Objavljeno u Nacionalu br. 574, 2006-11-14

Autor: Veljko Barbieri

KUHARSKI KANCONIJER

Svemir iz gljivina klobuka

Svemir je nastao od velike gljive, ona je počelo svih stvari i nije rečeno da se i ovaj novi svemir ne krije u unutrašnjosti iste velike gljive u koju je sam prodro nakon velikog praska

Prije nego što su prvi demijurzi počeli stvarati naš svijet, svemir je bio golema gljiva urešena sjajnim sporama, pramajkama prvih zvijezda i prvih planeta. One su se protezale po nevjerojatnom klobuku prve gljive tako da je njegova površina bila ispresijecana svjetlećim zviježđima spora koje su se, koncentrično ili zmijasto raspoređene oko svog svemirskog središta, kretale nalik na vulkansku lavu. I ništa u tom prasvemiru nije postojalo osim velike gljive, čija se stapka zabodena u prazninu hranila još neispunjenim prostorom. Svaka je zvjezdana spora imala svoju nebesku ćud i svoj mali svemir u kojemu je bilo moguće raspoznati goleme razlike i bogatstvo tog života prije života. On je pak, uronjen u vječnost, iskazivao prve znakove smrti i besmrtnosti, obrise bića čiji su se zameci već kretali po samo njima znanim zakonima u potpuno različitim svjetovima koji su jedva znali jedan za drugoga, budući da se u prasvijesti velike gljive još nije rodilo znanje o postanku i nestanku, o sveopćem rađanju i umiranju. Pa ipak, ništa nije moglo poremetiti sklad prozračnim zviježđem osutog klobuka goleme pragljive, koja je neprestance rasla i širila se, isijavajući sjaj svojih spora po tminama praznog prostora, koji je usisavala kroz svoju podjednako golemu stapku, tako da je svjetlost bivala svakim nama nezamislivim trenom sve sjajnija, a tmine sve svjetlije, dok ih na koncu ne nestane i cijeli se taj prasvemir prve gljive pretvori u njezin klobuk koji je sada bio potpuno pokriven malim svjetlećim galaksijama spora pokrenutih oko svojih plamtećih sunaca i sjajnih zvijezda. I tada u jednom nevjerojatnom trenutku, kad se činilo da ništa ne može poremetiti savršeni sklad na površini velikog klobuka, svjetlost koja je već osvojila nekoć prazni i mračni prostor stane isijavati iz svake spore, iz svake prazvijezde, iz svakog prasunca, sve dok milijuni malih galaksija ne dotaknu jedne druge i parajući žarećim sjajem površinu pragljivina klobuka prodru u njegovu unutrašnjost.

U tom tako postojanom svijetu prvotnog sklada sve zadrhta i potrese se od snage nepoznatog udara. Na tren se činilo da će veliki klobuk uspjeti progutati svu tu silu i moć ujedinjene plamteće svjetlosti, no ona se iznenada u samom središtu velike gljive, ondje gdje se njezina stapka spajala s klobukom, pretvori u isijavajuću kuglu u kojoj se skupila sva snaga plamena i sjaja i ona potom prasne uz nezamislivo snažan odjek. U istom trenu rasprsne se i tijelo velike gljive i njezine spore, oslobođene magmatične unutrašnjosti, polete svemirom koji se tek budio i onako okupljene oko svojih blistavih središta stanu se samostalno kretati u poretku koji ih je sve objedinjavao u njihovoj novoj nebeskoj kući. I nitko nikada nakon tog prvog praska koji je oslobodio zviježđa s klobuka velike gljive nije mogao proniknuti u tajnu nastanka novog nebeskog poretka. Čak ni mudri Wang Chong, ni još mudriji Alonquin, ni strašni Quetzacoatl, ni sunačani Ra, ni okrutna Aruru, ni Uran ni Kron, ni svi drugi mudraci i stvoritelji našeg svijeta. Ipak, u jednom se svi slažu. Svemir je nastao od velike gljive. Ona je počelo svih stvari i nije rečeno da se i ovaj novi svemir ne krije u unurašnjosti iste velike gljive u koju je sam prodro nakon velikog praska, a ona ga i dalje štiti svojim golemim klobukom i oplođuje sporama u kojima se kriju zameci novih zviježđa. Stoga se bogovi i posvećeni ljudi ma s kojeg neba ili zemlje oduvijek hrane gljivama. One su zalog njihove besmrtnosti i mudrosti i kušaju ih na svojim nebeskim i zemaljskim blagovaonicima zajedno sa zlatom, cimetom i nefritom. Tek da i oni kušaju živo tkivo pramajke čitavog svemira.

Gljive u bijelom umaku

Na 7 dag rastopljenog maslaca zazlatite 3 sjeckane kapule, na to položite 25 dag sjeckanih vrganja, 25 dag lisičarki, 25 dag šumskih pečurki i 25 dag bukovača. Prijajte dok gljive ne puste vodu pa podlijte s 2 dl slatkog vrhnja i pustite da se sve prožme. Posolite, popaprite i služite vruće. Teleći odrezak u šampinjonima i smrčcima Na 5 dag rastopljene masti ispecite 4 teleća odreska i 5 dag sjeckane pancete. Kad dobiju koricu, ubacite 0,5 kg sjeckanih šampinjona i 10 dag smrčaka pa pustite da se pirja u soku od gljiva i masnoći od pečenja, podlijevajući s 1 dl bijela vina. Kad ugusti, posolite, popaprite i služite vruće.

email to: Veljko Barbieri

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika