Dean Šoša Kurd Bahman Ghodabi jedan je od najzanimljivijih novijih iranskih redatelja, ali čini se da možda neće još dugo biti dio tamošnje kinematografije. Sudeći prema posljednjim vijestima, njegov najnoviji film “Polumjesec” u Iranu je upravo zabranjen. U intervjuu danom prije nekoliko dana, govoreći o autocenzuri tamošnjih filmaša, Ghodabi je izjavio da žali što se uopće suzdržavao i pazio što radi, kad mu je film ionako zabranjen. Hrabro je usporedio čitav Iran sa selom iz “Polumjeseca”, u kojem žive 1334 žene kojima je zabranjeno pjevati. Tko zna kad ćemo u Hrvatskoj imati prilike vidjeti “Polumjesec”, ali trenutačno možemo uživati u Ghobadijevu prethodnom filmu “I kornjače lete”. Uživanje možda nije prava riječ, imamo li u vidu bolnu tematiku kojom se Ghobadi u svom filmu pozabavio. Radnja trećeg filma iranskog Kurda odvija se na iračko-turskoj granici, neposredno prije nego što će Bush napasti Saddama. Granicu nastanjuju Kurdi, narod razasut u nekoliko država koje se uglavnom natječu u tome koja će prema njima lošije postupati. Junaci Ghobadijeva filma brojni su kurdski siročići koji preživljavaju na načine nezamislive njihovim zapadnim vršnjacima. Okruženi su milijunima mina koje sakupljaju i prodaju trgovcima oružjem, izbjegavajući eksplozije koje im u boljem slučaju odnose ruke i noge, a u gorem živote. Glavni junak filma je Soran, dječak na pragu puberteta koji lokalnim Kurdima u iščekivanju američkog svrgavanja Saddama povremeno montira satelitske antene, pa ga svi zovu Satelit. Snalažljivi Satelit svojevrsni je vođa i zaštitnik brojne skupine malih nesretnika, kojima se pridružuju simpatična djevojčica i dvojica dječaka.

Stariji dječak je njezin bezruki brat, koji ima sposobnost proricanja budućnosti, dok je mlađi curičin sin, rođen nakon što su je Saddamovi vojnici silovali. Satelit se emotivno zainteresira za traumatiziranu djevojčicu koja ne može smisliti dijete i poduzima sve ne bi li ga se riješila. Djeca su često glavni junaci suvremenih iranskih filmova. Stroge cenzorske škare islamske revolucije natjerale su brojne tamošnje redatelje, poput genijalnog Abbasa Kiarostamija, da često “bježe” u dječje svjetove, što je rezultiralo predivnim filmovima o djeci univerzalne tematike, kakvi se u zapadnim kinematografijama gotovo i ne snimaju. Jedan takav je i Ghobadijev “I kornjače lete”. Priča, koja bi u nekoj zapadnoj verziji mirisala na kič, u Ghobadijevoj izvedbi prerasta u jedan od najemotivnijih filmova posljednjih godina. “I kornjače lete” dokumentaristički su režiran “komadić stvarnosti”, u najboljem smislu sintagme koje se užasavao veliki Hitchcock, ali i on bi, vjerojatno, priznao da je kurdska svakodnevnica uzbudljivija od bilo kakve fikcije. Sva djeca koja se u filmu pojavljuju su naturščici, Kurdi koji žive u sredini u kojoj se odvija radnja. Hiresh Feysal Rahman, koji glumi bezrukog dječaka, u stvarnom je životu izgubio ruke, spašavajući pticu koja se zaplela u strujne žice. Ghobadi voli i razumije svoje sunarodnjake, a još bolje razumije prirodu filma i umjetnosti u kojima su poruke i značenja najefektniji kad su suptilno uklopljeni u priču i likove. Jezivu stvarnost malenih Kurda Ghobadi autorski oblikuje vrlo nenametljivo, zbog čega je njegov film upečatljiviji od bilo kojeg politički angažiranog djelca. U pozadini svakodnevne priče on ocrtava sliku rezigniranih Kurda koji ne očekuju ništa ni od koga, a pogotovo ne od Amerikanaca i njihovih medija, i mehanizme koji upravljaju svijetom. “I kornjače lete” prvi je film snimljen u Iraku nakon Saddamova pada, što će reći da bi teško bio realiziran bez američke dozvole, no unatoč tomu Amerikanci u njemu ne prolaze ništa bolje od Saddama. Općenito, Ghobadijev film presložen je i prepametan da bi se u njemu države ili likovi dijelili na pozitivce i negativce.

U njemu nema nikakvih političkih govora i prodika, ali jednom kad ga pogledate možda vam više neće biti toliko nepojmljivo zbog čega se stotine bliskoistočnih mladića vežu bombama i odlaze u smrt. Jednostavna Ghobadijeva pričica krije u sebi zastrašujuće zaključke o djeci i narodima koji su slijepo crijevo svijeta ustrojenog tako da jednima ne preostaje ništa drugo nego da ustima iz zemlje vade

KARAULA BLITZ DVD+VHS
Grlićev film dobro izgleda i brzo prolazi uz nekoliko vrlo dobrih glumačkih interpretacija, pa autor svoj film ne mora skrivati, poput prethodne "Josephine". Nakon dugog razdoblja hrvatske kinematografije tijekom kojeg su filmovi snimani ni za koga, ne treba biti pretjerano kritičan prema solidnim djelcima namijenjenim široj publici, makar bi se dalo popričati o prvoloptaškoj metaforici "Karaule" i njenoj nevjerojatnoj završnici. Grlićev film izgleda otprilike onako kako bi izgledao scenarij serije "Bolji život" da ga je režirao neki srednjepozicionirani hollywoodski zanatlija, što i nije tako loše nakon desetljeća "Polaganih predaja" i sličnih pretencioznih besmislica. Visoku ocjenu DVD izdanju donosi vrlo informativan Mirkovićev dokumentarac "Deseti film". Karaula, hrv.-srp.-BiH-mak.-slov.-brit. komedija, 2006. R: Rajko Grlić GL: Toni Gojanović, Emir Hadžihafisbegović, Sergej Trifunović, Verica Nedeska FILM: 3 DVD: 4

ZOV DIVLJINE CONTINENTAL FILM DVD+VHS
Još jedno Disneyjevo ostvarenje koje ne zaslužuje bolju ocjenu od tanke trojke. To znači da imamo posla s korektnim, ali scenaristički i animacijski derivatnim crtićem lišenim univerzalne tematike, pravih emocija i zanatske superiornosti zbog kojih su velika ostvarenja studija poput "Bambija" ili "Snjeguljice" nekoć bila podjednako zanimljiva i odraslima i djeci. Crtić o životinjama koje bježe iz zoološkog vrta u divljinu i ocu lavu koji traži svoga sina namijenjen je jedino najmlađim klincima koji su već uspjeli zaboraviti konkurentski DreamWorksov "Madagaskar", a "Kralja lavova" nisu ni gledali. Za razliku od Disneyjevih crtića koji su sve manje zanimljivi, njihove su sinkronizacije na hrvatski sve bolje i duhovitije! The Wild, am. crtić, 2006. R: Steve "Spaz" Williams GLASOVI: Robert Ugrina, Dino Jelušić, Boris Svrtan FILM: 3 DVD: 3

ĐAVOLJI ODMETNICI DISCOVERY DVD+VHS
Čuveni Roger Ebert dao je "Đavoljim odmetnicima" tri od četiri zvjezdice, upozoravajući čitatelje da to ne shvate kao nužnu preporuku za gledanje. Uistinu, nastavak "Kuće 1000 leševa" povremeno je uistinu degutantan i oni koji sve u životu i filmu shvaćaju ozbiljno i doslovno morali bi ga zaobići u širokom luku. Ipak, priđete li mu kao parodiji, film Roba Zombieja i nije toliko bezvezan, a neke scene, poput one u kojoj filmski kritičar tumači šerifu filmove Groucha Marxa i završnice uokvirene pjesmom "Freebird" čuvenih Lynyrd Skynyrd, toliko su sumanute da ih naprosto morate vidjeti. Prema nekim izvorima, film je u doba premijere držao rekord u broju izgovora riječi fuck i njenih varijacija (560), ali u međuvremenu ga je pretekao dokumentarac o samoj riječi, znakovito nazvan "Fuck"! The Devil's Rejects, am.-njem. akc. horor, 2005. R: Rob Zombie GL: Sid Haig, Sheri Moon, William Forsythe FILM: 2 DVD: 2

OSTALI NOVITETI BRDA IMAJU OČI - CONTINENTAL TRANSAMERIKA - DISCOVERY SVIJET - DISCOVERY SPECIJALCI - CONTINENTAL RENT - BLITZ VIHOR RATA - BLITZ FREEDOMLAND - BLITZ>email to:Dean Sosa