16.10.2006. / 16:06

 

INTERVIEW

Problem moje obitelji je što smo svi rođeni vođe

Američka glumica Susan Sarandon prošle je srijede proslavila 60. rođendan a u ekskluzivnom intervjuu za Extru govorila je o svojoj djeci, svojoj ogorčenoj borbi protiv predsjednika SAD-a te o tome kako se nosi s godinama

Susan Sarandon, jedna od najpoznatijih hollywoodskih glumica, prošle je srijede proslavila 60. rođendan. S obzirom na njezin izgled i uloge koje je glumila, teško da netko na prvi pogled može primijetiti kako Sarandon ima 60 godina. Možda je tajna u 18-godišnjoj vezi s 12 godina mlađim Timom Robbinsom koji će sljedećeg ponedjeljka proslaviti 48. rođendan. Možda je tajna u tome što je Sarandon aktivna ne samo kao glumica, već i kao politička aktivistica, protivnica Georga Busha i njegove politike, borac za ljudska prava te čest sudionik demonstracija, zbog čega je već završavala u zatvoru. U svakom slučaju, godine ne utječu na njezinu karijeru, svake godine snimi nekoliko filmova, pa će tako sljedeće godine glumiti u filmovima “Mr. Woodcock” s Billyjem Bobom Thorntonom, “Eleonor & Colette” s Helen Bonham Carter i “Colossus” s Rachel Weisz.

Susan Sarandon pet je puta bila nominirana za Oscara, kojeg je osvojila u posljednjem, petom, pokušaju. Prvi je puta bila nominirana 1981. za ulogu u filmu “Atlantic City”, 1992. za ulogu u filmu “Thelma & Louise”, godinu dana kasnije za “Lorenzovo ulje”, 1995. za film “Klijent”, da bi 1996. konačno dobila Oscara za ulogu u filmu “Odlazak u smrt”. Nezaboravna je i njezina uloga u komediji o bejzbolu “Bik Durham” 1988. godine, na čijem je snimanju upoznala Tima Robbinsa, također politički aktivnog, s kojim ima dva sina, 17-godišnjeg Jacka i 14-godišnjeg Milesa. Osim dva sina, Sarandon ima i kći, 21-godišnju Evu iz veze s talijanskim redateljem Francom Amurrijem. Uspješno spaja brigu za djecu i brigu za glumačku karijeru, pa je bilo zabavno kada ju je usred intervjua koji smo vodili za Extru nazvao sin Miles kako bi je pitao može li kupiti nešto što je, kako smo prisluškujući shvatili, jako skupo. Sarandon je tada nazvala svog vozača i rekla mu da kupi to pa će mu ona kasnije vratiti novac.

EXTRA: Vaš glumački uspon započeo je 1975. godine ulogom u mjuziklu strave “The Rocky Horror Picture Show” a 30 godina kasnije ponovno ste glumili u mjuziklu “Romansa i cigarete”. Ako biste trebali izabrati tri pjesme koje su odredile vaš život, koje bi to bile?
- Previše mi vremena treba za tako nešto. Kad traže od mene popis nečega, ja se jednostavno ne mogu ičeg sjetiti. Svaki puta kada snimam neki film koristim određenu pjesmu i određeni parfem kako bih se uživjela u svoju ulogu. Mijenjam pjesme i parfeme kako se mijenjaju moje uloge. No, ne mogu reći da su te pjesme bile ključne u mom životu. Sjećam se, kada sam se doselila u Kaliforniju grupa Eagles je bila na vrhuncu slave. Jedan prijatelj mi je tada rekao: “Znaš zašto si ovdje tako popularna? Jer si jedina žena u Kaliforniji koja se nije pojebala s članovima grupe Eagles.” Mnogo više pamtim pjesme koje su otkrili moji klinci. Sjećam se kada su otkrili Brucea Springsteena i Beatlese, moj sin Jack je jako dobar glazbenik i voli svirati Santanine pjesme. To mi je odlično - kad moja djeca otkrivaju pjesme a ja to pamtim kao dio njihova djetinjstva. Oni ujedno odabiru pjesme za moj ipod i na tome sam im zahvalna. Upoznali su me s brojnim grupama za koje inače nikada ne bih čula. Primjerice, to su grupe Keane i Killers. Jack skida pjesme s interneta i na taj način upoznajem glazbenu scenu.

EXTRA: Nastojite li svojoj djeci usaditi snažna politička razmišljanja s obzirom da ste vi i Tim Robbins uključeni u politička događanja u Americi?
- Ne, oni su vrlo ponosni na činjenicu da ih politika ne zanima. Ipak, moram vam reći da je naš najmlađi sin Miles, koji sada ima 14 godina, bio iznimno prestrašen kada je George Bush drugi puta izabran za predsjednika Amerike. Sve je to prihvatio vrlo ozbiljno, počeo se zanimati za situaciju u Bushovoj administraciji. Moja kćerka Eva je tada prvi puta glasovala i bila nervozna zbog pobjede Busha, ali na mog sina je to vrlo ozbiljno utjecalo. Svo troje imaju vrlo izraženo mišljenje o raznim temama. Sjećam se da je jednom prilikom u školi bio sastanak roditelja sa svim profesorima i svaki od tih profesora rekao je za mog sina da je on vođa u razredu. Tada sam shvatila kako nastaju problemi u mojoj obitelji. Svi smo mi vođe i nitko nije nečiji sljedbenik. Moja djeca imaju izraženu osobnost i odustala sam od bilo kakvih pokušaja utjecaja na njih. Možda sam na to pristala protiv vlastite volje, ali neka idu svojim putem.

EXTRA: Bojite li se da bi vaša djeca mogla uskoro postati meta medija?
- Oni su već izloženi medijima. Svojedobno je objavljeno da moj sin nije prihvatio ulogu u školskoj predstavi jer ona nije bila, po njegovu mišljenju, dovoljno velika za njega. Prvo, to nije bila istina, i drugo, koga briga za taj događaj osim njega samoga. Što takve vijesti uopće rade u novinama? Bila je to glupa i netočna vijest. Bila sam bijesna kada sam to pročitala u novinama. Ne želim takve vijesti čitati u novinama niti kad se radi o kćerima Georgea Busha. Djecu poznatih treba ostaviti na miru. S druge strane, moja djeca se boje za mene radi moje političke aktivnosti. Objasnila sam im da se ne smiju uzbuđivati ako me uhite ili mi se dogodi nešto slično. Rekla sam im čime se bavim, zašto se time bavim i što se sve može dogoditi. Grozno je kada se vaša djeca boje reći nešto a živite u slobodnoj zemlji. Grozno je kada ti kažu: “Nemoj ništa reći jer se bojim za tebe.” Moj nećak ide u školu u Virginiji i profesor je jednom prilikom rekao da bi mi razbio zube a da pri tom nije znao da on sjedi u razredu. Mojoj sestri, koja ima sina od devet godina, su u školi rekli: “Nadamo se da vaša sestra neće doći u posjet vašem sinu u školu jer je mi nećemo pustiti unutra.” To su incidenti za koje znam i ne mogu vjerovati da se događaju. Ti su događaji preplašili moju djecu, ali oni nisu zbog toga počeli drukčije razmišljati. Znam za incidente u njihovim školama kada su na udaru bila druga djeca a moja su otišla kod ravnatelja i branila ih tvrdnjom da se to nije dogodilo, iako to nisu bili njihovi prijatelji. Ne znam kako će se dalje razvijati njihovo političko razmišljanje, ali u ovom trenutku oni se žele osamostaliti.

EXTRA: Kako će te vi i vaš suprug riješiti taj sukob ega u kući? - Nemam pojma, ali ako imate kakav prijedlog rado ću vas saslušati. Pokušavamo to nekako riješiti. To čak nije ni sukob ega, samo imamo snažne osobnosti. S jedne strane učite djecu da izazovu autoritete, a s druge strane zaboravljate da ste vi djeci taj autoritet koji će prvo izazvati. Lakše je biti roditelj dok su vam djeca jako mala. Čim postanu odrasle osobe, i to ne onakve kakve ste vi očekivali, onda ih morate ohrabrivati da budu onakvi kakvi jesu. Na kraju krajeva, ono osnovno što želite jest da budu sigurni i da jednog dana mogu plaćati stanarinu. Zato ih učite kuhanju, spremanju svojih stvari i poštivanju drugih ljudi. Ne znam zašto roditelji paničare kad im se djeca počnu ponašati van ustaljenih normi. Mislim da je to zato jer znaju da će im takvo ponašanje donijeti samo probleme. Takvoj djeci treba objasniti da su u redu i pustiti ih da vode vlastiti život, a to je roditeljima teško. Roditelji koji obožavaju svoju djecu to će teško shvatiti, teško će im reći: “Kreni u život takav kakav jesi.”

EXTRA: Osim što ste politički vrlo aktivni, vi ste aktivni i u raznim humanitarnim organizacijama. Zapitate li se ponekad kako možete glumiti u veselim filmovima kada se svijet oko vas urušava?
- U ovom trenutku ljudi su prestrašeni i šokirani raznim stvarima i ja moram biti aktivna kako bih im pokazala neki način izlaska iz kaosa. Ohrabrujem ljude da postanu aktivni, bilo u sklopu lokalne škole ili crkve koja dijeli hranu. Na taj način ljudima dajem nadu. Istodobno, ljudi odlaze u kina gdje mogu osjetiti nešto što će ih natjerati na smijeh, ili izražavanje bilo koje druge emocije. Moramo biti zahvalni na zabavnim i veselim filmovima, takve je filmove najteže i najzanimljvije stvarati. Zabava je vrlo korisna u borbi sa svakodnevnim stresom. Nastojim snimati filmove o kojima, ako ništa drugo, mogu nekoliko dana razgovarati s vama novinarima. Možda ti filmovi neće ispasti onako zanimljivi kako ih ja vidim dok čitam ponuđeni scenarij. Ponekad pomislim da ljudi ne vide zanimljive trenutke u mojim filmovima, ali već mi se nekoliko puta dogodilo da su mi ljudi prilšli i željeli razgovarati o detaljima iz mojih filmova. Na taj sam način uspostavila određene odnose s gledateljima, iako sam već pomislila da ljudi gube svoju duhovnu stranu i da ih potrošačko društvo uništava.

EXTRA: Osim što često javno ističete svoje političke razloge za i protiv, čime se još ponosite u svom životu?
- Jedna od najstrašnijih stvari u životu dogodila mi se 1993. godine na dodjeli Oscara, Tim Robbins i ja bili smo prezenteri i govorili o Haićanima oboljelima od AIDS-a koji su štrajkali glađu jer su bili zatvoreni u Guantanamo Bayu. Tada sam jedva disala. Nisam odgojena tako da mogu ustati, prekinuti govor i sve napustiti. Odgajana sam prije svega kao pristojna i predivna katolikinja. Ljudi su urlali na nas, mnogi su ustali i napustili dvoranu. Tada sam shvatila da je sve u redu, da to što smo ih iživcirali i te kako ima smisla. Pokušali su uzvratiti udarac, vrijeđali su crnce, homoseksualce, naše prijatelje, slali su nam pisma. Naš govor, koji je trajao 26 sekundi ili manje, ih je izludio. Poslije sam se smirila, ali u tom trenutku sam bila potpuno prestrašena. Nitko u dvorani nije znao što ćemo reći, nismo ništa unaprijed napisali, samo smo željeli da sve prođe što brže. To je bio najbolji primjer kako biti nepristojan i uspjeti u svojim namjerama. Tada shvatite kako nikada ne možete znati kako će vaše riječi utjecati na nekoga, pozitivno ili negativno. Znam samo da ćete se na kraju dana, kada dođete kući, osjećati jako loše ako niste rekli nešto a imali ste za to priliku. Na samrtnoj postelji sjetit ćete se trenutaka u svom životu zbog kojih ćete žaliti.

EXTRA: Kako ste prije dvije godine reagirali na film “Team America” autora “South Parka” kojim su ismijavali vaš politički angažman?
- Nisam gledala film, iako mi je crtana serija “South Park” vrlo zabavna. Ako su autori imali toliko zanimljivih meta, zašto su se onda odlučili obrušiti na glumce? Samo da bi pokazali nedostatak sofisticiranosti? Smetalo me što su u tom filmu ohrabrivali ljude da ne glasuju na predsjedničkim izborima. Inače me nije briga što će mi se dogoditi u filmu ili na televiziji, pa već sam bila u MTV-jevom “Celebrity Death Matchu” i preživjela. Imam dovoljno smisla za humor, bila sam u “Prijateljima” i drugim serijama u kojima su se šalili na moj račun i ništa me nije smetalo. No, u filmu “Team America” je bilo glupo to što su odlučili poubijati sve glumce koji su aktivisti umjesto da poubijaju ljude koji bi im daleko bolje služili kao mete. Zašto nisu poubijali desničarske aktiviste? Izgleda da samo desničarski glumci mogu postati političke figure, liberalni glumci nikada se neće moći kandidirati za Bijelu kuću. Loši glumci uvijek završavaju u politici. Pogledajte guvernera Kalifornije, predsjednika, nekoliko voditelja talk showova u Americi.

EXTRA: Kako se osjećate živeći u ovakvoj Americi?
- Još uvijek ne vjerujem da je George Bush pobijedio na posljednjim izborima. Jako mi je sumnjiva ta situacija, kao i mnogima na biralištima na Floridi, Ohiju i Pennsylvaniji. Mislim da je jasno kako Bush nije pobijedio većinom glasova Amerikanaca. Volim Ameriku, ne mogu zamisliti život u nekoj drugoj državi. Osjećam da ću ostati u Americi sve dok me ne izbace. Brine me to što ljudi nemaju prave informacije. Korporativni mediji vrlo su spori u izvještavanjima onih događaja o kojima bi trebali izvještavati. Ne znam gdje je nestao bijes u ljudima. Ljudi se više živciraju zbog vjenčanja i razvoda Renee Zellweger, nego zbog slučaja Karla Rovea koji je razotkrio agenticu CIA-e. Ne znam čija je to krivica.

EXTRA: Kako gledate na filmsku industriju u kojoj je danas najbitniji izgled? Jeste li i sami poželjeli izgledati ljepše i mlađe?
- Filmska industrija je po tome bar iskrenija od političke scene. Naravno da sam poželjela biti ljepša. Sjećam se da na početku glumačke karijere nisam dobila jednu ulogu jer su mi zubi bili premali. Na početku se već morate pomiriti s razlozima zbog kojih vam neće dati ulogu. Kada govorimo u starenju, moramo se upitati što nam je alternativa? Nisam tašta po pitanju izgleda, ali ako u filmu trebam glumiti osobu bez šminke i s lošom frizurom onda ću to odraditi, no neću ga gledati u kinu. Mogla bih se obeshrabriti glede nastavka karijere.

Vezane vijesti

Hillary Swank dirnuta primanjem vlastite zvijezde

Američka glumica Hillary Swank (32) je u ponedjeljak dobila svoju zvijezdu na poznatom holivudskom Šetalištu slavnih. Dvostruka dobitnica zlatnog… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika