Objavljeno u Nacionalu br. 579, 2006-12-19

Autor: Maroje Mihovilović

NOVA KRIZA NA BLISKOM ISTOKU

Budući saudijski kralj hoće rat protiv Irana

Smjena umjerenog veleposlanika u Washingtonu znak je da u Saudijskoj Arabiji prednost u borbi za vlast odnosi radikalna tvrda struja

NASLJEDNICI DINASTIJA Prijateljski i poslovno povezane dinastije Bush i Saud: George W. Bush aktualni je američki predsjednik, a Bandar bin Sultan je sin prijestolonasljednika i vjerojatni budući kralj, sklon obračunu s IranomNASLJEDNICI DINASTIJA Prijateljski i poslovno povezane dinastije Bush i Saud: George W. Bush aktualni je američki predsjednik, a Bandar bin Sultan je sin prijestolonasljednika i vjerojatni budući kralj, sklon obračunu s IranomSve američke novine prepune su vijesti i komentara o ostavci dosadašnjeg saudijskog ambasadora u Washingtonu Turkija al-Faisala. Saudijska Arabija najznačajniji je arapski saveznik SAD-a na Bliskom istoku, ne samo zato što je najveći proizvođač nafte na svijetu, nego i zbog sličnih političko-strateških interesa. Zbog svega toga izuznimno je važno tko je saudijski veleposlanik u Washingtonu, glavni komunikacijski kanal između saudijske i američke vlade, ali i više od toga, jer veze između Rijada i Washingtona u ovom trenutku nisu samo državne nego i osobne.

Saudijska kraljevska dinastija u prijateljskim je odnosima s obitelji Bush, još otkad se bivši predsjednik Bush, otac sadašnjega, bogatio trgujući i saudijskom naftom dok je bio naftni biznismen u Teksasu. Stariji Bush snimljen je kako se s članova obitelji Saud drži za ruke, što je u arapskom svijetu poseban čin bliskosti. Sadašnji predsjednik to je prijateljstvo nastavio pa je svojedobno sadašnjeg saudijskog kralja Abdullaha čak pozvao u privatni višednevni posjet na svoj ranč u Teksasu.

Zbog te bliskosti saudijska dinastija uvijek je jako pazila tko će biti saudijski veleposlanik u Washingtonu, uvijek netko iz kraljevske obitelji, a čak 22 godine na tom položaju bio je danas 57-godišnji Bandar bin Sultan, nećak sadašnjeg kralja Abdullaha, sin njegova mlađeg polubrata, saudijskog prijestolonasljednika Sultana, od 1983. do 2005. U listopadu 2005. postao je glavni tajnik vijeća za nacionalnu sigurnost Saudijske Arabije, kraljev savjetnika za nacionalnu sigurnost. Za njegova nasljednika u Washingtonu imenovan je 61-godišnji Turki al-Faisal, koji je 25 godina bio na čelu saudijske obavještajne službe, a potom kraće vrijeme saudijski veleposlanik u Londonu. Smatralo se da će to biti dugoročno rješenje za taj važan diplomatski položaj. Turki izvrsno poznaje vanjsku i sigurnosnu politiku i jedan je od najutjecajnijih članova kraljevske obitelji nove generacije koja slijedi kralja Abdullaha. On je sin moćnog preminulog saudijskog kralja Faisala, starijeg polubrata sadašnjeg kralja. Turkijev stariji brat Saud al-Faisal već je 31 godinu saudijski ministar vanjskih poslova.

Saudijska dinastija uvijek je vukla dugoročne poteze, ljudi na položajima obično ostaju desetljećima, pa Turkijev odlazak nakon samo 15 mjeseci izaziva brojne komentare. Nagađa se da je njegova ostavka povezana s kadrovskim previranjima unutar kraljevske obitelji, posebno u vezi s imenovanjem nasljednika njegova brata Sauda na položaj ministra vanjskih poslova, jer Saud ima velikih zdravstvenih tegoba. Navodno je Turki al-Faisal pretendirao na to mjesto, ali i Bandar, pa su se njih dvojica oko toga sukobili. Čuje se i da ta ostavka ima mnogo važnije motive i dalekosežnije posljedice, povezane s promjenama u saudijskoj vanjskoj politici, u čemu su Turki i Bandar bili glavni suprotstavljeni protagonisti, a ratoborniji Bandar nadjačao je umjerenijeg Turkija. Turki je bio zagovornik umjerene vanjske politike i održavanja veza sa svim susjedima, nemiješanja u iračke prilike, a to je bila i politika njegova starijeg brata Sauda. Kako se Saud sve više zbog bolesti pasivizira, Turki je postao glavni provoditelj te politike kao veleposlanik u Washingtonu. No Bandar time nije zadovoljan, on smatra da se Saudijska Arabija mora uplesti u sve napetiju situaciju na Bliskom istoku, posebno u Iraku, te kad je riječ o sve većoj prijetnji Irana vojnim nuklearnim programom. Bandar je zagovornik politike saudijskih vjerskih krugova i vođa saudijskih plemena, koji - kao suniti - održavaju tradicionalno čvrste veze s iračkim sunitima.


Ti plemenski i vjerski vođe upravo su pozvali saudijsku vladu da pomogne iračkim sunitima i financijski i vojnički, tvrdeći da će - ako se Amerikanci povuku iz Iraka - u građanskom ratu šiiti istrijebiti i prognati iračke sunite, a to Saudijska Arabija ne smije dopustiti, i zbog solidarnosti među sunitima, ali i stoga što bi šiitska pobjeda u Iraku proširila utjecaj Irana u Perzijskom zaljevu, a to je opasna prijetnja Saudijskoj Arabiji. Bandar je takvu oštriju politiku - mimo Turkija - počeo provoditi i u komunikaciji s Amerikancima. Štoviše, nedavno je u Rijadu američkom potpredsjedniku Dicku Cheneyju konfrontaciju sa šiitima i Iranom predočio kao službenu saudijsku politiku. Čak je Cheneyju rekao da će Saudijska Arabija podržati SAD ako zbog nuklearnog programa vojno intervenira protiv Irana. Turki je zbog toga podnio ostavku, ne slažući se s najavom ratoborne saudijske politike.

Saudijska kraljevska kuća dugo je zabrinuta zbog razvoja događaja u Iraku, posebno zbog najava da bi SAD ipak mogao povući svoje snage. Nedavno je američki potpredsjednik Cheney pozvan u Rijad, gdje se sastao i s kraljem Abdullahom i ostalim članovima kraljevske kuće. Bio je to prvi Cheneyjev posjet Saudijskoj Arabiji od siječnja 2005. Saudijska dinastija procjenjuje da bi nakon naglog odlaska Amerikanaca iz Iraka ojačali irački šiiti, kojima bi masovno pomogli iranski šiiti, a tako bi ojačao Iran, najveći regionalni suparnik Saudijske Arabije. Saudijska dinastija pribojava se i općeg građanskog rata u Iraku, koji bi se mogao proširiti i preko granice, pa i u Saudijsku Arabiju. Iranci su šiiti, Saudijci suniti, i teško je povjerovati da Saudijci neće pomoći iračkim sunitima ako šiitima pomognu Iranci.

Prije nekoliko dana Washington Post objavio je komentar Nawaha Obaida, savjetnika za sigurnost saudijske vlade i suradnika washingtonskog Centra za strateške i međunarodne studije. Iako je istaknuto da su to samo njegovi stavovi, a ne i stavovi saudijske vlade, ostao je dojam da netko iz saudijske vlade preko Obaida američkoj javnosti poručuje kako će se Saudijska Arabija ponašati ako se SAD povuče iz Iraka a ondje bukne građanski rat. Obaid tvrdi da su protekle godine razni sunitski političari u Iraku i drugdje na Bliskom istoku tražili od Saudijske Arabije da zaštiti iračke sunite, kako najutjecajniji irački plemenski i vjerski sunitski vođe, tako i vlade Egipta i Jordana. Pomoć se očekiju u oružju i novcu. Obaid tvrdi da jača i pritisak u samoj Saudijskoj Arabiji. Najveća konfederacija saudijskih plemena, tradicionalno bliska iračkim sunitima, traži od saudijske vlade da stupi u akciju. Za takve zahtjeve, tvrdi Obaid, saudijski plemenski vođe dobivaju podršku od mladih saudijskih lidera, članova kraljevske obitelji, koji se zalažu za aktivniju saudijsku ulogu u svom neposrednom okruženju, ali i na globalnom planu. Ta nova generacija, piše Obaid, ne slaže se s politikom kralja Abdullaha prema Iraku koja se sastojala u diplomatskom naporu da se pomire sunitska i šiitska zajednica u Iraku i održi Irak kao jedinstvena država. Abdullah je svojedobno obećao Amerikancima da se neće miješati u iračke prilike, da neće pomagati tamošnjim sunitima koji su početkom rata u Iraku bili glavni neprijatelji američkih snaga.

No sada u Iraku više nema rata Amerikanaca s Al Qaedom i Saddamu Husseinu vjernim sunitima, nego se on pretvara u vjerski sukob, pri čemu su ekstremni irački šiiti, poput Moqtade al-Sadra i njegove milicije, posebno opasni protivnik Amerikancima, ali i saudijskim interesima. Zato bi Abdullah, najavljuje Obaid, mogao početi pomagati iračkim sunitima, možda ne odmah oružjem, nego mijenjanjem cijene nafte. Saudijska Arabija ima goleme zalihe nafte te bi mogla povećanjem proizvodnje spustiti njenu cijenu na svjetskom tržištu. To bi lako izdržala, jer bi profite ostvarila većom prodajom, ali bi to moglo biti pogubno za Iran, koji već i sada ima teškoća da proizvodnjom nafte i sadašnjim visokim cijenama pokriva svoje državne potrebe. To bi sigurno onemogućilo Iran da milijunima dolara pomaže šiitima u Iraku, ali i u Libanonu.
Saudijska vlada zatražila je od Cheneyja, tvrde upućeni američki izvori, da ne povlači trupe iz Iraka, barem ne odmah. Ona smatra da takav potez treba dobro pripremiti jačanjem iračkih institucija, posebno u sferi sigurnosti, i međunarodnim sporazumom o odnosu regionalnih sile prema Iraku.
Na Obaidov komentar reagirao je i Turki al-Faisal, u intervjuu CNN-u zanijekao je da saudijska vlada stoji iza njegova članka, da je to osobno mišljenje čovjeka s kojim je saudijsko veleposlanstvo u Washingtonu prekinulo formalne kontakte. Također je demantirao da saudijska vlada mijenja politiku i rekao da je očuvanje jedinstvenog Iraka u interesu Saudijske Arabije.

Komentar je Obaid očito napisao po Bandarovim uputama, suprotno Turkijevim stavovima, koji je potom zbog sukoba s Bandarom morao podnijeti ostavku. Ako Obaidova analiza točno prikazuje što smjeraju Bandar i njegovi sve utjecajniji istomišljenici, Saudijska Arabija mogla bi se opasno konfrontirati s Iranom. Ako Saudijska Arabija pomogne iračkim sunitima, povećat će se i sunitski borbeni kapaciteti za operacije protiv Amerikanaca. Budući da irački suniti surađuju sa Al Qaedom, mogla bi se pojačati i aktivnost te terorističke organizacije. Tako bi Saudijska Arabija zapravo pomogla svjetskom terorizmu.
Kralj Abdullah na prijestolju je tek nešto više od godinu dana, ali on je vrlo star i boležljiv. U Saudijskoj Arabiji, kad jedanSAUDIJSKI KRALJ Abdullah ima 82 godine i nije baš zdrav, a nasljednik princ Sultan ima 78 godinaSAUDIJSKI KRALJ Abdullah ima 82 godine i nije baš zdrav, a nasljednik princ Sultan ima 78 godina kralj stupi na prijestolje, odmah se objavi tko će mu biti nasljednik, njegov mlađi polubrat princ Sultan. Abdullah ima 82 godine, a Sultan 78. Stoga je oživjela borba iza kulisa za saudijsko dinastičko naslijeđe jer će sljedeća generacija nakon 50 godina morati preuzeti upravljanje državom. Nakon što je 1953. umro osnivač moderne saudijske države kralj Abdul Aziz, koji je imao 43 sina od desetak žena, na prijestolju se izmijenilo pet njegovih sinova, Saud, Faisal, Khaled, Fahd i Abdullah. Kralj Abdullah i prijestolonasljednik Sultan veliki su suparnici pa su počeli pripremati svoje sinove i štićenike za buduću saudijsku vlast. Sultanov je klan navodno nešto moćniji, njegov je kandidat za prvog saudijskog kralja treće generacije njegov sin Bandar bin Sultan.

Prijestolonasljednik Sultan pripada klanu Sudairi sedmorice sinova Abdula Aziza sa šestom suprugom Hussah. Među njima su bili prošle godine preminuli kralj Fahd, sadašnji prijestolonasljednik Sultan i njegov mlađi brat Nayef. Taj klan sačinjavaju i djeca te sedmorice sinova Hussah bint Sudairi, prinčevi treće generacije, ali su u tom klanu i prinčevi koji su unuci nekih drugih žena Abdula Aziza. U tom klanu u trećoj generaciji posebno se ističe spomenuti prijestolonasljednikov sin Bandar bin Sultan, čovjek brojnih veza i velikog utjecaja u SAD-u, vrlo spretan diplomat, cijenjen i u domovini. Sultan ima još jednog moćnog sina, iskusnog časnika Khaleda al Sultana, koji je zapovijedao saudijskom vojskom u Zaljevskom ratu 1991.
Sadašnji pak kralj Abdullah nema unutar kraljevske obitelji tako snažan klan. On je jedini sin osme Abdul Azizove žene Fahde bint Shuraim, nema prave braće, koja bi s njim činila poseban klan. Kako nema braće, Abdullah je morao ući u savezništvo s drugim moćnim ljudima treće generacije, pa su u Abdullahovu širem klanu i sinovi nekadašnjeg kralja Faisala, najomiljenijeg saudijskog kralja, koji su i sami zbog svog oca, ubijenog u atentatu 1975., vrlo omiljeni. Najmoćniji među njima bio je upravo bio princ Turki al Faisal, dosadašnji saudijski veleposlanik u New Yorku.

Abdullah i Sultan predstavljaju različite segmente saudijskog društva. Abdullah je snažno povezan s plemenskim vođama u unutrašnjosti, s upraviteljima provincija, u dobrim je odnosima i s konzervativnim svećenstvom. Vrlo je popularan jer je znatan novac usmjerio u poboljšanje socijalnog položaja siromašnijih stanovnika i razvoj provincija. Sultanu je pak više stalo do razvoja središnjih državnih institucija, ima jaču podršku u urbanom dijelu države, među poduzetnicima, u državnoj upravi, skloniji je razvijanju odnosa sa Zapadom, posebno SAD-om. Zato je bilo važno što je njegov sin dugo bio ambasador u Washingtonu, jer su se preko njega razvijali i odnosi SAD-a i Saudijske Arabije, i Sultanova klana i američkog establishmenta. Iako sadašnja američka administracija ima odlične odnose i s kraljem Abdullahom, Washingtonu bi bilo draže da na vlast dođe Sultanov klan, jamac dugoročnog razvoja još bliskijih veza.

Raspad Iraka, šiiti i suniti
Ako Saudijska Arabija financijski i vojno pomogne iračkim sunitima, irački građanski rat mogao bi završiti raspadom Iraka. Ako se Irak raspadne, u regionalni rat mogli bi se uplesti šiitski Iran, ali i sunitska Saudijska Arabija i sunitska Sirija. Uz opći regionalni sukob, takva bi situacija mogla završiti i tako da saudijska pomoć iračkim sunitima završi u rukama Al Qaede.

Komentari

Ovaj članak nema komentara.

Nije moguće komentirati članke starije od tri mjeseca.

Najnovije

Izbor urednika