Nikad kao na “slučaju Glavaš” Ivo Sanader nije pokazao kako je njegov pomno građen lik “nepogrešivog i nedodirljivog vođe” zapravo velika farsa. I ne samo to, s prevrtljivošću i neodlučnošću koju je pokazao oko Glavaševa imuniteta, namjestio je prikrivenim oponentima u HDZ-u zicer za gol. Može se HDZ u javnosti prikazivati koliko god želi kao uljuđena, građanska stranka, no to u svojoj dubini nije, i HDZ-ovi birači takav rasplet oko Glavaša sigurno neće prihvatiti. Možda se to neće odmah primijetiti no napravljena je šteta čije razmjere će HDZ osjetiti tek za nekoliko mjeseci. Što to znači? Smatram da Ivo Sanader, ako je već donio odluku o izglasavanju imuniteta Glavašu i ako je već napravljen takav cirkus u Saboru, nije smio reterirati. Naprotiv, trebao je pred javnošću preuzeti odgovornost i točno objasniti motive koji su doveli do takve odluke.

Potpuno je legitimno i ustavom zajamčeno pravo parlamenta, odnosno većinske stranke, da izglasa imunitet nekom od članova Sabora. To ne znači da se parlament na taj način miješa u sudske odluke i zadire u područje pravosuđa. To je politička odluka koja može donijeti pozitivne ili negativne efekte onima koji su je predložili i za nju glasali. O tome je li takva odluka pametna i javno prihvatljiva, moraju razmišljati prije negoli se odluče za takvu akciju u parlamentu. Takva odluka je legitimna i nema nikakve veze s pritiskom na pravosuđe. Sva ostala objašnjenja su glupost. Sanadera nisu smjeli prestrašiti nikakvi novinari ili prijetnje iz Europe ili Haaga. Laž je da se ICTY u slučaju da Sabor omogući Glavašu branjenje sa slobode, zaprijetio Hrvatskoj Vladi vraćanjem predmeta Ademi - Norac kao i prebacivanjem Glavaševih predmeta “garaža” i “selotejp” u Haag. I bez toga u Haagu imaju briga i velikih problema kako završiti sve procese do kraja 2008. godine. A prijetnje Europe zaustavljanjem pristupnih procesa EU? Što Sanaderu te prijetnje znače ako iduće godine izgubi izbore? Apsolutno ništa.

Dakle, Sanaderova nedosljednost i nepromišljenost u “slučaju Glavaš” imat će u svakome slučaju za posljedicu tektonske poremećaje u strukturama njegove vlasti unutar HDZ-a. Ne želim raspravljati o tome koliko je vladajućoj stranci uopće bilo pametno da ide u “slučaj Glavaš”, jer je jasno da je svjedok Fehir, koji je otvorio aferu, bio lansiran prema pravosuđu od strane Glavaševih dojučerašnjih prijatelja iz HDZ-a. A jednom kada je takav svjedok došao u ruke odvjetništva, povratka više nije bilo. Bajić takvu stvar, bez obzira na političku pozadinu, neće i ne smije propustiti. On je, što se tiče pravosudnog dijela, sve obavio po zakonu i propisu. Bilo kakva odluka Sabora nema nikakve veze s njim, već naprotiv, sva odgovornost s njegovih leđa izglasavanjem imuniteta Glavašu, prelazi na leđa politike, odnosno Ive Sanadera. Želja za osvetom prema Glavašu pomutila je vrhu HDZ-a razum i krenuli su u avanturu koja je i za njih i za Glavaša od samog početka bila čista destrukcija i nikako nije mogla dobro završiti. Svi u vrhu HDZ-a znaju da je Glavaš dovoljno odlučan i svojeglav da se ubije gladovanjem i tako se posthumno pretvori u heroja koji će zauvijek uništiti HDZ u Slavoniji. A bez glasova Slavonije HDZ ne može više nikad osvojiti vlast. Kad su u HDZ-u vidjeli da je sve otišlo predaleko, krenuli su u političku računicu. Kao rezultat te računice pala je odluka o vađenju Glavaša iz zatvora. Koliko je to bila pametna i moralno opravdana odluka, ne želim ovom prilikom raspravljati, no kada su je već donijeli tada su je morali provesti do kraja. Za Sanadera je najgora situacija u kojoj se pokazao kao neodlučan slabić podložan kojekakvim utjecajima sa strane.

A upravo na odlučnosti, napravio je svoju političku karijeru. Pritom je napravio još jednu veliku pogrešku kada je na cjedilu ostavio svoje najbliže suradnike. Nedopustivo je za političara njegova formata da javno, poput neke tužibabe, prebacuje krivnju na Šeksa izjavljujući - “Nismo se tako dogovorili”. Svi znaju da Šeks niti najsitnije stvari ne čini a da ne pita Sanadera, a kamoli da bi na svoju ruku napravio takav krupni iskorak u Saboru. Sve su to priče za malu djecu koje Sanader putem svojih novinarskih poltrona protura u javnost. Iz cijele te teške situacije Sanader će se izvući ali će biti politički ozbiljno ranjen. Za sve je kriva njegova nedosljednost. Biti dosljedan ne znači biti tvrdoglav, već znači biti principijelan. To je ono što ljudi najviše cijene. A tu je Ivo Sanader pao na testu, kojeg si je, što je najsmješnije, sam postavio. Nitko ga u to nije gurao osim vlastite bahatosti.

email to: Ivo Pukanić