PRVI KORISNICI MOBITELA Marijan Rudar (desno) iz Zagreba, 1990. prvi pretplatnik nekadašnje NMT mobilne mreže HPT-a, i Damir Herendić (lijevo), predstavnik tvrtke Kerschoffset iz Zagreba, koja je iste godine postala prvi poslovni korisnik, snimljeni su u Muzeju HT-a u Zagrebu s prvim mobilnim uređajem koji se pojavio u Hrvatskoj te s najnovijom Nokiom 8800 Sirocco Ovih dana obilježava se točno deset godina kako su GSM uređaji u Hrvatskoj ušli u komercijalnu uporabu. O njihovoj važnosti i promjeni načina života prosječnog hrvatskog građanina dovoljno govori podatak da je krajem 1996. godine mobilne telefone imalo tek oko 1 posto hrvatskog stanovništva. Prema posljednjim podacima Hrvatske agencije za telekomunikacije, trenutačno u Hrvatskoj ima 4 milijuna i 216 tisuća mobilnih telefona na 4 milijuna i 370 tisuća građana. Prema predviđanjima telekomunikacijskih stručnjaka, kroz nekoliko mjeseci će u Hrvatskoj biti više mobilnih uređaja nego stanovnika. Po takvim podacima GSM uređaji, odnosno popularni mobiteli jedan su od najvećih fenomena modernog svijeta, jer je teško naći i jednu sličnu tehnološku novotariju koja je u tako kratkom vremenu osvojila toliki broj ljudi, ali i promijenila načine funkcioniranja i života ljudi. O važnosti tržišta mobilne telefonije govori i činjenica da se najveće svjetske tehnološke kompanije svakog dana bore da na tržište lansiraju neki novi uređaj, koji osim mogućnosti razgovora ima sve više i više funkcija, a konkurencija vlada i među telekom operatorima.

Osim T-mobilea, čiji je prethodnik HPT odnosno HT u Hrvatskoj prije više od deset godina prvi sagradio mobilnu mrežu, 1998. na hrvatsko je tržište kao drugi operator došao Vipnet, a sedam godina kasnije, 2005. Hrvatska je dobila i Tele2, svog trećeg mobilnog operatora. Mario Vukušić iz Sektora za upravljanje proizvodima i hardverom T-mobilea za Nacional je opisao što sve danas korisnicima znači mobilni uređaj: “Dok je uvođenjem GSM terminala uređaj služio za razgovor i eventualno bio jednostavan kalkulator, današnji posve prosječni uređaj za vas će snimiti fotografiju kvalitete dovoljne da je otisnete na kućnom printeru i arhivirate uspomenu.

Na njega će vam stati najmanje 15 pjesama koje vas čine sretnima ili podsjećaju na nekoga. Najčešće je u njih ugrađen i FM radio tako da ćete vrlo lako saznati vijesti i slušati glazbu. Uz sve to, moderni mobilni uređaji umjesto vas ‘misle’ na sve sastanke, obljetnice i sinkronizirani su s vašim računalom, tako da ni jedan od vaših stotina kontakata neće ostati izgubljen na nekom komadiću papira. U trenucima dokolice lako ćete se i zaigrati na njemu i gledati u zaslone od nekoliko centimetara dijagonale koji prikazuju slike poput realnosti koja vas okružuje”, objašnjava Vukušić.

A hrvatska priča o mobilnim uređajima zapravo seže u godine i prije 1996., kad je započela GSM era. Razvoj mobilnih mreža u Europi i svijetu započeo je osamdesetih godina prošlog stoljeća, kad je skupina nordijskih zemalja počela raditi na projektima koji su trebali biti tehnološka konkurencija dotadašnjim fiksnim linijama preko kojih se komuniciralo desetljećima. Tijekom održavanja Univerzijade 1987. godine skupina tadašnjih HPT-ovih stručnjaka iz Zagreba pokušala je ostvariti prvi razgovor putem mobilnih uređaja, no iz tehničkih razloga taj pokušaj je ostao neostvaren. Ipak, od ideje pokretnog komuniciranja nije se odustalo, pa se sljedeće tri godine marljivo radilo na implementaciji novih sustava. Godine 1990. tadašnji HPT prvi put je komercijalno predstavio mogućnost mobilnog komuniciranja.

