Svatko normalan i dobronamjeran u ovoj državi mora se složiti s nedavno izrečenom tvrdnjom predsjednika Mesića da je ratno profiterstvo jednako ratnom zločinu. U to sam se još više uvjerio kad sam prošloga tjedna dobio u ruke brojeve toliko dobro skrivanih računa na koje se uplaćivao novac za obranu Hrvatske a koje Nacional ekskluzivno objavljuje u ovome broju. Na račune od Londona do Villacha uplaćivan je novac Hrvata iz dijaspore, koji su davali od 100 pa do nekoliko stotina tisuća dolara za svoju Hrvatsku. Tisuće i tisuće ljudi čija se imena nalaze na popisima davali su teško stečeni novac iz svoga kućnog budžeta, zakidali svoju djecu, štedjeli na svemu kako bi mogli dati za državu za kojom su u Kanadi, Americi, Australiji ili Njemačkoj osjećali toliku nostalgiju i sanjali o tome da se zajedno sa svojom djecom jednog dana vrate u nju. Slobodnu, samostalnu i pravednu državu.

A što su dobili? Jesu li se u Hrvatsku vratili oni ili njihova djeca? Niti su se vratili niti će se vratiti, jer se nisu imali kamo vratiti. Što da rade u zemlji u kojoj nemaju posla, a uska skupina ljudi, predvođena Tuđmanovim udvoricama, otela je sve što je vrijedilo. Upravo zbog takve predatorske privatizacije i beskrupulozne krađe treba podržati predsjednikovu inicijativu. Sada je pravo vrijeme za to, jer se polako doseže kritična masa potaknuta otkrićima u posljednjih nekoliko tjedana, koja bi napokon mogla dati odgovor na veliko pitanje - tko se obogatio na ratu i muci običnih ljudi? Tko je trpao u džepove dok je padao Vukovar? Tko je išao na skupe safarije i u lov na jug Afrike dok je padala Bosanska Posavina?

Ivica Račan je istoga trenutka prihvatio Mesićevu inicijativu, što se baš ne bi moglo reći i za HDZ. Prema onome što je izgovorio Vladimir Šeks, HDZ takvu inicijativu i Račanovo prislanjanje na nju ocjenjuje kao dio predizborne kampanje. Upravo se to mora izbjeći, jer takvom reakcijom upravo HDZ politizira jednu stvar koja bi morala jednom zauvijek odgovoriti na pitanje koje izjeda Hrvatsku već petnaest godina. Začudio me istup Ivana Jakovčića koji je rekao da se on i njegova stranka ne žele baviti prošlom Hrvatskom nego samo budućom Hrvatskom. Pa ne može biti pravne i pravedne Hrvatske u budućnosti ako se ne riješi pitanje kriminalne prošlosti. Kako se budućnost može graditi na kriminalnim temeljima i obmanama?

A kupnja oružja upravo je bila jedna od tih obmana obavijenih teškim slojem magle. To mogu tvrditi nakon što sam u zadnjih mjesec dana izravno razgovarao sa svim glavnim akterima događaja tih godina i vidio svu dostupnu dokumentaciju. Nakon dolaska Račana na vlast bilo je sve spremno da se ta i mnoga druga pitanja privatizacije otvore i riješe. Mnogi su već spremili kofere da idu u zatvor, svjesni što su napravili. Nakon što su vidjeli da im od nove vlasti ne prijeti nikakva opasnost, nakon nekoliko mjeseci te su kovčege počeli raspakiravati, zadovoljno trljajući ruke. I umjesto da se Račan bavi raščišćavanjem tih računa i odvede Hrvatsku u EU, on je izgubio godinu dana u nastojanju da Mesiću smanji ovlasti. U tome je uspio, ali u raščišćavanju kriminala iz prošlosti nije. To i jest glavni razlog što je 2003. izgubio izbore.

Nakon Petračeva istupa na sudu, koji je pokrenuo lavinu otkrića, nakon istupa Snježane Šiprak, Zagorčeve desne ruke koja je na sudu potvrdila Petračeve tvrdnje, nakon što je proglašen javnim proces koji Zvonko Zubak vodi protiv države zbog toga što tvrtki Winsley nije platila raketni sustav S300, nakon objavljivanja brojeva računa u današnjem Nacionalu i istupa Terezije Barbarić, Državno odvjetništvo ima dovoljno elemenata za pokretanje istrage. U tome bi mu trebali najviše pomoći poreznici. Neka samo otiđu u raskošne kuće i stanove onih koji su u tome sudjelovali i odmah će biti jasno tko je ukrao novac a tko je bio pošten. Neka samo od njih zatraže da pokažu račune za stanove, tepihe, namještaj, i, naravno, neka im oni pokažu primanja, odnosno porez koji su na to platili. To je vrlo jednostavan postupak u koji, nažalost, Bajić, policija i poreznici ne mogu ući ako nema političke volje da se po hitnom postupku donesu potrebni zakoni. A tu glavnu ulogu ima vladajući HDZ - da prepozna šansu i učini ono što SDP nije. Ako to ne učini, mogla bi ga snaći ista sudbina kao i Račanovu stranku na izborima 23. studenoga 2003.

email to: Ivo Pukanić