SUZANA JAŠIĆ predsjednica je GONG-a, udruge koja prati izbore od 1999.“Jednom nam je jedan HDZ-ovac o tom razdoblju iz 1999. rekao da smo mu se činili kao gremlini jer smo od svukud izvirali. Ali nismo odustali i uskoro su cijeloj Hrvatskoj bile poznate naše narančaste majice i svi su znali da se radi o Građanima koji organizirano nadgledaju izbore, skraćeno GONG-u”, objasnila je Suzana Jašić, predsjednica GONG-a. GONG je do danas postao etablirana nevladina organizacija čiji mnogi članovi imaju i respektabilne međunarodne karijere. Nacionalni demokratski institut iz SAD-a uvrstio ih je među vodeće svjetske eksperte u organiziranju izbora, i od tada aktivisti GONG-a sudjeluju posvuda gdje se sumnja u neregularnost izbora. Bili su u Ukrajini, Gruziji, Albaniji, Bjelorusiji, Rusiji, Gazi i Zapadnoj obali, a Suzana Jašić je instruirala i pripadnike nevladinih udruga iz Zimbabvea, u kojem vlada diktator Robert Mugabe.

Javna karijera Suzane Jašić počela je 1997., kada je u Europskom domu organiziran sastanak predstavnika Koordinacije, Saveza studenata i drugih organizacija na kojem je osnovan GONG, radi kontroliranja izbora. U travnju 1997. GONG-u je Državno izborno povjerenstvo zabranilo promatranje lokalnih izbora, a u nekim je gradovima policija udaljavala i privodila aktiviste ispred birališta. Ista situacija ponovila se poslije dva mjeseca na predsjedničkim izborima. GONG je 1998. postao udruga, a potkraj iste godine Ustavni sud je odlučio da im izborno povjerenstvo mora dopustiti promatranje lokalnih izbora. To je kasnije olakšalo “ulazak” u izborni zakon o parlamentarnim izborima 1999. čime su GONG i Suzana Jašić legalizirali svoj rad.

NACIONAL: Onda je došla promjena vlasti i postali ste legalni, a primali su vas Madeleine Albright i drugi vodeći zapadni političari. Kakav je osjećaj tako nagla promjena statusa?
- Madeleine Albright je doputovala u Zagreb poslije trećesiječanjskih izbora, i iz američke ambasade su nas obavijestili kako bi jedan od tri sastanka željela održati s aktivistima GONG-a. U početku smo se dvoumili jer ovo nismo radili za Ameriku, nego za Hrvatsku. To što nas prima američka državna tajnica moglo je ispasti kao da smo odradili posao za SAD, ali smo na kraju u Mimaru pozvali mnogo naših promatrača i sastali se s Madeleine Albright, koja nam je rekla da smo napravili veliki posao za vlastitu zemlju i da smo uzor i drugima u regiji.

NACIONAL: Što mislite o komentarima da pripadate kasti turista koji putuju svijetom i bave se tim temama?
- Mi nismo od tih. Zbog opsega posla koji radimo u Hrvatskoj, često moramo odbiti mnoge odlaske u inozemstvo na razne konferencije ili seminare pa uglavnom sudjelujemo u nekim za naš posao najvažnijim konferencijama ili educiramo udruge u drugim zemljama koje se bave sličnim aktivnostima kao i mi. Nacionalni demokratski institut je nas i jednu organizaciju iz Perua prije dvije godine izabrao za najbolje organizirane organizacije koje prate izbore i napisali su priručnik o tome kako radimo te ga distribuirali svojim uredima po cijelom svijetu. Posljednjih godina educirali smo gotovo sve slične organizacije u istočnoj Europi, zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza, a odnedavno i u Africi. U GONG-u se stignemo odazvati na nekih 30 posto poziva za odlazak u inozemstvo i ne idemo na put samo zato što je poziv stigao iz neke egzotične zemlje, nego samo ako je riječ o nečem konkretnom i korisnom. Upravo sam se vratila iz Kirgistana s jednog seminara o promatranju izbora, a za nekoliko dana idem u Varšavu na sastanak o popisu birača.

NACIONAL: Kao da ste predestinirani za nekadašnji SSSR?
- Tamo sam dosta često. Nekoliko puta sam bila u Gruziji gdje sam trenirala nevladine organizacije koje su potom bile izborni promatrači. Nisam osobno prisustvovala gruzijskim izborima, ali jesu neki moji suradnici iz Hrvatske. Međutim, prije dvije godine sam promatrala izbore u Ukrajini, kada je u tzv. narančastoj revoluciji na vlast došao Viktor Juščenko. Sudjelovalo je tisuću promatrača, od čega čak 60 iz Hrvatske, i odradili smo dobar posao.

NACIONAL: Tko financira vaše promatračke misije?
- Ovisi o tome tko ih organizira. Kada to radi Organizacija za europsku sigurnost i suradnju, oni u pravilu zovu promatrače iz Ministarstva vanjskih poslova, ali ponekad i članove nevladinih organizacija. Mi iz GONG-a u pravilu odlazimo kao promatrači ispred Europske mreže nevladinih organizacija za promatranje izbora. Te međunarodne organizacije financiraju i odlaske u inozemstvo gdje pratimo izbore ili uvježbavamo članove tamošnjih nevladinih organizacija.

NACIONAL: Vi ste predvodili i promatračku misiju na izborima u Albaniji?
- Ispred Europske mreže nevladinih organizacija za promatranje izbora, 2005. sam vodila misiju u kojoj je bilo 60 promatrača iz 13 država. U tri tjedna sam s još dvojicom kolega iz Srbije i po jednim iz Rumunjske i Hrvatske uspjela pripremiti cijeli posao. Svakodnevno smo radili 15-16 sati i bili smo tim snova. Morali smo krenuti od nule jer kada smo došli u Albaniju, doslovce nismo imali telefonski imenik, a trebalo je osigurati smještaj za naše promatrače, uvjete za njihov rad i niz drugih stvari. Na kraju je sve bilo dobro i stvarno sam bila ponosna.

NACIONAL: Prošle godine ste pratili i izbore u Gazi?
- Prvi šok uslijedio je kad smo prelazili kontrolnu točku koja dijeli Izrael i Gazu. Na izraelskoj strani gledate klince od 18-19GAZA BEZ IZBORNE ŠUTNJE Suzana Jašić bila je 2005. promatračica izbora u Gazi gdje je uobičajeno da stranački aktivisti agitiraju na biralištima godina, koji nose goleme strojnice i sve je potpuno militarizirano. Onda ulazite u tunel koji razdvaja Gazu i Izrael i izgleda kao da ulazite u koncentracijski logor. Iz zvučnika vam govore “kreni”, “stani”, “okreni se”, a onda uđete u Gazu, koja je siromašna, ali ja sam se osjećala predivno. To je čisti Mediteran, ljudi su slični nama i vrlo su topli i srdačni. Palestinci su nam najavili Hamasovu pobjedu jer su državne strukture zakazale, a Hamas je organizirao paralelne socijalne službe i dijeljenje humanitarne pomoći. Izbori su protekli bez nekih nepravilnosti, samo što se ispred biračkih mjesta pojavljuju i satima stoje ljudi sa zelenim, žutim ili crvenim zastavama, kapama, brošurama. To su stranački simpatizeri koji agitiraju na biralištima, ali to je tamo normalno.

NACIONAL: Nedavno ste obučavali i protivnike režima Roberta Mugabea, diktatora iz Zimbabvea?
- Educirala sam udruge koje žele promatrati izbore u Zimbabveu krajem lipnja u Johannesburgu u Južnoj Africi. Eto, taj takozvani turizam se svodi na to da su me dočekali na aerodromu, uveli u automobil gdje smo nakratko porazgovarali o programu, i zatim tri dana od jutra do mraka planirali aktivnosti za nadgledanje izbora i edukaciju građana. Objasnila sam kako u Hrvatskoj organiziramo izbore, onda smo savjetovali ekipu iz Zimbabvea, a u ta tri dana uspjela sam samo prošetati jednom ulicom i biti prevezena kroz Alexandru, važan dio povijesti aparthejda.

NACIONAL: Kako osobno prihvaćate činjenicu da vas neke institucije pozivaju, kao u ovom slučaju, kako biste organizirali ekipu koja želi srušiti Mugabea? Zasigurno znate da iza svega u ovom slučaju stoje vlade Amerike i Britanije?
- Ne znam koliko ti ljudi koje sam educirala uopće žele srušiti Roberta Mugabea, budući da oni samo žele promatrati izbore. Stvar je u tome da Mugabe uopće ne dopušta nadgledanje izbora i da se bilo tko bavi tim pitanjima. Mislim da nitko ne može biti ravnodušan prema takvoj situaciji. Mi iz GONG-a redovito govorimo kako predstavnici nevladinih organizacija ne trebaju očekivati kako će se smjenom nedemokratske vlasti promijeniti i njihov status. Naša uloga mora ostati ista bez obzira na to kako se zove aktualna vlast, jer svaka vlast se kvari ako nema demokratske kontrole. Neke udruge su pale na tom testu. Recimo u Gruziji su neki predstavnici udruga koje su bile aktivne u izborima, čime se promijenila vlast, prihvatili funkcije u novoj vlasti te su postali čak i gradonačelnici i dužnosnici. Smatram da su time samo potvrdili spekulacije da su se borili za sebe, a ne za demokraciju, čime su naštetili daljnjem razvoju civilnog društva. Ponosna sam jer se to u Hrvatskoj nakon 2000. nije dogodilo.

NACIONAL: Ali i vama u nevladinim organizacijama je jasno da najjače svjetske države koriste svaku priliku kako bi eliminirale vlade nekih zemalja, pri čemu je pitanje demokracije obično u drugom planu?
- Potpuno je jasno kako stoje stvari i to da se neke velike zemlje počinju upletati u politiku drugih država u onom trenutku kada se tamošnja vlast počinje ponašati na neželjeni način. Postojali su mnogi nedemokratski režimi koje te zemlje i dalje podržavaju, a istodobno eliminiraju slične režime na drugim mjestima u svijetu. Mnogi moji suradnici iz GONG-a i ja mogli smo raditi za neke međunarodne organizacije, ali ne bih se osjećala dobro kao provoditelj nečije vanjske politike. Ovo ne radim zbog novca. Ono što sam pročitala o Zimbabveu, načinu života i uvjetima u kojima rade tamošnje civilne udruge za mene je bilo dovoljno da donesem odluku kako im želim pomoći. Naravno da se postavlja pitanje zašto sam sada pozvana trenirati udruge iz Zimbabvea, a ne prije sedam godina. No, kažem, treba pomagati ljudima i udrugama koje rade u nedemokratskim režimima. Pritom osobno nemam nimalo sumnji da današnjim svijetom vladaju oni koji imaju novac.

NACIONAL: Tko financira projekte kakav je GONG?
- Još od 1999. imamo široku mrežu donatora, među kojima nitko nije većinski. To je naša svjesna odluka jer želimo izbjeći mogućnost da neka institucija zbog svog novca počne utjecati na naš rad. Financiraju nas Europska komisija, inozemne fondacije, veleposlanstva i neka domaća ministarstva. Najprije predložimo programe i onda tražimo donatore. Sve je legalno i već godinama na svojim web stranicama objavljujemo cjelovita financijska izvješća. Do sada su nas samo jednom pokušali ucijeniti, kada je jedan donator tražio da uđemo u koaliciju Glas 99, ali odbili smo ih iako smo znali da ćemo ostati bez novca. Radije ćemo ugasiti GONG nego se kompromitirati.

NACIONAL: Jeste li imali ponuda da radite za državne institucije?
- Mislite od stranaka u Hrvatskoj? Ne, i jako sam ponosna na to. Niti stranke niti donatori nisu nikad pokušali utjecati na nešto ili nuditi neke pogodbe.

NACIONAL: Koja je najgora situacija u kojoj ste se zatekli?
- Bilo je to na izborima u Armeniji. Bila sam u selima na granici Armenije i Turske u kojima je pobijedila opozicija. Oni su se bojali odnijeti rezultate u gradsko izborno povjerenstvo u Gyumri jer je rezultat bio onakav kakav nije smio biti. Sjedila sam u sobi s predsjednikom izbornog povjerenstva za taj dio Armenije, koji je pred nama mijenjao rezultate. Pokušala sam ga pitati što radi, a on se samo smješkao, nudio nam kavu i iz ladice vadio novi zapisnik o rezultatima. Čitavo to vrijeme u sobi su bili armenski novinari, a nitko od njih nije reagirao. Kada smo se ujutro vozili prema kući, moja 19-godišnja prevoditeljica je od jada plakala i rekla mi je da je politika nikada nije zanimala, ali da se sada srami jer živi u Armeniji. Naravno da sam OESS izvijestila o tome što sam vidjela, ali ipak sam se osjećala bespomoćno i licemjerno jer vas ljudi gledaju kao predstavnika međunarodne zajednice, a vi ne možete ništa nego izvijestiti.

NACIONAL: Zašto u svoje kampanje uključujete poznate osobe?
- Kroz poznate osobe pokušavali smo se dodatno obratiti hrvatskoj javnosti pa smo bili uključili Željka Mavrovića, Vilija Matulu, Bojanu Gregorić i mnoge druge javne osobe. U to vrijeme bilo je prilično opasno biti GONG-ov promatrač na terenu. Našim ljudima su prijetili, rezali gume na automobilima, jednom su prijetili nožem. Zato smo slali poruku “imamo podršku poznatih osoba i to što radimo je u redu”. Mislim da smo na taj način uspjeli više zaštititi svoje promatrače, čije su narančaste majice iritirale neke građane.

--

AKTIVISTI GONG-a sa svojom predsjednicom Suzanom Jašić nadgledaju izbore u cijelom svijetuZa slobodne i poštene izbore

Nevladina udruga GONG osnovana je 1997. da nadgleda pošteno provođenje izbora za HDZ-ove vlasti u Hrvatskoj. No izborima su smjeli prisustvovati tek 1999., a nakon toga ih je primila i Madeleine Albright. Odonda je GONG postao jedna od najuglednijih udruga za nadgledanje izbora u ne posve demokratskim režimima, što je vrlo opasan posao. Izbore su dosad nadgledali u Ukrajini, Gruziji, Albaniji, Bjelorusiji, Rusiji, Palestini i Zimbabveu, odnosno, u tim su zemljama instruirali lokalne timove promatrača. Njihova je jedina zadaća provjeriti da izbori budu slobodni i pošteni.

email to:Robert Bajruši