Objavljeno u Nacionalu br. 577, 2006-12-04

Autor: Nina Ožegović

NAJVESELIJA MASKOTA

'Hoćemo Baltazara za simbol grada Zagreba'

ZLATKO DELAČ, nezavisni zastupnik u Gradskoj skupštini, obnovio je prijedlog da lik iz crtanog filma profesor Baltazar postane zaštitni znak Zagreba, što podupiru i njegovi tvorci

ČUDESNA EPRUVETA Ansambl ZKM-a koji će u subotu izvesti premijeru kazališne predstave 'Baltazar ili potraga za čudesnom kapljicom' s redateljem Krešimirom  DolenčićemČUDESNA EPRUVETA Ansambl ZKM-a koji će u subotu izvesti premijeru kazališne predstave 'Baltazar ili potraga za čudesnom kapljicom' s redateljem Krešimirom Dolenčićem'Daj Bože da Zagreb postane nalik na Baltazargrad i da taj uporni i dobroćudni profesor sa šeširom, brkovima i naočalama postane simbol našeg grada, idealno mjesto za život u kojem se svi problemi jednostavno i brzo rješavaju pomoću mašte i dobrote”, izjavio je Zlatko Bourek, poznati hrvatski kipar, slikar, scenograf, redatelj, lutkar i autor Baltazargrada komentirajući inicijativu Žarka Delača, nezavisnog zastupnika u Gradskoj skupštini i člana Nadzornog odbora Zagreb filma, koji je predložio da dobri i humanistički orijentirani profesor Baltazar, jedan od najpopularnijih likova iz crtića, postane zaštitni znak Zagreba.

“Odmah bih napravio veselu skulpturu Baltazara u boji i postavio je negdje u središtu Zagreba gdje bi zračila radošću, pozitivnom energijom i optimizmom”, nastavio je Bourek. “Mogao bi se napraviti i veseli Baltazar centar. U svakom slučaju, grad bi morao osnovati štab, koji bi poradio na promociji i brandiranju profesora Baltazara kao najpopularnijeg zagrebačkog crtanog junaka.”

Delač je sugerirao da Baltazar postane i suvenir Zagreba te da se na dvadesetak lokacija širom grada postave metar visoke skulpture tog simpatičnog profesora u raznim pozama, koji je sve probleme rješavao pomoću svog čarobnog stroja i čudotvorne kapljice. Ubrzo se pokazalo da su sličan prijedlog iznijele već prije tri godine Branka Čale i Kristina Jelovečki, tadašnje maturantice Turističke škole iz Zagreba. One su za svoj projekt Baltazara kao suvenira Zagreba dobile nagradu Turističke zajednice Zagreba, a na europskom natjecanju Junior Achivement u Danskoj osvojile su drugo mjesto. Prijedlogom su oduševljeni i Vinko Brešan, redatelj i direktor Zagreb filma, te umjetnički i bračni par redatelj Krešimir Dolenčić i dramaturginja Ana Tonković-Dolenčić, koji u Zagrebačkom kazalištu mladih upravo završavaju predstavu “Baltazar ili potraga za čudesnom kapljicom”. Predstava je nastala prema motivima popularnog crtića, premijerno će biti izvedena u subotu u ZKM-u i sjajno se uklapa u predloženi projekt. Ako ideja o Zagrebu kao Baltazargradu saživi, ta bi predstava mogla postati njezin prvi proizvod.

Također, složili su se da je osmišljavanje tog prijedloga pitanje politike. Konkretno, Zagreb film nije izdavačka nego producentska kuća, što znači, kaže Brešan, da ne mogu proizvoditi lutke i izgraditi Baltazar park, ali mogu snimiti dugometražni film, koji je u fazi pisanja scenarija, te pripremiti slikovnice o Baltazaru za koje traže izdavača.

Otac lika profesora Baltazara je danas pokojni animator Zlatko Grgić, a u cijelom projektu sudjelovala je ekipa od 20 ljudi među kojima su se isticali Ante Zaninović i Boris Kolar, koji su, primjerice, autori likova miša ili rode u letećim cipelama, zatim Zlatko Bourek, Milan Blažeković i drugi. Serijal se radio od 1969. do 1978. godine, a ukupno je snimljeno pedesetak epizoda u trajanju od pet do deset minuta u kojim su se pojavljivali zanimljivi likovi poput Nemani Fu Fu, Stonožice Bosice, Klauna Danijela ili Pingvina Axela. Crtić je ubrzo postao iznimno popularan u svim naraštajima i to ne samo u bivšoj Jugoslaviji nego u cijelom svijetu, tako da čudi što lik profesora Baltazara već ranije nije iskorišten kao suvenir i zaštitni znak Zagreba kao što su to, primjerice, napravile ostale zemlje s likovima Male sirene, Mickey Mousa, Charlieja Browna ili Snoopyja.

Kako saznajemo, na čelu Zagreb filma tih su se godina mijenjali neagilni i nekreativni direktori, autori su bili loše plaćeni, a kad su izgubili inozemnog koproducenta splasnuo je njihov entuzijazam. Jedna direkcija je čak pokušala napraviti negativan lik, koji bi bio pandan dobrom profesoru Baltazaru, ali srećom to nije uspjelo. Kad je Grgić umro 1988. godine, više nitko nije imao ni volje ni snage za nastavak serijala. Originalnog Baltazara nije uspio nadomjestiti pokušaj animatora Marijana Lončara, koji je prošle godine snimio nekoliko novih epizoda. Međutim, nisu bile dobro prihvaćene. Danas je po Brešanovu mišljenju jako teško napraviti crtani serijal, jer su izvori financiranja skučeni, a proizvodnja vrlo skupa zbog porezne politike, ali i zbog cjenika Društva filmskih djelatnika. Na primjer, u Južnoj Koreji se jedna sekunda crtanog filma proizvede za 80, a u Hrvatskoj za 140 eura, kaže, pa zato ne možemo konkurirati svijetu. Tada je svaku epizodu Baltazara sufinancirao RSIZ za kinematografiju, a danas Ministarstvo kulture, tvrdi Brešan, ne financira komercijalne serijale.
“Zagreb je svojedobno, u vrijeme Univerzijade, imao Zagija, vjevericu sa šestinskim šeširom, ali se taj znak nije zadržao kao maskota grada”, kaže Vinko Brešan. Lik Baltazara je idealan za maskotu Zagreba jer probleme rješava maštom i razumom, a ne toljagom. On je najpoznatiji crtani lik iz Hrvatske, primjerice, u skandinavskim zemljama bio je popularan kao i Disneyjevi junaci Tom i Jerry. Zatim, jednostavno je nacrtan i lako se pamti - ima šešir, bradu, odijelo i naočale, pa može biti likovno prepoznatljiv, a nastao je u okviru svjetski poznate Zagrebačke škole crtanog filma što znači da on već u svojoj biografiji ima predispozicije da bude maskota Zagreba.”

Po Brešanovu mišljenju je indikativno što je taj miroljubivi i maštoviti lik nastao baš na Balkanu, u prostoru koji je karakterističan po rješavanju problema nasilnim putem. “Koncepcija tog crtića je u svojoj suštini antiamerička - u priči nema neprijatelja ili kršitelja ljudskih prava i junak se ne treba služiti nasilnim metodama kako bi dobro pobijedilo zlo”, nastavio je Brešan. “U doba kad je nastao serijal količina nasilja u crtanom filmu dosegnula je vrhunac i u pedagoškim krugovima Europe vodila se žestoka rasprava o smislu takvih crtića. Zato su svi u liku profesora Baltazara prepoznali pravi odgovor na tu eskalaciju nasilju i on je osvojio mnoga srca.” Zlatko Bourek je bio, kako kaže, šef za background i na neki je način inaugurirao prepoznatljiv stil Baltazargrada, no ravnopravno je sudjelovao u smišljanju scenarija. “Radili smo tako da bismo otišli mjesec dana na Bled i zatim smišljali priče, a onda su dečki to sjedinjavali i pisali scenarije”, prisjetio se Bourek. “To smo zvali geg miting. Bili smo jako ponosni što smo u sklopu Zagrebačke škole crtanog filma upravo u Baltazaru inaugurirali moderno pop art rješenje, koje je odmah bilo prepoznato u svijetu, osobito u Americi, kao velika novost i kvaliteta. Mi smo postali predstavnici autentične europske likovne škole crtanog filma, a Baltazar je postao simbol dobronamjerne, pomirbene europske kulture.”

Zato su Baltazara najviše prihvatile europske zemlje, osobito Skandinavci, ali i Nijemci, Francuzi i Talijani. Baltazar je bio toliko popularan, kaže, da su Boureka berlinske novine uoči njegova dolaska u tamošnje kazalište gdje je trebao raditi, najavile sljedećim riječima: “Stigao je profesor Baltazar”. No usprkos popularnosti Baltazara, nitko se iz ekipe nije obogatio, nastavlja, svi su ostali siromasi. “Ja sam se prehranio radeći lažne nosove u teatru, a ne crtani film, no tih 20-ak godina neizmjerno sam uživao”, rekao je Bourek.

ZLATKO BOUREK, jedan od tvoraca serijala o Baltazaru, spreman je izraditi njegove velike šarene likove i ostaviti ih u ZagrebuZLATKO BOUREK, jedan od tvoraca serijala o Baltazaru, spreman je izraditi njegove velike šarene likove i ostaviti ih u Zagrebu Bourek nam je otkrio da je simpatičnom znanstveniku ime dao Pavao Štalter, vjerojatno po jednom od trojice dobrih kraljeva, koji su se došli pokloniti Isusu, no presudno je bilo i narodno vjerovanje po kojem je svaki Baltazar dobar čovjek. Kaže da je prvo Grgić napravio jednu epizodu crtanog filma o dobronamjernom i optimističnom profesoru Baltazaru, koji je probleme grada rješavao uz pomoć mašte i pozitivne energije. U kreiranju lika oslonio se na srednjoeuropsku europsku tradiciju, a u likovnom smislu odupro se proameričkoj, stripovskoj crtano-filmskoj kulturi. Kaže da se njihovim budućim inozemnimn koproducentima jako svidio miroljubivi duh priče i inzistirali su da naprave optimističan serijal bez okrutnosti i nasilja, koji bi bio drukčiji od agresivne američke kulture.

“Tako smo stvorili Baltazara kao sinonim idealnog gradonačelnika, koji se brine za svoj Baltazargrad i rješava probleme građana na poetski način”, kaže. “Zato je Baltazar idealan zaštitni znak jednog grada, a Baltazargrad prezentira izmišljen, idealan, ali tipičan europski grad, koji je drukčiji od američkih instant gradova i njihove kvazi kulture, a opet sjedinjuje karakteristike svih naših gradova, od Vukovara, Osijeka i Zagreba do gradova na obali”, zaključio je Bourek, koji upravo priprema izložbu velikih formata 100 x 100 “Vedute Baltazar grada”.

“Zašto bi zaštitni znakovi grada ili države trebali bili ozbiljni grbovi, zastrašujuće skulpture, brončani odljevci i spomen ploče”, zapitala se Ana Tonković-Dolenčić, autorica kazališne predstave “Baltazar ili potraga za čudesnom kapljicom” u kojoj glume Urša Raukar, Rajko Bundalo, Maro Martinović, Doris Šarić-Kukuljica, Barbara Prpić, Filip Nola i Pjer Meničanin. “Zašto Zagrepčane ne bi predstavljao lik iz mašte? Mislim da je svaka šašavost dobrodošla u ovom gradu i zato podržavam tu ideju.”

Redatelj Krešimir Dolenčić pomalo je zdvojan jer se boji da će se publika razočarati kad vidi da njihova predstava nije doslovna kazališna adaptacija popularnog crtanog filma. Razmišljajući o konceptu predstave, odlučili su priču o profesoru Baltazaru postaviti u drukčiji kontekst i odgovoriti na pitanje što nam danas znači profesor Baltazar. Odlične kostime je napravio Goran Lelas, scenografiju Dinka Jeričević, a u predstavi s jakom humanističkom notom pojavljuju se šareni baloni, tricikli, razbojnici, plačljivka, prometnik, kapetan, cirkusantkinja, kapetan i još sto čuda. Svi oni sudjeluju u velikoj potrazi za “pravim putem”.

“Kad sam bila dijete jako sam voljela gledati Baltazara, koji me podsjećao na Zagreb”, kaže autorica teksta Ana Tonković-Dolenčić. “Voljela sam zamišljati da i mi živimo u Baltazargradu, ali da toga nismo svjesni. Kad smo odlučili raditi kazališnu predstavu o Baltazaru, mislila sam da ću jednostavno napisati tekst. Kad sam počela pisati, uvidjela sam da je nemoguće doslovno prenijeti crtić u teatar, jer se time zakidaju oba medija. Zato sam se odlučila za koncept putovanja. Stvorila sam nove likove, koji predstavljaju neke od najprisutnijih mana našeg vremena - bahatost, škrtost, zavist i hipersenzibilnost. Oni kreću u potragu za Baltazarom, koji simbolizira prijateljstvo, ljubav, komunikaciju, dobrotu i vjeru u čuda, osobine koje smo putem negdje izgubili. No, ne mogu ga pronaći dok se ne oslobode svojih mana i ne postanu prijatelji. Na tom putovanju susreću stanovnike Baltazargrada, koji im pomažu da shvate što simbolizira profesor Baltazar.”
Zanimljivo je da lik profesora Baltazara ne postoji u predstavi. On se pojavljuje na kraju uspješne potrage kao trojstvo utjelovljeno u tri lika - šešir, brada i naočale. Njegovo pojavljivanje kao dobrog duha sugeriraju i zvukovi originalne pjesme Tomice Simović iz crtića, koje je glazbenik ustupio predstavi. Baltazar je prikazan, kaže, kao nadahnuće, jer su zaključili da sama vjera u postojanje profesora Baltazara može pomoći u rješavanju problema. “Baltazar nije čudotvorac i izumitelj nego čovjek koji mijenja okolnosti u kojima ljudi žive i tako stvara situaciju u kojoj su čuda moguća”, objasnila je Ana Tonković-Dolenčić.

Na pitanje zašto je odlučio režirati “Baltazara” danas više od 30 godina nakon nastanka tog crtića, redatelj Krešimir Dolenčić je rekao da je osjetio kako je došlo vrijeme da se lik tog dobrog genijalca reaktivira i ponovno uvede u naše živote. “U tom crtiću nije bilo negativaca, ni sukoba dobra i zla. Baltazarov svijet je dobar, lijep i šaren, povremeno se malo pokvari, a tada ga on popravi tako da nečiju nesreću pretvori u sreću. Likovi su poetični, primjerice, Nevidljivi Martin, kojeg nitko ne primjećuje, a kada mu Baltazar pokloni Knjigu vlastitog uspjeha, on postaje zaista nevidljiv, no tada ljudi počnu osjećati da im nešto zaista nedostaje. Neke priče o profesoru Baltazaru su na vrlo visokoj duhovnoj razini, na tragu zen tradicije, i imaju snažnu poruku. Kad shvatimo da ta čudesna Baltazarova kapljica nije proizvod stroja nego je skrivena u nama, tada uviđamo da je sve moguće. Predstavom želimo poručiti da se povremeno trebamo vratiti u Baltazargrad i pronaći Baltazara u sebi”, zaključio je Dolenčić, dodavši da se nada kako će se cijeli grad pretvoriti u svojevrsni Baltazarov stroj iz kojeg izlazi čudotvorna kapljica.

--

Iz Zagreba u svijet

Serijal o dobroćudnom profesoru koji rješava probleme svojih sugrađana počeo se emitirati 1969., kao reakcija na iznimno nasilne američke filmove, i održao je visoku kvalitetu sve do svojeg ugasnuća 1978. Do danas je ostao najuspješniji projekt Zagrebačke škole crtanoga filma, a njegovi najvažniji kreatori bili su Zlatko Grgić, Ante Zaninović, Pavao Štalter, Boris Kolar i Zlatko Bourek, pri čemu ne treba zaboraviti i glazbu Tomice Simovića. Baltazar je popularan u cijelom svijetu, a napose u Skandinaviji.

Stalna popularnost

Baltazarova popularnost ne jenjava: stari se crtići i dalje vrte na televiziji, a roditelji svojoj djeci kupuju kasete i DVD-ove s filmovima koje su gledali prije trideset i više godina. Lik plemenitog profesora osvojio je mnoga srca, a i danas privlači djecu gdje se god pojavi.

'Inicijativa je dobrodošla'

Duško Ljuština, član Poglavarstva zadužen za kulturu:
"Gradski ured za kulturu nije dobio nikakvu službenu inicijativu o tom prijedlogu. No, to nije velika novost. Baltazar se tokom zadnjih pet, šest godina nekoliko puta spominjao kao lik koji bi mogao biti zaštitni znak Zagreba. Je li on baš idealan da postane simbol Zagreba treba još raspraviti, no mogu reći da zakonskih prepreka nema jer je Hermina Grgić, udovica Zlatka Grgića, potpisala ugovor sa Zagreb filmom o korištenju filmskih i nefilmskih prava. Svaka dobra inicijativa je dobrodošla, ali o tome konačnu odluku trebaju donijeti nadležna tijela."

email to: Nina Ožegović

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika