Objavljeno u Nacionalu br. 579, 2006-12-19

Autor: Davor Pašalić

MISTERIJ UBIJENOG BEOGRADSKOG NOVINARA

Istragom se štite ubojice Ćuruvije

Brat ubijenog srpskog novinara sumnja u motive specijalnog tužitelja

SLAVKO ĆURUVIJA Osnivač i vlasnik novina Evropljanin i Dnevni telegraf bio je do svoje likvidacije najžešči kritičar Miloševićeva režima u SrbijiSLAVKO ĆURUVIJA Osnivač i vlasnik novina Evropljanin i Dnevni telegraf bio je do svoje likvidacije najžešči kritičar Miloševićeva režima u SrbijiUbojstvo novinara Slavka Ćuruvije opet je u središtu pažnje javnosti u Srbiji, sedam i pol godina nakon što je zločin počinjen. Specijalni tužitelj Slobodan Radovanović zatražio je ponovno pokretanje istrage o tom ubojstvu, podrobnu rekonstrukciju na mjestu zločina, “vremensku i prostornu analizu“ i ispitivanje nekoliko desetaka svjedoka, ali nije malo onih koji to smatraju potezom u sklopu predizborne kampanje, jer Srbiju od parlamentranih izbora dijeli nešto više od mjesec dana, a “borba protiv kriminala“ ostavlja dobar dojam na birače.

Ćuruvija je ubijen 11. travnja 1999., na pravoslavni Uskrs, dok su trajali zračni udari NATO-a na Srbiju. Usred bijela dana, u centru Beograda, Ćuruvija je izrešetan pred ulazom u zgradu u kojoj je živio. Identitet ubojica i njihov motiv službeno su ostali nepoznati, ali od prvoga dana bilo je posve očito da je to politički zločin.

Vlasnik listova Dnevni telegraf i Evropljanin, Ćuruvija je dugo bio, ako ne jedina, ali sigurno najoštrija opozicija tad nedodirljivom Miloševiću. Sudovi u Beogradu izrekli su niz drastično visokih kazni protiv novinara Dnevnog telegrafa i praktički onemogućili da se list tiska u Srbiji. Miloševićeva supruga Mirjana Marković, tada najmoćnija žena Srbije, nazvala je Ćuruviju izdajicom i optužila ga da podržava SAD “u želji da bombardira Srbiju“. Markovićka je, tvrdi se, naručila da list Politika ekspres objavi uvodnik pod naslovom “Ćuruvija dočekao bombe“. Samo nekoliko dana potom čovjek iz naslova bio je mrtav.

Prije novinarske karijere Ćuruvija je radio u tajnoj policiji SDB (Služba državne bezbednosti). Zbog toga su neki smatrali da je prijatelj Mire Marković, unatoč različitim političkim stavovima. Novinari Evropljanina pričaju da je, nakon što je DnevniMIRJANA MARKOVIĆ, udovica diktatora Miloševića, nazvala je Ćuruviju izdajicom i naručila objavljivanje članka protiv njega: ubijen je nakon nekoliko danaMIRJANA MARKOVIĆ, udovica diktatora Miloševića, nazvala je Ćuruviju izdajicom i naručila objavljivanje članka protiv njega: ubijen je nakon nekoliko dana telegraf već bio zatvoren, Ćuruvija otišao na razgovor s Mirom Marković i da je, kad se vratio, “izgledao potpuno očajno“. Nakon što je ispričao da je “pustila suzu“ kad su se rastajali, jedan od urednika Evropljanina je konstatirao: “Ona je tebe već ožalila.“

Miloševićeva policija nije utvrđivala odgovornost za ubojstvo Ćuruvije, čime nitko nije bio iznenađen zbog općeg uvjerenja da je vrh vlasti odgovoran za taj zločin. Tek 18 meseci poslije, nakon svrgavanja Miloševića s vlasti u listopadu 2000., nova vlasti pokušala je utvrditi tko je odgovoran za ubojstvo.

Otkriveno je da je Ćuruviju danima prije ubojstva pratilo, 24 sata dnevno, 27 pripadnika SDB-a, po naredbi tadašnjeg načelnika Radomira Markovića. Na čelu beogradskog centra SDB-a bio je Milan Radonjić, koji je, po Markovićevu nalogu, tražio da mu operativci svakih 10 minuta javljaju gdje se Ćuruvija nalazi, što je vrlo neuobičajena procedura. Nekoliko minuta prije ubojstva, kad je bilo jasno da se Ćuruvija uputio prema svom stanu, operativci SDB-a dobili su naredbu da prekinu praćenje. Tako je osigurano da ne vide kako izgledaju ubojice. Kasniji načelnik SDB-a Goran Petrović tvrdi da je služba bila “zloupotrijebljena“, da agenti nisu znali da pomažu u ubojstvu, nego da je vrh SDB-a organizirao likvidaciju.


“Najdirektniji indirektni dokaz je činjenica da se jedan radnik službe koji je bio na terenu toga dana našao u čudu kad su mu preko radioveze vikali: ’Prekidaj, ostavljaj, sklanjaj se, bježi!’ To je za mene najjači dokaz da su oni koji su rukovodili službom znali što se zbiva“, izjavio je Petrović. On tvrdi da je nalog “mimo šifre, mimo svih pravila“, stigao “od nekog rukovodioca“. Ni Petrović ne govori o imenima ljudi koji su naređivali, ali tvrdi da su izravni izvršitelji ubojstva pripadnici zloglasnih “crvenih beretki“ – Jedinice za specijalne operacije SDB-a Luka Pejović i Zoran Ristović Prika, koji su, međutim, ubijeni nekoliko mjeseci nakon Ćuruvije. Petrović tvrdi da se potkraj 2003. u policiji pojavio svjedok koji je izjavio da je vidio ubojicu. Na fotografiji je identificirao tada već mrtvog Pejovića.

Petrović kaže da se slučajem Ćuruvija bavio isključivo SDB, da je “obična“ policija“ pazila da se ne miješa i da je sve što se zna o tom zločinu utvrđeno još 2001. pa mu nije jasno kakvi bi se novi dokazi mogli pojaviti.

“Mislim da se o ubojstvu Ćuruvije sve zna, samo je pitanje hrabrosti mjerodavnog državnog tijela da operativne informacije izgovori javno. Nedvosmisleno je utvrđeno da je to političko ubojstvo, organizirano i izvedeno u režiji SDB-a, odnosno njegovih najviših rukovodilaca. Problem je to što ne postoji nikakva pisana dokumentacija, nikakvi materijalni tragovi. Ti su ljudi komunicirali isključivo usmeno“, rekao je Petrović, koji smatra da novi dokazi mogu biti jedino izjave nekadašnjih čelnika SDB-a Markovića i Radonjića.

Marković je u zatvoru, osuđen na 15 godina zbog sudjelovanja u ubojstvu nekadašnjeg predsjednika Predsjedništva Srbije Ivana Stambolića, likvidiranog u ljeto 2000. Radonjić je na slobodi, ali mu se sudi zbog sudjelovanja u ubojstvu četvorice istaknutih članova nekoć najmoćnije opozicijske stranke, Srpskog pokreta obnove (SPO).

EVROPLJANIN Ćuruvijin dvotjednikEVROPLJANIN Ćuruvijin dvotjednikPetrović smatra da je otvaranje istrage o ubojstvu Ćuruvije samo dio predizborne kampanje vlasti, baš kao i najnoviji uspjesi policije: hapšenje “drumske mafije“ - nekoliko desetaka ljudi odgovornih za krađu nekoliko stotina milijuna eura na naplatnim rampama na autocesti kroz Srbiju, “stečajne mafije“ - više sudaca i poslovnih ljudi koji su se nezakonito obogatili u stečajnim postupcima u raznim tvrtkama, i “carinske mafije“ - velikog broja korumpiranih carinika. Isti stav Petrović ima i prema nedavnom hapšenju pripadnika kriminalnog “zemunskog klana“ Aleksandra Simovića, optuženog da je pre tri i pol godine sudjelovovao u ubojstvu premijera Zorana Đinđića.

“Jasno je da su sve te briljantne akcije policije predizborna kampanja. Policija koja tri godine nije radila apsolutno ništa odjednom je uhapsila pripadnika zemunskog klana, riješila slučaj nekakve cestovne mafije. Odjednom imate od svakog kriminala pomalo, a taj kriminal postoji godinama. Otkad postoji autocesta, krade se na cestarinama, otkad postoji carina, postoji korupcija u carini“, izjavio je Petrović.

