Objavljeno u Nacionalu br. 570, 2006-10-16

Autor: Dean Šoša

VIDEO

Nefilmski Wood

'HULIGANI' redateljice Lexi Alexander pate od raznih problema, ali najteži od njih je glavni glumac Elijah Wood

Dean ŠošaDean Šoša Prošle srijede uživo sam svjedočio nogometnoj pobjedi Hrvatske nad Engleskom. Promatrajući engleske navijače, u gradu i na stadionu, očajnički sam među njima pokušavao zamisliti Elijaha Wooda. Naime, u recentnom filmu o navijačima “Huligani” Wood glumi plašljivog američkog novinara koji se u manje od 24 sata pretvori o okorjelog navijača londonskog West Hama i razbijača protivničkih glava.

Uz najbolju volju, Wooda nisam uspio povezati niti s nogometom niti s nogometnim huliganstvom. Ne radi se čak o tome da Wood ne izgleda dovoljno opasno - Zagrebom su prošloga tjedna defilirali i infantilniji Englezi od njega, a najgori navijači ionako ne smiju napuštati domovinu. Woodov problem mnogo je veći: njegovo onostrano lice i kamenu glumačku pojavu nemoguće je povezati bilo s kakvom stvarnom životnom situacijom i temom, bilo da je riječ o nogometnom huliganstvu, irskim kriminalcima u New Yorku (“Čista srijeda”) ili Židovima (“Sve je osvijetljeno”). Ne računamo li famoznu trilogiju “Gospodar prstenova”, Elijah Wood ni u jednom filmu ne ostavlja dojam čovjeka uključenog u priču. Njegove goleme oči, posve bezizražajno lice i statična, nefilmska pojava gledateljima ne govore apsolutno ništa, osim da je riječ o čovjeku koji se slučajno zatekao u kadru. Brojni glumci godinama su znali biti obilježeni nekom ulogom, no Woodov problem veći je od toga da će nekima zauvijek biti Frodo Baggins: njegova onostrana infantilna pojava svoj jedini glumački izraz može dobiti u fantaziji poput “Gospodara prstena”. Elijah Wood nije jedini problem “Huligana”, cjelovečernjeg igranofilmskog prvijenca njemačke filmašice Lexi Alexander, bivše prvakinje u kickboxingu i karateu. Privlačna i agresivna žena čiji je kratki igrani film o boksaču “Johnny Flynton” prije nekoliko godina nominiran za Oscara spada među one autore koji, nažalost, ne shvaćaju da film ne podnosi da autor gledateljima drži prodike, barem ne onda kada su one u prvom planu. Lexi Alexander ima jasne stavove o nasilju na stadionima, o kojima naširoko razglaba u dodatnim prilozima DVD izdanju “Huligana”. Prema njoj, nogometni divljaci su dečki kojima njihovi tate i mame nisu posvećivali dovoljno vremena, pa preko pripadnosti grupi nastoje pronaći izgubljene obiteljske niti. Osim toga, ona nastoji razbiti davno razbijenu predrasudu prema kojoj su navijači momci iz radničke klase.

Lexi Alexander zasigurno ponešto zna o nasilju iz prve ruke i njezin doživljaj nogometnog divljaštva nije posve promašen, no problem je taj što su njezine poruke u priču ukomponirane krajnje štreberski. Glavni junak je tako dijete nesređene obitelji kojem otac nije posvećivao dovoljno pozornosti, vođa navijača West Hama preko tjedna predaje u školi povijest i tjelesni odgoj... povremeno samo fali natpis koji će nam otkriti što redateljica želi reći. “Huliganima” očajnički nedostaje scena koja bi upućivala na to da je život možda ipak malo složeniji od njezinih prvoloptaških generalizacija. Britanski recenzenti uglavnom su sravnili “Huligane” sa zemljom, pozivajući se na “Firm”, kultni navijački film iz 1988., s Garyjem Oldmanom u glavnoj ulozi. “Huligani” su inferiorni i ne tako davnom “Navijačkom ludilu” (“The Football Factory”), kompleksnijem i uzbudljivijem filmu o navijačima Chelseaja, no to još uvijek ne znači je film Lexi Alexander loš. Zaboravimo li sve dosad detektirane mane, kao i to da su pedantno koreografirane scene šora upropaštene pomodnom, spotovskom montažom, još uvijek se može reći kako Lexi Alexander ima dara za režiju. Njezin film posjeduje određenu pripovjedačku silinu koja će većinu gledatelja natjerati da se brinu o priči i likovima, ma koliko oni bili šlampavi i banalni. Ono na čemu “Huligani” padaju nisu ni držanje prodika, ni pop montaža tučnjava ni loš cockney naglasak Charlieja Hunnama, zbog kojeg su engleski kritičari - inače deset puta veći šovinisti od naših navijača - ismijali toga simpatičnoga glumca, nego prisutnost Elijaha Wooda. Wood je pet godina mlađi i otprilike 5 milijuna puta bolje plaćen čovjek od potpisnika ovih redova, pa će sravnjivanje sa zemljom njegove glumačke pojave nekima možda djelovati neukusno, no uistinu je teško sjetiti se slabijega glumca od Jacksonova idealnog Hobbita.

SOPHIE SCHOLL - POSLJEDNJI DANI DISCOVERY DVD+VHS Povijesna drama
"Sophie Scholl - posljednji dani" mnogo bolje izgleda na televiziji nego u kinima. Posve razumljivo: riječ je o rutinski režiranoj televizijskoj drami koja je, zahvaljujući strahovitoj potrebi Nijemaca da preuveličavaju vlastiti otpor prema Hitlerovu režimu, dogurala do Srebrnih medvjeda na Berlinskom filmskom festivalu i nominacije za Oscara. Daleko od toga da film njemačkog redatelja Marca Rothemunda nije uzbudljiv i potresan, no teško je zamisliti film o nesretnoj sudbini Sophie Scholl koji ne bi bio potresan. Rothemundov problem je taj što je za zanimljivost filma zaslužniji Hitlerov režim, koji je Sophie dao pogubiti, negoli on, koji nedostatak redateljske imaginacije pokušava prodati pod dokumentarizam. Sophie Scholl - Die letzten Tage, njem. drama, 2005. R: Marc Rothemund GL: Julia Jentsch, Fabian Hinrichs, Gerald Alexander Held FILM: 3 DVD: 2

MALA SIRENA CONTINENTAL FILM DVD+VHS
Nema bolje potvrde za tezu o nekvaliteti posljednjih Disneyjevih crtića, poputa "Zova divljine", od njihove usporedbe s "Malom sirenom", velikim hitom s kraja 80-ih, koji je, nakon desetljeća kriza, otvorio seriju uspjelih dugometražnih crtića čuvenog studija. Bolja i od razvikanog "Kralja lavova", "Mala sirena" osvaja bogatom pričom, maštovitim likovima i briljantnom klasičnom animacijom. Pitanje je samo hoće li današnje klince zanimati takav složen crtić u kojem svaka nevina scena suptilno krije poneku okrutnost, a animatori glavnu negativku koncipiraju prema liku legendarnog Watersova transvestita Divine? Hrvatska sinkronizacija još jednom je obavljena tako da ništa nećete propustiti ako ne vidite izvornu verziju filma. The Little Mermaid, am. anim. film, 1989. R: Ron Clements, John Musker GL (glasovi): Renata Sabljak, Hrvoje Klobučar, Dražen Bratulić FILM: 5 DVD: 4

OTVORI OČI BLITZ DVD
Za razliku od njezina američkog prepravka "Vanila Sky", koji je u startu bio bezvezan, španjolska fantastična drama "Otvori oči" desetak godina nakon premijere još uvijek izgleda vrlo dobro. Alejandro Amenábar jednostavno zna režirati, što je potvrdio kasnijim filmovima "Uljezi" i "Život je more". Složena priča o mladiću uništenog lica koji baulja na granici stvarnosti i halucinacije možda i nije uvijek smislena i traje malčice predugo, no fascinantna Amenábarova režija ne dopušta nam da se odvojimo od ekrana. U iščekivanju novog projekta jednog od najzanimljivijih svjetskih filmaša, svakako ponovo pogledajte "Otvori oči". Nažalost, dokumentarac o snimanju filma nije preveden niti na engleski. Abre los ojos, španj.-franc.-tal. fant. drama, 1997. R: Alejandro Amenábar GL: Eduardo Noriega, Penélope Cruz, Fele Martínez FILM: 4 DVD: 2

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika