Objavljeno u Nacionalu br. 579, 2006-12-19

Autor: Plamenko Cvitić

INTERVIEW

Ivica Mudrinić, novi mandat hrvatskog gospodara telekoma

predsjednik uprave ht-a govori o poslovnim planovima na početku svog trećeg mandata na čelu vodeće hrvatske telekomunikacijske tvrtke te se prisjeća iseljeničkog života u Kanadi, povratka u Hrvatsku i godina provedenih na važnim političkim funkcijama 90-ih godina

DOBRE STRANE BIZNISA Ivica Mudrinić, nekadašnjiDOBRE STRANE BIZNISA Ivica Mudrinić, nekadašnjiIvica Mudrinić (51), predsjednik uprave Hrvatskog telekoma, kompanije kojoj je na čelu već osam godina, prije dva tjedna ponovo je dobio priznanje za svoj rad: Nadzorni odbor kompanije odlučio mu je povjeriti i treći mandat, što znači da će na čelu najveće telekomunikacijske tvrtke u Hrvatskoj provesti još barem četiri godine. Iako je od 1991. kad se iz Kanade vratio u Hrvatsku bio na nekoliko vrlo utjecajnih funkcija, od savjetnika pokojnog predsjednika Franje Tuđmana, ministra pomorstva, prometa i veza, pa sve do imenovanja za direktora Hrvatske radiotelevizije 1996., Ivica Mudrinić oduvijek je izbjegavao medijsku pozornost. Tako je dugo godina hrvatska javnost o njemu znala vrlo malo, a o njegovoj obitelji gotovo ništa. “To mi ne dopuštaju supruga i kćeri”, brani se Mudrinić. Nakon niza važnih političkih funkcija, Mudrinić je 1998. imenovan direktorom tadašnjeg HPT-a, koji je u to vrijeme bio pred razdvajanjem na poštu i sektor telekoma.

Atipični biznismen

Osim tog razdvajanja, u proteklih osam godina Mudrinić je bio zadužen za niz vrlo osjetljivih zadataka: bio je ključan za sve faze privatizacije HT-a, pregovore između svih dosadašnjih vlada i predstavnika njemačkog Deutsche Telekoma, najnovije pravne bitke oko DTK sustava pa sve do pripreme treće faze privatizacije HT-a koja je najavljena za proljeće 2007. Unatoč tome, Mudrinić za sebe kaže da nikad nije bio ni tipični političar ni tipični biznismen: na posao svakodnevno dolazi pješice, poslovni ručkovi i večere su mu mrski, a umjesto u wellness centru opušta se uzgajajući vlastiti maslinik na Pašmanu i Žutu. Već treći Mudrinićev mandat, što znači da uživa veliko povjerenje i njemačkih vlasnika i hrvatske vlade, bio je povod za razgovor s najutjecajnijim čovjekom hrvatskog telekom sektora.


NACIONAL: Prije tri tjedna produljen vam je mandat na čelnome mjestu T-HT grupe. Kako se osjećate nakon osam godina vođenja te kompanije?
- Osjećam se slično kao i prije osam godina. Svaku novu etapu gledam kao novi početak. Uloga predsjednika uprave zasigurno danas i prije osam godina nije ista. Razlike su toliko velike da bih nas danas lakše usporedio s razvijenom tvrtkom iz neke druge branše nego s HT-om tada. Zadovoljan sam postignutim, ali i ovaj novi mandat doživljavam kao veliki izazov, pogotovo s obzirom na ciljeve koje smo si zadali: stići EU u broadbandu, razviti nove usluge te ostati i dalje relevantni hrvatskom društvu.

NACIONAL: Hoće li se što promijeniti u načinu upravljanja tvrtkom ?
- Temeljna načela ostaju ista. Moj razlog za dolazak na posao svako jutro je da omogućim timu da odradi svoj posao kako bismo ispunili svoju strategiju i obveze prema našim korisnicima, dioničarima - hrvatskoj vladi, braniteljima i DT-u te zaposlenicima.


NACIONAL: U medijima se često pisalo kako vrlo vješto balansirate između dvoje vlasnika HT-a, Deutsche Telekoma i hrvatske vlade. Je li vam katkad bilo teško pomiriti interese obiju strana?
- Suprotno onome što mediji često pišu, interesi dioničara - što je i prirodno - vrlo su slični: poslovni uspjeh, dugoročna stabilnost i razvoj kompanije. Zahvaljujući našoj misiji i funkciji mi smo pozicionirani kao de facto nositelj razvoja telekom sektora. Intenzivno radimo investirajući oko milijardu i pol kuna godišnje u razvoj nacionalne infrastrukture. Upravo takva strategija i rezultati omogućuju pomirenje interesa. Imamo odlične dioničare koji su prepoznali i podržali našu strategiju.
Treća faza privatizacije


NACIONAL: Za proljeće 2007. najavljuje se treća faza privatizacije HT-a. Kako će ona izgledati i što će to značiti za vas? Posjedujete li i hoćete li i sami kupiti dionice HT-a?
- Vlada je najavila intenciju plasmana dijela dionica u državnom vlasništvu na tržište putem javne ponude. Uz obvezno prenošenje 7 posto dionica braniteljima - braniteljskim Fondom, što je već učinjeno, zakon je predvidio obvezan plasman dionica na burzu te prodaju 7 posto dionica bivšim i sadašnjim zaposlenicima HT-a i HP-a. Nedvojbeno, to će povećati obveze našeg tima i odgovornost prema novim dioničarima. To može biti dobra prilika za HT i našu afirmaciju na tržištu kapitala i u hrvatskoj javnosti. Ne posjedujem dionice HT-a. Naravno, kao i svi drugi zaposlenici koji vjeruju u budućnost Hrvatskog telekoma, namjeravam kupiti dionice čim se to omogući.

Na važnim funkcijama


NACIONAL: U proteklih petnaestak godina bili ste na nekoliko iznimno važnih funkcija: ministar, predsjednik uprave HRT-a i na kraju čelni čovjek HT-a. Gdje vam je bilo najbolje i zašto?
- Svaka od navedenih funkcija nosi sa sobom vrijedno iskustvo. U biti, ne bih ništa mijenjao jer sam osjećao da dajem najviše što mogu u tom trenutku i vremenu. Vjerojatno sam u proteklih osam godina imao najveću slobodu i samostalnost. U razdoblju rata sigurno sam imao priliku pridonijeti najviše u funkciji ministra. HRT je iznimno važna institucija i drago mi je što sam dio svog života proveo okružen jako talentiranim ljudima. Na žalost, HRT je često predmet različitih političkih pritisaka, a funkcija direktora je nepotrebno ispolitizirana. Prihvatio sam taj posao jer sam vjerovao da mogu iskoristiti svoje menadžerske sposobnosti i znanje tehnike i medija s ciljem da u tom vremenu omogućimo HRT-u daljnje repozicioniranje i reinvenciju koja je tada bila nužna. Moj mandat na HRT-u je bio jednako uredan, a percepcija javnosti, odnosno često neshvaćanje pozicije HRT-a u tom vremenu posljedica je izvanjskih, prije svega političkih okolnosti. Mislim da smo u tom vremenu napravili neke bitne pomake, da se kuća konsolidirala, postavljeni su uredni temelji za budućnost. Malo se zna da sam tijekom mandata u Vladi i na HRT-u imao potporu pozicije, ali i surađivao s opozicijom. Izvješća HRT-a koja sam predstavljao i branio u Saboru često su prihvaćana jednoglasno. Sličan odnos nastavio se nakon promjene vlasti 2000., jer moja politička i domoljubna pozicija, bez obzira na to kojim se poslom u određenom trenutku bavim, nije stranačka Hrvatska, nego uspješna Hrvatska, okrenuta budućnosti.



NACIONAL: Kako vaša obitelj gleda na vaš posao?
- Često me kritiziraju zbog preopsežnog angažmana i ne razumiju javne kritike koje su katkad objavljene bez argumenata iJEDRENJE KAO OBITELJSKI HOBI Cijela obitelj Mudrinić obožava jedrenje, a 2002. je uz oca Ivicu i majku Božicu jedrilicom upravljala kći Vesna, studentica pravaJEDRENJE KAO OBITELJSKI HOBI Cijela obitelj Mudrinić obožava jedrenje, a 2002. je uz oca Ivicu i majku Božicu jedrilicom upravljala kći Vesna, studentica prava uporišta. Mislim da razumiju moju želju da pridonesem razvoju kompanije a time i razvoju društva. Vjerojatno sam “ukrao” svojoj obitelji dio pažnje, podrške i vremena što im pripada. Nadam se da sam im barem djelomično vratio kroz sve što sam zauzvrat primio, od njih samih i vanjskog svijeta.

