U medijima je prilično nezapaženo prošla subotnja 150. izvedba opere Nabucco u HNK Zagreb - riječ je o najdugovječnijoj hrvatskoj opernoj predstavi koja je premijeru imala 1984. kada su pjevali Dunja Vejzović, Veneta Janeva, Ivanka Boljkovac, Piero Filippi, Krunoslav Cigoj, Ferdinand Radovan i drugi vrhunski pjevači. Subotnji solisti Alexandru Agache, Paoletta Marrocu, Alexei Tanovitski, Francesco Anile i Nino Surgulatze, kako kaže redatelj predstave Petar Selem, vrlo su kvalitetni, no malo žali što nisu imali više zajedničkih proba. Zagrebački Nabucco je dosad s velikim uspjehom gostovao u Njemačkoj, Austriji i Luxembourgu, a prave je ovacije dobio 1988. u moskovskom Boljšoj teatru i lenjingradskom Kirovu: Nabucco se naime iz političkih razloga nije postavljao u SSSR-u tako da je tematika o oslobađanju sužanja itekako uzbudila publiku. Dva dana prije zagrebačke premijere Selem je u Rijeci imao još jednu: šest godina nakon što je opera Frane Paraća Judita postavljena u Splitu, prikazana je i u HNK Ivana pl. Zajca, također u Selemovoj režiji i s iznimnom scenografijom Matka Trebotića. "Svi su u Rijeci pristupili toj operi s velikim oduševljenjem", rekao je Selem. "To je moderna opera, a publika ju je primila vrlo emotivno. Za to je zaslužna Paraćeva glazba koja ima emotivni naboj i koja je skoro neoromantična, između modernog i tradicije". Selem kao svoj najveći doprinos Juditi ističe to što je u dramaturški statičnoj predstavi pojačavao dinamiku pokreta, i to uz pomoć Snježane Abramović, autorice scenskih pokreta. U pogledu Nabucca Selem smatra da bi toj operi bila potrebna određena obnova režije i scenografije, ali da bi bilo šteta skinuti predstavu pri čijim je izvedbama popunjenost dvorane 98 posto.