Niz skandala koji prate gradnju novog Muzeja suvremene umjetnosti još od izbora projekta arhitekta Igora Franića, kulminirao je prošlog tjedna peticijom upućenom predsjedniku Sabora u kojoj su 42 intelektualca i umjetnika podržala profesora Zvonka Makovića kao autora stalnog postava muzeja. Među potpisnicima je i pet akademika, primjerice, Vera Horvat Pintarić, Marija Ujević-Galetović i Ivan Kožarić, te brojni ugledni slikari, kipari, arhitekti, publicisti, redatelji, glumci i fotografi, koji smatraju da se njegov rad “onemogućava političkim intervencijama”, a “ovakav upliv politike na kulturu, umjetnost i znanost” smatraju neprimjerenim u demokratskom društvu.

Peticija je izazvala veliku pozornost među hrvatskim umjetnicima i intelektualcima, a nastala je kao odgovor na višetjedne sukobe između Zvonka Makovića, ravnateljice muzeja Snježane Pintarić i ministra kulture Bože Biškupića, koji pune novinske stupce i potresaju umjetnički Zagreb. Godinu dana prije otvorenja nove zgrade MSU ne zna se tko je autor novog postava, a zbog toga se ne mogu izabrati, fotografirati i restaurirati zapuštene umjetnine, niti pripremati katalog, koji bi se morao pojaviti na otvorenju muzeja. Blokiran je golem posao i pitanje je hoće li se završiti na vrijeme, a umjesto rada na dnevnom redu su međusobne optužbe, te komploti i politički pritisci, apsolutno neprimjereni projektu novog muzeja, sveučilišnoj zajednici i Ministarstvu kulture. No peticija je pomirila i one koji nisu razgovarali 20-ak godina, a uz to je sukob SDP-a i HDZ-a fokusirala na kulturu.

Na novom postavu MSU počeli su raditi još 2003. pokojni kustos Marijan Susovski i Leonida Kovač, a nakon njegove smrti pozvan je sveučilišni profesor Zvonko Maković da se priključi projektu. No potpisivanje ugovora se odužilo dvije i pol godine tako da je on formalizirao svoj status autora stalnog postava MSU tek u svibnju 2006. U međuvremenu je od projekta odustala Leonida Kovač, navodno zato što joj je odbijen dodatni honorar za taj posao. U međuvremenu je Maković uzeo slobodnu studijsku godinu na fakultetu kako bi završio taj opsežni posao. No ministar Biškupić navodno još od 2004., znači kad je prvi put čuo za mogućnost da Maković postane autor postava MSU, nije bio oduševljen njegovim izborom govoreći da taj posao mora raditi čovjek iz muzeja. U međuvremenu je Maković počeo raditi, čak mu je isplaćen i dio honorara, no 27. srpnja muzejsko vijeće pri Ministarstvu kulture zaključilo je “da se Makoviću ne može povjeriti posao stalnog postava nego to moraju raditi ljudi iz muzeja”. Tada je krenula lavina koja je rezultirala tračevima i apsurdnom situacijom - Maković i dalje radi, iako se ne zna je li on autor novog postava.

U međuvremenu se pronio glas da je u muzeju formirana nova grupa na čelu s kustosima Tihomirom Milovcem, poznatim po odličnim scenografijama, i Nadom Beroš, zaduženom za pedagoški rad, koji su počeli paralelno raditi novi “kolektivni koncept postava”. To je u kuloarima izazvalo ironične komentare. Naime, u sukobu između ravnateljice Snježane Pintarić i kustosa Želimira Koščevića, koji ju je prije nekoliko godina pokušao smijeniti pučem, Milovac je bio na suprotnoj strani, a sada se iznenada našao u koaliciji sa ženom koju je pokušavao izbaciti iz stroja. No sve je najviše iznenadila navodna uloga Darka Glavana, bivšeg rock kritičara i zaposlenika Muzeja Mimara, koji se spominje kao vanjski savjetnik, odnosno, izravni ministrov nadglednik novog postava MSU, a po nekima čak i kao potencijalni ravnatelj muzeja.

Upućeni tvrde da u pozadini svega leži osobni animozitet između Biškupića i Makovića, koji je počeo još prije više od šest godina. Kamen spoticanja bila je Vesna Kusin, sadašnja ravnateljica Klovićevih dvora, koju je Biškupić imenovao za izbornicu hrvatskog postava na Venecijanskom biennalu neposredno prije promjene vlasti 2000. S pobjedom SDP-a izbornik je postao Maković, a čini se da mu to Biškupić nije zaboravio. Zatim je Maković početkom ljeta kao predsjednik Hrvatskog P.E.N.-a na dvije tribine žestoko kritizirao ministrov odnos prema izdavaštvu i knjižarstvu nakon čega su neki zatražili Biškupićevu ostavku. Naši sugovornici su napomenuli da su za njihov konflikt zaslužni i njihovi karakteri, te naklonjenost politički suprotnim opcijama. Biškupić je član HDZ-a, vrlo odan premijeru Sanaderu i sklon centralizaciji kulture, a u umjetničkim krugovima znaju ga kao kolekcionara i spretnog financijaša, čiji umjetnički ukus nije baš na cijeni. Ocjenjuju ga i kao vrlo taštu osobu, koja dugo pamti i ne prašta lako, pa vjerojatno želi ostati zapisan u povijesti hrvatske kulture kao ministar koji je formirao postav novog MSU. Maković je potvrđeni ljevičar, koji je godinama u brojnim kolumnama oštro kritizirao i napadao HDZ, a uz to je ugledni sveučilišni profesor i šef Katedre za modernu umjetnost i suvremene medije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dakle, njegova stručnost nije upitna, ali mu zamjeraju karakterne slabosti. Kažu da je Maković konfliktna osoba, da “ima kratak fitilj” i da je uvjeren u svoj neprijeporni autoritet, te da je odlučio po svaku cijenu postati autor prvog postava MSU. Ravnateljica muzeja Snježana Pintarić nalazi se između dvije vatre, a budući da se iduće godine namjerava treći put kandidirati za čelnicu muzeja, očito taktizira pokušavajući se ne zamjeriti ni jednoj strani. Opisuju je kao “dobru ženu koja se ne može nositi s ajkulama”, no zamjeraju joj manjak hrabrosti i odlučnosti.

Maković smatra da je on najveći autoritet u Hrvatskoj za suvremenu umjetnost i da njegove kvalifikacije nimalo nisu sporne. Kaže da ga novac ne zanima jer u taj posao nije ušao zbog zarade, nego zbog odgovornosti za stalni postav novog MSU. Smatra da u Hrvatskoj ima jako malo meritornih ljudi koji znaju nešto o počecima rada muzeja otprije 50 godina, i koji mogu stručno realizirati postav. Također je dodao da se stalni postav nigdje na svijetu ne postavlja definitivno, za vječnost, nego se mijenja nakon dvije ili tri godine. “Iza sebe imam stotine izložbi, koje sam priredio u Hrvatskoj i u inozemstvu afirmirajući tako generacije hrvatskih umjetnika”, kaže Maković. “Napisao sam brojne znanstvene radove, a godinama vodim katedru za suvremenu umjetnost 20. stoljeća na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Mogao sam postati ravnatelj mnogih muzeja, čak i u Europi, no ja sam želio ostati sveučilišni profesor jer nisam htio mijenjati profesiju. U svijetu je uobičajeno da sveučilišni profesori rade postave muzeja, primjerice, Serge Lemoin, profesor umjetnosti 20. stoljeća na pariškoj Sorbonni, istodobno vodi Musée d’Orsay u Parizu.” Na pitanje je li uzrok problema politički, Maković je rekao kako aktualna politika želi voditi glavnu riječ u svim sferama, pa tako i u kulturi i znanosti. On smatra da Biškupić nema prava da političkim diktatom nameće svoja stajališta struci, jer to podrazumijeva involviranje politike u kulturu, što je u demokracijama nedopustivo. Po njegovu mišljenju to su prepoznala 42 potpisnika otvorenog pisma Saboru, koji su smatrali da je demokratskom društvu neprimjereno “da politika na ovako vulgaran način određuje prioritete u kulturi”.

“Premijer Sanader i ministar Biškupić s približavanjem izbora sve se više ponašaju autokratski, što je strano europskoj orijentaciji koju premijer promovira”, kaže Maković. “Nigdje na svijetu ministar kulture ne pača se u pitanje otkupa umjetnina kao što to čini Biškupić kad izjavljuje da će se umjetnine otkupljivati preko Ine, Plive i drugih kompanija. To je u civiliziranom svijetu toliko ridikulozno da je besmisleno i spominjati.”

Maković je u javnosti kritizirao i muzejsku zbirku rekavši da joj nedostaju neka važna djela, primjerice, nema Kristijana Kožula niti Lovre Artukovića koji je po njegovu mišljenju jedan od najboljih hrvatskih slikara. “Da paradoks bude veći, u Modernoj galeriji postoji samo polovica rada Lovre Artukovića”, kaže, “jer je slika diptih, a izložen je samo jedan dio diptiha.” Govoreći o redukciji koja je u otkupnoj politici zavladala 2000., predložio je “nove otkupe i posudbe radova od muzeja, galerija i privatnih zbirki iz inozemstva, što je u inozemstvu uobičajena praksa”. Primjerice, već je dogovorio s udovicom Julija Knifera da se posude umjetnikovi radovi, koji se uglavnom nalaze u Ženevi i Parizu, te vrijedni radovi iz sarajevske zbirke Ars Aevi. Zatim je uspio postići da se u Zagreb dopreme remek-djela Daniela Burena, poznatog francuskog umjetnika koji je imao izložbu u Zagrebu početkom sedamdesetih u MSU. Komentirajući “slučaj Maković”, Snježana Pintarić je rekla da joj je cilj da se novi MSU otvori u rujnu 2007. i da ima mnogo posjetitelja. Zanijekala je formiranje paralelne grupe koja radi na novom postavu, kao i savjetodavnu ulogu Darka Glavana, koji trenutačno kao kustos surađuje s MSU, ali samo na izložbi Zvonimira Kristla. No potvrdila je da je stručno vijeće muzeja raspravljalo o Makovićevoj koncepciji. Naime, kustosi su izrazili bojazan da će teško moći surađivati s osobom, kaže, koja je u javnosti blatila muzej govoreći da je ravnateljica nestručna, a kustosi diletanti, dok je istodobno plaćena za posao u toj ustanovi, no unatoč tome ugovor s Makovićem nije prekinut. Komentirajući peticiju umjetnika i optužbe da politika utječe na kulturu, izjavila je da se ni Ministarstvo kulture ni Ured za kulturu grada Zagreba nikad nisu miješali u rad muzeja, osim što su poduprli gradnju nove zgrade.

Na Makovićeve optužbe o neadekvatnoj politici otkupa novih radova izjavila je da je još prije više od šest godina tadašnji kustos MSU Mladen Lučić predložio otkup radova Lovre Artukovića, ali se većina članova stručnog vijeća s tim prijedlogom nije složila. “Oni koji su tada bili protiv, sada pričaju u javnosti kako je šteta što muzej nema njegove radove”, kaže. Također, rad umjetnice Ljerke Šibenik na popisu za otkup bio je pune dvije godine, jer je muzej čekao novac, a kad ga je konačno dobio, odmah su je obavijestili, no ona se javila tek nakon dva i pol mjeseca.

Po Biškupićevu mišljenju, pitanje Zvonka Makovića je sporedno u odnosu na “cijeli kompleks kulture”, jer ima mnogo važnijih stvari, primjerice, “gradimo ili obnavljamo čak 30-ak muzeja u Hrvatskoj”. Tvrdi da se njegovo mišljenje o “slučaju Maković” temeljilo na višekratnoj odluci muzejskog vijeća, koje je tražilo da postav rade ljudi iz muzeja, koji imaju potrebno znanje i iskustvo. “Slijedom njihove odluke i preporuke zastupam isto gledište, tim više što je Leonida Kovač, kustosica muzeja, izradila prijedlog za novi postav muzeja za koji je trebala dobiti određeni honorar”, rekao je Biškupić. “Međutim, Gradski ured za kulturu nije joj odobrio dodatni honorar, nego je u svibnju ove godine prenamijenio sredstva i odobrio honorar u iznosu od 123 tisuće kuna Makoviću, koji je zatim potpisao ugovor kao novi autor postava. To otkriva da Maković do tada nije radio na postavu muzeja nego da ga je tek tim dokumentom pročelnik Pavle Kalinić uvrstio u realizaciju projekta. Budući da Ministarstvo i Grad zajedno realiziraju taj projekt, bilo bi logično da smo ranije saznali za Makovićev angažman.”

Komentirajući peticiju, Biškupić je rezolutno ustvrdio da ni ministar niti Ministarstvo ne žele i ne mogu politički utjecati na postav MSU. “Politika se u to nije miješala, a ja sam uvijek zastupao samo struku”, rekao je Biškupić. “U Ministarstvu postoje kulturna vijeća, koja su sastavljena od vrsnih stručnjaka, a za ovaj je slučaj mjerodavno muzejsko vijeće, koje je branilo interese struke. Dosad sam maksimalno podržao sve njihove odluke ne mijenjajući ni ljude niti zaključke za razliku od 2000., kad je politika, odnosno, tadašnji ministar kulture, oduzeo Vesni Kusin pravo da bude izbornica na Venecijanskom biennalu i na njezino mjesto postavio Makovića.” Na izravno pitanje postoji li osobni animozitet između njega i Makovića, Biškupić je odgovorio niječno, dodavši da ga cijeni kao pjesnika. “Simpatičan mi je njegov unutrašnji nemir, koji je njegova pogonska snaga, a osim toga s njim sam surađivao objavivši jednu njegovu pjesmu u zbirci ‘Help Croatia’. No činjenica jest da je Maković preko stranačke agencije za zapošljavanje, znači preko SDP-a, izabran na mjesto hrvatskog izbornika za Venecijanski biennale i sada kao autor stalnog postava Muzeja suvremene umjetnosti.”

Kulturni sukob zagrebačkog SDP-a i državnog HDZ-a oko MSU Upućeni tvrde da u pozadini svega leži osobni animozitet između ministra kulture Bože Biškupića i sveučilišnog profesora Zvonka Makovića. Kamen spoticanja bila je Vesna Kusin, sadašnja ravnateljica Klovićevih dvora, koju je Biškupić imenovao za izbornicu hrvatskog postava na Venecijanskom biennalu neposrdno prije promjene vlasti 2000. S pobjedom SDP-a izbornik je postao Maković, a čini se da mu to nije zaboravio Biškupić, koji je član HDZ-a, vrlo odan premijeru Ivi Sanaderu i sklon centralizaciji kulture. Maković je pak potvrđeni ljevičar koji je godinama u brojnim kolumnama oštro napadao HDZ. Uz to, osnivač i glavni financijer MSU je Grad Zagreb, u kojem vlada SDP s Milanom Bandićem na čelu, a Ministarstvo kulture je sufinancijer. Makovića je za autora stalnog postava novog muzeja postavio zagrebački Gradski ured za kulturu, s kojim je potpisao ugovor i koji mu je isplatio dio honorara. Maković je potpisao ugovor u svibnju 2006. i počeo raditi, ali je 27. srpnja muzejsko vijeće pri Ministarstvu zaključilo da muzeološku koncepciju trebaju raditi stručnjaci MSU. To znači da Maković, usprkos ugovoru, nije dobio prolaznu ocjenu. Potpisnici peticije: 'Makovićev rad onemogućava politika' Urša Raukar, glumica “Nemam ingerencije da sudim o radu Muzeja suvremene umjetnosti niti mi je to kao laiku namjera, ali mislim da se Zvonko Maković svojim dosadašnjim radom već mnogo puta potvrdio kao vrstan i kompetentan stručnjak. Smatram da se politika u zadnjih 15 godina previše miješala u kulturu i da se taj trend povećava pa načelno podržavam sve akcije koje mogu pridonijeti razvoju i osamostaljenju kulture.” Akademkinja Marija Ujević, kiparica “Zvonko Maković ima legitimno potpisan ugovor s Muzejom suvremene umjetnosti i taj se ugovor mora poštivati. Ugovor je pravni akt i ako želimo da pravna država zaživi i u praksi, moramo ga se držati. To mi je bilo iritantno i presudilo je u mojoj odluci da potpišem peticiju. Naravno, tu se može govoriti i o političkim utjecajima, ali meni je najvažnija pravna strana.” Vatroslav Kuliš, akademski slikar “To nije samo pitanje Zvonka Makovića nego prije svega stvar poštivanja zakona. Ako je netko legalno potpisao ugovor s institucijom, tada se taj akt mora i poštivati. Ako je netko sveučilišni profesor i predaje umjetnost 20. stoljeća na Filozofskom fakultetu, ne znam tko bi bio kompetentniji za stalni postav MSU od njega. No ovdje je očito problem u kompetencijama: naime, ako je Maković dobar Ministarstvu znanosti kao profesor, kako nije Ministarstvu kulture kao autor stalnog postava? Mislim da bi ga zapravo morao braniti ministar Dragan Primorac, no on to očito još nije shvatio.” 'Pokazat ću samo najkvalitetnije iz depoa' Zvonko Maković kaže da je njegov koncept novog postava muzeja limitiran s dva faktora – postojećim fundusom, koji broji oko šest tisuća radova, te arhitekturom nove zgrade od 3500 četvornih metara, koju je projektirao Igor Franić. Prema njegovoj ocjeni u muzeju postoji vrlo kvalitetna zbirka umjetnina, no rijetki znaju njezinu pravu vrijednost, jer se radovi desetljećima nalaze u depoima. Za postav je odabrao 350 djela, od kojih bi trećina ili dvije trećine trebale ući u stalni postav, “ovisno o disperziranom prostoru”. U početku je htio graditi priču, kaže, koja bi tekla kronološki ili stilski, no zbog specifičnog prostora, “koji ne teče”, odustao je od te ideje i odlučio se za “strategiju fragmenta, vrlo aktualnu u svijetu”. “Razbio sam fundus u cjeline, zatim sam definirao i obradio njihova poetička načela, a onda na najbolji mogući način pokazao umjetnine, koje reprezentiraju nacionalnu i međunarodnu kulturnu baštinu”, objasnio je Maković. “Tako jedna cjelina razmatra minimalističke tendencije, druga umjetnost u plinovitu stanju, znači, sferu konceptualne umjetnosti, Fluxusa i slično, a treća povijesne avangarde, od ekspresionizma do dade i naslijeđa dade. Četvrti blok razmatra konstruktivizam s EXAT-om ‘51 i Novim tendencijama, koji su iznimno važni za Zagreb, i tako redom. Nisam želio pokazati sve što muzej ima u depoima nego samo najkvalitetnije radove na krajnje transparentan način.”email to:Nina Ozegovic