O tome Igor Krašković iz T-mobileova Sektora za sigurnost i upravljanje resursima mreža kaže: “NMT je bio prvi analogni sustav. Prve bazne stanice bile su izgrađene tijekom 1990. na Sljemenu i Mirogoju, a cijelu jesen imali smo testna ispitivanja. U prosincu iste godine krenula je prva komercijalna uporaba: prvi mobilni NMT uređaj je stajao tadašnjih 12.000 maraka i prodavao se na leasing a bio je teži od dva kilograma. Te godine smo dobili na testiranje i jedan danski uređaj koji je težio 12 kg, koji je trebao biti predan vojsci na korištenje, jer je imao tada veliku autonomiju - njegova baterija je mogla izdržati puna dva dana”, kroz smijeh objašnjava Igor Krašković.

U prvo vrijeme mobilni uređaji zapravo i nisu bili posve pokretni: zbog svoje veličine i težine služili su za ugradnju u automobile, pa je te, prve godine u Hrvatskoj bilo tek 240 korisnika. Prvi privatni korisnik mobilnog uređaja u Hrvatskoj bio je Marijan Rudar. Danas umirovljenik koji živi u Samoboru, Rudar je 1990. godine radio na rukovodećem položaju u tadašnjem Superkonzumu: “Budući da sam stalno bio na putu, privukao me oglas HPT-a o uređajima koji su se tada ugrađivali u automobile. Otišao sam u poštu i kupio svoj prvi mobilni uređaj. Prvih dana baš i nisam imao neke velike koristi od njega, jer mreža još nije bila rasprostranjena, pa je signal bio slab ili ga uopće nije bilo čak i u nekim dijelovima Zagreba. Sjećam se da je prošla valjda i godina dana da sam mogao razgovarati primjerice u Slavonskom Brodu”, prisjeća se Marijan Rudar.

Sljedeće godine pojavili su se i prvi mobilni uređaji, koji bi danas teško mogli biti nazvani “handy”: težili su nekoliko kilograma, pa je korisnik jednom rukom morao držati uređaj, a drugom rukom slušalicu preko koje je razgovarao. Obično su takvi uređaji imali i veliku antenu na izvlačenje. Toga se prisjetio Goran Magdić iz T-mobilea: “Kad su došli prvi ručni telefoni, Dancall h5, nastala je opća tuča, tražilo ih se preko reda. U to vrijeme je i RIZ sklapao mobilne uređaje, koji su bili relativno kvalitetni, ali vrlo skupi. Razlog visoke cijene je bio taj da smo mi od vlasti tadašnje Jugoslavije dobili na korištenje frekvenciju na kojoj postojeći uređaji iz nordijskih zemalja nisu radili, pa su proizvođači aparata trebali posebno za naše tržište proizvoditi uređaje. Kako su to bile male serije, mobitel za hrvatsko tržište uvijek je bio skuplji nego u nordijskim zemljama”.

Pojava takvih uređaja tijekom 1991. kad se Jugoslavija razdruživala i kad su počeli oružani sukobi, dovela je pak do prvih neugodnosti, o čemu je Stjepan Miletić iz T-mobileova Sektora za upravljanje mrežama kazao: “Kad smo testirali tzv. carryphone uređaje, ljudi su nas čudno gledali jer smo hodali po gradu i govorili u uređaj. Ubrzo smo uveli i posebne plastificirane dozvole za nošenje i korištenje mobilnih uređaja, jer su to bile ratne godine i policajci su znali zaustavljati i legitimirati nas i korisnike misleći da smo špijuni. A zapravo smo veći dio naših resursa u prvo vrijeme davali za potrebe vojske i policije. U ljeto 1991. godine imali smo izgrađenih samo deset baznih stanica u Hrvatskoj. Osim Zagreba među prvima su bili Karlovac, Sisak i Dubrovnik, jer su se tamo već vodile borbe i mobilni uređaji su ponekad bili jedino sredstvo komunikacije tih područja s ostatkom svijeta. Slično je bilo i s Vukovarom, u kojem su krajem 1991. postojala samo tri NMT mobitela: jedan je imao zapovjednik obrane grada Mile Dedaković, drugi dr. Vesna Bosanac iz vukovarske bolnice, a trećim se služio novinar Siniša Glavašević”, prisjeća se Stjepan Miletić.

Rast broja korisnika mobitela u HrvatskojZbog rata u Hrvatskoj mobilna mreža se tih godina razvijala vrlo teško i sporo, o čemu svjedoči i događaj iz 1995. godine, vezan za “Vlak slobode” koji je 26. kolovoza te godine s tadašnjim predsjednikom Franjom Tuđmanom krenuo za Knin: “Te godine još uvijek mreža nije bila sasvim izgrađena i bilo je teško uvoziti novu opremu, tako da smo nekoliko dana uoči odlaska vlaka u Knin dobili nalog da signal pojačamo što više i da antene na svim lokacijama okrenemo u smjeru trase pruge, da se pokrije komunikacija s vlakom. Međutim, u Kninu tada uopće nije bilo signala ni baznih stanica, a nismo imali niti jednu novu koju bismo mogli u tako kratkom vremenu nabaviti iz inozemstva i postaviti u Kninu. Jedino rješenje je bilo skinuti u Zadru jednu jedinu njihovu baznu stanicu i u jednom je danu prenijeti u Knin i ondje montirati. Korisnicima mobitela u Zadru vjerojatno toga dana nije bilo jasno zašto im uređaji ne rade, a razlog je bio to što je njihova bazna stanica na jedan dan bila preseljena u Knin”, objašnjava Ivo Cipčić iz Sektora za planiranje i razvoj komutacijskih i prijenosnih sustava T-mobilea.

Ipak, u većini europskih zemalja još se 1992. počeo testirati novi sustav, Global System for Mobile Communications, koji je nosio kraticu GSM. Tri godine kasnije počela su testiranja novog sustava i u Hrvatskoj, a bilo je i onih koji su sumnjali da će GSM uređaji zaživjeti u Hrvatskoj: većina tadašnjih 33 tisuće korisnika starih NMT mobitela nije pokazivala pretjerani interes za promjenu svojih uređaja koje su skupo platili, premda su već tada postojale najave da će novi uređaji biti manji, jeftiniji i da će imati veću rasprostranjenost. Ipak, u ožujku 1996. tadašnji je Cronet prvi put predstavio komercijalnu upotrebu svoje nove mreže, no u prvo vrijeme zainteresiranost hrvatskih građana bila je relativno mala. Ipak, krajem te godine, uoči Božića i Nove godine Hrvati su pod utjecajem reklama za novu mobilnu mrežu počeli mijenjati mišljenje, pa je u samo mjesec dana brojka korisnika mobilnih mreža u Hrvatskoj gotovo udvostručena: s 33 tisuće HPT-ovih korisnika narasla je na gotovo 65 tisuća. U to vrijeme ta je brojka značila vrlo nisku razinu mobilne penetracije od tek 1,44 posto. Ipak, uskoro su na hrvatsko tržište počeli dolaziti uređaji iz inozemstva, pa se broj korisnika Croneta 1997. godine ponovno udvostručio: tada ih je bilo 120 tisuća. Godine 1998. broj korisnika je također rastao, pa je pristiglo novih šezdesetak tisuća korisnika, a jedan od razloga za relativno malen rast bila je visoka cijena uključenja, ali i kompliciranost početka korištenja: da bi građanin mogao postati korisnik, morao je s kopijom osobne iskaznice i računom mobitela doći u poslovnicu HPT-a, potpisati ugovor, platiti i tada vrlo visokih 500 kuna naknade za uključenje, a potom bi s dobivenom SIM karticom morao čekati od 24 do 48 sati na uključenje u mrežu.

MARIE HELENE MAGENSCHAB današnja predsjednica uprave Vipneta, operatora koji je u Hrvatsku došao početkom 1999. godineVeliki bum korištenja mobilnih GSM uređaja dogodio se početkom 1999. godine, kad je na hrvatsko tržište došao drugi mobilni operator. Vipnet je tada krenuo u veliku oglašivačku kampanju kojom je želio privući nove korisnike, ali i preoteti dio Cronetovih pretplatnika. A to je jedino bilo moguće uvođenjem inovacija: najveća je bila uvođenje prepaida, odnosno korištenja mobitela bez pretplate. Na čelu Vipneta, kao predsjednik Uprave, 1999. godine bio je Boris Nemšić, koji je sada predsjednik Uprave Telekom Austria grupe i Mobilkoma Austria, a zatim su ga naslijedili Tatjana Holjevac te Josef Vinatzer, dok je danas predsjednica Uprave Marie Helene Magenschab. Ona se za Nacional prisjetila Vipnetovih početaka u Hrvatskoj: “Uvođenje prve prepaid usluge bio je preokret na hrvatskom tržištu mobilne telefonije. Vip korisnici su ujedno dobili i prvu u Hrvatskoj Službu za korisnike koja im je bila na raspolaganju 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu. Istodobno, stručnjaci u Vipnetu razvijali su vlastite napredne usluge kao što je, primjerice, mobilno plaćanje s uslugom Vip parking. Osim što je zaživjela u Hrvatskoj i sada je dostupna u brojnim većim gradovima, usluga je doživjela i međunarodni uspjeh. Naime, takav oblik plaćanja parkiranja preuzeo je i Mobilkom Austria, a zatim i drugi mobilni operateri u svijetu”, kazala je Marie Helene Magenschab.

Dolazak drugog operatora u Hrvatsku doveo je do oštre bitke između dva konkurenta, Croneta i Vipneta, koja je rezultirala snižavanjem cijena i pojednostavljivanjem korištenja mobilnih mreža. To je dovelo do golema povećanja broja korisnika GSM uređaja u Hrvatskoj: dok je početkom 1999. godine penetracija iznosila tek 6,69 posto, odnosno bilo je 295.000 korisnika, u godinu dana te su se brojke povećale za čak pet puta: 2000. godine broj korisnika narastao je na milijun i 33 tisuće, odnosno penetracija je iznosila 23,53 posto. Drugim riječima, od nekadašnjih 240 korisnika iz 1990. godine, deset godina kasnije svaki je četvrti hrvatski građanin posjedovao GSM uređaj.

STRUČNJACI T-MOBILEA koji su 1990. izgradili prvu hrvatsku mobilnu mrežu: Mario Vukušić, Igor Krašković, Stjepan Miletić, Goran Magdić, Denis Ružić i Ivo CipčićTakvi su trendovi bili i na globalnom tržištu, gdje je iz mjeseca u mjesec rastao broj korisnika i broj mobilnih operatora, a proizvođači uređaja svakog su mjeseca na tržište lansirali nove uređaje.
Usporedno s porastom globalnih proizvođača uređaja, operatori su se na svojim tržištima žestoko borili za svakog korisnika, pa je tako bilo i u Hrvatskoj. Građani su bili preplavljeni ponudama Vipneta i HT-a: osim smanjivanja cijena poziva, svaki je operator uvodio i nove usluge. Osim samog razgovora, građani su jako dobro prihvatili uslugu SMS poruka, roaming, odnosno korištenje mobilnog uređaja u inozemstvu postao je nešto što se samo po sebi podrazumijeva, počela je era skidanja melodija za mobitele, kao i prijenos podataka putem mobilnih mreža. Tome je pridonio razvoj mobilnih mreža, ali i ponude operatora, o čemu govori Marie Helene Magenschab iz Vipneta: “Potpisivanjem partnerstva s Vodafonom 2003. godine Vipnet je korisnicima omogućio proizvode i usluge jednog od najvećih svjetskih operatera, kao što su Vodafone mobile connect podatkovne kartice ili USB modemi, Vodafone live! portal, Vodafone Eurocall tarifa za razgovore dok su u inozemstvu i brojne druge. Vipnet je uvođenjem naprednih tehnologija za prijenos podataka, kao što su EDGE i UMTS, hrvatskim korisnicima omogućio da ukorak sa svjetskim trendovima mogu koristiti prednosti 3G brzina.”

Godine 2002. pojavio se i prvi GSM uređaj sa zaslonom u boji, što je pak bio početak ere u kojoj su se mobilni uređaji, osim komunikacije, sve više vezivali uz multimediju. Na globalno tržište su tako počeli pristizati prvi uređaji sa zaslonima u boji, igricama, glazbom, kamerom, diktafonom…

Hrvatsko tržište slijedilo je globalne trendove, a tijekom 2003. pojavile su se prve najave o mogućnosti da Hrvatska dobije svog trećeg mobilnog operatora. U međuvremenu, broj korisnika premašio je dva i pol milijuna, pa je penetracija iznosila gotovo 60 posto. Rasprava o trećem mobilnom operatoru u Hrvatskoj vodila se od travnja 2003., kad je tadašnji predsjednik Vijeća za telekomunikacije Željko Debanić u Financial Timesu objavio poziv telekomunikacijskim konzorcijima da izraze interes za ulazak na hrvatsko tržište iako Vlada još nije donijela odluku o izdavanju koncesije za treću mobilnu mrežu. Tome su se, razumljivo, opirali postojeći operatori, no natječaj je tijekom 2004. krenuo u realizaciju, pa je 22. prosinca 2004. Vijeće za telekomunikacije dodijelilo treću koncesiju švedsko-hrvatskom konzorciju Tele2. Pripreme za početak rada novog operatora trajale su deset mjeseci, a potom je Tele2 krenuo u snažnu kampanju za pridobivanje korisnika, o čemu predsjednik uprave Mats Tilly kaže: “Porukom ‘Dosta gluposti’ kojom je označio početak rada u listopadu 2005. godine, Tele2 je naznačio početak velikog buđenja hrvatskog tržišta mobilnih komunikacija. Treći je mobilni operator ponudio cijene i do 60 posto niže od postojećih. U prvoj godini rada Tele2 ostvario je golem uspjeh - stekao je više od 300.000 korisnika, odnosno, osam posto ukupnog tržišta. Ulaskom na hrvatsko tržište Tele2 je potaknuo njegov rast i razbudio ga, te će tržište zahvaljujući Tele2 nastaviti rasti. Tele2 je obećao da će spustiti cijene i to je obećanje ispunio ponudivši i do 60 posto jeftinije usluge, što je protreslo tržište jer korisnici sada mogu plaćati puno manje za svoje mobilne usluge. Tele2 je poboljšao i opću konkurentnost, iz koje će najveću dobrobit izvući upravo korisnici. Tele2 je jasno pozicioniran kao pružatelj najjeftinijih usluga na tržištu i uvijek će nastojati ponuditi najjednostavnije i najjeftinije usluge”, objasnio je Mats Tilly.

Deset godina nakon što su se GSM uređaji pojavili u Hrvatskoj, popularni mobiteli postali su potreba svakog hrvatskog građanina, o čemu govori i penetracija od čak 95 posto. Tako se situacija posve izmijenila: dok je 1996. u Hrvatskoj bilo teško naći osobu koja posjeduje mobilni uređaj, u 2006. godini teško je ili gotovo nemoguće pronaći osobu koja nema mobilni uređaj. A mobilni uređaji u proteklih su deset godina posve promijenili svijest i navike građana, i u privatnom i u poslovnom segmentu: građani komuniciraju mobitelom cijeli dan, neovisno gdje se nalaze: od kuće, posla, automobila ili središta grada. Poslovni ljudi konačno su dobili mogućnost obavljati svoje svakodnevne zadatke i kontaktirati s poslovnim partnerima u bilo kojem dijelu Hrvatske, prijenos podataka omogućio je rad kod kuće i online ured gdje god se korisnik s laptopom i mobitelom nalazi, a roditelji nadziru svoju djecu pozivom na mobitel.

--

Stotine milijuna kuna

Otkad je 1991. godine tadašnji HPT počeo nuditi komercijalnu uporabu tadašnjih NMT mobilnih uređaja, pa sve do današnjih dana hrvatski su građani za nove usluge, uređaje i mreže redovito bili informirani putem oglasa koji su se pojavljivali u svim medijima. Kolika je mobilnim operatorima važno oglašavanje pokazuje i to što su njihovi marketinški i oglašivački planovi godišnje teški i nekoliko desetaka milijuna kuna.

Trend u razvo ju mobitela: čim više uređaja u istom kućištu

Najsuvremeniji mobilni telefoni dostupni na tržištu uglavnom imaju nekoliko zajedničkih osobina: kameru s rezolucijom od najmanje 2 megapiksela, mp3 player, mogućnost slanja i primanja e-maila. Općeniti trend tijekom posljednjih nekoliko godina je sve veća integracija različitih uređaja u jedno kućište, do te mjere da neki predviđaju izumiranje digitalnog fotoaparata, odnosno njegovo presljenje u mobitel. Drugi veliki trend je RSS - tehnologija koja automatski provjerava web stranice koje korisnik zada, primjerice portale s vijestima, i sve nove informacije automatski prikuplja i sprema u mobitel. Minimum memorije je 32MB, a gigabajtni modeli više nisu rijetkost. Istodobno se izdvojila sasvim suprostavljena kategorija mobitela, jeftini uređaji bez modernih funkcija na kojima se može tek razgovarati i slati SMS poruke.

Modeli mobitela koji su obilježili razvoj mobilne telefonije

Malo koje područje ljudske djelatnosti doživjelo je tako strelovit rast poput mobilne telefonije. Prvi radijski telefoni kakvi su se ugrađivali u automobile bili su u SAD-u poznati već četrdesetih godina, ali su bili veoma rijetki i gotovo ni po čemu različiti od običnih radijskih primopredajnika. Sljedećih se desetljeća nije mnogo promijenilo: finski sustav iz sedamdesetih trebao je toliko struje da bi nakon samo nekoliko poziva potpuno iscrpio akumulator automobila. Prvi telefon koji bi danas prepoznali kao mobitel razvila je Motorola 1973. Bio je težak gotovo kilogram i visok 25 centimetara. Njegov izumitelj Martin Cooper prošetao se 3. travnja 1974. newyorškim ulicama i nazvao kolegu u telekomunikacijsku tvrtu AT&T. Zahvaljujući sve efikasnijoj elektronici, boljim baterijama i suvremenijim mrežama s boljom pokrivenošću, mobiteli su se sve više smanjivali. Tijekom osamdesetih popularne su bile analogne mreže poput nekadašnjeg hrvatskog Mobitela, poznatog i kao 099, a devedesete je obilježio prelazak na digitalni GSM. Tada su se mobiteli smanjili na današnje dimenzije, a masa im je pala na 100-200 grama. S vremenom su konstruktori uspjeli u mobitel ugurati sve više mogućnosti kakve su danas uobičajene: stigli su ekrani u boji, pa prve kamere, prvi križanci mobitela i osobnog računala, telefoni s mp3 playerima i naposljetku video kamere visoke rezolucije.

email to: Plamenko Cvitić