Što se tiče Ćuruvije, može se postaviti pitanje zašto se govori o novoj istrazi, jer ubojstvo nikad ne zastarijeva, pa nije jasno je li prethodno bila naređena obustava istrage o zločinu. I tko je to mogao učiniti? Služi li javno isticanje pokretanja istrage kao upozorenje umiješanima iz SDB da se sklone iz Srbije, tako da osumnjičenici objelodanjivanje svojih imena dočekaju na sigurnom, u Rusiji, primjerice, gdje već godinama živi Miloševićeva udovica Mirjana Marković? Takvo što ne bi bilo nimalo čudno, jer srpske političare uglvnom je strah da se ne zamjere SDB-u. Kad je dotadašnjeg šefa SDB-a Markovića 2001. uhapsila Đinđićeva vlada, dao je 15 iskaza policiji, ali su objavljena samo dva, dok su ostali prešućeni, uključujući i onaj o ubojstvu Ćuruvije.

I Jelena Ćuruvija izrazila je bojazan da je najava rješavanja likvidacije njenog oca Slavka dio izborne kampanje, jer se “manje-više svaki put pred izbore najavi rješavanje tog ubojstva“.

Specijalni tužitelj Radovanović naložio je ispitivanje nekoliko desetaka svjedoka, uglavnom bivših i sadašnjih pripadnika MUP-a, ali i Mirjane Marković. Ministar vanjskih poslova Srbije i lider SPO-a Vuk Drašković najavio je da će Beograd zbog toga zatražiti da Rusija izruči Mirjanu Marković jer je bila “glavni nalogodavac“. U sudu, međutim, kažu da ne znaju adresu Mirjane Marković i ističu da je zatraženo ispitivanje svjedoka, da se radi o istražnim radnjama, što znači da “ne postoje osumnjičeni“. “Ne može se za svjedokom izdavati potjernica“, tvrde u sudu.

Mada sud ne zna adresu Mirjane Marković, novinari su uspjeli uspostaviti kontakt s njom i doznati da se godinama “nije čula“ s ljudima iz Jula, stranke čiji je bila osnivač i lider, te da se njena djeca ne žele vratiti u Srbiju - Marija iz Crne Gore, Marko iz Rusije, da svakog dana, “od ujutro do navečer“, misli na povratak u Srbiju, ali da je to nemoguće, jer “ako bih došla, moj bi život bio izložen opasnostima“. O ubojstvu Ćuruvije ona je rekla: “Nemam nikave veze s tim. Žao mi je što su djeca ostala bez oca. Ja sam Ćuruviju dobro poznavala. Dolazio je često k meni u Jul. Dvaput sam dala izjavu u vezi s tim. Sve je besmislica. Zašto bi meni smetao Ćuruvija? Pa on je bio jedan od rijetkih novinara iz opozicije s kojim sam bila u stalnoj vezi i kojem sam pomogla da bude urednik Naše borbe. On to nikada nije zaboravio i poštovao me.“ Mirjana Marković u Srbiji je službeno optužena za samo jedno djelo: sudjelovanje u nezakonitom dodjeljivanju stana od 45 kvadrata dadilji svog unuka Marka.

Sedam hitaca u glavu

Slavko Ćuruvija ubijen je na pravoslavni Uskrs, 11. travnja 1999., pred zgradom u kojoj je živio u Beogradu. Nepoznati, maskirani, ubojice pucali su mu u glavu sedam puta. Ćuruvija je rođen u Zagrebu 1949. Diplomirao je na beogradskom Fakultetu političkih znanosti. Surađivao je sa zagrebačkim tjednikom Danas, a od 1984. do 1986. je radio kao analitičar u SDB-u. Zatim je prešao u dnevni list Borba, gdje je prvo bio komentator, zatim urednik unutarnje politike i na kraju glavni urednik. Pisao je i za nekoliko drugih jugoslavenskih publikacija. Kad je režim 1994. preuzeo Borbu, Ćuruvija je s Momčilom Đorgovićem osnovao tjednik Nedelji telegraf, a dvije godine poslije i dnevni list Dnevni telegraf. Bio je to prvi srbijanski privatni dnevnik nakon II. svjetskog rata.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika