Na letu Germanwingsa za zračnu luku Köln-Bonn, nazvanu po velikom njemačkom predsjedniku Konradu Adenaueru, bili su većinom vlasnici fotografskih radionica iz cijele Hrvatske. Iz medija nisam vidio nikoga, jer Photokina, najveći bijenalni sajam foto i kino opreme na svijetu, i nije imao nešto novo i revolucionarno ponuditi ove godine a što bi se moglo koristiti u medijima. Revolucija se dogodila prije desetak godina, kada je digitalna fotografija krenula u rat protiv analognoga filma. Samo slijepac nije vidio da digitalni fotoaparati unaprijed dobivaju tu bitku i da će u fotoindustriji preživjeti samo oni koji su to odmah shvatili. Najsporije su reagirali najveći, koji su uložili golem novac u razvoj analogije, od filmova, fotoaparata pa do strojeva za povećavanje fotografija. Kodak i Agfa su mislili da će svojom snagom i utjecajem uspjeti usporiti trend digitalne fotografije i strašno pogriješili. Umjesto da odmah zaborave sve što je do tada postojalo u fotoindustriji, oni su kasnili s razvojem i drugi su ih pregazili. Nekadašnji div Kodak ima goleme gubitke, treba otpustiti desetine tisuća radnika. Slično je i s Agfom. Nešto slično dogodilo se i u samoj proizvodnji fotokamera. Dotadašnji neprijeporni vladari kao što su Nikon, Canon, Pentax, Minolta, Olympus te europski Leica, Rolleiflex i Hasselblad različito su reagirali na digitalizaciju. Najbolje se snašao Canon, koji je odmah krenuo u strelovit razvoj digitalnih kamera i preko noći zaboravio da je ikada bio uspješan u proizvodnji analognih fotoaparata "leica formata", odnosno filmskog 24 puta 36 mm formata. Canon se potrudio i na amaterskom i na profesionalnom planu, te je bez konkurencije ovoga trenutka broj jedan u svijetu. Nakon njega izvrsno se drži Olympus, koji je imao vrlo kvalitetne analogne kamere s posebnim Zuiko objektivima. Njihovo vodstvo je shvatilo da mora brzo reagirati i uhvatiti pruženu priliku te se tako pozicionirati u prvoj ligi proizvođača opreme koja predstavlja golemu industriju. Naime, gotovo svaka kuća je imala fotoaparat s filmom. Pojavom digitalne fotografije, sve te kamere su se mogle baciti u smeće ili držati kod kuće kao podsjetnik na stara vremena. Riječ je o stotinama milijuna komada kamera, koje su zbog velike produkcije svakim danom sve kvalitetnije i sve jeftinije. Ovoga trenutka se može za 150 do 200 eura kupiti izvrsna kamera od 5 milijuna pixela. Sa 5 milijuna pixela rezolucije možete snimati najzahtjevnije fotografije za novine. Za 500 eura možete kupiti kameru od 10,2 milijuna piksela, kao što je Lumix DMC-LX2, koja k tome ima i najkvalitetniju vrstu objektiva Leica, sve moguće automatike i k tome još manualno regulirane blende, ekspozicije i fokus. Zahtjevan profesionalni fotograf tom kamerom može obaviti 90 posto cjelokupnog posla. A kamera mu stane u džep košulje. Nikon, koji je godinama bio lider među proizvođačima fotokamera, kasno se pokrenuo i tek je sada svojim modelom D2Hs uspio dostići Canon. Katastrofalno je reagirala njemačka Leica, koja je bila najveći statusni simbol među fotografima. Niti njezino vodstvo nije vjerovalo da će se tehnologija digitalne fotografije tako munjevito razviti i preko noći cijelu analognu industriju pretvoriti u otpad. Da bi se izvukli iz problema u kojima su se našli, pokušava im pomoći japanski div Matsushita Electric Industrial Company, vlasnik Panasonica. Panasonic je jedna od tvrtki koja je prepoznala trend i prihvatila ga, zauzimajući mjesto tradicionalnih kompanija. Prije deset godina su postojali fotoaparati marke Sony, Panasonic, Casio, Samsung. No pojavom digitalne tehnologije oni su uvidjeli svoju šansu, zato što je utrka u toj industriji krenula iz početka. Danas su sve te tvrtke visoko pozicionirane u tome biznisu, koji će svoju ekspanziju doživjeti u idućih nekoliko godina. Naime, oni koji još nisu zamijenili svoje analogne kamere digitalcima, to će morati učiniti. Isto tako oni koji su među prvima kupili digitalne fotoaparate danas su jako nezadovoljni brojem pixela, odnosno njihovom razlučivosti. Prije, kada bi netko kupio klasični aparat s filmom, nije ga imao potrebe mijenjati, nego je samo mijenjao vrstu filma. Danas treba zamijeniti cjelokupni fotoaparat jer ne postoje tehnološke mogućnosti stavljanja jačega čipa u već kupljeni fotoaparat. No cijene su danas postale već toliko prihvatljive da promjena fotoaparata nije više problem. Razvoj digitalne tehnologije je pomogao i proizvođačima pisača, među kojima su se najbolje snašli Hewlett-Packard i Epson, jer mnogi žele kod kuće printati svoje fotografije. Danas se izvrstan HP fotoprinter može kupiti za 500 kuna. Kakav će biti trend razvoja vidi se na primjerima Panasonica i Samsunga i njihovih brakova s europljanima. Jedini način da Leica i Schneider-Kreuznach, najugledniji proizvođači fotoaparata i objektiva iz Europe, prežive u segmentu digitalne fotografije je suradnja s istočnjacima. Japan nije dostigao kvalitetu europskih objektiva, te je počeo naručivati velike serije leća iz tih dviju tvornica, kao i Sony iz Zeissa. Spoj japanske elektronike i mehanike s europskim objektivima daje vrhunski rezultat, koji će pomoći europljanima da prežive. Leica je uz to predstavila i model M8, koji bi trebao povratiti njenu slavu, no cijena od 4200 eura samo za kućište daleko je iznad onoga što taj fotoaparat nudi. Osim nostalgije za starim vremenima. Čvrsto je svoje pozicije u najvišem profi razredu zadržao švedski Hasselblad koji je pronašao savršen spoj njihova tradicionalnog koncepta i suvremene tehnologije u njihovu novom supermodelu H3D. OKVIRI Proboj Samsunga Korejska tvrtka Samsung spada uz Sony, Casio i Panasonic među tvrtke koje su ušle u fotoindustriju tek prije desetak godina dolaskom digitalizacije. Samsung je napravio golemi kvalitativni iskorak uvođenjem objektiva Schneider-Kreuznach u novu NV seriju. Iako se Samsung nalazi u segmentu amaterskih kamera, na svoje kamere je ugradio te vrhunske objektive koje su u "analognoj eri" koristili samo u visoko profesionalnim studijskim fotoaparatima. Canon Canon je u profi segmentu najbolje reagirao na pojavu digitalne tehnologije i Nikonu preoteo najveći dio tržišta na kojem je ovaj bio lider trideset godina, sve od pojave F modela krajem 60-ih. Prva 48-mm kamera Po mnogima je to najbolja digitalna kamera na svijetu, namijenjena studijskoj fotografiji s "divovskim" senzorom od 48 puta 36 mm. Kamera s potrebnom dodatnom opremom stoji oko 15.000-20.000 eura.email to:Ivo Pukanic