VODOVI ZA OBUKU Iza imena OMLT kriju se timovi vojnika koji obučavaju afganistanske postrojbe, ali ih i prate u borbene aktivnosti, slično kao i u Vijetnamu. Malo poznati bilten američke vojske što ga izdaje 209. regionalno zapovjedništvo američke vojske u afganistanskom gradu Mazar-e-Sharifu otkrio je ovih dana vrlo važnu činjenicu, koju nitko u Hrvatskoj još ne zna, da je Hrvatska vojska u Afganistanu počela sudjelovati u američkoj vojnoj operaciji “Enduring Freedom“. Riječ je o borbenoj operaciji koja se vodi diljem Afganistana protiv talibana, a u kojoj ima velikih žrtava i na jednoj i na drugoj strani. Hrvatski dočasnici i časnici nalaze se u borbenim operacijama oko Kandahara u sklopu 3. bojne 1. brigade 209. korpusa afganistanske vojske kao njihovi mentori i instruktori, premda Hrvatski sabor to nikada nije odobrio. Nitko u hrvatskoj vlasti ne zna ili ne želi znati da se mandat hrvatskih vojnika u Afganistanu promijenio.

Operacija “Enduring Freedom“ je isključivo borbena antiteroristička operacija koju već godinama predvode američke snage s još sedam saveznika na jugu i istoku Afganistana zajedno s afganistanskom vojskom protiv talibana i ostataka Al-Qaede te je neovisna o mirovnoj operaciji ISAF koja ima za cilj pomoći afganistanskoj vladi u obnovi i uspostavljanju vlasti na cijelom teritoriju kroz djelovanje provincijskih timova za obnovu PRT-a. Ono što ove dvije operacije povezuje je koordinacija aktivnosti na jugu i istoku Afganistana gdje se NATO treba proširiti i staviti pod kontrolu cijeli državni teritorij. U biltenu se među ostalim na više fotografija nalazi i hrvatski narednik Dražen Klanjec, pripadnik mobilnog tima za mentoriranje i obuku (OMLT) , koji je morao u međuvremenu napustiti Mazar-e-Sharif i vratiti se u Hrvatsku zbog bolesti lišmanijaze.

Da je zaista riječ o najopasnijoj misiji potvrdilo je i prvo ranjavanje hrvatskog dočasnika skupnika Gorana Špehara iz Našica pripadnika OMLT-a koji se u trenutku ranjavanja nalazio na području 35 km jugozapadno od Kandahara, središtu otpora Talibana. Nitko do sada još uvijek nije dao jasan odgovor što su hrvatski vojnici radili na području toliko udaljenom od Kandahara i svoje matične baze ako MORH i ministar obrane Berislav Rončević tvrdi da oni samo obučavaju afganistansku vojsku. Nitko nije rekao da hrvatski vojnici pripadnici OMLT-a sudjeluju s elitnim američkim specijalcima iz Fort Bragga u čišćenju sela od Talibana što je priznao ranjeni Goran Špehar koji je izjavio kako je u početku bio šokiran kad je došao u Kandahar.

To je posve suprotno s posljednjim odlukama hrvatskog sabora od prije 18 mjeseci, ali istovremeno potvrđuje američku tvrdnju kako su Hrvati dio Operacije “Enduring Freedom”. Hrvatski vojnici u trenutku ranjavanja Gorana Špehara nalazili su se na području najisturenije baze snaga NATO-a prema talibanskim pobunjenicima u mjestu Sperwan Ghar na rijeci Arghandab koje je koncem listopada bilo središte teških borbi prilikom čega je poginulo 70 Talibana i civila. Baza Sperwan Gahr je vrlo često na meti talibanskih pobunjenika, a intenzitet njihovih napada je takav da NATO gotovo uvijek poziva u pomoć topništvo i zračne snage. U bazi su smještene kanadske, američke i afganistanke snage. Da je riječ samo o obuci afganistanskih vojnika ona se zasigurno ne bi provodila u takvim zabitima i središtu talibanske pobune. Ranjeni Goran Špehar u izjavi hrvatskim medijima potpuno je razotkrio aktivnosti hrvastkih vojnika u Afganistanu za razliku od državnih dužnosnika koji su do sada sve pomno skrivali. Špehar je o svom ranjavanju rekao kako se to dogodilo za izlaska u pješačku patrolu, što je dio svakodnevnih obaveza, tijekom čega su naišli na pobunjenike. Američki specijalci, s kojima obučavaju afganistansku vojsku pozvali su zračnu potporu, krenulo se u čišćenje sela. No, ondje su ih dočekali talibani, pa je počela razmjena vatre i granatiranje.

”Išao sam naprijed, uz američke specijalce. Kad smo izašli iz jedne ulice, talibani su nas dočekali, i to je to, dogodilo se” rekao je Špehar hrvatskim novinarima. Nakon dolaska u Kandahar isprva je bio šokiran, ali se ubrzo navikao. Treba reći kako hrvatski vojnici u sklopu OMLT-a imaju istu onu ulogu koju su imali američki “vojni savjetnici” u Vijetnamu i sada na Filipinima. OMLT je američki izum koji je u Afganistanu prisutan već tri godine, a od ove godine u njegov sastav su ušli i hrvatski dočasnici i časnici.

SAD smatra OMLT-ove potporom operaciji “Enduring Freedom”, jer se afganistanske postrojbe uz mentore iz drugih zemalja, među kojima je I Hrvatska, uključuju u borbene operacije na jugu i istoku zemlje, a uz pomoć mentora i njihovo vodstvo, koordiniraju aktivnosti s američkim snagama u operaciji “Enduring Freedom”. Hrvatski vojnici članovi OMLT-a koriste se isključivo američkim vojnim priručnicima FM (Field Manual- terenski vojni priručnik) koji su u skladu sa Standardnim Operativnim Procedurama (SOP) američke vojske. S hrvatskim vojnicima iz sastava OMLT-a su pripadnici 3. bojne 1. brigade 209. korpusa afganistanske nacionalne vojske s krajnjeg sjevera Afganistana Mazar-e-Sharifa. U Kandahar su došli ratovati, jer je opće poznata činjenica koju tvrde i unutar afganistanske vojske da nedostaje vojnika na tom području. Vrlo neozbiljno zvuče izjave hrvatskih državnih dužnosnika kako se hrvatski vojnici u sklopu OMLT-a ne nalaze u borbenoj operaciji već se samo brane u slučaju napada. To je apsurdno, jer obrana od napada talibanskih gerilaca nije ništa drugo nego borbena situacija. Tim više, jer hrvatski vojnici s afganistanskom vojskom odlaze na krajnje opasna područja koja još uvijek nisu pod kontrolom snaga NATO-a u namjeri da pokušaju njima ovladati. Sve dosad hrvatski državni vrh potpuno je odbacivao bilo kakvu mogućnost da se hrvatski vojnici uključuju u bilo kakve borbe, toliko daleko su otišli u svojim izjavama da su tvrdili kako su hrvatski vojnici u nekakvim promatračkim misijama, a ne misiji nametanja mira. Ovo otkriće zasigurno dodatno rasvjetljava i naglo zatopljenje odnosa između SAD-a i Republike Hrvatske, a da o tome hrvatska javnost, pa čak ni Sabor, ne znaju ništa. Najnoviju vijest iz američkih vojnih krugova da su hrvatski vojnici angažirani kao potpora borbenoj operaciji “Enduring Freedom“ ne mogu više zanijekati ni predsjednik Stipe Mesić ni premijer Ivo Sanader. U odluci Sabora o upućivanju 150 hrvatskih vojnika od 1. srpnja 2005. nigdje se ne spominje operacija “Enduring Freedom“, a ne spominje se još važnija činjenica, a to je da hrvatski vojnici zaduženi za obuku neke postrojbe afganistanske vojske moraju biti uz nju gdje god se ona nalazila i što god radila, dakle i na bojištu.

Tako je desetak hrvatskih časnika prebačeno sa sjevera u ratom zahvaćeni Kandahar, jer je afganistanska postrojba koju mentoriraju dobila takvu zapovijed. Afganistanski vojnici još nisu dovoljno osposobljeni da samostalno vode vojne operacije ili da ih koordiniraju s američkim saveznicima, stoga se nekoliko hrvatskih časnika i dočasnika mora uključiti u koordinaciju vođenja operacija na razini zapovjedništva afganistanske bojne, a većina od njih desetak u Kandaharu raspoređena je po pojedinim satnijama. O takvoj vrsti i načinu obuke nije bio obaviješten hrvatski Sabor kad je odlučivao o slanju hrvatskih vojnika. Saborska odluka iz 2005. govori samo o razvoju i obuci afganistanskih snaga u sklopu misije ISAF, što je dosad zasigurno podrazumijevalo poznate oblike klasične obuke vojnika na vježbalištima ili u zatvorenim prostorima, a nipošto uvlačenje u borbe. Hrvatski vojnici dosad nigdje nisu bili tretirani kao dio operacije “Enduring Freedom“, barem za to nisu znali hrvatska javnost i saborski zastupnici.

Iz kampa Mike Spann u Mazar-e-Sharifu, gdje se nalaze i hrvatski vojnici, poginula su već trojica američkih časnika i dočasnika pripadnika OMLT-a u borbama na jugu Afganistana. Do sada je ukupno poginulo 60 mentora pripadnika OMLT-a , ponajviše dočasnika i časnika iz SAD-a, Kanade, Velike Britanije koji su do sredine ove godine mentorirali afganistansku vojsku. Koliko je pitanje slanja pripadnika OMLT-a osjetljivo, pokazuje i to što Njemačka koja ima 2700 vojnika u Afganistanu ne želi nipošto slati svoje pripadnike OMLT-a na jug Afganistana, čemu se protivi i njemačka kancelarka Angela Merkel. Oni obučavaju afganistanske vojnike na sigurnosno kudikamo stabilnijem sjeveru zemlje u Mazar-e-Sharifu, gdje su do jučer bili i hrvatski vojnici.

Međutim, da bi Nijemci otišli, primjerice, u Kandahar, bilo bi potrebno dopuštenje njemačkog parlamenta, što je posvjedočilaBERISLAV RONČEVIĆ, ministar obrane, s Goranom Špeharom, skupnikom ranjenim prošlog tjedna u talibanskom napadu protuoklopnom raketom i njemačka kancelarka. Hrvatski sabor se ne pita gotovo ništa kad su u pitanju nacionalna ograničenja u pogledu djelovanja hrvatskih vojnika u Afganistanu. To ide na ruku NATO-u koji i inače traži od zemalja članica da budu znatno fleksibilnije kad su u pitanju ograničenja koja im nameću nacionalni parlamenti.

Posve je jasno kako značaj Hrvatskog sabora u upućivanju hrvatskih vojnika u Afganistan postaje sve više marginalan. Posljednjom saborskom odlukom o slanju 150 hrvatskih vojnika u Afganistan od 1. srpnja 2005. ispunjeni su samo brojčani zahtjevi Vlade, dok su sadašnji mandat i misija hrvatskih vojnika u suprotnosti s onim što je bilo predviđeno tom odlukom. Vlada je o stvarnim zadaćama dosta toga prešutjela pred saborskim zastupnicima u srpnju 2005., jer bi i odluku tada vjerojatno bilo znatno teže donijeti.

Od 1. srpnja u Afganistanu se za hrvatske vojnike nije promijenilo jedino ime operacije ISAF. Da je njihova misija promijenjena, posredno potvrđuje i to što im je Rončević povećao dnevnice i uveo poseban dodatak za složenost novih zadaća. Jedna od njih je i klasično vojno izviđanje na opasnom terenu radi prikupljanja obavještajnih podataka. Obavještajne djelatnosti su uvijek i svugdje bile borbena potpora operacijama, a takve aktivnosti nisu nigdje bile predviđene odlukama Hrvatskog sabora od 1. srpnja 2005. Obavještajne zadaće provode hrvatski časnici i dočasnici 350. obavještajne bojne u sklopu mobilnog tima za vezu i promatranje (MLOT-a) u Chagcharanu, području gdje je na čelu Provincijskog tima za obnovu Litva. Na ovaj način hrvatske su snage posredno uvučene i u političke borbe, jer za račun vlade u Afganistanu prikupljaju podatke o mogućim lokalnim političkim protivnicima koji u većini nemaju veze s talibanima.

Predlagatelji saborske odluke od 1. srpnja 2005. o upućivanju hrvatskih snaga pozvali su se samo na činjenicu kako je misiju ISAF odobrio UN Rezolucijom Vijeća sigurnosti 1386. Međutim, iza posljednje odluke Hrvatskog sabora uslijedile su tri nove Rezolucije Vijeća sigurnosti, i to 1623, 1659 i 1707. Osim toga, NATO je na zasjedanju najvišeg političkog tijela od 8. prosinca 2005. donio odluke u kojima su i novosti u mandatu snaga ISAF-a, pa tako i hrvatskih vojnika koji dotad uopće nisu imali takav mandat, jer je, osim voda hrvatske vojne policije u Kabulu, jedino nekoliko hrvatskih civilnih stručnjaka bilo dotad razmješteno u Feyzabadu na sjeveru zemlje.

U zaključcima sastanka Sjevernoatlantskog vijeća NATO-a stoji, među ostalim, da ISAF pokreće sigurnosne operacije na svojim područjima odgovornosti u suradnji s afganistanskim sigurnosnim snagama, te da se kreće u mentoriranje i podršku afganistanskoj vojsci da poveća svoje sposobnosti i ostvari ciljeve. Kad su vojni planeri na temelju takve općenite odluke dobili zadatak širenja na cijeli Afganistan, uspostavili su pet regionalnih vojnih zapovjedništava i obznanili zadaću, pa tako i za hrvatske vojnike u misiji, a to je pokrenuti vojne operacije na području svoje odgovornosti da pomognu vladi Afganistana u održavanju sigurnosti uz puni angažman afganistanske vojske. O svim tim novim aspektima misije u Afganistanu nikad se nije raspravljalo u Saboru.

--

'Trajna sloboda'

U biltenu što ga izdaje 209. regionalno zapovjedništvo američke vojske u Afganistanu među ostalim piše: “In support of Operation Enduring Freedom Camp Mike Spann now has 6 nations unified together to mentor and strengthen the Afgan National Army: Croatia, Germany, Norway, Sweden, United States and the last to join 5. October 2006 Czech Republic…“ U prijevodu bi to značilo: “Kao potpora operaciji ‘Trajna sloboda’ kamp ‘Mike Spann’ sada ima šest zemalja ujedinjenih zajedno u obuci i mentoriranju afganistanske vojske: Hrvatska, Njemačka, Norveška, Švedska, SAD i, kao posljednja koja se pridružila 5. listopada 2006., Češka.“

Borbeni zadaci bez mandata

Da je ministar obrane Rončević dobro upoznat s pravom prirodom misije hrvatskih vojnika u Afganistanu pokazuje i to što je odobrio povećanje dnevnica zbog složenih uvjeta u kojima obavljaju zadaće. Istodobno, ministar cijelu tu situaciju krije od hrvatskog sabora, koji je dao mandat za nešto sasvim drugo.

email to: Eduard Šostarić