DŽEVAD GALIJAŠEVIĆ, bivši načelnik općine Maglaj, govori kako je 2000. protjerao iz nje mudžahedinsku koloniju i o vezama Al Qaede s državnim vrhom BiHPosljednjih se dana u Bosni i Hercegovini mnogo govori o političaru čiji su neki potezi imali golemo značenje za cijelu Bosnu, jer je skrenuo pozornost na jedan njen veliki unutrašnjopolitički i vanjskopolitički problem, prisutnost mudžahedina, inozemnih islamskih ekstremista koji su tijekom rata stigli u Bosnu u namjeri da je pretvore u radikalnu islamsku državu, ali i u prvu terorističku bazu u Europi. To je Dževad Galijašević, diplomirani politolog, za vrijeme rata blizak suradnik Harisa Silajdžića, bivši časnik Armije BiH, danas politički disident, kojem zbog njegovih stavova kako Bosnu treba očistiti od mudžahedina prijete smrću, i to upravo zato što je on osobno tome ključno pridonio.

Galijašević je pozornost javnosti skrenuo na sebe 2000., kada je preko noći donio nevjerojatno hrabru, ali, kako kaže, više ludu odluku da, kao tadašnji novoizabrani načelnik općine Maglaj u srednjoj Bosni, a u kojoj se nalazi selo Bočinja koje je tada bilo naseljeno isključivo mudžahedinima, protjera radikalne islamiste i suoči se s opasnošću za svoj i život svoje obitelji. Tvrdi da se na taj korak odlučio kako bi Maglaju, općini s većinskim bošnjačkim stanovništvom, u kojem živi oko 27 tisuća ljudi, ali i općini s najnižom stopom razvoja, vratio dignitet i međunarodno povjerenje.

Bočinja je prije rata u BiH do 1992. bila srpsko selo. Srbi iz Bočinje, koja je pripala Federaciji, početkom rata su se preselili u Republiku Srpsku. Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma 1995., većina mudžahedina koji su ratovali u BiH kolektivno je naselila Bočinju, uselila se u srpske kuće i formirala svoju koloniju. Ni jedan političar iz BiH nije imao hrabrosti da se suoči s problemom Bočinje. Galijašević je nakon imenovanja za načelnika maglajske općine odlučio učiniti takav potez koji danas, kako kaže, nikad ne bi ponovio.

Galijašević je nakon nekoliko godina “primirja” posljednjih dana opet postao izravna meta svojih neistomišljenika. Nakon nedavnoga gostovanja u jednoj emisiji u kojoj je javno prozvao one za koje smatra da su doveli mudžahedine u BiH i koji još uvijek podržavaju ostanak terorističkih organizacija na području BiH, napadnuta je njegova kuća u Doboju. Stoga je Galijašević odlučio suprugu i djecu skloniti u Hrvatsku.

“Emisija je emitirana u četvrtak, a već u subotu moja kuća je opljačkana, razbijena su stakla, po prizemlju je proliveno ulje. Poruka koja mi je tada upućena tiče se sigurnosti, a ne imovine. To sam rekao i policiji. Akciju je izvršila banda koju dobroGALIJAŠEVIĆ kaže da se danas više ne bi prihvatio onoga što je proveo u Bočinju poznajem. I policija to zna. Nažalost, glavnu ulogu u tome ima prvi operativac Al Qaede u BiH Šemsudin Mehmedović”, rekao je Galijašević.

NACIONAL: Vi ste 2000. izabrani za načelnika maglajske općine, gdje se nalazi i selo Bočinja u kojem su u to vrijeme bili naseljeni mudžahedini. Koliko ih je tada bilo u Bočinji?

- Bilo ih je oko 1500, od toga oko 150 stranaca. Kada sam izabran za predsjednika maglajskoga općinskog vijeća, bio sam u Stranci za BiH Harisa Silajdžića, a upravo su mudžahedini razlog zbog čega sam se razišao sa Silajdžićem i napustio stranku.

NACIONAL: Zašto ste baš vi odlučili deložirati mudžahedine?

- U Bočinji su prije rata u BiH živjeli Srbi. Po završetku rata, građani su me molili da vratim Srbe u Bočinju, kako bi ti Srbi napustili kuće nekih Bošnjaka u Doboju i još nekim dijelovima Republike Srpske. Ja sam naravno znao da je to složeno sigurnosno pitanje, ali dio mog izbornog programa je bio da ću Bočinju tretirati kao imovinski problem. Tadašnja Federalna vlada na čelu s Edhemom Bičakčićem usvojila je projekt vrijedan dva milijuna maraka kojim se planiralo napraviti novo naselje za mudžahedine koje treba protjerati iz Bočinje i legalizirati tu zajednicu. Naselje se namjeravalo izgraditi na državnoj zemlji nedaleko od Bočinje, a mjesto se zove Selište. Međutim, ja sam se želio riješiti nečega što Maglaju ne treba. Maglaj je grad u izolaciji što se tiče svih humanitarnih i međunarodnih organizacija, a izoliran je i politički jer nema ni jednog utjecajnog političara koji dolazi iz Maglaja.

NACIONAL: Može li to biti jedan od razloga zbog čega su mudžahedini nakon rata smješteni u Maglaj, u Bočinju, a ne recimo u Sarajevo?

- Točno. Maglaj je namjenski i sustavno stvaran kao pokusni kunić za buduću islamsku republiku u BiH. Alija Izetbegović je otac tog projekta. Da bi se to učinilo, prije svega je trebalo ukinuti sud u Maglaju i tužiteljstvo. Maglaj nema te dvije institucije. Ukinuta je policijska uprava i Maglaj je sveden na policijsku stanicu. Postoje inspektori koji su završili srednju školu, pa kako će se oni nositi s problemima?

NACIONAL: Je li bila teška odluka da se usprotivite i Federalnoj vladi i svim visokim funkcionarima te otjerate mudžahedine iz Bočinje?

- To je bila jako teška odluka. Tada ustvari nisam znao s kim imam posla. Mislio sam da je to samo mala grupa ljudi, jer mi ostali bili smo odvojeni od mjesta gdje se obavlja regrutacija terorističkih kadrova. Družio sam se s intelektualnim krugovima i nismo tada znali mnogo o tome. Ipak, sve smo ih deložirali u roku od tri tjedna.

NACIONAL: Spomenuli ste regrutaciju terorističkih kadrova. Ima li danas toga u BiH?

- Naravno, samo što se danas ta regrutacija vrši u džamijama. Pojedine džamije u Federaciji su centri za regrutaciju i procjenu pshiloških profila. Najjeftiniji terorist je vjerski fanatik.

NACIONAL: Gdje su te džamije?

- Takva je džamija kralja Fahda u Sarajevu. Tragično je što za sve to zna Islamska zajednica u BiH. Jedan dio te zajednice svjesno je opredijeljen da razvija i tu ideju. Poglavar Islamske zajednice Mustafa Cerić dopustio je dijelu mešihata te zajednice da se nekoliko džamija opredijeli za učenje s vehabijskim pristupom. Cerić je političar koji je političkim prevratom preuzeo Islamsku zajednicu u BiH.

NACIONAL: Mislite li da Islamska zajednica neće riješiti to pitanje?

- I neće i ne smije. Postoji mnogo obećanja prema stranim državljanima. Jednom mi je netko rekao: “Izetbegović je odahnuo kad si ti počeo rješavati taj problem.” U Bočinji su se identiteti mijenjali i gradili novi. To je bio poseban sanatorij gdje su skrivani ljudi koji su, recimo, digli diskoteku u Malmöu i došli bi u Bočinju da se odmore nekoliko mjeseci. Onda ih šalju u nove akcije s novim identitetom, koji im je stvarao i mijenjao tadašnji ministar policije Šemsudin Mehmedović.

NACIONAL: Čime su se mudžahedini bavili u Bočinji?

- Oni su djelovali u okviru legalnih humanitarnih organizacija. Te organizacije su služile za ubacivanje instruktora vjerske i operativne radikalizacije u BiH. Trebali su obučiti domaći kadar da budu spremni ubiti susjeda, dijete, na Božić jednu cijelu obitelj koja ne pripada islamu.

NACIONAL: Da, ali mnoge humanitarne organizacije za koje se sumnja da su osnovane kako bi pomagale terorizam ukinute su u BiH odlukom američke vlade prije nekoliko godina.

- Tako je. Tada je središte borbe prebačeno s humanitarnih organizacija u udruženja građana. Treba ispitati tko finacira ta udruženja. Njima država pomaže u pojedinim akcijama. Žalosno je, ali BiH u dijelu svog političkog sustava financira terorizam i sudjeluje u globalnoj mreži Al Qaede. Meni kao Bošnjaku teško je priznati da dio mog naroda, svjesno i uz znanje državnog vrha, Islamske zajednice, relevantnih političkih faktora, to radi. Osnovno je da mi to poričemo, a onda se prisjetimo tko je sve prošao kroz Bosnu: Abu Hamza El-Masri uhićen u Londonu, Barbarosa koji je odsjekao u Tešnju tri srpske glave a poslije otišao iz Splita, Abu Mali koji je danas jedan od vrhovnih vođa Al Qaede u Afganistanu, Muhamed Zawahiri koji je 1997. došao u Bočinju samo na 27. noć Ramazana da podijeli tu radost, Lionel Dumont i dosta kriminalaca koji uopće nisu muslimani.

NACIONAL: Govorite o teroristima koji su spremni na sve. Vi ih već godinama javno prozivate i još ste živi.

- Kad se spremala deložacija iz Bočinje, u jednoj džamiji je izrečena fetva da onaj tko me ubije dobiva cisternu goriva. To je tada bila procjena vrijednosti moje glave. Ipak, ja cijenim što nisam toliko važan da bi se napravio veći incident. Moja likvidacija mogla je biti problem za te grupe ljudi, pa su vjerojatno shvatili da ja kao lokalni političar i nisam toliko važan. Stalno su mi prijetili, a svoju djecu sam jednom skrio čak na devet mjeseci. Imao sam ljude koji su se brinuli o meni, prijatelje koji su bili spremni žrtvovati svoj život da bi mene spasili. Mislim da sam teroristima potpuno nevažan. Oni samo mogu organizirati da mi mjesne bande nešto učine.

NACIONAL: Gdje su sada mudžahedini koji su iseljeni iz Bočinje?

- Oni su se raselili po BiH. Jedni su u naselju Maoča kod Srebrenika, drugi su u Mehorićima blizu Travnika, neki su otišli u veće gradove.

NACIONAL: Što vas je navelo na ideju da se “borite” protiv mudžahedina?

- Od travnja do studenoga 1992. bio sam u zatvoru u Tešnju. Uhitila me je SDA. Upravo je moj boravak u zatvoru promijenio moje uvjerenje o mudžahedinima. U to vrijeme u zatvoru je glavni bio Šemsudin Mehmedović, tadašnji šef policije u Tešnju i načelnik CSB Doboj. Tada sam čuo da je formirana mudžahedinska jedinica u selu Jablanici kod Tešnja. U zatvoru sam doznao i da je najavljen dolazak Abu Malija, koji je bio glavni operativac Al Qaede, koji je dobio bosansko državljanstvo. On je jako opasan i Amerikanci su ga zvali Mladi Osama. On je cijelo vrijeme bio u BiH. Njegova adresa u dokumentima je lažna i njegovo prebivalište vodi se na adresi nizozemske ambasade u Sarajevu. Dakle, 1992. očekivao se njegov dolazak da bi se “probudio” Tešanj. Akcija njegova dolaska i buđenja Tešnja završena je odsijecanjem triju glava nekih nevažnih Srba. Dakle, cilj je bio radikalizirati tu sredinu.

NACIONAL: Je li cilj ostvaren?

- Tešanj to nije prihvaćao. I tešanjska elita iz SDA je protestirala i zamalo je došlo do fizičkog obračuna s Mehmedovićem. Četvorica Bošnjaka iz SDA su 1993. poslali pismo Izetbegoviću da se izjasni o svom odnosu prema mudžahedinima i vehabijama. Tada je došlo do sukoba Armije BiH s HVO-om i 1994. u ožujku Izetbegović je smijenio te četiri osobe koje su se bunile protiv toga da mudžahedini ostanu. U tom razdoblju Mehmedović je postao još moćniji i komunicirao je s mudžahedinima koji su bili smješteni u prvom mudžahedinskom kampu u Jablanici kod Tešnja. Tada ih je bilo oko 500, stotinjak stranaca, a ostalo su bili domaći mudžahedini. Već tada sam shvatio da je takav islam pogrešan, iako sam i sâm Bošnjak, musliman. Moj odnos prema mudžahedinima tada je bitno određen.

NACIONAL: Koliko je radikalni način tumačenja islama i zavladao u Zeničko-dobojskom kantonu?

- Zeničko-dobojski kanton je najveći kamp Al Qaede u jugoistočnoj Europi danas. Tamo u većini sela postoji jako mnogo džamija. Na svim područjima gdje nema reflektora javnosti nalaze se teroristički centri, kao što su Olovo, Zavidovići, Željezno Polje, Šerići, Maglaj, tešanjska područja, Breza, Vareš. Al Qaeda u BiH još je uvijek u fazi regrutacije i takozvanog spavanja. Bosanski muslimani još nisu upotrebljivi za terorističke akcije u zapadnoj Europi jer veoma teško dobivaju vize. Cilj Al Qaede je da ima svuda svoje baze, baš kao što Amerika ima bazu blizu Kube. Ovo je najdublje locirana teroristička baza u Europi. U njoj se još obavljaju samo organizacijski poslovi. Ovdje se događa proces pogrešne islamizacije, pokušava se raskinuti s tradicionalnim pristupom islamu. Tome je pridonijela i Izetbegovićeva knjiga “Islamska deklaracija”, jer su njene osnovne postavke bile - drukčija i radikalnija islamizacija muslimana, te da treba vjerovati i boriti se. Što znači biti dio džihada. Odsijecanje glava je dio te druge faze o kojoj je Izetbegović pisao.

NACIONAL: Jesu li Bošnjaci u BiH u velikoj mjeri prihvatili radikalni islam?

- Mislim da je mnogo više bosanskih muslimana koji ne prihvaćaju taj islam, ali su tihi. Ovi drugi su agresivni, spremni su dići vaš automobil u zrak, ubiti vas.

NACIONAL: Tko je bio vojni komandant mudžahedinima?

- Prvi čovjek mudžahedinskih skupina postao je Abu Mali iz Alžira, instruktor, pravi operativac. On je bio vojni zapovjednik koji je četiri godine obučavao mudžahedine. Zbog njega je američka tajnica Madeleine Albright doletjela prije nekoliko godina u Bosnu i tražila od Izetbegovića da ga se odrekne. Tada je uvjetovala daljnju američku vojnu pomoć. Pomoć je i bila obustavljena četiri mjeseca. Abu Mali je navodno tada otišao iz Bosne, ali se samo preselio.

NACIONAL: Kajete li se zbog afere s Bočinjom? Koliko vas je to stajalo?

- Nikad više ne bih prihvatio sličan posao. Osjećao sam se kao da se borim protiv vjetrenjača, jer teško je mijenjati razmišljanje ljudi. OKVIRI Ratni zločini u Tešnju Šemsudin Mehmedović član je SDA BiH i šef Kluba poslanika SDA u Parlamentu Federacije. Bivši je ministar policije Zeničko-dobojskog kantona i bivši šef CSB-a Zenica. Optužen je da je 1996. u Zenici postupio suprotno obvezama iz Daytonskog sporazuma, odbio je oružje staviti pod kontrolu međunarodne policije u BiH (IPTF). Prema optužnici, Mehmedović je naredio da se iz policijskog magazina u Zenici dislociraju puške, heckleri, granate i meci. Oružje i municija su podijeljeni na području Zenice i Tešnja. I MUP Republike Srpske optužio je Mehmedovića za ratne zločine nad Srbima u Tešnju. Hodža i policajac iz Al Qaede

NACIONAL: Vjerujem da ste nekada razgovarali s bivšim stanovnicima Bočinje. Što kažu, tko ih je pozvao da dođu u BiH?

- Naravno da sam razgovarao. Dovodio ih je Haris Silajdžić u vrijeme rata. Silajdžićeva uloga bila je animiranje ne samo vlada islamskih zemalja nego i pokreta u islamskim zemljama i humanitarnih organizacija. Uloge su bile podijeljene. Dok je Silajdžić to radio kao i Irfan Ljevaković, Hasan Čengić je imao ulogu logističara, da naoružava određene jedinice. Ovakva BiH je Izetbegovićevo životno djelo. Godine 1994. Izetbegović je u Maglaju za glavnog imama postavio hodžu Izudina efendiju Kruška, koji je bio glavni organizator vojnih ćelija Al Qaede u srednjoj Bosni. Kruško je i dalje hodža u Maglaju. A policajac i SDA-ovac Šemsudin Mehmedović je prvi operativac Al Qaede u BiH.

NACIONAL: Koliko u BiH može biti potencijalnih terorista?

- Ne možemo govoriti o postocima nego samo o promilima. Ali time ne smanjujemo opasnost. Ako od dva milijuna Bošnjaka imamo 100 terorista, mislite li da je to bezazleno? To je dovoljno da destabilizira ne samo BiH nego cijelu Europu.

email to:Sara Babić