Objavljeno u Nacionalu br. 571, 2006-10-24

Autor: Veljko Barbieri

KUHARSKI KANCONIJER

Brujeti kralja od Norina

Našli su šototajera, da nađe zvono, i on je uša u vodu i naša ga, a u njemu veliki muć od jegulje, crn leži. U to se pretvorio kralj Norin. I šototarej se uplašija i zvona su ostala u vodi

Toliko je bio strašan kralj Norin, po nekima praseće glave, magarećih ušiju i svinjskih zuba, po drugima svinjske glave, a ušiju od kozlina, po trećima magareće glave, svinjskih ušiju, jarčevih zuba, po četvrtima guste kose i brade od živih jegulja. U Poneretvlju još žive strašne priče o tom kralju, posljednjem vladaru drevnog grada Narone, koji je, kad je već nestalo njegovo kraljevstvo, i dalje stolovao u Kuli Norinskoj koja se još izdiže na lijevoj obali Neretve. Međutim, ima legendi da kralj Norin nije stolovao u kuli, nego da je bio velik kao gora, pa da postoji brdo blizu Krvavca i govore u narodu da, “kad se gleda s lijeve obale Neretve, odaje sliku neke glave i za nju pripovijedaju da je to kralja Norina glava.“ A svakakva zlodjela činio je zli kralj Norin. Kad su lađom vozili zvono za opuzensku crkvu Svetoga Stipana, dozvao je kralj Norin u dosluhu s vragom veliko nevrijeme i “utopila se lađa i zvono u lađi kod Kule norinske. Našli su šototajera, ronioca, da nađe zvono, i on je doli uša u vodu i naša je zvono, a u njemu veliki muć od jegulje, crn ovaj leži. U to se pretvorio kralj Norin. I šototajer se uplašija i vratija se gori. Tako su zvona ostala u vodi.“ Drugi put potonulo je pred kulom veliko sidro. I opet su poslali ronioca da ga izvadi. A kula je pod površinom Neretve imala devet katova, a ne samo dva kao danas, pa kad je u nju ušao šototajer, vidi strašnog kralja kako puši lulu, a umjesto dima iz lule i ustiju mu se dimi jato plotica, omiljenih riba u Neretvi. “Dođeš li drugi put, neš izać živ! I nije tija više ronit. A oni njemu nisu virovali, davali su mu puno novaca da iđe, a on: ‘Ma neću više ić doli, neću nikada’, i nije tija taj norac više ić...

Ondak se jedan utopio, a koji god se tutek utopio, niko se tute nije škapula, više ga nisu našli. A sve zato što je ta kula strašna. Pripovida je stari Jakšić da tu dođe jedna ko nevera, neki vjetri, đavli, tu je dole onaj kralj od Norina i kad se izvali čovik u vodu, ne mogu ga više izvadit.“ Neki vjeruju da na utopljenike zli kralj pušta svoje jegulje i one vuku jadnika dolje da više nikad ne vidi vanjskog svijeta. Pa ipak, među mnogim pričama najdojmljivija je ona o smrti strašnoga kralja podno njegove kule, pod Neretvom. Vid je prije bio veliki grad Narona. U njemu se okrunilo sedam kraljeva, od kojih se još mogu naći novčići, a samo od jednoga ne mogu. Nitko još nije pronašao novčić kralja od Norina, posljednjeg od sedam kraljeva. I taj je kralj bio nakazan i svaki mladić koji bi mu došao obrijati jeguljastu bradu bio bi pogubljen, pa kao kaže prava priča: “Najposlin je imala majka jedinka sina i doša je red da ga on ima obrit i mati mu je iz prsiju izmuzla mlika i skuvala jedan kolač. ‘Sine, prije pojedi ovaj kolačić kad ga obriješ i onda nek te pogubi.’ Kad je doša kralju i obrija ga, kralj je hotio da ga pogubi, a mladić je reka: ‘Pustite me da pojedem ovaj kolačić.’ I kralj mu je pustija. Kad je kralj vidija da je to nešto lipa, jamija je i on komadić i poija i kaže: ‘Kako je ovo lipo, sad te ne mogu pogubit jer smo braća, jer smo jedno mliko îli zajedno. Samo nemoj nikomu kazivat kakvi san nakazan, ako nemoš otrpit, prišapji zemlji.’ I tako je mladić učinio i di je prišapnio, nikla je trstika, ozovina i dica su činili svirale i svirale su progovarale: ‘U Norina kralja, preseća glava, magareće uši...’ Kralju je to dodijalo i skočija je u Neretvu i ovde su ga vidili i tako se prozvo Vid. Pokaza se pod Rujnicom jer je bio runjav, proša kroz Krvavac jer je bija krvav. Na Opuzen je doša jer se opuza, norija je kroz vodu i zato se rika prozvala Norin. I tako je otiša u more i niko ga više nije vidija.“

Opuzenski brujet od plotica

Opuzenski brujet od ploticaOpuzenski brujet od ploticaNa 1 dl maslinova ulja zažutite 3 krupno sjeckane kapule, dodajte 3 žlice domaće konšerve ili koncentrata od rajčica i 0,5 l vode, pa pustite da se neko vrijeme kuha. U lonac dodajte 1,5 kg plotica, posolite i pustite da kuha 20 minuta. (Po receptu Zorana Matage)

Neretvanski brujet od jegulja i žaba

Neretvanski brujet od jegulja i žabaNeretvanski brujet od jegulja i žabaNa 1,5 dl miješanog ulja pirjajte 3 sjeckane kapule i 3 žlice neretvanske konšerve ili koncentrata od rajčica. Ulijte malo vode, kad se prožme, ubacite 1,5 kg rezanih jegulja, 1 kg očišćenih žaba. Kad meso zabijeli, dodajte žlicu slatke paprike, 1 ljuti paverun, grančicu metvice i 1,5 dl bijela vina. Posolite i neka se brujet kuha 20 minuta.

email to:Veljko Barbieri

Vezane vijesti

Zadnji Barbierijev 'Kanconijer'

Zadnji Barbierijev 'Kanconijer'

Pisac i kulinarski ekspert Veljko Barbieri objavio je posljednji, četvrti svezak književnog i gastronomskog bestselera Kuharski kanconijer u izdanju… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika