PARTNERI I PRIJATELJI Slavko Bošnjak i Ivica Kurtović, australski biznismen i splitski graditelj, ispred kompleksa GrandHotel Lav koji su zajedno obnovili Sljedećeg tjedna najveća hrvatska turistička investicija, Grand Hotel Lav u Podstrani pokraj Splita, primit će prve goste. Sredinom prosinca na svečanom otvorenju 2000 uzvanika čestitat će vlasnicima i partnerima Slavku Bošnjaku i Ivici Kurtoviću, dvojici uspješnih poduzetnika, na prvorazrednoj izvedbi i uređenju luksuznog hotela s pet zvjezdica, 380 soba i apartmana, marinom i brojnim drugim sadržajima. Bošnjak i Kurtović su na mjestu nekadašnjeg devastiranog hotela Lav na 55.000 četvornih metara sagradili cijeli jedan mali grad.

U najreprezentativniji hrvatski hotel ovoga trenutka uložili su više od 600 milijuna kuna. Kurtović je sa svojom tvrtkom Eurodom uspješni graditelj poslovno-stambenih kompleksa, a Bošnjak, poduzetnik iz Australije, rođen je u Sydneyju kao pripadnik druge generacije australskih Hrvata. Nakon što je dugo bio vlasnik autoprijevozničke tvrtke, koja je održavala gradski promet u četiri najveća australska grada, Bošnjak je svoj kapital uložio u Hrvatskoj i pokazao hrvatskom iseljeništvu da se, unatoč administrativnim preprekama, u Hrvatskoj ipak može uspješno investirati. Zadovoljan je dovršenjem hotela, posebno kvalitetom izvedbe, arhitektonskim i dizajnerskim rješenjima i skupom opremom.

NACIONAL: Jeste li imali viziju upravo ovakvog golemog i luksuznog hotela kad ste se upustili u ovaj posao?
- Sasvim sigurno nisam imao takvu viziju. Ali nastao je projekt u koji smo Ivica i ja uložili velik novac. I sad imamo hotel izgrađen i opremljen prema najvišem svjetskom standardu. Kad smo preuzeli devastirani hotel Lav, nismo mislili da će biti luksuzan poput Hiltona. Grand Hotel Lav danas je najbolji hrvatski hotel i na to sam jako ponosan. Prije nekoliko mjeseci bio sam na otvorenju Hiltonova hotela u Sydneyju. Iako ima pet zvjezdica kao i Grand Hotel Lav, ni približno nema sadržaje koje mi imamo. Ovakav hotel, s 550 djelatnika, donijet će zamah splitskom turizmu.

NACIONAL: Kako ste se susreli s Ivicom Kurtovićem?
- Njegova tvrtka Eurodom u lipnju 2001. kupila je stari hotel Lav. Potom je odlučio naći partnera za obnovu. Upravo tada došao sam u Hrvatsku i namjeravao uložiti kapital. Ivica i ja čuli smo jedan za drugoga, sastali se i zaključili da zajedno možemo dovršiti ovako složen projekt. Dogovorili smo se za mjesec dana i od studenoga 2002. uspješno surađujemo. Postali smo i prijatelji. Obojici nam pripada po 50 posto Grand Hotela Lav.

GRAND HOTELOM LAV upravljat će hotelski lanac Le MeridienNACIONAL: Zašto ste se odlučili investirati u Hrvatsku?
- Rođen sam u Australiji. I nisam se odlučio preseliti u Hrvatsku, nego u domovini svojih predaka investirati novac. Hrvatska je i moja domovina, uz australsko imam i hrvatsko državljanstvo. Moj otac Šimun je u Australiju otišao 1938. iz sela Hrvace kraj Sinja. On i moja majka Đula imali su dvoje djece, ali ga je siromaštvo Dalmatinske zagore natjeralo da ode u Australiju. Kad je sakupio novac za put, počeo je II. svjetski rat. Devet godina moji roditelji nisu znali jedno za drugo. I napokon je 1948. otac pozvao moju majku da mu se pridruži. Iste godine ja sam rođen u Sydneyju. Odlučio sam investirati u Hrvatskoj jer volim ovu zemlju, rado sam uvijek dolazio ovamo.

NACIONAL: Kad ste prvi put posjetili Hrvatsku?
- Prvi put sam došao kao 20-godišnjak, 1968. Kako su se moji poslovni planovi u Australiji sve bolje ostvarivali, sve sam više želio nešto stvoriti i u Hrvatskoj. Kad sam prodao autoprijevozničko poduzeće u Sydneyju, naišao sam na dobar projekt i pouzdanog poslovnog partnera Ivicu Kurtovića.

NACIONAL: Kada je i kako počela vaša poslovna karijera?
- Odmah nakon devetogodišnje škole moj je otac odlučio da trebam početi raditi i pomagati brojnoj obitelji. Počeo sam popravljati autobuse koji su obilježili cijelu moju karijeru i od kojih smo stvorili obiteljski biznis. Prvo smo 1955. kupili pet autobusa. Osnovali smo obiteljsku tvrtku Bosnjak Bus Service i počeli pružati prijevozničke usluge na gradskim linijama u Sydneyju. Kad sam prije nekoliko godina odlučio izići iz tog biznisa i prodati svoju kompaniju Westbus, imao sam tvrtku sa 1400 autobusa i 2700 radnika, a gradski prijevoz smo održavali u Sydneyju, Melbourneu, Brisbaneu, Perthu i Londonu. U Londonu sam imao i 38 autobusa za turističko razgledavanje grada.

LUKSUZNI ZATVORENI BAZEN i turska kupelj dio su welness centra koji se prostire na 5000 četvornih metara NACIONAL: Kako je Bosnjak Bus Service prerastao u divovski Westbus?
- Kako smo kao Bosnjak Bus Service postajali snažniji, to je bila jača ljubomora kod konkurencije. Nije mi bilo drago kad bi netko plaćajući kartu na ulazu u autobus kazao: „Evo, ovo daj Bošnjaku!“ I tako sam odlučio promjeniti ime tvrtke u Westbus. Tu odluku nije bilo lako objasniti obitelji, jer smo dvadeset godina imali svoje ime. No, ime Westbus svidjelo se i moćnim političarima. Uvijek sam bio u dobrim odnosima s gradskom, državnom i australskom vladom. Oni odlučuju tko će koje linije održavati i cijene usluga. Političari su jako držali do mene i mojeg mišljenja. Ali, za svaki slučaj, da ne bi mislili kako sam se obahatio, uvijek sam vozio crveni Mercedes, iako sam mijenjao modele, što oni nisu opazili.

NACIONAL: Je li to bio uspješan biznis?
- Mi smo 20 godina bili najveća australska tvrtka u gradskom prijevozu. Sa svoja dva brata širio sam posao, ali potkraj 90-ih odlučio sam se prestati baviti autobusima, nakon 40 godina obiteljskog biznisa, i engleskoj kompaniji International Express prodao Westbus.

NACIONAL: Jeste li kada vozili autobus i radili kao vozač?
- Na početku karijere bavio sam se svim poslovima, pa i vozio autobus 12 sati na dan. Punih dvanaest godina svako jutro vozio sam prvi jutarnji autobus iz garaže. Svako jutro počinjao sam u 4.55. Uvijek sam vozio na linijama na kojima je bio najveći trošak. Tako bi obitelj imala veću zaradu.

NACIONAL: Čime ste se još bavili uz autoprijevoznički posao?
- Jednu tvornicu autobusa u Australiji sam prodao, drugu još uvijek imam u Maleziji, dva sata vožnje od Kuala Lumpura. Ondje se godišnje proizvede 200 gradskih autobusa koji potom odlaze u australske gradove. Proizvodili smo pretežito autobuse za gradski prijevoz, ali i 70-ak turističkih autobusa godišnje i 50-ak autobusa drugih vrsta.

NACIONAL: Kojim se poslovima još bavite?
- Posjedujem još nekoliko tvrtki. Jedna od njih, Automat Media, bavi se izradom velikih javnih reklama i vodi je moj sin James. Proizvodimo reklame, oznake i natpise svih vrsta u pogonima u Australiji, Maleziji i na Novom Zelandu. Imam eksluzivni ugovor i proizvodim sve fiksne reklame i natpise za sve fakultete u Australiji. Predsjednik sam i 40-postotni vlasnik jednog mirovinskog fonda, koji godišnje obrće oko 900 milijuna dolara.

VANJSKI BAZEN nalazi se uz hotelsku plažu; pokraj hotela sagrađeni su marina s 90 vezova i sportski centar s teniskim i odbojkaškim terenima te stazom za boćanjeNACIONAL: Zašto ste se u Hrvatskoj odlučili na ulaganje u hotel visoke kategorije? Jeste li u Australiji ulagali u turizam i hotelijerstvo?
- Gotovo svake godine boravio sam u Splitu, Hrvacama, u Tučepima, odakle potječe moja supruga Gloria. Vidio sam kako posluju hrvatske turističke tvrtke. Shvatio sam da u Splitskoj županiji nedostaje jedan hotel visoke kategorije. Hotel Marjan tada nije bio na prodaju, a Lav je imao najbolji položaj. Nikad u Australiji nisam investirao u hotele, ali sam imao turističke autobuse, i u Australiji i u Engleskoj, i često poslovao s najvećim hotelskim kućama. Poznajem hotelijerstvo vrlo dobro, u prijateljskim sam odnosima s najvažnijim australskim hotelskim menadžerima. Sedam godina bio sam u Sydneyju predsjednik turističke zajednice, tri godine predsjednik turističkog odbora za organizaciju velikih kongresa. Bio sam u Organizacijskom odboru za pripremu Olimpijade u Sydneyju 2000. i predsjednik Odbora za organizaciju javnog prijevoza za vrijeme Olimpijade. Bio sam i u delegaciji Sydneyja koja je u Monte Carlu dočekala odluku Međunarodnog olimpijskom odbora da Sydney bude domaćin Olipmpijskih igara. U Monte Carlu je autralsku delegaciju prevozio moj autobus, koji sam poslao iz Londona.

NACIONAL: Zacijelo ste angažirani i na sportskom i političkom planu?
- Angažiran sam i u politici, i u biznisu, i u sportu, i u hrvatskoj iseljeničkoj zajednici. Predsjednik sam nogometnog kluba Jadran - Hajduk. U dobrim sam odnosima s većinom australskih političara. Na mom vjenčanju 1974. bio je tadašnji premijer Gough Whitlam. Na krštenju moje četvoro djece Šimuna, Jamesa, Marije i July i na njihovim vjenačanjima uvijek su bili vodeći australski političari. Moja su djeca treća generacija australskih Hrvata, ali svi su svoje bračne suputnike našli među osobama hrvatskih korijena.

NACIONAL: Što očekujete od Grand Hotela Lav?
- Svečano otvorenje bit će veliki događaj na kojem će biti 2000 ljudi. Potom se trebamo maksimalno pripremiti za 2007. Imamo ugovor s Le Meridienom o menadžmentu i punjenju. Nedavno nas je posjetilo tridesetak predstavnika amaeričkih i kanadskih turističkih agencija. Zadivljeni su. Moram reći da bez Ivičina graditeljskog iskustva i poznavanja labirinata hrvatske administracije nikad se ne bih usudio upustiti u ovaj projekt. U prvom trenutku htio sam od Ivice kupiti vlasništvo nad cijelim Lavom. Onda sam se probudio usred noći, prodrmao suprugu Gloriju i rekao: “A što ti misliš o tome da ne kupim sve, nego polovicu?“

NACIONAL: Hoće li ovamo dolaziti i gosti iz Australije?
- Upravo u Australiji počinje reklamna kampanja. Uskoro će u australskim novinama izići članci o Grand Hotel Lavu i mom ulaganju u Hrvatsku. Nakon brojnih pokušaja ulaganja hrvatskih iseljenika iz Australije, koji su završavali neuspješno, sada se prvi put vidi da se isplati ulagati u Hrvatsku.

--

Las Vegas u malom

Grand Hotel Lav ima kockarnicu, noćni klub, zabavni centar, bazene i suvremeno opremljeni kongresni centar na 2500 četvornih metara, s jednom velikom i osam manjih kongresnih dvorana.

email to: Željko Rogošić

Fotogalerija