Objavljeno u Nacionalu br. 568, 2006-10-02

Autor: Dean Sinovčić

INTERVIEW

Dario Šimić - igrački povratak biznismena u kopačkama

Prije nekoliko mjeseci najavljivao se odlazak nogometaša koji je odigrao najviše utakmica za Hrvatsku, čak 83, iz reprezentacije i iz kluba Milan gdje igra tri i pol godine, no sve se promijenilo i Dario Šimić ponovo je državni i klupski prvotimac, a nedavno je ostao i jedan od vodećih dioničara Karlovačke banke u koju je uložio 19 mil. kuna

Iako još nema ni 31 godinu, Dario Šimić po mnogo čemu je najistaknutiji hrvatski nogometaš. Odigrao je najviše utakmica za hrvatsku reprezentaciju, čak 83, i jedini je igrač koji je igrao na svim europskim i svjetskim prvenstvima od hrvatske samostalnosti. Već deset godina igra za hrvatsku reprezentaciju a posljednjih osam godina igra u Italiji, prvo za Inter a sada za Milan, dakle za najjače svjetske klubove. Bio je kapetan Dinama i hrvatske reprezentacije te je stoga jedan od ključnih igrača u reprezentaciji u nadolazećim kvalifikacijskim utakmicama za Europsko prvenstvo, protiv Andore i Engleske. Šimić je ujedno jedan od rijetkih vrhunskih sportaša koji je, kao aktivan nogometaš, investirao novac osnivajući tvrtku Aquaviva za proizvodnju vode te je odnedavno jedan od većih dioničara Karlovačke banke jer je, ulažući 19 milijuna kuna, postao vlasnikom devet posto banke. Uvijek u dobroj formi Šimića smo prošlog tjedna posjetili u njegovu stanu u Milanu gdje živi sa suprugom Jelenom i sinovima Rokom i Viktorom.

NACIONAL: Prije nekoliko mjeseci našli ste se u nezavidnom nogometnom položaju. Prošle sezone niste mnogo igrali u Milanu, zatim ste ispali iz prve postave reprezentacije, a nedavno se sve odjednom promijenilo. Prvo ste se vratili u prvu postavu reprezentacije a sada i u prvu postavu Milana iako se najavljivao vaš odlazak iz reprezentacije i iz Milana. Kako to objašnjavate? - Meni se čini da se objašnjenje krije u tome da sam ja uvijek u dobroj formi kada me trener uvede u igru. U Milanu je uvijek bio problem u strahovitoj konkurenciji, imali smo najbolju obranu na svijetu. Najviše najboljih obrambenih igrača igra u jednoj momčadi, a to je Milan. Zato je bilo jako teško dobivati prilike. Osim toga, kada bih je dobio, igrao bih desnog beka, a ja sam uvijek naglašavao da to nije moja najprirodnija pozicija na kojoj mogu dati najviše. Prošle sam godine uspio dvadesetak puta nastupiti za Milan, što nije tako loše, ali čim nisam odigrao dvije, tri utakmice, odmah se misli kako uopće ne igram. Odigranih dvadesetak utakmica uopće se ne potencira a dvadesetak utakmica u Milanu ne može se uopće uspoređivati s utakmicama u 95 posto ostalih europskih klubova. Meni je to teško objasniti, možda bi to mogao Zvonimir Boban koji je igrao u Milanu. U tom klubu nemaš pravo na pogrešku, na svakoj utakmici se očekuje od tebe da budeš dobar, da pobjeđuješ.

NACIONAL: Je li vas deprimirala činjenica da ste ovog ljeta bili gotovo prodani u neki engleski klub, kako se spominjalo? - Nogomet je kao život, postoje lijepi i manje lijepi trenuci. Prije dvije godine bio sam ozlijeđen, došao sam u jako tešku situaciju, a kako vas vrhunski nogomet jako puno troši, tako sam se i ja istrošio. Osobito psihički zato što sam osoba koja sve to prima k srcu. Bilo mi je teško, ali vjerovao sam u sebe. Radio sam puno na sebi tako da poboljšam neke stvari bez obzira na to što imam 30 godina. Na kraju sam uspio. Što se tiče odlaska iz Milana, u Italiji postoji “calcio parlato” i “calcio giocato”. “Calcio parlato” znači da se puno piše i priča, ali pravu istinu znamo samo ja i dopredsjednik Milana Adriano Galiani. Galiani je uvijek htio da ostanem. Budući da sam malo igrao a malo nisam, čak sam i ja sam potencirao odlazak. Imao sam nekoliko ponuda iz dobrih engleskih klubova, ali sam odustao kada sam vidio da u klubu doista žele da ostanem. Galiani mi je čak na početku ove sezone garantirao da neće dovesti više niti jednog obrambenog igrača, čak mi je to dao napismeno. To je bila zezancija, ali on se doista potpisao na to svoje obećanje. Istodobno, u novinama je pisalo da Galiani dovodi nove obrambene igrače. Zahtjevna talijanska liga

NACIONAL: Kad već spominjemo vašu agoniju, ona je počela prije tri godine kada je izbornik Otto Barić bez bitnog razloga odlučio da vi više nećete biti kapetan nego Boris Živković. Niste lako prihvatili tu odluku. - Doista mi je teško palo oduzimanje kapetanske vrpce. Nekako sam osjećao da su me izbornik i dio hrvatske javnosti podcijenili. To sam trpio sve dok se nisam izdigao iznad te situacije i prihvatio trenutačno stanje.

NACIONAL: Je li za vas bila satisfakcija kada je Zlatko Kranjčar, nakon što je postao izbornik, rekao da Borisa Živkovića više neće zvati u reprezentaciju? - Ne, jer problem nije bio u Živkoviću. Moji reprezentativni kolege nemaju s tim nikakve veze. Meni je kod Kranjčara bilo najvažnije to što sam uspio, uz neigranje u Milanu zbog ozljede, ući u reprezentaciju za SP u Njemačkoj. Odigrao sam sve utakmice i još jednom dokazao da bez obzira na sve nisam mrtav igrač. Dapače, mislim da sam nakon četiri godine igranja u Milanu bolji nego što sam bio u Dinamu i Interu. NACIONAL: Kažete da talijanska liga iscrpljuje, razmišljate li stoga o završetku nogometne karijere? - Razmišljam o tome. Kada sam došao u talijansku ligu, onda je 30 godina bilo igrački maksimum, a sad su igrači Milana Billy Costacurta i Paolo Maldini pomaknuli tu granicu sa 30. na 40. godinu. To bi značilo da sam ja sada tek počeo igrati. Ja se tjelesno odlično osjećam. Međutim, 15 godina u profesionalnom nogometu vas potroši. S te se strane čovjek mora obnavljati. U tome mi je mnogo pomogla vjera, crkva, duhovna obnova. Mislim da su jako korisne i da time dobiješ novu snagu, novi polet. Duhovna obnova NACIONAL: Mislite li pri tome samo na odlaske u crkvu nedjeljom ili je riječ o posebnim duhovnim tretmanima? - Jako mi se sviđa rad Smiljana Kožula, fra Ante Barišića i fra Ante Pavića, koji su moji prijatelji. Tu je i velečasni Zlatko Sudac. Oni održavaju duhovne obnove koje traju po tri, četiri dana i daju ti novu snagu. Općenito mislim da su crkva i naša vjera fenomenalna stvar te da čovjek treba upravo tu snagu koristiti. Kada se oslanjate samo na svoju snagu, onda se ta snaga jako brzo potroši i nađete se u problemima. Duhovnu obnovu prakticiram posljednje dvije godine, otkad sam se našao u teškoj situaciji i tražio izlaz iz nje. U tim trenucima čovjek ide linijom manjeg otpora i počne piti, ili mora na neki drugi način naći izlaz iz toga. Sebi više ne postavljam nikakve imperative. Više ne razmišljam o tome do kada će trajati moja karijera. Imam ugovor s Milanom do 2009., lagano ga odrađujem i ne zamaram se glupostima. To i jest bio moj problem, zamarao sam se glupostima, postavljao si pitanja i potpitanja i tako se trošio.

NACIONAL: Vjerojatno razmišljajući o kraju karijere, vi ste jedan od rijetkih vrhunskih nogometaša koji su vrlo rano počeli ulagati novac u biznis; nakon ulaganja u Aquavivu, tvrtku za proizvodnju vode, sada ste uložili novac u Karlovačku banku i postali dioničar. Kako to da ste tako rano počeli razmišljati o ulaganju novca? - To me privuklo, no mislim da to nije bilo najspretnije rješenje jer ako se jednom poslu želiš stopostotno posvetiti, onda nemaš pravo razmišljati o drugim stvarima. Mislim da mi je Aquaviva odvukla mnogo pozornosti od nogometa. Na svu sreću, poslije je moja majka preuzela taj posao tako da se time više ne opterećujem. Aquaviva je trenutačno stabilna tvrtka koja je počela sve bolje raditi. Postigli smo dobar uspjeh, ništa spektakularno. Što se tiče ulaganja u Karlovačku banku, to je nešto sasvim drugo. Vjerujem Sandiju Šoli i Borisu Vidiću koji su u toj banci i vjerujem u cijeli projekt. Drago mi je što postoje mladi, sposobni ljudi u Hrvatskoj. NACIONAL: Kupili ste i kuću u Tkalčićevoj ulici u Zagrebu. Kada ćete je preurediti i pretvoriti u restoran s lounge barom? - Ta je kuća zaštićeni spomenik kulture i razgovori o tome kako će ona izgledati privode se kraju jer moramo ispuniti posebne zahtjeve. Mislim da ćemo je otvoriti u veljači 2008. Za sportaše su bezbolnija ulaganja u nekretnine. NACIONAL: U planovima za restauraciju te kuće zatražili ste financijsku pomoć od Grada na što su se svi zapitali zar Dario nema novca za restauraciju? - Moja majka i arhitekt vode poslove oko toga pa su me obavijestili o novinskim napisima. Znam da Grad ima jako puno zahtjeva glede obnove te kuće koja je spomenik kulture, ali mi nismo dobili novac od Grada. Dinamo u vrijeme Zlatka Canjuge

NACIONAL: Imate li još nekih poslovnih planova? - Novac koji zarađujem moram negdje uložiti. Međutim, želim ga uložiti tamo gdje ne moram previše razmišljati o tome. Uložio sam u Aquavivu a o ostalim dosadašnjim ulaganjima ne razmišljam previše. Pokušavam se maksimalno posvetiti nogometu.

NACIONAL: Vaša karijera započela je u Dinamu u vrijeme Zlatka Canjuge. Kako sada gledate na Canjugu i jeste li mu zahvalni što vam prije 10 godina nije dopustio da odete u Italiju nego je rekao da pričekate da vam poraste cijena? - Sada se vidi da je Canjuga bio dosta uspješan. Nije bilo lako napraviti veliki klub, čak i ako imaš novca, osobito ako sada pogledate Dinamo. Mislim da je Dinamo sada na dobrom putu da nešto napravi. Canjuga je imao uspjeha, dvije smo sezone igrali u Ligi prvaka i to nitko ne može osporiti. Naravno da sam zahvalan Canjugi na tome što me nije odmah pustio u Italiju. Trebao sam ići u Juventus, bio sam na razgovorima u Torinu. Afera s potplaćivanjem sudaca Juventus je tada osvajao brojne titule, došli su šef Juventusa Luciano Moggi i trener Marcelo Lippi i nije trebalo mnogo pa da potpišem ugovor. No Dinamo je tada bio dosta čvrst i na kraju su me uvjerili u uspjeh Dinama u budućnosti, što se igranjem u Ligi prvaka i ostvarilo. Na kraju je sve super ispalo. Dinamo je tada ulagao u igrače, a bez ulaganja se ništa ne može napraviti. NACIONAL: Trenutačno se u Hrvatskoj rade usporedbe zbog čega je Canjuga uspio s Dinamom a Mamić nije iako obojica imaju gotovo isti proračun. - Dinamo je već prošle godine, a osobito ove počeo ozbiljnije ulagati u klub. Mnogo toga dobrog je napravljeno, Etto i Da Silva su fenomenalni igrači, kao i Modrić i Buljat. Dovođenje Nowotnyja je također za svaku pohvalu, ali na kraju su za protivnike imali Arsenal i Auxerre, dva velika kluba. Treba pričekati još godinu ili dvije i onda dati konačnu ocjenu o Mamiću je li on u stanju napraviti velik klub ili nije.

NACIONAL: Iz Dinama ste otišli u Inter koji je tada kupovao odlične igrače, ali koji nikako nije mogao osvojiti prvenstvo Italije. Sada, kada je razotkrivena afera oko potplaćivanja sudaca, Inter je proglašen prošlogodišnjim prvakom. Jeste li u vrijeme dok ste igrali za Inter sa suigračima razgovarali o sumnjama da drugi klubovi kupuju suce i time utakmice? - Uvijek se znalo da Juventus ima određenu zaštitu kod sudaca. Međutim, mislim da su i Juventus i Milan organiziraniji od Intera. Uvijek se kaže da riba smrdi od glave. Massimo Moratti, vlasnik Intera, fenomenalan je čovjek. Možda će ovo zvučati grubo, ali Moratti je naslijedio novac od oca, nije ga sam zaradio, a Berlusconi je svoj novac sam zaradio. Osim toga, Berlusconi je znao izabrati svoje suradnike i tako se može dokučiti zbog čega su se neke stvari dogodile Milanu a nisu Interu. Milan je u posljednjih deset godina četiri puta osvojio Ligu prvaka a Juventus jednom te je tri puta bio u finalu. Igrao sam u Interu i nisam osjećao zaštitu sudaca, nisam se osjećao kao sada u Milanu. Silvio Berlusconi

NACIONAL: Kada ste prije četiri godine prešli iz Intera u Milan, rekli ste da ste iznenađeni načinom na koji se medicina u tom klubu koristi za psihofizički napredak nogometaša. Koja se najnovija medicinska dostignuća koriste u Milanu? - U Milanu se razvija medicinski softver u kojem su apsolutno svi podaci o tjelesnim i psihičkim mogućnostima igrača. Ti se podaci pohranjuju u jednom računalu i na temelju njih dobiva se približna slika o mogućnostima svakog igrača. Kažem približna jer računalo nikada ne može precizno odrediti sposobnosti igrača. Najnovija stvar u medicinskim istraživanjima je “mind room” koju ja dosta koristim. To je soba za opuštanje u kojoj se može vidjeti koliko je igrač pod stresom, soba za neku vrstu meditacija gdje se izvode mjerenja. Naime, smatra se da igrači “u glavi” mogu napredovati, da se psihički moraju što više odmoriti kako bi bili spremni za utakmice. “Mind room” nije obavezna, klub ne tjera niti jednog igrača na tu vrstu opuštanja, ali meni je ta soba dosta pomogla. U nogometu se stalno govori da je glava najvažnija, a ništa se ne radi kako bi se poboljšala koncentracija, kako bi igrač što mirnije ušao u utakmicu.

NACIONAL: Kako se na klub odrazio poraz predsjednika Milana Silvija Berlusconija na posljednjim izborima i njegova smjena s premijerskog mjesta? - Berlusconi je odmah rekao kako će imati više vremena za klub. On je prije bio više vezan uz politiku, sada je više vezan za klub. U odnosu na klub ništa se nije drastično promijenilo. On sada jako često dolazi na naše utakmice, ali ne k igračima u svlačionicu. Katkad nas igrače pozove na večeru gdje se dobro zafrkavamo i gdje se može vidjeti da je sada opušteniji i nasmijaniji nego kad je bio premijer. Njegova politička smjena neće se odraziti ni na financijsko stanje u Milanu. Najveći prihod u godišnjem proračunu kluba stiže od prodaje televizijskih prava, čini mi se da ta prodaja čini 70 posto godišnjeg proračuna kluba.

NACIONAL: Najbolji svjetski klubovi pri kupnji igrača cijene one koji su u braku i nisu skloni noćnim provodima. Koliko vam je u tom smislu pomogao brak s Jelenom kako ne biste završili kao Silvijo Marić? - Ne znam što bi bilo da sam došao bez Jelene. Silvijo Marić je imao djevojku kada je potpisao za Newcastle pa mu je svejedno bilo teško. Da sam ovih sedam godina bio sam u Milanu, bilo bi to jako nezgodno. Disciplina je bitna

NACIONAL: Možda bi vas tada uspoređivali s klupskim kolegom Filippom Inzaghijem, najvećim zavodnikom među talijanskim nogometašima. - Inzaghi je bio sa svim djevojkama koje možete vidjeti na talijanskim TV-postajama. On je samac. Ne dopušta da ga neka djevojka uhvati, njemu je ovako dobro. Ima svoj raspored. Najčešće je četvrtkom s curom a petkom i subotom se odmara. Ako si tako discipliniran kao Inzaghi, onda možeš trajati. Ja sam, ne mislim pri tome na djevojke, općenito vrlo discipliniran. Tu i tamo pojedem neki kolač previše. Što mogu, navikao sam se na to uz Costacurtu i Maldinija koji paze hoće li pojesti jednu kuglicu sladoleda više ili manje i hoće li popiti jednu čašu coca-cole više ili manje. Na sve se mora paziti. Nije riječ o tome da će ti jedan kolač štetiti, ali moraš se posvetiti nogometu. Ako ne pojedeš taj kolač, jasno ćeš pokazati da si potpuno posvećen nogometu. Kada sam došao u Inter, bilo je igrača koji su se svakako ponašali, ali toga je danas sve manje. Shvatili su da nemaju prava na “pogrešku u koracima”, da izlaze, piju. Na primjer, sjećam se što je u Interu radio Fabio Galante. Oni su mislili da neće imati problema zbog toga, a onda se takav igrač ozlijedi nekoliko puta u sezoni i začas ga više nema u momčadi. Konkurencija te pojede.

NACIONAL: Kako gledate na nogometnu karijeru brata Josipa? Svojedobno je proglašavan većim talentom od vas, ali su ga ozljede limitirale. - Žao mi je, ali to je tako u životu. Čujemo se svakog dana. On sada opet ima problema, ide na operaciju kuka. Sedam mjeseci su trajale pretrage jer se nije moglo otkriti što ga muči. No ne predaje se, što je velika stvar. Od Josipa se mnogo očekivalo jer je bio velik talent, ali sputale su ga silne ozljede. Meni je u životu sve išlo fenomenalno, njemu je dosta teško. 'Bilić dobro vodi reprezentaciju' NACIONAL: Namjeravate li se nakon završetka karijere na neki način opet baviti nogometom? - Nakon 20 godina bavljenja nogometom mislim da tu mogu dati najviše i sigurno je da ću raditi nešto vezano uz nogomet. Vidjet ćemo gdje će to biti, u Dinamu ili reprezentaciji. Također bih želio raditi s mladim igračima. NACIONAL: Kakav je vaš odnos s izbornikom Slavenom Bilićem s obzirom na to da ste zajedno igrali u reprezentaciji a sada vam je on šef? - Kada smo se prvi put susreli u novonastaloj situaciji igrač - izbornik, odmah smo se razumjeli. Nemamo nikakvih problema, kao što nema nikakvih problema u cijeloj reprezentaciji. Bilić je dobro vodi i mislim da bismo nešto mogli napraviti. OKVIRI 'Vraćam se u Zagreb, obožavam ga'

NACIONAL: Jeste li se definitivno odlučili vratiti u Hrvatsku po završetku karijere? - Da, kupio sam zemlju na Vrhovcu gdje ću sagraditi kuću. Nikada nisam razmišljao o ostanku u Milanu. U Zagrebu mi je obitelj, prijatelji, posao, obožavam Zagreb. 'Nije mi bilo lako'

NACIONAL: Kako ste se osjećali ovog ljeta kada se saznalo za aferu u talijanskom nogometu i kada se činilo da će Milan biti izbačen u drugu ligu a vi postati drugoligaški igrač? - Nije mi bilo lako. Kao što sam rekao, i sâm sam želio otići iz Milana a još se k tome pojavila mogućnost da se Milan preseli u drugu ligu. No kako sam igrao na SP-u, manje sam razmišljao o Milanu. Iskreno, ne znam što bih napravio da je Milan izbačen u drugu ligu. Ako bih tada igrao u prvoj momčadi, vjerojatno bih ostao. Biografija Rođen 12. studenoga 1975. u Zagrebu 1987. Započeo karijeru u mlađim kategorijama Dinama 1992. Sa 16 godina debitirao za prvu momčad Dinama; tako je postao najmlađi debitant u povijesti Dinama 1996. Debitirao u hrvatskoj reprezentaciji i igrao na EP-u 1996. - 97. Dvije sezone igrao za Dinamo u Ligi prvaka 1998. S reprezentacijom osvojio treće mjesto na SP-u u Francuskoj 1999. U siječnju potpisao za Inter iz Milana, transfer je vrijedio 15 milijuna njemačkih maraka 2002. Prešao u Milan gdje mu je trener postao Carlo Ancelotti 2002. Postao kapetan reprezentacije i igrao na SP-u u Koreji i Japanu 2003. S Milanom osvojio Ligu prvaka 2004. Igrao na Europskom prvenstvu u Portugalu 2006. Sa 83 utakmice u reprezentaciji postao je rekorder po broju nastupa i igrao na SP-u u Njemačkojemail to:Dean Sinovcic

Vezane vijesti

Ognjen Šimić umro u Sarajevu

Ognjen Šimić umro u Sarajevu

Liječnik Ognjen Šimić koji je u Sarajevu izdržavao zatvorsku kaznu zbog primanja mita u bolnici u Rijeci umro je u srijedu, potvrdio je Hini Šimićev… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika