Umirovljeni general Vladimir Zagorec te tajna podrijetla njegova bogatstva i milijunski građevinski projekti u kojima sudjeluje, posljednjih su dana ponovno u središtu zanimanja javnosti. Zagorec je danas jedan od 50 najbogatijih Hrvata, čije se bogatstvo procjenjuje na 26 milijuna eura, a sumnja se da je većinu tog novca stekao uzimajući nelegalne provizije u poslovima naoružavanja Hrvatske. Zagorec je početkom 90-ih dospio na čelo tvrtke RH Alan, koja je za vrijeme embarga na uvoz oružja naoružavala Hrvatsku kako bi se obranila u Domovinskom ratu. U to vrijeme Zagorec je sudjelovao u brojnim poslovima milijunske vrijednosti, te u njima često imao ključnu ulogu, jer se bez njegova potpisa brojne takve transakcije najčešće nisu mogle završiti. Svi su ti poslovi bili proglašeni državnom tajnom, tako da se o njima gotovo ništa godinama nije moglo doznati. Zagorec je dužnost šefa RH Alana obnašao do promjene vlasti 2000. godine. Teško da bi s plaćom od 20.000 kuna mogao ostvariti veliku uštedu i voditi tako raskošan život. Nakon odlaska s te funkcije, Zagorec je napustio Hrvatsku i nastanio se u Beču. Prema tvrdnjama njegovog poslovnog partnera Romana Bindera, Zagorec radi za neke austrijske tvrtke, investicijske fondove i banke, te za njih u Hrvatskoj pronalazi unosne projekte, o kojima se u hrvatskim novinama više puta pisalo. Nedavno se pisalo da je kupio građevinsko zemljište na Hvaru, povezuju ga s gradnjom trgovačko-poslovnog centra na zagrebačkom Kaptolu i slično. Nacional je u ožujku, pišući o 50 najbogatijih Hrvata, Zagorca stavio na 44. mjesto s 26 milijuna eura osobnog bogatstva. O njemu je tada Nacional pisao: “Što javno, što prikriveno, investira stečeni novac u građevinske poslove u Hrvatskoj. Novoj supruzi otvorio je luksuzni dućan u središtu Zagreba. U sljedećih nekoliko mjeseci otvara mu se nekoliko velikih afera koje bi ga mogle skupo stajati.”

Jedna takva af­era ot­vorila mu se prošli tjedan, kada je Hrvoje Petrač, kojemu se ponovno sudi za otmicu Zagorčeva sina Tomislava, na suđenju Zagorcu postavio neka pitanja, koja su opet otvorila pitanje Zagorčeve imovine. Hrvoje Petrač, kako bi dokazao da nije imao nikakav motiv za otmicu Zagorčeva sina, izjavio je kako je godinama imao priliku uzeti Zagorcu jako puno novca i to bez otimanja njegova sina, i to puno više od 500.000 eura, koliko je njemu navodno trebalo pripasti od otmice.

SLUČAJ KUPOVINE KUĆE PANTOVČAK 73
Da bi pokazao kako njegove tvrdnje imaju realno uporište, Petrač je na suđenju Zagorcu postavio nekoliko zanimljivih pitanja. Pitao ga je o šifriranom računu u austrijskoj Bawag banci, na koji je Zagorec navodno imao pristup zajedno s pokojnima Franjom Tuđmanom, Gojkom Šuškom i Jozom Martinovićem. Petrač tvrdi da mu je Zagorec dao šifru tog računa kako bi s njega preuzeo i prebacio 35 milijuna dolara. Petrač je pitao Zagorca i za kuću na Pantovčaku 73, tvrdeći da mu je Zagorec dao novac koji se poslije koristio za kupnju te kuće, u kojoj su druge osobe bile paravan za Zagorčevo vlasništvo. Potom ga je Petrač pitao i za dragulje, navodno vrijedne 17 milijuna maraka, koje mu je Zagorec, po Petračevim tvrdnjama, dao da procijeni i pokuša prodati. Među ostalim, Petrača je zanimalo i što je sa 4,56 milijuna maraka koje mu je Zagorec dao da ih promijeni u nove novčanice.

Zagorec je na sva Petračeva pitanja odgovarao negativno, tvrdeći da se ništa od onoga što Petrač tvrdi nije dogodilo. Međutim, kako su njih dvojica bili godinama vrlo bliski prijatelji i suradnici, te kako je Zagorec u ratno doba bio šef tvrtke RH Alan koja se bavila nabavkom oružja za vrijeme dok je Hrvatska bila pod embargom i kako se već godinama piše o Zagorčevu bogatstvu nesrazmjernom njegovim primanjima iz toga doba, glavni državni odvjetnik Mladen Bajić odlučio je provjeriti Petračeve navode, a to je podržao i zatražio i predsjednik Stipe Mesić. Bajić se nada da će uspjeti odgonetnuti je li Zagorec u to vrijeme nezakonito prisvojio milijunske iznose namijenjene naoružavanju Hrvatske. Nacional je iz dobro upućenih pravničkih krugova doznao da će državno odvjetništvo tijekom ovog tjedna poslati istražitelje u remetinečki pritvor da razgovaraju s Hrvojem Petračem i od njega saznaju detaljnije informacije o onome što je Petrač ispitivao umirovljenog generala Vladimira Zagorca. Petrač je pristao razgovarati. Vjerojatno će otkriti još neke detalje o događajima koje je spominjao ispitujući Zagorca.

Petrač tvrdi da je bio posrednik koji je nosio Zagorčev novac prilikom kupnje kuće na Pantovčaku 73, za koju tvrdi da je zapravo godinama bila Zagorčeva. Tu je kuću u prosincu 1994. od Drage Regvarta za 2,9 milijuna kuna nominalno kupio Rudolf Bobinec, otac tadašnje Zagorčeve supruge Gordane. U to vrijeme njeni roditelji su stanovali u malom stanu u Velikoj Gorici, a od imovine su imali vikend kućicu u Vukomeričkim Goricama. Skromni umirovljenik Bobinec nije mogao u to vrijeme imati gotovo 800.000 DEM za kupnju kuće na Pantovčaku. Sedam godina poslije, u siječnju 2001., kad je Zagorec bio pred rastavom, Rudolf Bobinec tu je kuću “prodao” Zagorčevu prijatelju i poslovnom partneru Mariju Plejiću, i to za 2,4 milijuna kuna, dakle za pola milijuna kuna manji iznos. Moguće je da je taj iznos lažiran kako bi se smanjila porezna osnovica. Porezna uprava odredila je da je vrijednost kuće veća, te da Plejić mora platiti porez na vrijednost od 2,76 milijuna kuna, odnosno 138.164 kune. Petrač je upoznat sa svim detaljima vezanim uz ovu kupoprodaju. Na kraju je kuću Zagorec posredno, preko Maria Pleića prodao jednom zagrebačkom odvjetniku za cijenu od 815.000 eura i za to primio novac. Navodno su u raznim svojstvima u kupoprodajama uz Petrača sudjelovale još neke osobe te bi one navodno mogle dodatno potvrditi da je kuća kupljena Zagorčevim novcem i da je Zagorec cijelo vrijeme bio njezin pravi vlasnik. Ako se to doista dogodi, Zagorec će morati objasniti otkud mu 1994. godine, u vrijeme rata, novac za tu kuću.

Cijelu priču pročitajte u novom broju Nacionala.