Damir Radić Prije nekoliko mjeseci, povodom “Sirovih strasti 2”, napomenuo sam da su sumnjive unisono negativne reakcije kritičara na pojedine filmove te da se često ispostavi kako je naružen uradak sasvim podnošljivo ili čak pristojno djelce. I novi ostvaraj M. Nighta Shyamalana, “Žena iz vode”, bolji je film nego što sugeriraju ultimativno negativne kritike, štoviše, na neki je način zanimljiviji od cijenjene jezgre njegova dosadašnjeg opusa, filmova “Šesto čulo”, “Nesljomljiv” i “Misteriozni znakovi”. Peripetije oko nastanka “Žene iz vode” dobro su poznate. Nakon što mu je Disney odbio scenarij, iako je s prethodna četiri filma u Disneyjevoj produkciji (četvrti je “Zaselak”) polučio kino utržak veći od milijarde i pol dolara, uvrijeđeni Shyamalan isti je projekt ponudio Warneru koji ga je objeručke prihvatio. No pokazalo se da su Disneyjevi producenti bili u pravu: ne računajući rane radove nastale prije megahita “Šesto čulo”, “Žena iz vode” film je s kojim je Shyamalan postigao uvjerljivo najslabije rezultate na američkom kino tržištu, a nema razloga očekivati da će svjetska distribucija ići bolje. Prvi je to njegov podbačaj otkad je počeo raditi u major produkcijama i dvostruko ga pogađa. Naime, njegov novi uradak dijelom je zamišljen i kao obračun s (liberalnim) kritičarima koji nisu bili pretjerano oduševljeni ni “Misterioznim znakovima”, a posebno su nagazili “Zaselak” kao odu konzervativizmu što je mogla asocirati na Heideggera i, u manjoj mjeri, Hamsuna.

Neuspjeh filma na blagajnama ovog puta daje za pravo kritičarima čije je prethodno obrušavanje na “Zaselak” bilo neutralizirano njegovim jako dobrim tržišnim rezultatima, pa se odveć samopouzdani autor osim s razočaranjem Warnerovih glavešina mora suočiti i s trijumfalnom kritičarskom nasladom. Ipak, ponavljam, “Žena iz vode” ne samo da nije neki poseban promašaj u Shyamalanovu opusu, dakako, govoreći iz estetske a ne komercijalne perspektive, nego je to vjerojatno najsimpatičiji uradak tog opusa. Priča filma tipično je shyamalanovski infantilna. Domar stambene zgrade postaje skrbnik anđeoskog ženskog bića iz vodene postojbine, osobite pripadnice vrste koja oplemenjuje ljude (Shyamalanova Story, kako je biću ime, očito je nadahnuta Bessonovom Leeloo iz “Petog elementa”). Story je došla kako bi prosvijetlila jednog od stanara, a neki od ostalih moraju joj pomoći da se vrati u svoj svijet. Pritom se stvara dvostruka neizvjesnost: na djevojku vreba strašna zvijer koja ju želi usmrtiti, a domar i ostali stanari, da bi ju mogli zaštititi, moraju otkriti kojem od njih pripada odgovarajuća funkcija u toj krajnje neobičnoj situaciji, što precizno prati scenarij tradicionalne azijske priče za uspavljivanje djece, koju je domaru prepričala simpatična korejska studentica prema kazivanju svoje majke. Lik domara uklapa se u tradiciju Shyamalanovih muških samoizopćenika kao junaka koji trebaju izvanjski poticaj kako bi se aktivirali i obnovili svoj urušeni život, a da će se to doista i dogoditi te da će film sretno finiširati, ne treba ni jednog trena sumnjati (ipak je Shyamalanov idol Steven Spielberg). Međutim, “Žena iz vode” donosi pomake u odnosu na ranije autorove radove. Prvo, u ovom je filmu, najizrazitije u njegovu otvaranju, Shyamalan kreirao iznimno realističnu atmosferu - tekstura fotografije je opora, kadriranje “nepriređenije”, a montažni prijelazi nagli, kako bi se prizori doimali kao “istrgnuti iz života”. I u prijašnjim filmovima Shyamalan je koketirao s oporim realizmom, ali nikad tako intenzivno kao ovdje, gdje je stoga prodor bajkovitog u svakidašnje doista efektan. Drugo, nikad ranije nije baratao tako zanimljivom galerijom na ovaj ili onaj način pomaknutih likova koji mogu podsjetiti na Caprinu ili Jarmuschovu sklonost ekscentričnoj karakterizaciji, a na neki blag i udaljen način možda čak i na Browningove nakaze iz istoimena kultnog klasika. Treće, nikad prije nije posegnuo za eksplicitnom metatekstualnošću, kroz vizuru krutog i samozadovoljnog filmskog kritičara ironijski objašnjavajući konvencije vlastita filmskog iskaza, da bi ih onda s užitkom iznevjerio i istog kritičara zatekao.

Dakle, Shyamalan je dobro poznate temelje svog autorskog svijeta odlučio garnirati za njega nekarakterističnim elementima, što je rezultiralo najmanje pretencioznim filmom njegova opusa koji uz to, dosad nezamislivo, sadržava i podosta humora te u prokičastoj završnici zadobiva i campovske obrise. Obračun s filmskim kritičarima kroz lik onog fikcijskog, doduše, poprilično je kalkulantski jer Shyamalan s užitkom ubija sirotana nakon što je navodno demantirao njegove “objede” o konvencionalnosti vlastite dramaturgije, a zapravo ga ušutkao kako ovaj ne bi mogao reći da je Shyamalanovo iznevjeravanje očekivanja, odnosno obrat u priči, još jedna žanrovska konvencija. Ipak, taj autorski potez ne doima se osobito malicioznim, uostalom, lik kritičara nije antipatičan, a, iskreno rečeno, podosta je kritičarskih kolega zaslužilo malo zafrkavanja na svoj račun. U plus “Ženi iz vode” svakako ide i izvrstan nastup Paula Giamattija kao domara, koji se izdvaja čak i u okviru svojih visokih standarda, a pravo je otkriće Cindy Cheung kao blagoglagoljiva i nonšalantno erotična korejska stanarka, dok je Bryce Dallas Howard zanimljivo utjelovila eteričnu Story, iako je njezinu liku dano premalo prostora. I tako, smjesa koja sadržava visoki realizam, bajku i metafikciju, ekspresivne likove, puno humora, ali još uvijek i podosta “mudrog” poručivanja, prometnula se u najneobičniji film Shyamalanova opusa. Mjestimice ridikulozan, ali primarno opušten i razigran, taj spoj starog i novog Shyamalana mogao je biti umješnije izveden, ali i ovako zabavlja i intrigira. I prije silnog upliva suvremenog japanskog filma strave, američki horor imao je jaku tradiciju aktivnih žena kao junakinja, a u zadnje vrijeme ona je kulminirala pričama o majkama koje se bore za spas svoje djece od mračnih onostranih sila. Majke su redovito mlade i lijepe, najčešće plavuše, a njihova djeca obično su djevojčice. Ti filmovi prakticiraju i obrat tradicionalnih rodnih uloga pa muškarci u boljem slučaju postaju pomagači poduzetne junakinje, u lošijem bivaju potpuno marginalizirani. Christophe Gans, autor dojmljive pustolovno-povijesno-borilačke fantazije “Vučje bratstvo”, jednog od rijetkih filmskih izdanaka suvremene francuske pop kulture koji superiorno zasjenjuje srodne američke proizvode, želio je otići korak dalje i u adaptaciju glasovite Konamijeve kompjuterske igrice “Silent Hill” ne pripustiti ni jedan muški lik. Producenti nisu bili spremni na takvo što pa su mu vratili scenarij, a on je, uz asistenciju “službenog” scenarista Rogera Avaryja (Oscar za “Pakleni šund”), ubacio dva neizravna “pomagača” koji, međutim, svojim statusom u filmu samo podcrtavaju vlastitu marginalnost. Požrtvovna mlada i plava mama ovaj je put Radha Mitchell (“Melinda i Melinda”, “San za životom J. M. Barrieja”), glavna joj je pomagačica policajka sadomazo izgleda koja će se također razotkriti kao plavuša (Laurie Holden), a osebujno lijepa kćerkica crnka je azijskih primjesa što se u izražajnoj izvedbi male Jodell Ferlend doima kao minijaturna Geraldine Chaplin iz psihotičnih filmova Carlosa Saure. Otvaranje filma obećava, no njegova središnjica svedena je na mehaničko, beskrajno klišeizirano jurcanje po levelima koje osvježava poneko briljantno dizajersko rješenje (npr. zastrašujuća kreatura s velikim trokutastim šiljkom umjesto glave i ogromnim nožem, kao izašla s neke nadrealističke fotomontaže). Neočekivano snažna završnica koja priziva Mizoguchijevu “Legendu o Ugetsuu” i nudi intrigantne interpretacijske mogućnosti (možda je sve što smo gledali samo san supruga-oca sadomazo i protopedofilskih sklonosti), poprilično popravlja dojam o filmu koji povezuje uvjetno sotonistički (u leveyevskom smislu antiautoritarne osvetničke pobune) i konzervativno feministički (afirmacija “sestrinstva” i mistificiranje majčinstva) pristup. Ne naročito kvalitetno, ali djelomice vrlo interesantno ostvarenje.

ŽENA IZ VODE Lady In Water, am. fant. horor, 2006. R: M. Night Shyamalan GL: Paul Giamatti, Bryce Dallas Howard, Cindy Cheung, Sarita Choudhury ocjena: 3 (tri) zvjezdice

SILENT HILL Silent Hill, am.-kan.-franc.-jap. fant. horor, 2006. R: Christophe Gans GL: Radha Mitchell, Lurie Holden, Jodell Ferland, Sean Bean ocjena: 2 i pol (dvije i pol) zvjezdice>email to:Damir Radic