Marić snimljen ispred Ekonomskog fakulteta u Zagrebu sa svojom prvom stručnom knjigom i nogometnom loptom, koja mu je danas samo hobiU hrvatskom nogometu, doktori znanosti i profesori na fakultetima predstavljaju rijetku pojavu. Dr. Goran Marić godinama je bio vodeći prvoligaški i međunarodni nogometni sudac, međutim još dok se aktivno bavio suđenjem doktorirao je ekonomske znanosti. Njegova karijera je interesantna jer je tijekom 90-ih obavljao direktorske poslove u Hrvatskoj tiskari, Vjesniku i Tisku, odakle ga je maknula vlada Ivice Račana. Trenutačno je direktor tvrtke Štedinvest, a predaje i studentima turizma. Prije nekoliko dana objavio je knjigu "Upravljanje poslovnim procesima" u izdanju Školske knjige koja upućuje na nužnost primjene znanstvenih spoznaja u upravljanju poslovnim organizacijama.

Marića je pogrešno predstavljati kao bivšeg nogometaša i suca. Ipak, amaterski je igrao nogomet i osam godina bio međunarodni sudac i u tom razdoblju vodio neke važne utakmice, od kojih je najznačajniji kvalifikacijski susret Norveške i Ukrajine za Svjetsko prvenstvo u Japanu i Koreji 2002. Ali ni on poput drugih hrvatskih sudaca nije napravio veliku inozemnu karijeru. Kada govori o razlozima za takvu situaciju, tvrdi kako je u velikoj mjeri odgovoran i Hrvatski nogometni savez, koji ne pomaže dovoljno u izgradnji i afirmaciji domaćih sudaca. Vezu s nogometom održava kao komentator na HTV-u, a većinu vremena posvetio je karijeri ekonomista.

Knjiga - kruna prakse i znanosti

NACIONAL: Koji je povod za pisanje knjige?
- Sustavno se bavim ovom tematikom još od početka studija, a to je približno trideset godina. Iako sam posljednje 23 godine u gospodarstvu, istodobno sam se bavio i znanošću i objavljivao znanstvene i stručne članke, a 1999. doktorirao sam na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Ova knjiga je kruna mog dugogodišnjeg praktičnog i znanstvenog rada. Većinu karijere sam proveo kao menadžer i direktor u Hrvatskoj tiskari, Vjesniku i Tisku, gdje sam vodio ove poslovne organizacije.
NACIONAL: Što radite trenutačno?
- Profesionalno sam direktor Šted-investa d.o.o., honorarno predajem na studiju za turizam a povremeno sam suradnik na HTV-u.

NACIONAL: Zanimljivo je da ste u knjigu uvrstitli stavove različitih javnih osoba, od Ljube Jurčića do Mladena Vedriša i Ive Pukanića do Ninioslava Pavića?
- Većina ljudi u Hrvatskoj gleda pogrešno na te stvari. Kod pojedinaca najviše cijenim temeljne ljudske vrline i znanje, a to su individualne kategorije a ne skupne. Zašto je važno je li Ljubo Jurčić iz SDP-a, a netko drugi iz HDZ-a. Zanima me samo je li netko dobar čovjek ili nije i ima li nešto za reći o problematici kojom se bavim. Odakle potječe, gdje je rođen, je li ujedno i član ove ili one stranke ili je apolitičan, ne zanima me. Zanimaju me njihova gledišta na društvene vrijednosti i pojave.

NACIONAL: Zašto ste 2000. smijenjeni s položaja direktora Tiska?
Marić kao direktor Hrvatske tiskare u Varšavi 1999. kada je tvrtka dobila međunarodno priznanje za kvalitetu - Tada je počela druga faza privatizacije. Ali za razliku od 90-ih, kada je procesom upravljao Fond za privatizaciju, to je 2000., prema političkom nalogu, radio Trgovački sud preko politike stečajeva. Mislim da su to bili nedovoljno stručno pripremljeni postupci, tako da su se stečajevi u Hrvatskoj pokazali kao pravni postupak u kojemu su vlasnici stavili novac u džep hlača, a sakoe dali vjerovnicima. Tisak nije trebao ići u stečaj, što tadašnjoj vlasti nije odgovaralo, i došlo je do promjene strukture vlasništva, a kao direktor ni zakonski nisam mogao ostati stečajni upravitelj. Ali i nisam namjeravao ostati u Tisku i kao direktor pomagati stečajnom upravitelju.

NACIONAL: Zašto?
- Stečajni upravitelji u hrvatskom gospodarstvu su se pokazali vrlo neučinkoviti. Nisu pokazali dovoljno znanja za vođenje stečajeva, a osim toga ima ih malo i rastrgani su jer istodobno moraju voditi nekoliko postupaka. Nisam bio spreman trošiti svoje znanje, vrijeme i život učeći ih poslu.

Linićev mač nad glavom

NACIONAL: Je li se radilo o političkom revanšizmu?
- Meni se nitko nije mogao politički osvećivati jer nisam bio ni u jednoj stranci. Isto tako, nisam postao direktor prema bilo čijem političkom prijedlogu ili nalogu. Godinama sam radio u nakladništvu, još početkom 90-ih sam bio pomoćnik direktora u Hrvatskoj tiskari, a potom njen dugogodišnji direktor, zatim i direktor Vjesnika, što znači da sam u poslu imao stalnu uzlaznu putanju. Na položaj direktora Tiska izabran sam jednoglasnim prijedlogom nakladnika nakon njegova bankrota i jednodnevnog neizlaska novina. Iako nisam imao veze s politikom, u mojem smjenjivanju se osjećala ruka politike. Nakon sastanka tadašnjeg potpredsjednika vlade Slavka Linića s nakladnicima u hotelu Sheraton, bilo mi je jasno da će njegov mač dohvatiti moju glavu.

Kako ostvariti ono što treba učiniti?

NACIONAL: Prije vašeg dolaska, Miroslav Kutle je de facto uništio Tisak?
Reprezentacija hrvatskih nogometnih sudaca 1999. godine kojoj je Goran Marić bio kapetan - Kada sam došao na položaj direktora, 67,8 posto Tiska bilo je u vlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju. Zašto je i pod kojim uvjetima HFP udijeljivao svoje vlasništvo, bilo bi interesantno jednoga dana utvrditi. Ne mogu govoriti o kriminalu, ali da sam u to vrijeme bio čelnik Fonda za privatizaciju, sasvim sigurno ne bih dopustio da se na takav način postupa s državnom imovinom.

NACIONAL: Jeste li strog profesor?
- Imam izvanredan odnos sa studentima tijekom predavanja, a malo se za vrijeme ispitnih rokova uozbiljim. Mladi ljudi baš i ne vole učiti, ali ako neće sada, onda neće nikada. Tu sam prilično čvrst, ali nikada na ispitu ne utvrđujem koliko student ne zna već želim vidjeti je li bar osnovno zna.

NACIONAL: Ima li istine u razmišljanjima prema kojima je pala razina kvalitete studiranja u Hrvatskoj?
- Drago mi je da to pitate. Mislim da u tomu ima istine i jako me žalosti taj pad. Dobro je da je Ministarstvo obrazovanja sve većem broju institucija omogućilo visokoškolsko obrazovanje, ali nije dobro da se ono komercijalizira. Imamo situaciju da mladi ljudi s završenim fakultetima nemaju adekvatna znanja.

NACIONAL: Kako gledate na gospodarski razvoj Hrvatske i kako ocjenjujete rad dosadašnjih vlada?
- Hrvatska nema potpuno jasnu strategiju gospodarskog razvoja, točnije dosadašnje vlade su jasno znale utvrditi što treba činiti, ali već godinama nisu baš sigurni kako to ostvariti. Osobno cijenim vladu koja stimulira proizvodnju, a ne onu koja potiče potrošnju.

NACIONAL: Rođeni ste u Grudama, a kao student došli ste u Zagreb. Pogađaju li vas stereotipi o Hercegovcima?
- Albert Einstein je jednom kazao da je lakše razbiti atom nego predrasude. Rođen sam u Grudama, tamo mi živi majka i volim svoj rodni kraj, ali Zagreb je moj grad i najljepši grad na svijetu. U Zagreb sam došao prije trideset godina na studij ekonomije. Igrao sam nogomet za Bekiju iz Gruda, a ovdje sam pristupio nogometnom klubu Maksimir. Bila je to dobra ekipa koju su sačinjavali studenti. Jednom smo pobijedili Varteks koji je nastupao u drugoj ligi, a onda sam dobio poziv NK Zagreb. U Maksimir me nisu pustili pa sam razočaran otišao u Marof, a kasnije sam nastupao za Jarun i Špansko te s 27 godina završio amatersku karijeru. Igrao bih dulje, ali protivnički igrač mi je slomio rebra i bio sam uvjeren da nikad više neću stupiti na travnjak. Smatram da se vrhunskim sportom trebaju baviti samo vrhunski talenti, a ja to ipak nisam bio. Budući sam imao položen sudački ispit, počeo sam suditi, 11 godina u prvoj hrvatskoj ligi, a 8 na međunarodnoj sceni.

NACIONAL: Zašto ste prekinuli sudačku karijeru prije navršene 45. godine?
- Došao sam do maksimuma, sudio dosta važnih utakmica i odlučio u trenutku, nakon finala Kupa hrvatske. Imao sam neke profesionalne izazove, a želio sam i završiti pisanje knjige.

Neopterećen prošlošću

NACIONAL: Sjećate si se prve utakmice koju ste sudili?
Ivan Mikulić, Joško Jeličić, Marko Perković Thompson, Dražen Zečić, Mate Bulić , Zlatko Dalić i pjevač Dalmatina Ivo Jagnjić, suigrači iz nogometnih humanitarnih akcija - Ne sjećam se. Uopće se ni u sportu ni u gospodarstvu ne opterećujem prošlošću jer bi to bilo kao da vozim auto gledajući u retrovizor. Pamtim jedan događaj koji mi je iznimno drag. Prije dvadesetak godina sudio sam susret dječjih selekcija južne i sjeverne Hrvatske i zapazio jednog iznimno nadarenog osmogodišnjaka. Kad je utakmica završila, rekao sam mu „Reci tati da te dobro pazi jer ti ćeš jednoga dana zaigrati u Hajduku. Kako ti je ime?“. Dječak je odgovorio „Zovem se Jurica Vučko“. Godinama kasnije sudio sam Hajdukov susret, kada mi se obratio momak riječima. „Dobar dan gospodine Marić. Želim vas pozdraviti. Ja sam Jurica Vučko i danas debitiram za Hajduk“.

NACIONAL: Jeste li kada pogriješili sudeći i je li bilo pritisaka?
- Naravno da jesam jer pogreške su sastavni dio posla, ali svjesno nikada nisam nikom ni prekršaj pogrešno dosudio. U cijeloj karijeri nitko na mene nije vršio utjecaj, bilo da je riječ o nogometu, gospodarstvu ili komentarima na HTV-u.

NACIONAL: Zbog čega po vašem mišljenju na utakmice dolazi tisuću, dvije gledatelja?
- Sigurnost je osnovni razlog i ja sa svojom djecom ne idem na utakmice. Nekada ste na stadionu bili sigurni, a danas morate više paziti hoće li doletjeti baklja ili doći do tučnjave i stampeda u kojem ćete morati spašavati živote svoje djece.

NACIONAL: Kakav je odnos prema sucima na međunarodnim utakmicama?
- Vrhunski i sasvim drukčiji nego u Hrvatskoj. Suce poštuju i dočekaju kao gospodu. Nema nikakvih pritisaka čak ni ako sudac pogriješi. O suđenju se ne razgovara osim službeno poslije utakmice kada kontrolor FIFA-e ili UEFA-e sa sucima stručno proanalizira dobre i lošije strane suđenja. Kod nas je to drukčije, nedostatak je stručnih kontrolora jer kontrolor treba iskustvo i znanje, a takvi stručnjaci kod nas su rijetki.