Objavljeno u Nacionalu br. 573, 2006-11-07

Autor: Zoran Ferić

OTPUSNO PISMO

Ljudski rezervni dijelovi

Krvoločna životinja u casual odjeći i s cipelama koje vrijede pet dječjih bubrega trenira svoju dobrotu posvajajući dupine i bjeloglave supove - to je slika današnjeg Zapada u koji se tako zaljubljeno želimo uključiti. Ali, imamo li uopće izbora?

U Iranu navodno mladići i djevojke nude svoje bubrege na prodaju u vrlo živoj i otvorenoj uličnoj ponudi. Slika, kad si je predočimo, gotovo nestvarna: ljudi s ceduljicama na kojima su osnovni podaci, starost, krvna grupa, zdravstveno stanje i telefonski broj. Kao na stočnom sajmu. Ili u mesnici. Cijena bubrega je 3700 dolara, bar tako piše u novinama. Jedna srednja američka ili zapadnoeuropska plaća. Podsjeća me to na vrijeme socijalizma i sindikalnih polovica. Kad je u firmu, instituciju ili bolnicu došao kamion sa svinjskim polovicama a zaposleni, recimo liječnici, izašli u bijelim kutama, svaki natovario jednu krvavu polovicu na leđa pa ravno do bunkera svog stojadina. Svi su izgledali kao mesari. Tako ćemo mi zapadnjaci kad nam se samo malo tehnologija modernizira, a razlike između bogatih i siromašnih još povećaju, poput mesara možda kupovati sebi rezervne dijelove za vlastito tijelo u siromašnim zemljama Trećeg svijeta. Baš kao što smo onda za zimu kupovali svinjske polovice. I to će biti tako jeftino da nećemo šopingirati tek kad nam zatreba transplantacija, kad voda dođe do grla, nego preventivno. Ionako se danas u medicini sve više govori o preventivi. Eto, to će biti preventiva. Kupiti si u Indiji ili Iranu dva ili tri bubrega i pohraniti ih doma u specijalni frižider. Onako, u prozirnim najlonskim vrećicama, s papirićima otrgnutim iz kakve bilježnice na kojima je kemijskom olovkom napisano: bubreg lijevi, Ahmed 2010. 0+ , ili bubreg desni, Jamila, Bombay, 2012. A.

Kad idu na obiteljsko putovanje, recimo u Iran, Afganistan ili Nepal mama i tata će sebi odmah kupiti po dva bubrega, da imaju, slikat će se s donatorima u bolnici, pohraniti njihove organe u putne frižidere kao da idu na kampiranje i vratiti se kući s lijepim uspomenama. Govorit će još mjesecima kasnije kako su to bili skromni i pristojni ljudi, pa i školovani, Sania je čak završila srednju školu, ali morala je prodati bubreg da prehrani troje male djece jer joj je muž nedavno umro. I djeca će razgovarati kako su dobri ti ljudi koji su mami i tati prodali bubrege, a jedan im je čak od toga novca kupio i sladoled koji je pak bio odvratan i smrdio pa ga nisu pojeli, nego bacili kad dotični gospodin s rezom na leđima nije gledao. A tu je bila i jedna djevojčica s lijepim crnim očima, a mama je rekla da je ona jako dobra i da će jednu rožnicu dati njima da se pohrani za svaki slučaj jer ima puno braće i njihov otac treba kupiti bicikl za rikšu kako bi ih prehranio. Nema sumnje da će, ako se ta živa trgovina razvije i unaprijedi, postati i neka vrsta prilike za socijalno nadmetanje, a jetra, bubrezi i srca postat će nešto kao statusni simboli. Šminkeri će se tako po zapadnim metropolama sastajati u indijskim ili tajlandskim restoranima i čavrljati.
- Znate, ponovili smo se - reći će jedna od gospođa.
Svi će je upitno pogledati, a ona će sva ponosna nastaviti:
- Kupili smo srce za Johnatana. Rajiv, mlad, zdrav, 22 godine, vozio rikšu pa ga je udario autobus.
- I mi smo se ponovili - reći će druga gospođa - kupili smo jetra za malog Josha, i plućno krilo za Mariu. Lijevo.
A onda će doći hrana. Naravno samo povrće, ali pripremljeno na sto načina jer su svi etički vegetarijanci.

Ne treba isključiti i kolekcionare. Kao što znamo sve danas može postati predmetom kolekcionarske strasti: nalivpera, satovi, stare ploče i knjige, stripovi, Elvisov guzni papir ili originalne cipele Imelde Marcos. Nema stoga razloga da bubrezi ili srca ne postanu također dio velikih i respektabilnih zbirki sa svojim specijalno lijepim primjercima i raritetima. Frižideri za izlaganje takvih zbirki bit će sa staklom, specijalno prilagođeni, a unutra recimo desni bubreg posljednjeg Masaija ili dva mala pigmejska oka. Svi će ti organi biti upotrebljivi za transplantaciju i uredno kupljeni, ali koristit će samo kao, recimo to tako, pasivna vrijednost, kao dio zbirke i sobna dekoracija za koju se smatra da je posebno nobl. Uostalom, zašto bismo se specijalno zgražali nad ovom, recimo to tako, malom negativnom utopijom kad svijet i danas zapravo već izgleda tako. Ljudi prodaju svoje organe da prežive, kao što ponekad prodaju sami sebe, u komadu. Za čistu egzistenciju, za zdjelu kašice za kakvu je Ezav prodao svoje prvorođenstvo.

Ljudi se, ruku na srce, ponašaju racionalno, a mi se idiotski zgražamo. Što će im bubreg, ako umru od gladi ili ih zatuku krvoločni kamatari. Ili im pak oni uzmu bubreg za puno manje novca. Onda je bolje da ga sami prodaju. Pogledamo li pak malo u povijest vidjet ćemo da je ljudetina zapravo oduvijek bila vrlo jeftina, da se otkako je izmišljena prva materijalna vrijednost ljudskom životu oduvijek pretpostavljalo nešto drugo, neka vrsta moći, bilo politička, religijska ili kupovna i da je za realizaciju takve moći veći dio čovječanstva neprestano krvario kao što krvari i danas po prljavim bolnicama Trećega svijeta. I tu nikakva religija, nikakve moralne i pravne regule neće pomoći jer svijetom još uvijek vlada najelementarnija glad i ta elementarna glad tjera jedne na smosakaćenje, a enormna pohlepa tjera ove druge da stvore uvjete za to sakaćenje. Praktično, uostalom. S jeftinom radnom snagom dobivamo i jeftino meso za jebanje i jeftino meso za presađivanje. Postoji li markantnija negacija svih onih vrijednosti na kojima Zapad kao počiva i za koje se deklarativno zalaže? Krvoločna životinja u casual odjeći i s cipelama koje vrijede pet dječjih bubrega trenira svoju dobrotu posvajajući dupine i bjeloglave supove. To je slika današnjega Zapada u koji se tako zaljubljeno želimo uključiti. Ali, imamo li izbora? Ili ćemo biti oni koji bubrege kupuju ili pak oni koji su ih prisiljeni prodavati. Kako sada stvari stoje, trećega neće biti.

email to: Zoran Ferić

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika