Žao mi je što to moram napisati, ali “Da Vincijev kod” je slab film. Žao mi je zato što sada kolege kritičari imaju još jednu prigodu beskrajno pljuvati po hollywoodskom hitotvorcu Ronu Howardu. Doduše, Howard je “Da Vincijev kod” uistinu režirao kriminalno, no taj autor iza sebe ima barem 5-6 filmova zbog kojih se može reći da je višestruko puta bolji redatelj nego što je Dan Brown pisac. Howard je konzervativan tip, otac mnogo djece koji živi normalnim životom, izbjegava skandale i ne ševi glumice, zalažući se u svojim filmovima za obiteljske vrijednosti. One vrijednosti koje su većini nas u stvarnom životu bitne, no kada se s njima susretnemo u umjetnosti, onda ih u pravilu doživljavamo trivijalno i kičasto, skloni prastaroj mistifikaciji kako je umjetnost neodvojiva od patnje, usamljenosti i nesreće. Svi su Howardovi filmovi obiteljski, bilo da je riječ o spektaklima (“Apollo 13”), vesternima (“Nestali”), trilerima (“Ucjena”), komedijama (“U redakciji novina”, “Roditelji”) ili boksačkom filmu “Cindarella Man”, prethodnom i dosad najboljem Howardovu ostvarenju.

Miran čovjek Ron Howard ima jedan od tematski i stilski zaokruženijih opusa suvremenog hollywoodskog visokobudžetnog filma, koji karakteriziraju smisao za oblikovanje jednostavnih ali slojevitih likova, odličan rad s glumcima, vrlo pristojna režija i vješt osjećaj za manipuliranje emocijama gledatelja. Jednom kada vremenski odmak dopusti da se na njegove filmove počne gledati bez prijezira, Howard bi mogao dobro proći u nekim budućim revalorizacijama. Iako treba biti pošten i reći da je snimio nekoliko posve bezveznih filmova, poput fantazije “Kako je Grinch ukrao Božić”, osvojivši nezasluženo i Oscara za režiju pristojnog no nimalo iznimnog “Genijalnog uma”.

“Da Vincijev kod” njegov je uvjerljivo najslabiji film. Štoviše, ekranizaciju navodno kontroverznog romana Dana Browna Howard je režirao toliko slabo da se povremeno - recimo u prizoru u kojem golub spriječi likvidaciju glavnih junaka, čini da gledamo “Polaganu predaju”, a ne film čiji je proračun iznosio ne manje od 125 milijuna dolara. U “Da Vincijevu kodu” nema ni traga vrijednostima koje su krasile brojne prethodne Howardove filmove. Likovi koji defiliraju ekranom teško se mogu proglasiti karakterima. S iznimkom relativno pristojnog Iana McKellena, glumci su na razini hrvatske kinematografije sumanutih 90-ih godina, dok je radnja toliko pravocrtna i doslovna da je teško povjerovati kako nekom uopće može pasti na pamet napisati tako suhoparan krimić. Svi ti prigovori mogu se uputiti i Brownovoj knjizi, rutinski napisanom trileru koji je prodala neviđena medijska halabuka. “Da Vincijev kod” unikatan je primjer suhoparnog književnog teksta ogoljenog na elementarne fabularne funkcije. Nema tu ni likova, ni njihovih međuodnosa i emocija, o stilu da i ne govorimo. Browna, a zatim i Howarda ne zanima ništa osim najužeg zapleta - kako najbrže pomaknuti priču iz jedne u drugu situaciju, s tim da Brown, zbog prirode same književnosti, stigne malo šire eksplicirati svoje naizgled izazovne, a zapravo davno prožvakane teze o potomcima Marije Magdalene i Isusa Krista. “Da Vincijev kod” jest napet roman, no razlog za to ne leži u Brownovu pisanju nego činjenici da većina čitatelja nije čula za senzacionalističke teme kojima se on bavi. Da su Vladimir Propp i Roland Barthes svoje fundamentalne književno-teoretske radove “Morfologija bajke” i “Uvod u strukturalnu analizu pripovjednih tekstova” pisali danas, umjesto prije podosta godina, mogli su se komotno za razlaganje priče na elementarne dijelove, umjesto ruskim bajkama i romanima o Jamesu Bondu, koristiti dvama “Da Vincijevim kodovima”, s obzirom na to da u njima nema ničega drugoga doli najosnovnijih funkcija.

Zašto je Howard uopće režirao “Da Vincijev kod”? Iako su kontroverze kojima mediji pumpaju tiražu romana i filma pretjerane, tema “Da Vincijeva koda” ipak strši unutar njegova konzervativnog opusa. Razlog je vjerojatno vrlo prizemne i ljudske prirode.

Komercijalni fijasko njegova vrlo dobrog vesterna “Nestali”, Howard nije uspio iskupiti pozitivnom nulom koju je donio “Cindarella Man”, pa je čovjeku trebao ziheraški hit koji će mu omogućiti da ostane u prvoj hollywoodskoj ligi i bavi se jedinim što ga zanima - režiranjem ugodno produciranih filmova. Što se tiče silnih kontroverzi koje su film pratile, njih se namjerno nisam doticao, jer su za ocjenu vrijednosti filma nebitne. Uostalom, vjere nema niti u filmu niti u knjizi, pa je prilično nejasno kako su se vjernici uopće osjetili uvrijeđenima, nasjedajući i sami na medijske manipulacije.

TRI MALENE RECENZIJE
HVALA VAM ŠTO PUŠITE
DISCOVERY
DVD+VHS

"Hvala vam što pušite" cjelovečernji je filmski prvijenac Jasona Reitmana, sina čuvenog Ivana Reitmana ("Istjerivači duhova"), čije ime zasigurno nije odmoglo u realizaciji ovoga projekta. Riječ je o zabavnoj i vrlo pristojnoj satiričnoj komediji na račun duhanske industrije, medija i lobiranja, koja drži vodu otprilike dvije trećine trajanja, da bi je u završnici Reitman prilično razvodnio, kolebajući se između političke korektnosti i nekorektnosti. Ipak, čvrstu "trojku" filmu je zacementirala odlična glumačka ekipa, u kojoj posebice blista epizodistica Maria Bello ("Cooler", "Povijest nasilja"), pokazujući unatoč kratkom nastupu kako u Hollywoodu od nje nema mnogo boljih glumica. Reitman zaslužuje plus i zbog duhovitog korištenja inserta iz Dwanova "Pijeska Iwo Jime".

Thank You For Smoking, am. komedija, 2005.
R: Jason Reitman
GL: Aaron Eckhart, Maria Bello, Katie Holmes, William H. Macy
FILM: 3
DVD: 3


ZAPITAJ PRAH
VTI
DVD+VHS

Odličan scenarist i ne tako odličan redatelj Robert Towne ("Tequila Sunrise") vratio se filmom "Zapitaj prah" na provjereni teritorij, oživljavajući doba i atmosferu "Kineske četvrti", remek-djela koje je napisao za Romana Polanskog. "Zapitaj prah" je ljubić s elementima film noira, o mladom i neuspješnom piscu koji se zaljubi u atraktivnu meksičku konobaricu, nemajući pravih ideja što bi s njom i sa samim sobom. Towneov film nije bez potencijala, pogotovo jer je Salma Hayek bolja nego ikada i čudesno podsjeća na stare i divlje hollywoodske heroine, poput legendarne Rite Hayworth. Nažalost, osim što lik Colina Farrella ne zna što bi sam sa sobom, ne zna to ni Towne, čiji se film raspadne otprilike na polovici priče, da bi ga potom na životu držali jedino Salma i genijalni snimatelj Caleb Deschanel ("Put u svemir", "Pasija").

Ask the Dust, am. drama, 2006.
R: Robert Towne
G: Colin Farrell, Salma Hayek, Donald Sutherland
FILM: 2 i pol
DVD: 0


MEDENI MJESEC NA KOTAČIMA
CONTINENTAL FILM
DVD+VHS

Komedija "Medeni mjesec na kotačima" s vodećom američkom TV zvijezdom ranih 50-ih Lucille Ball i njezinim suprugom Desijem Arnazom, spada u cijenu koju je legendarni Vincent Minnelli s vremena na vrijeme vjerojatno morao plaćati MGM-u da bi ostajao u igri i dobivao šansu režirati svoju umjetnost. Veći dio karijere, Minnelli je to i činio, pa je tako neposredno prije "Medenog mjeseca" režirao remek-djelo "Diži zavjesu" (The Band Wagon), po mnogima najbolji mjuzikl svih vremena. "Medeni mjesec" je, pak, režirao lijevom nogom, niti se ne trudeći učiniti zanimljivim bezveznu priču i likove, osim u jednoj sekvenci pjevanja, koja odudara od ostatka filma koliko i Minnelli od studijskih rutinera koji su obično režirali takve projekte.

The Long, Long Trailer, am. komedija, 1954.
R: Vincente Minnelli
GL: Lucille Ball, Desi Arnaz, Marjorie Main
FILM: 2
DVD: 3

email to:Dean Šoša