari poduzetnik Božo Čulo. Čulo, odnosno njegova tvrtka Partner invest, svojedobno je pomogao Miroslavu Kutli da dođe do većinskog vlasništva u Dioni, koja je poslije završila u stečaju. Prvu akumulaciju gotovine stekao je kad ga je Kutle isplatio za udio u Dioni. Partner banku Čulo je osnovao sa skupinom investitora 1991. Aktiva banke iznosi 1,124 milijarde kuna, dobit u 2005. godini iznosila je 3,39 milijuna kuna. Partner banka je među onima koje imaju najbolji odnos kapitala i dobiti koju ostvaruju tako da bi Čulo, ako proda svoj 87-postotni udio u banci, mogao raspolagati sa 500 milijuna kuna gotovine. Marija Šola potvrdila je da postoji kontinuirani interes investitora za banku: “Posljednje dvije godine vlasnici banke imali su više prilika prodati svoje udjele u Partner banci. O tome se dosta raspravljalo i mislim da se odlučilo da banka ostane u hrvatskom vlasništvu te da se, kao i dosad, sama razvija.”

Banke Dubravka Grgića
Osim europskih financijskih institucija srednje veličine, u utrku za malim bankama uključili su se i hrvatski investitori. Tako je ove godine osiguravajući koncern Agram u vlasništvu Dubravka Grgića krenuo u kupnju banaka, s ciljem stvaranja jakog financijskog holdinga. Grgić je svom koncernu pridružio Kreditnu banku, koju je od Ivice Todorića kupio za 300 milijuna kuna, te Nava banku, uloživši u nju 120 milijuna kuna. Grgićev koncern još je u utrci s drugim investitorima za preuzimanje Partner banke, Centar banke i Credo banke. Premda se spekuliralo da Grgić kupuje male banke kako bi ih dobro preprodao, on to poriče, no ne skriva da na stolu ima nekoliko dobrih ponuda za Kreditnu i Nava banku. Dubravko Grgić na ovogodišnjoj je Nacionalovoj listi najbogatijih Hrvata zauzeo četvrto mjesto s imovinom kojoj je vrijednost procijenjena na 150 milijuna eura. Banka rukometnog mecene Štedbanka je osnovana 1994. a najveći dioničari su tvrtke Šted-invest i Paveko 2000. Iza tih tvrtki krije se Željko Udovičić. Iako nije eksponiran u medijima, njegovo ime dobro je poznato u rukometnim krugovima. Njegov brat Ivica do prije nekoliko godina bio je profesionalni rukometaš, a Željko slovi kao mecena hrvatskog rukometa. Poznato je da su on i bivši predsjednik Uprave Hagene Dragan Kovačević dobrim dijelom financirali nastup hrvatske rukometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Portugalu 2003. kad su gotovo svi digli ruke od hrvatskih rukometaša. Reprezentacija je tada osvojila zlatnu medalju. Udovičić je poznat kao osoba koja puno pomaže sportašima, a i kreće se u sportskim krugovima pa je dobar prijatelj s Mladenom Katalinićem, trenerom ženske juniorske atletske reprezentacije. U financijske vode krenuo je s bivšom suprugom osnovavši štedno-kreditnu zadrugu koja je 1994. prerasla u banku. Prva dokapitalizacija provedena je 1995. i 1996. a nova 1999. Uspješno poslovanje s uglavnom pravnim osobama dovelo je banku do aktive od milijardu kuna, a dobit je nakon oporezivanja za 2005. iznosila 35 milijuna. Iako je Udovičić mirna i nekonfliktna osoba, njegova banka našla se prije nekoliko godina na meti bivšega glavnog državnog odvjetnika Radovana Ortynskog, koji je Štedbanku neopravdano prikazao kao kriminalnu banku čijih je 90 posto transakcija krivotvoreno. Ključno je bilo da je odvjetnik Udovičićeve žene u postupku razvoda bio Mirko Batarelo, bliski prijatelj Ortynskoga. Računajući da će tako lakše ishoditi pobjedu u brakorazvodnoj parnici, Batarelo je pokušao prikazati Štedbanku kao banku koja je prala novac, što se pokazalo neosnovanim.

Banka gospodara Trajektne luke Split
“Nametnutim HNB-ovim ograničenjima stavljeni smo u neravnopravan položaj i smatramo da se takvim potezima još više učvršćuje pozicija nekolicine velikih banaka koje su imale mogućnosti zaduživanja u inozemstvu prije nego što su postavljena ograničenja”, kaže Božidar Kekez, direktor u Imex banci čiji počeci sežu od 1990. osnivanjem Imex štedno kreditne službe koju je osnivač Branko Buljan pet godina poslije pretvorio u Imex banku. Buljan je ujedno predsjednik Uprave Imex banke. Poslovno carstvo tog splitskog poduzetnika čine još Trajektna luka Split i tvrtke Imex nekretnine i Imex trgovina. Imex banka danas ima 85 zaposlenih, a njezina aktiva trenutačno iznosi oko 700 milijuna kuna i bilježi gotovo 30-postotni rast u odnosu na isto razdoblje protekle godine. Opstanak i uspjeh u okruženju velikih banaka Imex banka ostvarila je, veli Kekez, konzistentnom poslovnom politikom koja je u trenutku najvećih iskušenja hrvatskog bankarskog sustava znala prepoznati sigurne poslovne mogućnosti i na njih pravodobno reagirati. “Ističemo se jednostavnošću procedure te prijateljskim odnosom s klijentima, što su glavne točke na kojima, zajedno s praćenjem svih aktualnih bankarskih trendova i najnovije tehnologije, banka temelji uspjeh svoje poslovne politike”, tvrdi Kekez. Direktor u banci koja je u prvih šest mjeseci ove godine ostvarila prihod od 30 milijuna kuna priznaje da se u posljednje vrijeme povećava interes potencijalnih kupaca za Imex banku, no uvjerava da je stav Uprave da se Imex banka i dalje treba razvijati kao hrvatska banka. Ako Branko Buljan odluči prodati Imex banku, mogao bi zaraditi oko 200 milijuna kuna.

Credo banka Borisa Baraća
Credo banka jedna je od tri male splitske banke. Većinski dioničar Credo banke je poznati građevinski investitor iz Splita i vlasnik tvrtke Adut nekretnine Boris Barać. Njegova tvrtka investirala je i izgradnju stambeno-poslovnog objekta Vila Velebita u Splitu kojem su zbog bespravne gradnje naposljetku srušena četiri stana. Predsjednik Uprave Credo banke Šime Luketin tvrdi da je poslovna filozofija Credo banke osobno pristupiti klijentima tako da se detaljno upozna s poslovanjem klijenta i problemima te fleksibilnim pristupom omogući kreditom njegovo normalno poslovanje. “Međutim, brzina odlučivanja i fleksibilan pristup klijentu nikada ne smiju ugroziti postulat sigurnosti, što zahtijeva veći angažman upravljačke strukture i svih zaposlenih kod pristupa klijentu. Upravo nas to razlikuje od dominantnih većih banaka.” Credo banku osnovalo je 1993. deset malih i srednjih poduzetnika kada su uvidjeli da velike banke ne mogu pravodobno reagirati na zahtjeve tvrtki u razvoju. Iako je banka još od osnutka okrenuta prema pravnim osobama i obrtnicima, i dalje se više od četvrtine njezina poslovanja odnosi na stanovništvo. Luketin kaže da banka planira provesti dokapitalizaciju s orijentacijom na pravne i fizičke osobe. “Hrvatskoj trebaju male i srednje banke bez obzira na stav globalista da samo velike banke mogu racionalno poslovati. Male banke imaju prostora za djelovanje i nesumnjivo je da mogu biti uspješne”, kaže Luketin, čija banka na tržištu vrijedi 280 milijuna kuna.

Vaba Varaždin - dio carstva Milana Horvata
Vaba banka iz Varaždina relativno je nova banka na hrvatskom tržištu. Nastala je na temelju male lokalne Brodsko-posavske banke koja je, zbog problema s likvidnošću i solventnošću, 2001. krenula u potragu za strateškim partnerom. Godine 2004. Validus, kojemu je na čelu Milan Horvat, postao je njen većinski vlasnik, a 1. siječnja 2005. Brodsko-posavska banka promijenila je svoj naziv u Vaba d.d. banka Varaždin i svoje sjedište preselila u Varaždin. Milan Horvat uspješan je poslovni čovjek čvrsto povezan s Radimirom Čačićem, ali i s Miroslavom Kutlom, koji mu je povjerio vođenje poslova kad se našao na udaru zakona. Horvat je poslovnu karijeru započeo u Varteksu, gdje je danas predsjednik Nadzornog odbora. Do 1992. radio je u Coningu Radimira Čačića kao pomoćnik direktora i direktor hotela Trakošćan, te direktor poduzeća za turizam Conbeta. Godine 1994. postao je zamjenik direktora u brokerskoj kući Fima gdje je u rujnu 1995. došao do mjesta direktora. Horvat je bio i inicijator te jedan od osnivača Varaždinske burze u ožujku 1993. Inače se specijalizirao za upravljanje poslovnim društvima. Majstor je kuponske privatizacije, a preko Validusa upravlja imovinom brojnih tvrtki čije su dionice dospjele do branitelja u procesu kuponske privatizacije, a ovi ih povjerili PIF-u Pleter pod Horvatovom kontrolom, koji je na kraju preformiran u Validus 2003. Kao sposoban poslovni čovjek brzo je pretvorio Varaždinsku banku u uspješnu financijsku instituciju. Ukupna aktiva banke trenutačno iznosi oko 630 milijuna kuna a tržišna vrijednost procjenjuje se na 162 milijuna kuna. Djelomično je to rezultat akvizicije Primus banke, ali istodobno i ostalih poslovnih aktivnosti banke kao i strategije poslovanja banke - istodobnog razvoja privatnog, komunalnog i investicijskog bankarstva. Kao komunalna banka, Vaba pruža financijski servis lokalnoj upravi u Varaždinskoj županiji na čijem čelu je upravo Radimir Čačić.

Riznica Juroslava Buljubašića
Banka splitsko-dalmatinska u pretežitom je vlasništvu jednog od najbogatijih Dalmatinaca, splitskog poduzetnika Juroslava Buljubašića, koji ima drži 47 posto dionica. Buljubašić je vlasnik i suvlasnik desetak splitskih kompanija za inženjering, montažu, gradnju, najam poslovnih prostora i stanogradnju, a prošle je godine biznis razgranao po Srbiji, BiH i Makedoniji. S imovinom vrijednom 43 milijuna eura, Buljubašić zauzima 23. mjesto na listi najbogatijih Hrvata. Banka splitsko-dalmatinska nastala je 2002. spajanjem Štedionice splitsko-dalmatinske i Banice Credo štedionice. Osnovu svog djelovanja od samog početka banka je temeljila na poslovanju s građanima kroz aktivne i pasivne bankarske poslove te je od osnivanja željela biti prepoznata kao mala, moderna banka koja svoje poslovanje temelji na individualnom pristupu klijentima. U banci tvrde da im je cilj rast i jačanje položaja na tržištu. Nakon najavljene dokapitalizacije temeljni kapital banke iznosit će 40 milijuna kuna.

Banka Kovanica u RH dovodi banku iz San Marina
Banka Kovanica u banku je iz štedionice transformirana prije četiri godine. Većinski vlasnik i predsjednik Nadzornog odbora 57-godišnji Josip Samaržija kaže kako mu je namjera od samoga početka bila imati banku. Samaržija je od početka svoje poslovne karijere, u 25. godini, na rukovodećim mjestima. Godinama je bio direktor tvornice obuće Ivančica koja i danas postoji. “Kad sam došao u tvornicu u Ivancu, bilo je 100 zaposlenih, u trenutku mog odlaska bilo ih je 1200. Nakon toga osnovao sam obrtničku zadrugu, a 1987. stvorili smo prvo privatno građevinsko poduzeće u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Mipcro, koje radi i danas. Pretežno novcem zarađenim u tom poduzeću pokrenuta je štedno-kreditna zadruga koja je prerasla u banku”, veli Samaržija. On je vlasnik 82 posto dionica banke, a prije nekoga vremena otkupio je dio dionica koji je bio u vlasništvu Euroherc osiguranja. “Neko se vrijeme špekuliralo da će nas Euroherc, odnosno Agram preuzeti, ali u tome nije bilo istine. Oni su imali nešto kapitala u banci koji sam ja prije mjesec dana otkupio. Njihov interes nije bio da preuzmu banku, a ni nama dugoročno ne odgovara strategija razvoja bankarstva unutar Eurherca.” Najavljeno je da će u vlasničku strukturu Banke Kovanica uskoro ući i jedna banka iz San Marina. “Oni su radili analizu malih banaka i obavili razgovore s nekoliko banaka u kojima su većinski vlasnici pojedinci, a s nama su našli zajednički jezik. Pregovori se još vode, ali sada mogu reći da će oni dokapitalizirati banku, ali nastojat ću ostati većinski vlasnik. Dugoročno ostajem u ovoj banci i namjeravam utjecati na njen strateški razvoj”, kaže Samaržija i dodaje: “Dio vlasnika koji su prodali banke očito nije imao buduću viziju razvoja pa su ih odlučili prodati. Meni nije prioritet eventualna visoka cijena koju mogu dobiti za banku nego želim da se i dalje razvija i zasjeni još neke male banke, a i da ostane u većinskom hrvatskom vlasništvu”, ističe Samaržija, čija banka posluje prvenstveno na osnovi dviju tržišnih niša. Prva niša su proizvođači mlijeka, 50 najvećih mljekara u Hrvatskoj prošle godine bili su njihovi klijenti. Druga niša odnosi se na tzv. rotor kredite za građane, a koji funkcioniraju tako da korisnici svaka tri mjeseca mogu obnavljati utrošeni kapital. Samaržija se nada da će i država u budućnosti imati više sluha za male banke i da će dobiti status koji u nekim zemljama imaju tzv. Sparkasse (štedionice), koje su u drukčijem statusu nego velike banke. Njegova banka danas vrijedi 134 milijuna kuna.

Banka u vlasništvu triju slavonskobrodskih obitelji
“Naša banka jedina je istinska obiteljska banka u Hrvatskoj”, kaže predsjednik Uprave i jedan od dioničara Banke Brod Zdenko Vidaković. Banka Brod nastala je iz Štedionice Brod, koju je šest obitelji, povezanih prijateljskim vezama, dokapitaliziralo udruženim kapitalom do visine od 41 milijun kuna. Banka danas, prema procjenama stručnjaka, vrijedi oko 140 milijuna kuna. Osnivači se cijeli život bave financijama i gotovo su svi radili u “Đuri Đakoviću” te su ravnomjerno podijelili svoje uloge. “Male banke su operativnije i brže reagiraju na zahtjeve klijenata u odnosu na velike banke te ubrzavaju djelatnost klijenata tako što uskaču svojim kreditnim linijama, primjerice malim izvođačima, kako bi mogli realizirati svoje ugovore i tako postati konkurentniji, bez obzira na svoju tekuću likvidnost”, objašnjava Vidaković, dodajući kako stoga svaka velika tvrtka za uspješno poslovanje, uz veliku banku, treba imati i jednu malu jer je i sam radio dugi niz godina za internu banku “Đure Đakovića” i poznaje sustav funkcioniranja golemih poslovnih sustava. Kako bi zadržala rast bilance, Banka Brod, poput ostalih banaka, ima plan širenja broja svojih poslovnica, posebno na Jadranu. Predsjednik Uprave tvrdi da su imali ponude stranih i domaćih financijskih tvrtki za preuzimanje, ali za sada ne žele prodavati svoje uloge, u skladu s filozofijom “da sve ostaje u obitelji”. Njihove dionice ne kotiraju na Varaždinskoj burzi, iako su prisutni na tom tržištu kapitala. “Imamo svoje tržište i razvoj kojim smo zadovoljni. Naš cilj nije postati najveći, nego ostati mala banka koja će se ravnomjerno razvijati u skladu s našom poslovnom filozofijom”, kaže Vidaković.

Kvarner banka
U medijima je najavljeno da bi neimenovana austrijska banka koja u Hrvatskoj ima predstavništvo mogla postati većinski vlasnik Kvarner banke čijih 50 posto dionica drži tršćanska tvrtka za obavljanje konzultantskih usluga Adria Consult. Promjenu vlasničke strukture potvrdio je i predsjednik Uprave Goran Rameša nazvavši ponudu “strateškog partnera korektnim i prijateljskim”. Erste & Steiermärkische Bank, koja drži više od 31 posto dionica, dala je do znanja da zbog svoje poslovne strategije nema interesa u Kvarner banci i očito je da će banka do kraja godine biti prodana. Kvarner banku je 1993. osnovala Riječka banka koja je u početnom temeljnom kapitalu od 3 i pol milijuna eura sudjelovala sa 87 posto dionica, a Transadria d.d. Rijeka sudjelovala je u vlasničkoj strukturi sa 10 posto i danas ima 14 posto. Iste godine pet tvrtki iz Trsta kupilo je 50 posto dionica od Riječke banke i tako je Kvarner banka postala prva banka u Hrvatskoj s mješovitim, domaćim i stranim vlasništvom. Talijanski su dioničari svoje dionice 1996. prodali tvrtki Adria Consulting, a tri godine potom temeljni je kapital banke povećan na 60 milijuna kuna. Kvarner banka na tržištu danas vrijedi 180 milijuna kuna.

Najstarija hrvatska banka
“Mjere HNB-a koje su inozemne izvore sredstava učinile vrlo nepovoljnim na Podravsku banku imaju tek mali utjecaj, s obzirom na naš oslonac koji pretežno imamo u domaćim depozitima. Iako ne možemo u potpunosti zanemariti utjecaj tih mjera, jer one znatno utječu na pooštravanje konkurencije, Podravska banka je za njih pripremljena”, kažu u jednoj od najstarijih banaka u Hrvatskoj, koja korijene vuče iz Koprivničko dioničke štedionice pokrenute 1872., a danas djeluje kroz 36 poslovnica u okviru osam komercijalni centara i sa 340 zaposlenih. U srpnju ove godine Podravska je postala većinski vlasnik Požeške banke koja je nastala iz Prve požeške štedionice koju je 1872. osnovao Miroslav Kraljević. Današnji najveći vlasnici Podravske banke su osiguravajuće društvo Assicurazioni Generali iz Trsta koje je početkom ove godine ušlo u vlasničku strukturu, zatim tvrtka Cerere iz Trsta čiji je opunomoćeni upravitelj Miljan Todorović ujedno i predsjednik Nadzornog odbora tvrtke, te Talijani Lorenzo Gorgoni i Dario Montinari. Miljan Todorović, prvi počasni konzul Republike Slovačke u Italiji, talijanski je biznismen crnogorskog podrijetla. Sredinom 90-ih bio je savjetnik uprava Podravkinih tvrtki u Češkoj i Slovačkoj. Iako je, kako kažu, vodstvo banke svjesno da manjim bankama, kao metama potencijalnih akvizicija većih banaka, vrijednost raste, te istodobno priznaju da već postoji znatan interes kupaca, u Podravskoj banci kažu kako im je strateški cilj banku izgraditi kao regionalnu i samostalnu s perspektivom širenja na područje cijelog hrvatskog bankarskog tržišta. “Možemo potvrditi da postoji interes za još jednu manju akviziciju, ali za sada je rano izlagati detalje”, najavljuju u Podravskoj banci čija je ukupna aktiva na dan 31. kolovoza iznosila 2,04 milijarde kuna, a dobit 11 milijuna kuna.

Obitelj Sučić prodala banku Talijanima
Gospodarsko-kreditna banka jedna je od malih banaka koje su posljednih mjeseci promijenile vlasnika. Njihov je novi vlasnik talijanska Veneto banca. Prijašnji vlasnici bili su članovi zagrebačko-pulske obitelji Sučić - Suzana, Izidor, Kristina, Ivan i Vesna Mijović-Sučić. Njih petero imalo je gotovo 50 posto dionica, a i nakon preuzimanja Suzana Sučić ostala je na čelu Uprave banke dok je Izidor Sučić i dalje predsjednik Nadzornog odbora. Izidor Sučić je i jedini član obitelji s prijavljenim boravštem u Puli, gdje su imali i veliku poslovnu zgradu iza bivšeg kina Pula koju su također prodali. Njegova kći Suzana prije nekoliko godina je od njega preuzela mjesto prvoga čovjeka Uprave. Veneto banca je kupila 617.999 dionica, od čega je 560.888 redovitih dionica koje imaju 76 posto glasova na Skupštini dioničara. Prema podacima Hrvatske narodne banke, aktiva Gospodarsko-kreditne banke je na kraju prošle godine iznosila 346,7 milijuna kuna te je zauzimala 0,15 posto hrvatskoga bankovnoga tržišta, a poslovala je sa 4,68 milijuna kuna dobiti. Tržišna vrijednost banke procjenjuje se na 450 milijuna kuna.

Primorska banka
Primorska banka nastala je iz Primorske štedionice 2001. Švicarsko-talijanski poduzetnik Francesco Signorio u Primorsku je štedionicu došao 1999. i osigurao joj dovoljna sredstva kako bi prerasla u banku. Postao je vlasnik banke uloživši 4,9 milijuna kuna u nju i tako stekao nešto više od pedeset posto dionica. Nakon njegova dolaska pobunili su se mali dioničari koji su tvrdili da Signorio ne dopušta da na bilo koji način sudjeluju u nadzoru banke, a banka je nekoliko godina bilježila gubitke, za što su mali dioničari krivili upravo njega. Komisija za vrijednosne papire optužila ga je da je prilikom preuzimanja banke prekršio Zakon o preuzimanju jer nije dao javnu ponudu, što je on više puta demantirao. Djeluje na području Rijeke i Primorsko-goranske, Istarske i Ličko-senjske županije, a u cijelosti je u vlasništvu stranih državljana i tvrtki tako da banka često u službenim kontaktima naglašava s ponosom da su svih trideset zaposlenika banke hrvatski državljani.

Bivša banka obitelji Ostović
Banka Sonic svoj je razvojni put započela još 1992. kao štedno-kreditna zadruga, zatim se etablirala kao jedna od četiriju najvećih štedionica u RH, a krajem 2001. preregistrirala se u banku. Tijekom 2002. izvršila je dokapitalizaciju i povećala temeljni kapital na 40 milijuna kuna čime joj je otvoren prostor za daljnji razvoj. Danas ona ima aktivu od milijardu kuna te 150 tisuća klijenata. Sredinom ove godine za 30 milijuna eura, Banku Sonic kupila je talijanska Banco Popolare di Verona e Novara. Dotadašnji vlasnici banke bili su članovi obitelji Ostović, a udio veći od 50 posto imao je Branko Ostović. Svojedobno je Banka Sonic u hrvatskim financijskim krugovima bila poznata i po davanju ponude za Požešku banku za koju je navodno ponudila čak i veću cijenu od Podravske banke. Požešku je ipak kupila Podravska banka, no nije rečeno da je čitava igra oko preuzimanja bio samo način povećanja vrijednosti dionica Sonic Banke na tržištu. Kako god bilo, Ostovići su banku uspjeli vrlo dobro unovčiti, a cijena koju je banka postigla privukla je pozornost stranoga kapitala i investitora na mnoge druge male banke u Hrvatskoj. Pred novog predsjednika Uprave Gorana Gazivodu novi talijanski vlasnici postavili su ambiciozne planove kojima namjeravaju postati jedna od vodećih banaka na hrvatskom bankarskom tržištu.>email to:Mislav Simatovic