Život u multietničkoj sredini


NACIONAL: O vašoj prošlosti se u javnosti zna vrlo malo, osim da ste se početkom 90-ih vratili iz Kanade. Kako to da ste živjeli ondje?
- U Kanadu sam otišao 1966., kad sam imao 11 godina, zajedno s majkom i obitelji, a otac je otišao godinu dana prije. Stigao sam u nepoznatu zemlju, ne znajući ni riječ engleskog, nekoliko dana prije Božića. Nema dvojbe da sam preživio šok - kulturološki, klimatski i jezični. Roditelji su me upisali u redovnu školu. Uz redoviti školski program imao sam i dodatne satove engleskog. Na kraju školske godine, umjesto ocjene, dobio sam propusnicu za sljedeći razred jer sam u području matematike i fizike dobio odlične ocjene. U Kanadi sam imao sretnu okolnost što sam tamo otišao s obitelji koja je bila stabilna i skladna. Moji roditelji i danas žive u Kanadi, iako dobar dio godine provode u Hrvatskoj. Odrastao sam u multietničkom i multikulturalnom društvu, sredini gdje sam u školu i na fakultet išao s Kinezima, Japancima, Židovima, Arapima… nije bilo razlike i podijeljenosti. Kanada je država koja u svojim temeljima, načelima i vrijednostima koje afirmira zapravo govori o multietničkoj sredini, za razliku od nekih drugih sredina koje nastoje utopiti svakoga tko dođe. To je, među ostalim, omogućilo i meni da afirmiram vlastiti identitet. Primjerice, u Torontu, gdje sam proveo 24 godine, Englezi su od konstitutivne većine postali manjina. To mnogo govori o sredini u kojoj sam odrastao.

Važnost glazbenog obrazovanja

NACIONAL: U koju srednju školu ste išli?
- Za srednju školu odabrao sam klasičnu gimnaziju s intenzivnim glazbenim smjerom i upisao sam se kao redovit učenik. Tamo sam oblikovao dobar dio svoje glazbene kulture i stekao temelje ukupne naobrazbe, u godinama ključnim za formiranje svjetonazora. Odabrao sam sviranje violine, jer mi je ona čaroban instrument, i dok mi prsti nisu narasli, bio sam violinist, jer su zbog polutonova važni tanki prsti, a potom sam nakon tri godine prešao na violu. Imali smo simfonijski orkestar kojeg sam bio član i aktivno sam svirao. Osim klasičnog repertoara radili smo i mjuzikle, sve mi je to bilo vrlo zanimljivo. Bavljenje glazbom za mene je lijepo i nezamjenjivo iskustvo, a sviranje u orkestru bila je odlična vježba za učenje timskog duha. Danas naše kćeri imaju u kući različite instrumente i sve su prošle glazbenu školu.

NACIONAL: Što ste radili nakon što ste završili srednju školu?
- Diplomirao sam primijenjenu znanost i inženjerstvo, odnosno po zvanju sam diplomirani inženjer elektrotehnike. Još od srednje škole sam radio svako ljeto, i to različite poslove, u građevini, tvornici, ljevaonici aluminija. Nakon druge godine fakulteta dobio sam posao u Motoroli tijekom ljeta, i nakon treće godine su me već pozvali i dali mi ponudu za stalno zaposlenje nakon što diplomiram. To mi je bio prvi posao i ondje sam radio pet godina. Potom sam prešao u start-up tvrtku Viewstar koja je radila za Philips, koja je izrađivala opremu za kabelsku televiziju, a onda sam 1985. odlučio osnovati vlastitu tvrtku MX Engineering za razvoj kabelskih i satelitskih sustava i srodne tehnologije.

NACIONAL: Gdje ste upoznali suprugu?
- Upoznali smo se sedamdesetih, u Kanadi, i vjenčali se nakon nekoliko godina veze. Prvo smo imali stan, a potom smo se nakon rođenja druge kćeri preselili u prvu kuću, pa nakon toga u veću kuću. Tipični kanadski ili američki pristup životu. Poslije smo se preselili izvan grada, 40 kilometra od Toronta, oko nas su bila polja i šume, imali smo mnogo zelenila iza kuće. Supruga Božica bila je medicinska tehničarka u jednom laboratoriju, a otkako smo se vratili u Hrvatsku, posvetila se odgoju naše djece, budući da smo s četiri kćeri velika obitelj. Ona i danas ima dominantnu ulogu u kući, a ja zbog poslovnih obveza samo pomažem.

ČLANOVI UPRAVE Hrvatskog telekoma na čelu s Ivicom Mudrinićem snimljeni na vrhu tvrtkina poslovnog tornja u Savskoj cesti u ZagrebuČLANOVI UPRAVE Hrvatskog telekoma na čelu s Ivicom Mudrinićem snimljeni na vrhu tvrtkina poslovnog tornja u Savskoj cesti u ZagrebuNACIONAL: Kakve su bile vaše veze s Hrvatskom dok ste živjeli u Kanadi?
- Od sredine 70-ih do povratka u više navrata sam dolazio u Hrvatsku. Počeo sam čitati hrvatski tisak i to mi je omogućilo da sačuvam živu vezu s jezikom, a s druge strane, tako sam upoznao i uređenje tadašnje Jugoslavije, razumijevao sam što se događa i kako život ovdje teče, tko je tko. Nakon povratka u Hrvatsku, to mi je omogućilo vrlo brzu integraciju, jer sam već poznavao sve ključne aktere.

Povratak u Hrvatsku

NACIONAL: Odlučili ste se vratiti u Hrvatsku u trenutku kad je već bilo izvjesno da će raspadom Jugoslavije doći do rata. Je li vas bilo strah otići iz mirne Kanade u neizvjesnost?
- Odluka o povratku odraz je avanturističkog duha koji živi u meni i supruzi. Osim spoznaje da je život kratak i valja ga živjeti, supruga i ja smo smatrali da bi iskustvo življenja u Hrvatskoj, barem na određeno vrijeme, bilo nezamjenjivo iskustvo. Mislili smo da bismo djeci tako omogućili proširenje svjetonazora. Osim toga, radilo se o vrlo specifičnom trenutku “rađanja nacije”, i to naše. A to su rijetke prilike u životu. Bilo je teško, jer je nedugo nakon povratka izbio prvi okršaj na Plitvicama, zatim Slavonija. Zbog moje zauzetosti, obitelj je često bila u skloništu sa susjedima pa se često događalo da sam ih iznosio nakon povratka u ponoć, jedan, dva ujutro.

Na putu do T-HT-a

NACIONAL: Kada ste se točno vratili u Hrvatsku?
- Godine 1990. bio sam u Hrvatskoj pet puta, a početkom veljače 1991. supruga i ja s djecom definitivno smo se vratili ovamo. Oko Božića 1990. u Hrvatsku smo poslali kontejner s našim stvarima.

NACIONAL: Spomenuli ste da na posao s Britanskog trga do sjedišta T-HT-a u Savskoj dolazite pješice. Događa li vam se da vas zaustavljaju ljudi na ulici i žale se na telefonske račune?
- Tu i tamo netko, ali više u šali. Nikad nisam imao neugodnih susreta.
Uostalom, ja sam pješice dolazio na posao i kad sam devedesetih bio član Vlade.

Kanadske godine obitelji Mudrinić

Kako se s roditeljima iz Drniša odselio u Kanadu kada mu je bilo samo 11 godina, Ivica Mudrinić kaže da nikada nije zapostavio znanje hrvatskog jezika, zbog čega je često čitao hrvatski tisak. "Počeo sam čitati hrvatski tisak i to mi je omogućilo da sačuvam živu vezu s jezikom, a s druge strane, tako sam upoznao i uređenje tadašnje Jugoslavije, razumijevao sam što se događa i kako život ovdje teče", priča Mudrinić.
U Kanadi je upoznao i suprugu Božicu, tako da je čitavoj obitelji bilo lakše održavati nacionalni identitet. "Moja obitelj je njegovala i sačuvala hrvatski identitet, komunicirali smo kod kuće na hrvatskom, a danas kod kuće razgovaramo i na engleskom, kako bismo sačuvali i taj jezik", kaže Mudrinić koji ima četiri kćeri.
"Najstarija kći Marina ima 26 godina i diplomirala je farmaciju, prije dva mjeseca je položila državni ispit. Druga kći, Kristina, na Filozofskom fakultetu studira sociologiju i informatologiju. Treća kći, Vesna, studentica je prava, a najmlađa, Diana, još ide u gimnaziju."

BIOGRAFIJA

Rođen 28. listopada 1955. u Drnišu

  • 1966. odlazi u Kanadu s obitelji
  • 1980. diplomirao na Sveučilištu u Torontu, na Elektrotehničkom fakultetu
  • 1981. - 1985. radio je za vodeće tvrtke u području telekomunikacija; obnašao je funkciju kopredsjednika Udruženja za satelitske komunikacije Kanade (co-chairman of The Satelite Communications Association of Canada)
  • 1985. osniva vlastitu tvrtku
  • 1991. vraća se u Hrvatsku sa
  • suprugom i četvero djece
  • 1991. imenovan za pomoćnika ministra prometa i veza
  • 1992. imenovan je ministrom pomorstva, prometa i veza RH
  • 1996. Hrvatski sabor
  • imenovao ga je direktorom HRT-a
  • 1998. imenovan je direktorom poduzeća Hrvatske pošte i
  • telekomunikacije
  • 1999. razdvajanjem poduzeća, imenovan je predsjednikom uprave Hrvatskih telekomunikacija

Vezane vijesti

Obrtnici i mali poduzetnici prenesite mobilni broj u HT – uštedite i osigurajte...

Obrtnici i mali poduzetnici prenesite mobilni broj u HT – uštedite i osigurajte nove korisnike

U Hrvatskom Telekomu u tijeku je ponuda kojom obrtnici i mali poslovni korisnici prilikom prijenosa svog mobilnog broja uz povoljnije… Više

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika