Šef osječke policije nositelj je šest ratnih odličja, što nije spriječilo braniteljske udruge da ga žestoko napadajuKljučni potez, koji je omogućio rasvjetljavanje mračne strane Domovinskog rata u Osijeku, povukao je prošle godine ministar unutarnjih poslova Ivica Kirin kada je na mjesto šefa osječke policije poslao Vladimira Fabera. Kirin ga je poslao na taj zadatak jer su u MUP-u pravilno procijenili da je Faber vjerojatno jedina osoba koja se može učinkovito suprotstaviti podmetanjima i političkim manipulacijama koji su sustavno opstruirali rad policije od prvih dana Faberova mandata na novoj funkciji. Faber je bio jedini logičan izbor jer je on od prvih dana Domovinskog rata bio na osjetljivim zadacima vezanim za obranu Hrvatske - iz toga razdoblja danas ima 6 visokih državnih odličja. Faber je bio zapovjednik voda policije koji je 30. svibnja 1990. prvi puta podigao hrvatsku zastavu ispred zgrade hrvatskog Sabora, iste godine bio je voditelj tečaja Prvi hrvatski redarstvenik, te jedan od osnivača jedinice specijalne policije Alfa i njen ratni zapovjednik.

Vrhunac svoje policijske karijere doživio je u razdoblju od 1995. do 1998., kada je bio zamjenik načelnika Policijske uprave zagrebačke u vrijeme kada je njen šef bio Tomislav Karamarko. Njih su dvojica smijenjeni nakon što su postavili neka neugodna pitanja tajkunima Miroslavu Kutli i Josipu Guciću, tadašnjim štićenicima političke elite. Iz tog vremena na dušu su im stavljali i to što nisu htjeli angažirati policiju u suzbijanju nekih javnih okupljanja, kao što je bio protest 100.000 ljudi 1996. na Trgu bana Josipa Jelačića, kada je HDZ pokušao preuzeti Radio 101 oduzimanjem koncesije za emitiranje.

Faber je nakon smjene HDZ-ove vlasti 10 mjeseci bio pomoćnik ministra unutarnjih poslova Šime Lučina. Mandat mu je kratko trajao, jer se usudio javno progovoriti o tome da vladajuća koalicija policiju ne želi depolitizirati i profesionalizirati, već samo očistiti od kadrova HDZ-a. Faber je u MUP-u ostao zapamćen i kao osoba koja je kao predstavnik MUP-a u državnoj komisiji za granice jedini odbio parafirati posve promašeni sporazum Račan-Drnovšek o rješavanju graničnih pitanja dviju zemalja.

Vladimir Faber ovako je za Nacional komentirao prošlotjedna događanja vezana uz ubojstva nepoćudnih civila u Osijeku za vrijeme Domovinskog rata: “U ovoj fazi kaznenog postupka nezahvalno je komentirati tijek postupka, ali kao načelnik Policijske uprave osječko-baranjske garantiram da su svi provedeni izvidi u vezi s kaznenim djelima ubojstava i nestanaka civila provedeni zakonito, što potvrđuje i činjenica da je na osnovi svih naših dosadašnjih prijava državno odvjetništvo pokrenulo kaznene postupke. Osim toga, u svim slučajevima istražni suci, odnosno izvanraspravna vijeća Županijskih sudova u Zagrebu i Osijeku, ocijenili su istražne zahtjeve osnovanima. Zakon o kaznenom postupku predviđa da krivnju utvrđuje samo sud pravomoćnom presudom, te zato ne mogu govoriti o detaljima prethodnog kaznenog postupka.”

Unatoč respektabilnoj profesionalnoj biografiji, Faber se sve vrijeme trajanja obrade ubojstava civila u Osijeku nalazio na meti napada dijela braniteljskih udruga i nekih političara, a posebno ga je oštro napadao i vrijeđao Branimir Glavaš. Zanimljivo je da su upravo te podvale dobrim dijelom Faberu pomogle u radu. Ključni događaj koji je osječkoj policiji omogućio rasvijetliti pozadinu ubojstava nepoćudnih civila tijekom Domovinskog rata dogodio se sredinom kolovoza 2005.

Tada je Miljenko Kolobarić, šef osječke Hvidre, organizirao tiskovnu konferenciju na kojoj je glavnu ulogu imao Adonis Hodžić, pripadnik izviđačko-diverzantske samostalne uskočke satnije. Hodžić je tada ispričao da ga je policija bez sudskog naloga privela na obavijesni razgovor, te da je to bilo jedno spektakularno uhićenje, jer ga je pred zgradom u kojoj stanuje čekalo šest policijskih vozila i vozilo hitne pomoći. Ispričao je da ga je policija ispitivala o postojanju tzv. ‘killer vodova’ u okviru samostalne uskočke satnije, te da je on demantirao njegovo postojanje. Hodžić je tada biranim riječima govorio o Glavašu i njegovim nastojanjima da spasi zarobljene pripadnike tzv. somborske skupine, među kojima se i on nalazio.

Naknadno se dokazalo da Hodžić uopće nije bio u policiji - tiskovna konferencija bila je jedna u nizu obmana lokalne Hvidre. Međutim, policija je tada prvi puta doznala da je tzv. ‘killer vod’ uopće postojao. Tada je kriminalistička obrada dobila nove pravce djelovanja, koji su na koncu rekonstruirali tko su bili pripadnici tog voda i tko je u njemu što radio.

Policija se tijekom rada na slučaju sa sličnim manipulacijama i zastrašivanjem svjedoka susretala u više navrata. Nacional je doznao da je Glavaš do dolaska Fabera na čelo osječke policije bez problema dolazio do svih bitnih informacija o tome što policija namjerava poduzeti u njegovu slučaju. Faber je po dolasku na slučaju formirao tim od 6 osječkih i 6 zagrebačkih kriminalista. Samo su oni znali što se događa u tom slučaju i o svemu su izravno informirali Fabera.

Prvih pet dana Faber i ekipa samo su analizirali materijale o tim slučajevima koji su ostali iza ekipa koje su ih ranije obrađivali. Među njima su se nalazili zapisnici o očevidima koje je provodio Mato Šalinović, bivši šef osječke policije koji je naslijedio ubijenog Josipa Reihl Kira. Nakon svega nekoliko mjeseci, Glavaš ga je uspio otjerati iz osječke policije. Međutim, iz tog vremena ostali su neki dragocjeni materijali i materijalni dokazi koji su značajno pomogli u rasvjetljavanju tih ubojstava. Nakon toga, slučaj je pao u zaborav sve do 2001., kada je za šefa osječke policije došao Josip Begović. Njemu je ključni zadatak bio depolitizirati i profesionalizirati osječku policiju, te je osloboditi Glavaševa utjecaja. Pokušao je provesti obradu u tim slučajevima, ali bez uspjeha. Zavjet šutnje, neformalni pritisci i strah od Glavaševa utjecaja su još uvijek bili prejaki.

Kada je Glavaš shvatio da je Faber oformio tim koji će se doista početi baviti spornim zbivanjima u ratnom Osijeku, odlučio se tomu suprotstaviti. Javno je tvrdio da je spreman na borbu za istinu do posljednje kapi krvi - takve izjave u policiji su protumačili kao jasan znak upozorenja koji je Glavaš uputio mogućim svjedocima. Glavaš je već u ljeto prošle godine izjavljivao da je to za njega borba na život i smrt - zato ne čudi da je koristio sav svoj utjecaj da se predstavi kao žrtva. U toj borbi najviše su mu pomagali osječka Hvidra i lokalni mediji - oni su manipulirali osjećajima branitelja i sve predstavljali kao borbu protiv vrijednosti Domovinskog rata. Glavašu je pomagao i Vlado Jukić, kum šefa HSP-a Ante Đapića, član HSP-a i saborske mandatno-imunitetske komisije.

Krugovi bliski policiji tvrde da su istodobno Glavašu odani ljudi počeli obrađivati svjedoke. Sigurnosne službe precizno su rekonstruirale da su to vrlo inteligentno radili ratni zapovjednik Laslova Ištvan Pišta Mihalik, Marko Jonjić, pripadnik Branimirove osječke bojne i Željko Lasić, bivši šef prve policijske postaje u Osijeku. Oni nikomu od svjedoka nisu prijetili, ali su ih navodno vrlo aktivno nagovarali da promijene svoje iskaze, ili uopće ne govore ništa o spornim događajima. Koristili su nedorečenost hrvatskih zakona u opisu kaznenog djela sprečavanja dokazivanja. Naime, sprečavanjem dokazivanja nazivaju se samo one radnje u kojima se svjedocima prijeti ili nudi novac za promjenu iskaza. No, opis tog kaznenog djela ne sankcionira nagovaranje svjedoka na promjenu iskaza. Iako Zakon o kaznenom postupku otvara mogućnost da istražni sudac odredi pritvor za svako ometanje svjedoka, to se u ovom slučaju nije dogodilo sve do konca prošlog tjedna.

Krugovi bliski policiji tvrde da je pod takvim nagovaranjima pukovnik Ivan Grujić, pomoćnik Jadranke Kosor, koji je u to vrijeme bio zaposlenik SZUP-a, posve promijenio iskaze koje je policiji davao 2001. i 2005. Slično se navodno dogodilo i Ivici Špirancu, koji je davao izjave o spornim događajima, ali ih je kasnije vidno uznemiren demantirao. Policija je na koncu svoj posao uspjela završiti, ali se u međuvremenu cijeli slučaj pretvorio u politički cirkus u režiji Branimira Glavaša. Glumeći žrtvu političkog progona, on je nakon pritvaranja počeo štrajkati glađu, valjda računajući da se nikada neće javno doznati kakve je materijalne dokaze policija protiv njega prikupila.

Kako je zasad ključni svjedok protiv njega Gordana Getoš Magdić, ne treba posebno čuditi što je koncem prošlog tjedna došlo do raskola u njenoj obitelji, pa se počelo pisati da ju je otac Andrija nagovarao da ne tereti Glavaša, te da njen suprug po Osijeku počinje prepričavati kako ona u zadnje vrijeme nije bila pri sebi. Njena obitelj čini sve da je odvrati od svjedočenja. Prva tri dana u pritvor joj uopće nisu dostavili niti donje rublje, niti četkicu za zube i ostale sitnice za osobnu higijenu. U osječkom zatvoru počeli su joj dovikivati ostali pritvorenici da zaveže, prijetiti joj da će joj napasti dijete i slično. U prenošenju takvih poruka sudjelovali su i neki zatvorski čuvari, pa policija sada istražuje i kakva je njihova uloga u tim nečasnim radnjama. Zato ju je policija u noći 23. listopada u tajnosti, pod iznimnim mjerama osiguranja, prebacila u Zagreb. Zbog svega ona se našla pod iznimnim stresom. Međutim, zdravlje joj nije narušeno. To je za Nacional potvrdio i njen odvjetnik Radoslav Arambašić. On je za Nacional izjavio: "Gordana Getoš Magdić dobrog je zdravlja, iako ima manje zdravstvene tegobe vezane uz probavu, kao i teškoće u prihvaćanju specifičnih zatvorskih uvjeta života. Međutim, kao što sam i ranije isticao, njeno psihičko zdravlja je posve u granicama normale i nema nikakvih znakova duševnih poremećaja koji bi utjecali na njenu sposobnost procjena okolnosti vezanih za ovaj kazneni postupak koji je u tijeku. Ovo moje mišljenje potvrđeno je i nalazom i mišljenjem nadležnih liječnika specijalista, koji prilikom nedavnog pregleda nisu našli razloga za terapiju psihijatra, a u pogledu gastroenteroloških smetnji, pružena joj je adekvatna pomoć i pod stalnim je liječničkim nadzorom. Gordana Getoš Mgdić smatra da je u interesu svih uključenih u ovaj kazneni postupak da nadležni organi brzo postupaju i utvrde osnovanost optužbi koje su okrivljenicima stavljene na teret, a sa svoje strane izražava duboko kajanje i sućut žrtvama inkriminiranih događaja u kojima je mimo svoje volje bila prisiljena aktivno sudjelovati." Zbog svih tih okolnosti policija s pravom sumnja da Glavaš pod svaku cijenu nastoji diskreditirati sve po njega neugodne svjedoke.

--

Huškačko priopćenje župana Bubala

OSJEČKI ŽUPAN KREŠIMIR BUBALO u priopćenju je nazvao Faberov dolazak u Osijek 'kaznenom ekspedicijom', a premijera Sanadera usporedio je s MiloševićemManipulacija Hvidre s Adonisom Hodžićem bila je tek jedna u nizu. U tom slučaju akcija je bila usko koordinirana s osječkim županom Bubalom. On je nedugo nakon Hodžićeva istupa dao jedno huškačko priopćenje protiv policije u kojemu je Fabera nazvao aparatčikom kojeg su u herojski Osijek poslali s ciljem da oblati sve koji su časno i ponosno nosili odore HV-a i MUP-a. Bubalo je tada izjavio: “Hrvatske branitelje nije zastrašio ni Slobodan Milošević, pa to neće ni Ivo Sanader.”

email to:Berislav Jelinic