Mirko Ilić surađivao je s najznačajnijim američkim novinama i časopisima Zagrebačka publika zbog omalovažavajućeg odnosa kulturnih institucija definitivno neće imati priliku vidjeti retrospektivnu izložbu Mirka Ilića. Ilić je zagrebački dizajner i ilustrator koji je surađivao s najznačajnijim američkim novinama i časopisima, a trenutačno u svom studiju u New Yorku dovršava novu knjigu, u suradnji sa Stevenom Hellerom, umjetničkim direktorom u New York Times Book Review te suvoditeljem dizajnerskog programa u School of Visual Arts u New Yorku. Iako je odbijena izložba relativno malenoga opsega, ona obuhvaća sva ključna razdoblja Ilićeva stvaralaštva u području stripa, dizajna, ilustracije i multimedije, uključujući i najnovije radove, a izvorno je bila postavljena u Muzeju istorije Jugoslavije u Beogradu od ožujka do svibnja 2005., nakon čega ju je, na poziv Muzeja za umjetnost i obrt, Ilić prebacio u Zagreb.

Iako su svi pregovori tekli povoljno, i izložba je trebala biti otvorena 11. travnja 2006., mjesec dana prije otvorenja ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt Miroslav Gašparović obavijestio je Ilića da izložbe neće biti. “Ako su to meni napravili, kojemu se to ne bi usudio učiniti nijedan muzej na svijetu, onda možete misliti što rade drugima”, rekao je Ilić komentirajući ponovno aktualiziranje te afere. Naime, prije mjesec dana je dizajner Boris Ljubičić u Vjesniku aktualnu izložbu Ivice Propadala u Muzeju za umjetnost i obrt nazvao estradom i kičem, dodavši da je posebno upitno što se takve izložbe održavaju, dok se istovremeno odbija Mirko Ilić, “dizajner i ilustrator svjetske reputacije koji je osnove svoje likovnosti i oblikovnosti stekao vrata do Muzeja za umjetnost i obrt - u Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna”. Na Ljubičićev je tekst promptno reagirao ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt Miroslav Gašparović napisavši, također u Vjesniku, da “izložba Mirka Ilića nikad nije bila u programu MUO-a, pa tako nije mogla biti ni odbijena. Naime, izložba Mirka Ilića ponuđena je Muzeju preko zastupnika potkraj 2005., za što je Muzej pokazao veliko zanimanje, unatoč tomu što nije bilo sredstava ni slobodnog termina. Riječ je bila o izložbi koju je umjetnik prethodno održao u Beogradu. Važno je ovdje istaknuti da gospodin Ilić nikada nije osobno kontaktirao s Upravom Muzeja.” “Nije istina to što govori Gašparović”, rezolutan je Ilić. “Oni su sami tražili izložbu, i to preko Dejana Kršića. Nisu mi se nikad obratili izravno, a do mene je lako doći, jedini sam Mirko Ilić u newyorškom telefonskom imeniku. Ja sam čak i bio na razgovoru u Muzeju za umjetnost i obrt, ali Gašparović se nije udostojao pojaviti.” Ilićeve riječi potvrđuje i dizajner i publicist Dejan Kršić kojega je Gašparović u svojem tekstu nazvao jednostavno “posrednikom”: “Na otvorenju neke izložbe u Muzeju za umjetnost i obrt, čini mi se da je to bio baš Ljubičićev projekt ‘Europa 2020’, razgovarao sam s kustosicom Muzeja Koraljkom Vlajo. Ona je znala da pripremam knjigu o Mirkovu radu, ja sam spomenuo da je imao izložbe u Sarajevu i Beogradu, a ona je pokazala interes da se Mirkova izložba organizira i u Zagrebu.” Kršić je bio i na sastanku s Gašparovićem koji mu je predložio da Ilićeva izložba traje od 11. travnja do 15. svibnja, jer je otpala jedna druga izložba u tom terminu, a kako se izložba “Skriveno blago” zatvarala 26. ožujka, već se nekoliko dana nakon toga moglo početi s postavom. “Kad je Mirko nekim drugim poslom došao u Zagreb, imali smo sastanak u Muzeju s Koraljkom Vlajo i Vesnom Jurić Bulatović iz marketinga MUO-a koja je pokazala veliki entuzijazam oko tog projekta. Iz meni nepoznatih razloga Gašparović tada nije bio prisutan”, kaže Kršić. Nakon tog razgovora Kršić je Muzeju za umjetnost i obrt poslao opis projekta, tipove radova i način njihova izlaganja kako bi se mogao izraditi budžet izložbe. Iako su u tom času već prošli rokovi za traženje novca od Ministarstvu kulture, smatralo se da relativno male troškova izložbe Muzej za umjetnost i obrt može podmiriti od samih sponzora. Naime, za Ilićevu izložbu bila je planirana samo dvorišna zgrada koja je zbog izložbe “Skriveno blago” bila dodatno pregrađena i tako joj je bila povećana izložbena površina. Osim toga, Ilić je sam organizirao dopremanje radova iz Beograda, dio je materijala imao Kršić, a neki su plakati ionako u kolekciji Muzeja, tako da bi se svi troškovi sveli na uokvirivanje 20-30 plakata i originalnih crteža te 30-40 printova digitalnih ilustracija. Ilić i Kršić čak su i kontaktirali s predstavnicima medija, marketinških agencija te tiskara i od njih dobili uvjeravanja da će sponzorirati izložbu, a Hrvatsko društvo dizajnera tiskalo bi pozivnice i depilijan.

Međutim, 6. ožujka Gašparović je poslao Iliću e-mail u kojem piše: “Poštovani gospodine Iliću, kao što Vam je poznato, Muzej za umjetnost i obrt inicirao je organizaciju Vaše izložbe kojom bi se u cijelosti predstavio Vaš opus od prvih zagrebačkih dana do onoga što danas radite u New Yorku. U danom momentu, u želji da do realizacije ovog projekta dođe što prije, postavili smo si prekratak rok za kvalitetnu pripremu i financiranje ovog vrlo opsežnog projekta. Ideja o Vašoj izložbi u MUO-u došla je, nažalost, nakon svih rokova za prijavu projekta našim financijerima, unatoč tomu pokušali smo naknadno ishoditi sredstva, te iako je odgovor na načelnom nivou bio vrlo pozitivan, nije bilo moguće ishoditi neophodna sredstva u predviđenim rokovima. Muzej je bio spreman investirati i vlastita sredstva u ostvarenje Vaše izložbe, no, nažalost, opseg priprema izložbe ‘Secesija u Hrvatskoj’ u Pragu, koja se otvara 25. 4. 06., te neodgovarajući dotok sredstava za ovaj projekt prisilio nas je da sva svoja sredstva u ovom času usmjerimo u ovaj za nas također vrlo važan međunarodni projekt.” Ilića je Gašparovićev e-mail začudio to više što, kako kaže, da mu se tko iz Muzeja obratio za pomoć oko financiranja, on bi lako našao još sponzora. No, kako tvrdi Kršić, Muzej za umjetnost i obrt nije uopće kontaktirao ni one sponzore koje su dotad našli. I dok Kršić upozorava da ovaj slučaj pokazuje kako unatoč obilnom financiranju Muzej za umjetnost i obrt nema ni jasnu programsku politiku niti transparentno odlučuje o programima, Ilić je u New Yorku osim knjige dovršio i rad na jednom od najekskluzivnijih restorana, trećem La Cirqueu, koji je Sirio Maccioni otvorio u prizemlju Bloombergove zgrade. Dok je interijer, kao i u drugom La Cirqueu, projektirao Adam Tihany, Ilić je dizajnirao sve ostalo, od natpisa na izlogu i jelovnika do tanjura i šalica. U novoj knjizi “Anatomy of Design”, trećoj koju je napisao u suradnji sa Stevenom Hellerom, donosi pak 1900 vrhunskih postera, naslovnica knjiga, omota ploča i primjeraka ambalaže, dok se pedeset njih potanko analizira, a među tim odabranima nalazi se i rad Brukete i Žinića za Podravku. “Nitko se ne bi usudio bilo komu odbiti izložbu mjesec dana prije otvaranja. To se jednostavno ne radi. Ja sam već promijenio datum izlaska svoje knjige kako bi izišla za vrijeme izložbe, već sam i avionske karte rezervirao. A danas Gašparović kaže da nije naručio izložbu. Ja mu mogu reći samo ovo: gospodine Gašparoviću, vi lažete - ili ne znate što se događa u vašoj kući”, kaže Ilić.

Ponudu Gašparovića da se izložba održi na proljeće 2007. Ilić je odbio kao apsurdnu, kao i Gašpoarovićev poziv u e-mailu izrečen sljedećim riječima: “Dobili smo informaciju da ćete uskoro boraviti u ovom dijelu Europe pa Vam predlažemo da svratite u Muzej za umjetnost i obrt kako bismo se dogovorili o daljnjim koracima.” Ilić je već kontaktirao i s odvjetnicom Vesnom Alaburić da razmotri podizanje tužbe protiv Muzeja za umjetnost i obrt. “Gašparović mi je napisao u e-mailu ‘da navratim’. Strašna je ta njihova arogancija, kao da su muzeji podignuti da služe direktorima. Muzeji su tu da služe umjetnicima. Osim toga, složili su mi i frku. Muzej u Beogradu poslao bi mi moje stvari u Ameriku, a ja sam ih zbog obećanja iz Muzeja za umjetnost i obrt donio u Hrvatsku, tako da sada sam moram platiti njihov transport. Osim toga, investirao sam mjesec dana rada, a isto tako i Dejan Kršić i Luka Mjeda koji su se također angažirali oko te izložbe”, kaže Ilić.

Ilićeve knjige o dizajnu

Mirku Iliću upravo izlazi 'Anatomy of design', treća zajednička knjiga s uglednim dizajnerom i sveučilišnim nastavnikom Stevenom Hellerom u kojoj se analiziraju vrhunski dometi dizajna, a među njima i neki radovi hrvatskih dizajnera. Ilić je jednu od knjiga napisao i s glasovitim svjetskim dizajnerom Miltonom Glaserom.

Restoran za elitu

La Cirque niz je najelitnijih newyorških restorana, a za treći od njih, ljetos otvoren u Bloombergovoj zgradi, Mirko Ilić radio je grafički dizajn koji je obuhvaćao sve - od natpisa, do jelovnika, šalica i tanjura.email to:Boris Beck