Nikada u životu nisam podržao krađu i prijevaru. Ali ako je istina da je Sanader postao predsjednik HDZ-a tako što je Glavaš ukrao 300 glasova Pašaliću, morat ću korigirati neka svoja načela. U ovom slučaju mogu samo čestitati Sanaderu i Glavašu što su uspjeli nasamariti Pašalića. Da nisu oni ukrali tih 300 glasova, ukrao bi ih Pašalić. I danas bismo na čelu Vlade imali “Herr Flicka“, koji je čak u jednom trenutku pomišljao da ode na plastičnu operaciju i tako uljepšan bude simpatičniji biračima. Nakon što bi Pašalić došao na vlast, a veći dio političkog, dosta glupog establishmenta bio je siguran da će se to dogoditi, Sanader, ja i svi oni koji se s “Doktorom“ nisu slagali, bili bi danas u zatvoru. Naravno, ako bi imali sreće.

Krađa i prijevara bila je prokušana i uobičajena metoda političkog djelovanja koja je desnoj struji HDZ-a osigurala prevlast i na IV. saboru HDZ-a u listopadu 1997. Stoga, zaista ne vidim ni jedan razlog zbog kojeg se danas Pašalić buni. Mora biti sretan, jer da ima imalo pravde i poštenja, danas bi on bio u zatvoru, a ne Glavaš. Ali još nije kasno da zamijene mjesta. U cijelom “slučaju Glavaš“ malo je tko pomno analizirao moralnu stranu ponašanja pojedinih aktera. Sve do prošloga tjedna Glavaš je bio na mojoj rang-listi najviše pozicioniran, sve do trenutka kad je napravio dvije stvari. Prva je bila to što je sada, kad je u bezizglednoj situaciji, cinkao Sanadera da je ukrao izbore. Zašto to nije učinio dok je bio na slobodi, zašto nije podnio kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu i javno, “punim plućima“ raskrinkao Sanadera? Imao je vremena to učiniti dulje od godinu dana. Ovako to izgleda kao potez očajnika, koji ucjenama želi izići iz zatvora.

Ja mu nemam pravo soliti pamet i govoriti mu što treba ili ne treba raditi. U situaciji u kojoj se on nalazi sva su sredstva dopuštena, ali smatram da je ipak na prvome mjestu čuvanje dostojanstva. Naime, upravo je dostojanstvo Branimira Glavaša izdizalo iznad svih sudionika te političko-pravne drame. Drugi atak na vlastito dostojanstvo Glavaš je napravio prošlog tjedna kad je u svoju zatvorsku ćeliju pustio Ivića Pašalića. Takav Glavašev potez uvjerljiv je dokaz kako na njegovu psihu katastrofično djeluje štrajk glađu. Da je Glavaš fizički i psihički fit, nikada takav potez ne bi povukao. Glavaš se ne smije spustiti na razinu Vladimira Šeksa, koji je nakon prošloga tjedna preuzeo ulogu otirača za noge Ive Sanadera. Nakon gorljivog zalaganja za davanje imuniteta Glavašu u Saboru, predsjednik parlamenta sve je to, ovaj put i kao pravnik, ponovio u emisiji “Otvoreno“. Nije baš uobičajeno u modernim demokracijama, kako hadezeovci rado opisuju političko stanje u Hrvatskoj, da predsjednik parlamenta u samo pet sati dva puta od svoga jezika napravi lopatu.

Nakon toga što je učinio Šeks je barem mogao zadržati trunku dostojanstva i ne pojaviti se u Saboru kad je donesena odluku da se Glavašu imunitet ipak skine. Mogao je u maniri mudrog, danas pokojnog Vladimira Bakarića prijaviti zubobolju, grlobolju ili neku drugu “boljku“ i ne doći toga dan na Markov trg. Svi bi znali da laže i da je zdrav kao dren, ali ta bi mu laž pomogla da barem u očima supruge i Mate Arlovića, svog najbližeg prijatelja, zadrži trunku dostojanstva. Nije mi jasno kako će nakon tako bijednoga ponašanja Šeks ikada više moći izići u javnost i govoriti o principijelnosti i poštenju... Nakon ovoga postaje prava poslastica za krvožedne protivnike u TV nadmetanjima. Kakva je to sila koja čovjeka njegovih godina i njegova iskustva prisiljava na ovakvo samoponiženje?

Darth Wader je u ovome slučaju Ivo Sanader, koji je ustrojio stranku kao malo koji političar u suvremenoj Europi. Na strahu, koji je doktor Sanader utjerao u kosti svojim stranačkim kolegama, pozavidio bi mu i sam doktor Tuđman, pred kojim su čak i najvećim frajerima HDZ-a klecala koljena. Pred Sanaderom ne samo da im klecaju koljena, nego se svi, počevši od ministara pa do saborskih zastupnika HDZ-a tresu kao da imaju Parkinsona i Alzheimera zajedno. Možda je Sanader shvatio kako treba vladati unutar HDZ-a. Povjerenje je dobro, ali kontrola i strah su još bolji.

email to: Ivo Pukanić