'PRETKAZANJE' iz 2006. besramno je kopiranje izvornikaProšloga tjedna kukao sam što je, umjesto klasičnog Carpenterova TV filma o Elvisu Presleyju, na DVD-u objavljena njegova nova, prilično blijeda inačica. Ovoga tjedna situacija je kudikamo veselija: paralelno s novim “Pretkazanjem 666” na DVD-u je objavljen čuveni original iz 1976. “Omen 666” rutinera Johna Moorea (“Iza neprijateljskh linija”) posve je besmislen remake, skrpan prigodom ponovnog dolaska datuma s tri šestice (6. 6. 2006.), u kojem je izvornik Richarda Donnera gotovo preslikan. Besramno kopiranje izvornika Moore nije upakirao u konceptualnu umjetnost, kao Gus Van Sant svoje sumanuto skidanje Hitchcockova “Psiha”, no rezultat je otprilike isti - suvišan film.

Zajedno s “Rosemarynom bebom” Romana Polanskog i “Egzorcistom” Williama Friedkina, originalno Donnerovo “Pretkazanje”, koje se ne tako davno zvalo “Predskazanje”, jedan je od tri najpopularnija hollywoodska “vjerska” horora. Njegova reputacija među kritičarima nije loša, no ne može se mjeriti s onom koju imaju spomenuti filmovi, kako zbog činjenice da su malčice bolji, tako i niskog ugleda hollywoodskog hitmakera Richarda Donnera, kritičarske nule u odnosu na ranoga Friedkina i diva poput Polanskog. Osim toga, dio zadrtih ljubitelja horora nikada se nije mogao pomiriti s činjenicom da je službeni Hollywood realizirao bolji horor od opskurnih nezavisnih djelaca poput “Teksaškog masakra motornom pilom” ili “Brda imaju oči”. Upravo redatelj potonjeg, Wes Craven, odao je počast “Pretkazanju” u dvadesetak minuta dugom razgovoru, uvrštenom među dodatne priloge njegovu DVD izdanju, upozorivši usput na besmislenost podjela na nezavisne i zavisne filmove. Uredni hollywoodski zanatlija Donner uistinu se teško može prozvati autorom, što je najvidljivije ako usporedimo njegove filmove sa sličnim ostvarenjima žanrovskih majstora neospornog autorskog statusa. Donnerov “Superman” inferioran je, tako, Burtonovim “Batmanima”, serijal “Smrtonosno oružje” buddy-buddy akciću Waltera Hilla “48 sati”, baš kao i “Goonies” Spielbergovu “Indiani Jonesu”. Donner nije više od dobrog šefa ekipe, no to još uvijek ne znači da ne može snimiti veliki film.

Američki film je kolektivna umjetnost, u kojoj je sve moguće, pa i to da jedan prosječan redatelj, bezveznjak poput Harolda Ramisa, potpiše jednu od najboljih suvremenih komedija “Beskrajni dan”. Poklonici autorskog pristupa filmskoj umjetnosti teško će izdržati dokumentarac o snimanju “Pretkazanja”, u kojem scenarist David Seltzer priznaje da je počeo raditi na scenariju jer nije imao novca, a radnju smjestio u London jer je u nj želio besplatno otputovati. Ili npr. priču o tome kako je kraj filma promijenjen na zahtjev tadašnjeg šefa Foxa Alana Ladda mlađeg. No to je Hollywood, a da takva upletanja u redateljski posao nisu nužno loša jasno je svakom tko je vidio obje verzije “Blade Runnera”, pristojnu redateljsku Ridleyja Scotta i genijalnu producentsku, s Deckardovim unutarnjim monologom i brojnim drugim producentskim dosjetkama, zbog kojih film uživa status klasika. Donner je u “Pretkazanju” stvari jednostavno dobro organizirao i povezao, a neke su mu se stvari sretno poklopile.

Briljantni Gregory Peck dobio je glavnu ulogu tek nakon što su trojica drugih glumaca odustala, a scenarij mu skoro nije ni poslan, jer su producenti smatrali neukusnim nagovarati čovjeka čiji se sin godinu dana prije ubio, da glumi oca koji mora ubiti sina, ne bi li tako spasio svijet. Mudro inzistirajući na realističnosti radnje i likova, Donner nas bez problema uspijeva uvjeriti u vjerodostojnost i mogućnost jedne posve nevjerojatne i nemoguće priče, poigravajući se temeljnim strahom ljudi zapadnog civilizacijskog kruga, strahom od đavla. Strategija “realističnosti” provedena je na svim razinama, od one da glavnog junaka igra neodoljivi američki dobričina Peck (ako Peck može povjerovati u čuda koja mu se događaju, zašto ne bi i publika?), preko doziranja stravičnih prizora, pa sve do redateljeva ironičnog odmaka koji ostavlja mogućnost da je čitava priča o antikristu izmišljotina, a junaci koji su u nju povjerovali luđaci.

Jeziv dojam koji “Pretkazanje” ostavlja počiva i na briljantno režiranim “strašnim” prizorima, no njih je zapravo malo. Donner slijedi onu “manje je više” i zna da su najstrašnije stvari one koje ne vidimo. “Pretkazanje” nije najbolji hollywoodski horor, ali je vjerojatno najstrašniji. Količina jeze koju izaziva gledanje nekog filma obično se ne dovodi u vezu s njegovom estetskom vrijednošću, no petu zvjezdicu Donnerovu filmu donosi nekoliko scena koje ulaze u svaku antologiju filmske strave.

AUTI
CONTINENTAL FILM
DVD+VHS
Teško mi je odoljeti okarakterizirati "Aute" kao prigodni spoj Pixarove estetike i Disneyjeva svjetonazora. Prigoda je, naravno, spajanje studija Pixar i Disney, koje prvoj tvrtki donosi novac a drugoj goleme kreativne resurse. Sudeći prema "Autima", od fuzije će više koristi imati Disney nego Pixar. Naime, Pixarova apsolutno nevjerojatna animacija "šiša" Disneyjevu barem za jedno stoljeće, dok umivenost i doslovnost Disneyjeve ideologije vraća pixarovce otprilike toliko vremena unatrag. "Auti" su crtić genijalne animacije, nakon kojeg će vam se učiniti posve vjerojatnim da svijet umjesto ljudi nastanjuju automobili, no pomalo suhoparne priče, koja mu priječi da se vine do razine prethodnih Pixarovih majstorija poput "Potrage za Nemom" i remek-djela "Izbavitelji".
Cars, am. anim. film, 2006.
R: John Lasseter, Joe Ranft
GL: (glasovi) Leon Lučev, Pero Kvrgić, Dora Polić
FILM: 4
DVD: 4

OPAKI IGRAČI
VTI
DVD+VHS
Unatoč gubitku zastupništva Paramounta, domaći distributer VTI nastavlja izdavati zanimljive filmove, no tehnička kvaliteta DVD izdanja sve je upitnija. Poput nedavne "Panične potjere" i crnohumorni krimić "Opaki igrači" stiže nam tako u groznom 4:3 formatu slike. Ipak, kroz maglu lošeg DVD izdanja probija se dobar film, zadovoljavajuće poigravanje škotskog filmaša Paula McGuigana ("Wicker Park") s naslijeđem Quentina Tarantina i Guya Ritchieja. Maniristički orijentiran filmić sadrži uobičajene nemoguće preokrete, cool dijaloge i pomaknute likove, no šarm mu osiguravaju ponajprije iznimno raspoloženi Morgan Freeman, Ben Kingsley, Lucy Liu, Bruce Willis i Stanley Tucci. Čak i ljepuškasti maneken Josh Hartnett postaje sve zanimljiviji glumac.

Lucky Number Slevin, am. krimić, 2005.
R: Paul McGuigan; GL: Josh Hartnett, Bruce Willis, Lucy Liu, Morgan Freeman, Ben Kingsley
FILM: 3 i pol
DVD: 0

ŽENA PO NARUDŽBI
BLITZ
DVD+VHS
"Žena po narudžbi" je lažni dokumentarac (Ameri bi rekli "Mockumentary") o zatucanom i antipatičnom američkom portiru koji katalogom iz Burme naruči suprugu. Bizarno sklapanje braka financira nadobudni dokumentarist koji zauzvrat dobije odličnu temu za film. Ideja "Žene po narudžbi" nije loša, no njezina je realizacija prilično klimava, pa film na kraju nije niti duhovit niti pametan niti posebno estetski zanimljiv. Ipak, likovi i svijet koje taj lažni dokumentarac prikazuje prilično su uvjerljivi. U svakom slučaju, teško se sjetiti depresivnije priče, gadnije atmosfere i pokvarenijih likova. Kad bi filmove ocjenjivali samo po količini mizantropije koju sadrže, "Žena po narudžbi" bila bi kandidat za prvaka godine.

Mail Order Wife, am. komedija, 2004.
R: Huck Botko, Andrew Gurland
GL: Andrew Gurland, Eugenia Yuan, Adrian Martinez
FILM: 2 i pol
DVD: 1

email to: Dean Šoša